Kandidati_kinje moraju imati VSS društvenog, humanističkog ili umjetničkog područja, najmanje godinu dana iskustva na sličnim poslovima, te razvijene komunikacijske i organizacijske sposobnosti.

Radno mjesto stručnog suradnika podrazumijeva sudjelovanje u osmišljavanju pojedinih programa, savjete oko strateškog plana i razvoja Centra, organizaciju, koordinaciju i provedbi aktivnosti, predlaganje umjetnica_ka, sastavljanje rasporeda, administraciju i ostale relevantne poslove. Probni rok traje tri mjeseca.

Uz prijavu, kandidati_kinje su obvezni priložiti dokaz o stečenoj stručnoj spremi, dokaz o radnom iskustvu, uvjerenje pribavljeno od nadležnog suda, životopis s opisom dosadašnjeg rada.

Više detalja o propozicijama poziva pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 8. svibnja.

Kandidati_kinje moraju imati VSS društvenog, humanističkog ili umjetničkog područja, najmanje godinu dana iskustva na sličnim poslovima, te razvijene komunikacijske i organizacijske sposobnosti.

Radno mjesto stručnog suradnika podrazumijeva sudjelovanje u osmišljavanju pojedinih programa, savjete oko strateškog plana i razvoja Centra, organizaciju, koordinaciju i provedbi aktivnosti, predlaganje umjetnica_ka, sastavljanje rasporeda, administraciju i ostale relevantne poslove. Probni rok traje tri mjeseca.

Uz prijavu, kandidati_kinje su obvezni priložiti dokaz o stečenoj stručnoj spremi, dokaz o radnom iskustvu, uvjerenje pribavljeno od nadležnog suda, životopis s opisom dosadašnjeg rada.

Više detalja o propozicijama poziva pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 13. veljače.

U finalnoj epizodi druge sezone u dvorištu mjesnog odbora nastanit će se privremeni Dvorišni radio koji će pratiti cjelodnevni program, a za sam kraj na pozornici će još jednom zaživjeti predstava Hoerspiel, mala igra za slušanje (i gledanje).

Program u subotu, 4. svibnja u 20 sati otvara glazbeno–poetsko-radiofonijska predstava Soundtrack za film koji nije snimljen. Ovaj kazališno–radijski dijalog se sastoji od poetskih, proznih i glazbenih zapisa nastalih kao dijaloška razmjena tijekom zime i proljeća 2020./21. između zagrebačke pjesnikinje, kantautorice i dramaturginje Nine Bajsić i beogradskog pjesnika, kantautora i slikara Nenada Marića (Kralj Čačka) koji se pojavljuju u naslovnim ulogama.

Nedjelju, 5. svibnja obilježava se Dan Radija Voćarska s cjelodnevnim emitiranjem koje započinje u 12 sati programom radijske grupe OŠ Remete, OŠ Vjenceslav Novak – Dubrava, OŠ A.G: Matoš – Ravnice i OŠ Vugrovec Kašina. U 14 sati slijedi Dobrosusjedski program za lijeno popodne s brojnim i raznovrsnim gostima, nakon čega se program nastavlja s prijenosom koncerta, kviza i predstave. Na kraju večeri, od 21.30 sati, Dvorišni radio koji uređuju i vode Marta Medvešek, Ljubica Letinić i Pavlica Bajsić preuzima KRADIO, radio studenata Akademije dramske umjetnosti.

RadioTeatar sve posjetitelje poziva da se izvedbama na Šalati pridruže uz 15-minutnu zvučnu šetnju Do Tošinih stuba koja kreće ispred Uranije na Kvaternikovom trgu 3, pola sata prije svake predstave.

Detaljan raspored programa doznajte ovdje, a dojmove s prošlogodišnjeg programa Radio Voćarska potražite u reportaži Marije Krstanović.

Nakon uspješnog programa prošle godine u Centru mladih Ribnjak, ove godine se aktivnosti provode u kvartu Trnje, zajedno s Pogonom – Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade, Udruženjem za razvoj kulture “URK” te Udrugom bivših učenika ŠPUD-a – UBU i Školom primijenjene umjetnosti i dizajna.

Cjelovečernji program odvija se u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo i klubu Močvara, a tematizira interkulturne trenutke koji obilježavaju Zagreb, integraciju pojedinaca drugih nacionalnih, kulturnih, etničkih, vjerskih i drugih pozadina u naše društvo te istražuje kako kroz kulturu možemo uspostaviti inkluzivan dijalog.

