Serija razgovora o suvremenoj umjetnosti bavi se razumijevanjem suvremene umjetnosti u Hrvatskoj koje je ograničeno. Više je razloga zašto je tome tako, ali svakako je prvi problem školski sustav koji se u umjetnosti vrlo malo bavi formalnom i koncepcijskom razinom nego pretežno povijesnom perspektivom i nastoji učenicima prenijeti sustav kanoniziranih umjetnina. Suvremenošću se ne bavi. To je ključni problem koji dugoročno generira odsustvo interesa i razumijevanja suvremene umjetnosti. Naime, kako je još Bourdieu u svojim istraživanjima pokazao, edukacijski kapital, onaj koji stječemo kroz formalno obrazovanje, ključni je faktor koji određuje ukus. Nemoguće je nadomjestiti ovaj nedostatak drugim sredstvima, no moguće je na daleko manjoj skali djelovati na razvoju kulturnog kapitala, onoga kojega stječemo putem kulturnih institucija, samostalno ili kroz socijalne kontakte, te proširivati skupinu koju suvremena umjetnost zanima. Serija razgovora koja je pred nama izraz je jednog takvog nastojanja.

Vladimir Gudac rođen je 1951. u Opatiji, a povijest umjetnosti i komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1979. godine. Voditelj je Galerije Studentskog centra od 1980-1990. godine. Zajedno s Dubravkom Budićem bio je osnivač i član grupe TOK. Bavi se interdisciplinarnim istraživanjima medija koristeći se fotografijom, videom, instalacijom i performansom. Piše likovne kritike. Izlagao je u Hrvatskoj, bivšoj Jugoslaviji, Italiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Austriji, Kini. Predavač je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.