Započinje u 18 sati tribinom Od eksploatacije do solidarnosti – strani radnici u Zagrebu koja će problematizirati sve otvoreniji rasizam prema radnicima migrantskog porijekla te gušenje njihovih radničkih i ljudskih prava. O sindikalnom organiziranju kao interkulturnom fenomenu iz povijesne, pravne i radničke perspektive govore Nikola Vukobratović, Sunčica Brnardić i Sweta Pudasaini, a razgovor moderira Leonard Jurić.

Nakon tribine, u 19.30 sati u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo otvara se izložba fotografija Otvoreni kvart? učenika_ica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, nastala kroz proces mapiranje Trnja i dokumentiraju rad udruge Are You Syrious? koja se bavi integracijom migranata i izbjeglica, otvarajući svoja vrata svima.

Za kraj večeri, program seli u Močvaru gdje u 20.30 počinje koncert benda Toumaranke Orchestra koji čine glazbenici afričkog i europskg porijekla, a čiji naziv u prijevodu s jezika Susua znači autsajder. Glazbenici koji čine ovaj sastav kroz svoju glazbu prenose proživljena iskustva i nastoje širiti svijest o tome da smo u suštini svi isti bez obzira na kulturne i geografske zadatosti naših okruženja. Nakon koncerta slijedi etno/world music party za koji je zaslužan DJ Bezum.

Danas je to teško i zamisliti, ali Cvjetno naselje, iako je jedno od prvih planski izgrađenih naselja uz rijeku Savu, i iako je relativno blizu centra Zagreba, nije oduvijek bilo dijelom grada. Upravo suprotno, ono polako, ali i nesigurno, nastaje tek u dvadesetom stoljeću po formiranju prvih nasipa na današnjem Prisavlju, kad se Zagreb približava Savi i razvija svoju industriju, a pritok agrarnog stanovništva u potrazi za novim poslovima dovodi do potrebe za novim naseljima.

No prije svega toga Sava je bila hirovita, promjenjiva, puna rukavaca i jezeraca te sklona poplavama, što znači da je teren današnjeg Cvjetnog bio nestalan i potencijalno opasan, a svakako neprikladan za planiranje stambenog naselja. Stari naziv tog locusa, Savlje, kao i ostali povijesni toponimi, istaknuo je na šetnji Sevšek, mijenjali su se jednako kao što je i rijeka mijenjala svoju trasu, dok Cvjetno svoje današnje konture može zahvaliti viziji hrvatskog arhitekta i urbanista Vladimira Antolića.

Prošetali smo alejom koja danas nosi njegovo ime i stigli do raskrižja s okomitom ulicom koja je jedna od nekoliko koje čine trnjansko naselje pravokutnim. Antolić je bio glavna tema i nit vodilja Sevšekova daljnjeg izlaganja koje se sad ticalo svjesne, namjerne odluke našeg poznatog arhitekta da današnje Cvjetno naselje pretvori u plansko naselje za ondašnje činovnike. Jednu od preživjelih kuća imali smo prilike i vidjeti tijekom hoda tim mirnim, zelenim kvartom za koji je i danas teško pojmiti da se nalazi toliko blizu nekim od najvećih zagrebačkih prometnica.

Među rijetkim kućama koje su preživjele u gotovo izvornom obliku je i Antolićeva obiteljska kuća, prototip činovničkih kuća Cvjetnog naselja koje su se kolokvijalno nazivale modernim ili betonskim sojenicama – bile su to kuće na betonskim stupovima koji su trebali štititi od poplava, sa stambenim površinama na katu i prizemljima namijenjenim pomoćnim prostorijama. Antolić dakle, kao djelatnik Gradskog građevnog ureda, 1939. projektira naselje za srednju klasu koja bi svoje sojenice najmom trebala otplatiti kroz šest godina, a pritom zamišlja i vrtić, školu, dućane, igralište, park, kao i parcele koje bi uz samu građevinu trebale imati i dovoljno prostora za dvorišta i privatne vrtove. U tom urbanistički osmišljenom malom gradu, s jednakim pravokutnim parcelama unutar pravokutnih ulica, većina je kuća bila dovršena do polovice 1960-ih godina. 

Antolić je i osim toga, kao jedan od naših vodećih arhitekata u socijalizmu, obnašao funkciju direktora Urbanističkog instituta i sanjao priliku za svoj besklasni grad. Ta je vizija podrazumijevala i Zagreb u tri zone visine građevina (najviši, sjeverno od Vukovarske ulice; srednji između Vukovarske i Save; najniži, južno od rijeke), regionalni razvoj koji bi ograničavao rast gradova, uklopljenost stambenih objekata i naselja u prirodno zelenilo i veliko rekreativno područje za stanovnike umjesto današnjeg Novog Zagreba. 

U nastavku šetnje stigli smo do zelenog pojasa koji od preživjele planske gradnje Cvjetnog naselja vodi do goleme HRT-ove zgrade i lagano prema našem konačnom odredištu, Močvari. I to je područje uz Trnjansku strugu bilo dijelom Antolićeve misli o mogućnosti povezivanja te zelene niti sa Savicom. Iako u gradskom vlasništvu, danas su primjetna mnoga svojatanja prostora u obliku improviziranih daščara i nedovršenih vikendica, što je ponukalo neke od naših trnjanskih šetača da izraze strah kako će se i ta oaza s vremenom pretvoriti u kaos koji opisuju na drugim dijelovima Trnja, a koji su nam toliko poznati i u drugim zagrebačkim kvartovima. 

U iščekivanju neznane urbanističke budućnosti, preostaje vam mogućnost da na vrijeme i sami istražite neočekivani mir Cvjetnog naselja i barem zamislite kako je Zagreb mogao izgledati i bitno drugačije.

Objavljeni rezultati obuhvaćaju osam kulturnih djelatnosti i područja: muzejska djelatnost, knjižnična i nakladnička djelatnost te književni programi, audiovizualna/filmska djelatnost, dramska/kazališna i plesna umjetnost, glazbena umjetnost, vizualna/likovna umjetnost, interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse, te kulturno-umjetnički amaterizam. Među njima se ipak nije našao popis podržanih programa međunarodne i međugradske suradnje, uključujući i EU fondove, koji je na konferenciji za medije organiziranoj u povodu objave rezultata najavljen za drugi tjedan veljače.

“Ovakvim rastom financiranja ostvaruje se dodatna podrška za već etablirane programe, ali se otvara i prostor za rast kvalitete i opsega programa koji su ranije bili značajno podfinancirani, te za razvoj novih programa”, izjavila je na konferenciji pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Emina Višnić. “Na taj način Grad Zagreb osigurava bolju i raznolikiju kulturnu ponudu za sve građane, za različite ukuse i kulturne navike. Jedan dio te zadaće ostvaruje se kroz rad gradskih ustanova, dok se na različite druge kulturne potrebe odgovara kroz provedbu programa nezavisnih organizacija”, dodala je.

Uz prikaz rezultata Javnog poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi, Višnić je najavila i druge pozive koje Grad Zagreb planira raspisati u prvoj polovini 2024. godine. Riječ je o dodatnom pozivu za programe međunarodne i međugradske suradnje koji je najavljen za lipanj te novom ciklusu programa Kultura i umjetnost u zajednici koji se ove godine provodi s udvostručenim budžetom, a najavljen je za ožujak. Tu su i sasvim novi pozivi predviđeni novousvojenim Programom razvoja kulture Grada Zagreba: institucionalne potpore za neprofitne organizacije čije je raspisivanje najavljeno za ožujak, potpore poduzetnicima za kulturne manifestacije koje se očekuju u ožujku/travnju, programi interkulturne razmjene, također predviđeni za travanj te programi koji uključuju mlade umjetnike i umjetnice za koje će poziv, prema današnjoj najavi, biti raspisan u lipnju.

Iz najave: “‘Za razliku od prolaznosti i protočnosti ulica, trgovi su mjesta zaustavljanja i trajanja’, zapisao je Radovan Ivančević. Zaustaviti se na Kvaternikovom trgu za svakoga od nas znači nešto drugo, no trg je malo kome ugodan. Manje o forenzici, a više o budućnosti i mogućnostima jednog od najvažnijih gradskih trgova, o tome kakav bi Kvatrić i njegova zona (lako) mogli biti, govorit će urbanist Zoran Hebar i krajobrazni arhitekt Marijo Spajić, predsjednik Društva krajobraznih arhitekata Hrvatske.   

Grad u Gradskoj ciklus je tribina o gradu Zagrebu u organizaciji Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, izdavača portala H-Alter, i Knjižnica grada Zagreba, Gradske knjižnice, u kojoj će se tribine održavati jednom mjesečno od listopada 2023. do ožujka 2024. godine.

Fokus serije su urbanističke, arhitektonske, krajobrazne, okolišne, kulturne i druge teme grada Zagreba, s posebnim naglaskom na budućnost pojedinih javnih prostora, urbanističkih cjelina i sklopova. Pritom, naglasak je na javnim prostorima čija je transformacija nužna, poželjna ili planirana. Seriju prate tematski tekstovi na portalu H-Alter i ilustracije na temu grada.”  

Program Grad u Gradskoj podržan je od Grada Zagreba putem javnog poziva Kultura i umjetnost u zajednici.

“Naš cilj je, u vremenu snažnih i brzih vizualnih atrakcija, nagovarati na povratak koncentriranom slušanju. Baš kao što beba u majčinom trbuhu koncentrirano sluša svemir koji dopire izvana i u koji će tek biti rođena.”

Ovim riječima na webu RadioTeatra naglašen je imperativ njihovih nastojanja u vremenu u kojem su sva osjetila, više nego ikada, u nekoj vrsti hendikepa spram vida. U tom kontekstu u srijedu, 19. travnja, održana je slušaonica za odrasle pod nazivom Zagrebački radiofonijski istraživači i jedna istraživačica. U minimalistički uređenom interijeru okupila se šačica ljudi i pod vodstvom Pavlice Bajsić Brazzoduro uz rum i čaj preslušavala dokumentarne radiodrame (tzv. feature) zagrebačke škole. Radio, odašiljač, prijemnik – čovjek, govornik, slušatelj.

Kako i treba da bude, prvi na redu bio je rodonačelnik featurea na našim prostorima, gospodin Zvonimir Bajsić po kojem je RadioTeatar i nazvan. Ako se pitate tko je taj Zvonimir Bajsić na raspolaganju vam je link, ovdje stane tek da ugrubo kažem da je on književnik, redatelj i prevoditelj ili još grublje – u svijetu naš najnagrađivaniji i priznatiji radijski autor, kod nas rijetko spominjano ime. Slušali smo ulomke Praškog proljeća 1984., njegovog posljednjeg featurea kojeg se često naziva njegovim autorskim i ljudskim testamentom. U njemu se Bajsić vraća u Prag, grad u kojem je nekoć studirao, ne bi li u izaslanstvu berlinskog radija snimio kroniku istoimenog glazbenog festivala (barem mu je tako bilo naređeno). Ono što je on zapravo napravio jest da je pod krinkom te manifestacije suptilno, ali dovoljno jasno progovarao o potencijalu kulture kao oruđu otpora spram komunističkog režima tada još uvijek prisutnog na tlu Čehoslovačke. Koristeći svoju novinarsku privilegiju, inkognito je švercao magnetofon u riskantna i za javnost zatvorena područja te tako stvorio snažno angažirano remek-djelo. Ono je bilo do te mjere kontroverzno za to doba da ga Radio Zagreb (Bajsićev matični radio) nikada nije pristao emitirati te je prvi puta pušteno na Omladinskom radiju (kasnije poznatijem kao Stojedinica), ali tek posthumno.

Nakon formom (nipošto i sadržajem) klasičnijeg djela, uslijedila je Molitva Mladena Rutića klasičnijeg sadržaja (nipošto i forme). Riječ je o ars akustičnoj cjelini komponiranoj od velikog broja isječaka Oče naša snimanih na različitim dijalektima i u različitim prigodama diljem Hrvatske. Akustičkom igrom distorzira se ova dobro poznata molitva što rezultira hipnotičko-psihodeličnom cjelinom s efektom začudnoga. Na sličnom tragu eksperimenta čuli smo i Mir u školjkama bisere stvara Biserke Vučković, melankolično-melodičnu elegiju nastalu u ratno doba. Uz navedene, na repertoaru su se još našli Darko Tralić sa Zavjetima mora i Darko Rundek s Četvoricom u mraku, obojica skladajući svojevrsne himne – Tralić onu o mediteranskom mentalitetu snimanu na Komiži, Rundek onu o zagrebačkom podzemlju snimanu po svakojakim kafanama i haustorima. Kao epilog, važnim mi se čini  napomenuti kako sve navedene snimke (i more ostalih) pripadaju Hrvatskom radiju i ne smiju se raspačavati. Time je ujedno potonuo moj prvotni plan da poneke od njih uvrstim u izvještaj pa sve što mogu je reći da je šteta što ih više ljudi nema priliku čuti i zatvoriti paragraf tihom opaskom kako smatram da bi trebale biti javno dobro. 

Nego, da nastavimo u vedrijem tonu, prebacimo fokus na Dan radija Voćarska, svojevrsnu krunu cijelog projekta, točnije cjelodnevni event održan u subotu 22. travnja. Njegov bogato osmišljen program bio je koncipiran kao maratonska slušaonica na radiostanici kreiranoj specifično za tu prigodu. Kratak životni vijek stanice (od podne do ponoći), popraćen džinglom “Radio Voćarska je radio koji zrije”, mogao se pratiti putem online streaminga ili se moglo prisustvovati njegovom stvaranju na licu mjesta u Mjesnom odboru Voćarska. Tamo je u improviziranom studiju na livadi ispod sjenica glavne konce vukla već iskusna i dobro uigrana ekipa – Pavlica Bajsić, Ljubica Letinić, Dražen Krešić i Dalibor Piskrec. Pod “dobro uigrana” pritom ne mislim na njihov do-najtanjeg-detalja-isplaniran angažman već baš suprotno – smjelost da dopuste slučajnosti i improvizaciji da nagrizaju i time oživljavaju prethodno osmišljen programski kostur. Rezultat toga bio je pomalo retro ugođaj, onaj kad cijelom susjedstvu najaviš “mi nešto radimo pa navratite”, ljudi su dolazili i odlazili, raspored se pretumbavao, stvari su se odvijale simultano na više frontova, a usprkos svemu (ili baš zahvaljujući tome) radijski program bio je savršeno tečan. 

S obzirom na to da se uistinu događalo sve i svašta, preglednosti radi napustit ću kronologiju (i pretenziju da obuhvatim baš sve) te podijeliti program na onaj za djecu i na onaj za odrasle. Za one najmlađe glazbena pedagoginja Ana Ćorić organizirala je Glazbenu kuhinju (radioigru za bebe) i Brbljanje (zvučnu šetnju za bebe u kolicima) – dvije radioigre prevedene s Radiotelevizije Slovenija. Ako ste se kao neupućeni promatrač zatekli tamo imali ste za vidjeti rozu spužvu i desetak beba koje se u polukrugu valjaju, vrpolje, mumljaju i guguću na glazbene taktove, no ako niste ja i iole ste upućeni u tu scenu onda znate da djeca slušaju senzomotorički, a njihovo prostorno zujanje je dio aktivnog slušanja koje naknadno znatno utječe na njihov razvoj govora, sluha i fine motorike.

Za nešto starije male organiziran je radiofonijsko-kabaretski pub kviz pod vodstvom glumice Jelene Miholjević i glazbenika Mare Marketa (isti dvojac je nešto kasnije održao koncert) pa su djeca npr. naučila koja je prva rečenica izgovorena na hrvatskom radiju te da radiovalovi mogu putovati ne do Mjeseca ili Velike Gorice, već beskonačno (ukoliko ih nešto putem ne apsorbira). Uz to, djeca su također dobila priliku da sama kroje radijski program, a glavnu palicu preuzeo je Marin Bilić iz OŠ Remete kao radijski voditelj. Marin ima 11 i po godina, najdraža boja mu je plava, igra šah, ide na glumu i “u početku se malo sramio ali se nakon pola sata opustio”. Tako se i činilo; Marin je povodom Dana planeta Zemlje suvereno vodio intervju s ekologinjom Jelenom Radošević i prebirao isključivo po bitnim temama – zašto se lubenice kupuju kad nije vrijeme za njih, zašto nema jabuka bez pčela, zašto je preveliki uzgoj goveda loš za Zemlju te zašto u nekim dijelovima Kine nema kukaca. 

Za one (uvjetno rečeno) odraslije, tijekom cijelog dana paralelno se odvijalo tzv. NonŠalatno popodne gdje su u dvorišni studio sporadično kapali razni gosti koji su na ovaj ili onaj način vezani za Šalatu. Cilj je bio iz različitih uglova pobliže upoznati povijest i ambijent ovog kvarta koji se s vremenom od voćnjaka transformirao u elitni dio grada. Od susjede Šimić smo tako mogli slušati o znatnom porastu klasnih razlika i reperkusijama koje su one imale za cijelo susjedstvo. O šalatskoj Bijeničkoj cesti (poznatoj po Institutu Ruđera Boškovića i PMF-u) govorio je doktor kemije Marko Poštek naglašavajući njezinu važnost u popularizaciji znanosti, naročito u doba kada se granica između istine i mišljenja tako olako zamagljuje. Svoje mjesto u eteru dobili su i predstavnici mjesnog odbora, pročelnica za kulturu Grada Zagreba, ali i ostali provoditelji projekata u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici (kojeg je i Radio Voćarska dio), a s kojima su se telefonski razmjenjivala iskustva. 

Za sam kraj, izvedena je glazbeno-poetsko-radiofonijska predstava Soundtrack za film koji nije snimljen Nine Bajsić i Kralja Čačka. Premda se njih dvoje nalaze u ulozi glavnih likova, može se reći kako je, u duhu cijelog dana, primarni protagonist zapravo sam medij zvuka pa bi se tako cijela predstava mogla komotno konzumirati i zatvorenih očiju, dapače ona na to nekako i poziva. Nakon izvedbe, prisutne je u dvorištu dočekala zakuska s kojom je otpočelo minglanje (rječnik neologizama kaže druženje ili časkanje), a posljednje sate Radio Voćarska preuzela je ekipa s Kradia, prvog privremenog i povremenog radija studenata Akademije dramske umjetnosti. Momci su dobili slobodu zaokružiti ovaj cijeli ciklus, a to su učinili kombinirajući nasnimljeni materijal (puštajući njihove standardne priloge poput Beogradskih kronika i Vex Populija) i spretno improvizirajući u duhu ležerne atmosfere koja ih je okruživala.

Kada se sve sumira, RadioTeatar je uspješno iskoristio različite potencijale zvučnog oblikovanja ne bi li s jedne strane povezao ljude, a s druge im pomogao da stvore intimna mjesta unutar sebe, čime je, premda pjesma Video killed the radio star odavno drži vodu, dokazao da vrijeme radija još nije prošlo. 

Dugometražni dokumentarni film o dvodesetljetnoj borbi stanara Vitićeva nebodera, konceptualnog intermedijalnog umjetnika Borisa Bakala i umjetničke organizacije Bacači sjenki da obnove višestambenu zgradu u Zagrebu, remek-djelo modernističke arhitekture.

Vitić pleše obuhvaća razdoblje od petnaestak godina te kroz arhivske snimke i svjedočanstva bivših i sadašnjih stanara Vitićeva nebodera, arhitekata, aktivista i ostalih involviranih aktera pokušava uspostaviti svijest o infrastrukturi u službi zajednice. Uz afirmativne prakse stanovanja i kohezijsku funkciju arhitekture, u središtu zanimanja filma je Vitićev neboder, izgrađen krajem 1950-ih u Zagrebu, kao primjer implementacije modernističke arhitekture u urbani krajolik. Zgrada je to na kojoj su se reflektirali svi presudni društveni momenti i razmimoilaženja. Vrijedan i dugo godina zanemarivan spomenik kulture, Vitićev neboder je ujedno pokazatelj sustavnog nemara prema socijalističkom nasljeđu ali i paradoksa bivšeg sustava. Normalizacija klijentelizma i korupcije, nedostatni stambeni kapaciteti u Zagrebu, sustavna nebriga za javne prostore i izostanak urbanog planiranja teme su koje se prelamaju kroz Bakalov film s neboderom kao glavnim protagonistom.

Film je nastao u produkciji Multimedijalne umjetničke organizacije Bacači sjenki, u koprodukciji s Hrvatskom radiotelevizijom, a sufinanciran je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, Grada Zagreba te Potprograma MEDIA u sklopu programa Kreativna Europa.

“Prošećimo Zagrebom kroz izbor iz dokumentarnih radiofonijskih djela raznih autora i autorica snimljenih na gradskim lokacijama u raznim epohama XX. i XXI. stoljeća”, pozivaju organizatori koji uz zvučnu šetnju najavljuju i druženje uz tople napitke.

Ulaz je besplatan, a rezervacije su nužne putem ovog linka.

Projekt Radio Voćarska provode RadioTeatar i Mjesni odbor Voćarska, u sklopu programa Grada Zagreba Kultura i umjetnost u zajednici.