Natječaj je namijenjen prvenstveno produkcijama (cjelovečernjih predstava ili kratkih formi) u procesu nastajanja. Gotove predstave ili točke nisu prihvatljive za prijavu, a ovu suradničku inicijativu organiziraju: Cirkorama (Zagreb), Cirkus Kolektiv i ROOM 100 (Split), Prostor Plus (Rijeka), Čarobnjakov šešir (Pula), K.V.A.R.K. (Križevci) i Kućni kolektiv (Klanjec). Prilikom selekcije posebno će se vrednovati projekti koji su inovativni, originalni, kritički promišljeni, refleksivni, angažirani i interdisciplinarni.

Odabrane_i umjetnice_i dobivaju:

• pokrivene putne troškove, smještaj i dnevnice
• prostor i tehničke uvjete za rad
• organizaciju javnih izvedbi u nastajanju
• vođenu feedback seansu s publikom
• višednevni laboratorij na temu cirkuske dramaturgije
• mentoriranje u području produkcije rada
• online edukaciju o pripremi projektnog prijedloga
• medijsku vidljivost i dokumentaciju izvedbenog materijala

Umjetnici_e se sa svojim radovima natječu za slobodne termine za boravak i kreaciju u 2026. godini u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Križevcima, Puli, Klanjcu i Svetvinčentu. Opisi rezidencija u navedenim prostorima dostupni su ovdje.

Odabrani umjetnici sudjelovat će u Laboratoriju Cirkuske rezidencijalne mreže, koji će voditi irski konceptualni umjetnik Darragh McLaughlin, krajem travnja 2026. u Zagrebu. Također, dobit će godišnje mentorstvo u produkciji umjetnice Antonije Kuzmanić.

Više detalja o natječaju i prijavi pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 20. siječnja.

Odabrani umjetnici dobit će priliku razvijati svoje projekte u jednoj od sedam rezidencijalnih lokacija u Hrvatskoj tijekom 2025. godine. Pri selekciji posebno se vrednuju projekti koji posjeduju kvalitete inovativnosti, originalnosti, kritičkog promišljanja, refleksivnosti, angažiranosti i interdisciplinarne suradnje.

Organizatori_ce nude pokrivene troškove puta, smještaja i dnevnice, prostor za rad i tehničku podršku, organizaciju izvedbi u nastajanju, medijsku vidljivost i korodukcjsku financijsku podršku. Dodatnu podršku rezidentima_cama pružit će umjetnik Darragh McLaughlin, a godišnje mentorstvo u produkciji i distribuciji vodi Antonia Kuzmanić.

Rezidencije traju do 15 dana, a održavaju se u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Križevcima, Puli, Klanjcu i Svetvinčentu. Puni tekst natječaja pročitajte na poveznici, a prijavni obrazac možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 12. veljače.

“Između nas 3 nastavak je suradnje na projektima Između nas i Kako je bolje biti mačka u Dubrovniku u kojima su se dramaturginja Ivana Đula, likovna umjetnica Lena Kramarić i plesna umjetnica Martina Tomić bavile dvostrukom majčinsko-umjetničkom pozicijom i stvaranjem u (ne)idealnim uvjetima u kojima je uloga majke u svakom trenutku bila nadređena onoj umjetnice,” piše u najavi.

Ovom predstavom nastavljaju propitivati ulogu majčinstva i djece u autorskom izrazu, a posebnost joj je u tome što izvode zajedno s djecom.

Predstava je namijenjena svim uzrastima, ulaz je slobodan, a trajanje je pola sata.

Više informacija možete pročitati ovdje.

Bogatim i raznolikim programom Kućni Kolektiv slavi vrijednost Kuće Klajn, koja umjetnicima i drugim kreativcima pruža inspirativni prostor za boravak, stvaranje i izvedbe.

Prvoga dana programa svečano se otvaraju vrata obnovljene dvorane Kina Martin, što ujedno simbolizira daljnje ukorjenjivanje u tkivo klanječke i regionalne kulture. Sama dvorana Kina obnovljena je sredstvima donacije privatnih i fizičkih osoba iz Hrvatske i inozemstva.

U sklopu događanja Kuća stavlja u funkciju i sve prostore u i oko kuće. Posjetitelji_ce će moći uživati u filmovima, plesnim i cirkuskim predstavama za djecu i odrasle, izložbama i radionicama.

Više informacija o programu možete pronaći na poveznici.

Kako Dunja Bovan i Jerko Marčić navode u intervjuu koji su tim povodom dali Kulturpunktu, udrugu Kućni kolektiv osnovali su 2019. godine nakon kupnje i useljavanja u prostor, a s namjerom zajedničkog osmišljavanja sadržaja i umjetničkog upravljanja Kućom Klajn. Dio prostora u kući sporazumom je dan na korištenje Udruzi, čiji su članovi i članice samostalni umjetnici, kulturni radnici, nezavisni autori i stručnjaci iz područja arhitekture, urbanizma i restauracije te suvremenih izvedbenih praksi.

Od osnivanja udruga razvija programske linije u područjima audiovizualnih umjetnosti i kinoprikazivaštva, izvedbenih umjetnosti, obrazovanja i edukacije djece i odraslih te međunarodne suradnje. Prostor Kuće Klajn polako postaje u ideji zamišljeno “mjesto susreta, istraživanja, razmjene znanja i stvaranja kreativnih procesa unutar različitih umjetničkih izričaja poput dramskog, izvedbenog, likovnog, književnog, glazbenog i audiovizualnog, pružajući mogućnost povezivanja profesionalnog i amaterskog, lokalnog i međunarodnog, te spajanja gostiju i domaćina”.

O važnosti koju je prostor Kuće Klajn u relativno kratkom vremenu poprimio u svojoj zajednici, ali i šire, možda najbolje govori znatan broj raznih programa i rezidencija koje se odvijaju u malom zagorskom gradu. Riječ je o programima poput Suvremeno u Zagorju, plesne rezidencije Augustinčić u pokretu, istraživačko-umjetničke rezidencije Život na granici, radionica glume, plesa, snimanja i filmske režije, Kina pred Kućom i brojnih programskih gostovanja i razmjena. Kuća Klajn također razvija suradnje i s umjetničkim organizacijama diljem Hrvatske. Na primjer, kako smo već ranije izvijestili, zbog nemogućnosti plaćanja najma prostora u Splitu, cirkuski kolektiv Room 100 dio je svojih programa i aktivnosti preselio u Kuću Klajn.

Ponovno otvaranje obnovljene dvorane Kina Martin – koje je u kući djelovalo od druge polovice prošlog stoljeća do 2004. godine – zajednici bi trebalo pružiti vrijedan multifunkcionalni prostor za kino, kazalište, opuštanje, učenje i razmjenu znanja. Kako kažu u Kućnom kolektivu: “Potrebno je izgraditi mjesto u kojem caruje drugarstvo, mjesto u kojem caruje mir i njeguje se kreativnost.”

U sklopu poziva otvorene su prijave za tri rezidencijalna programa:

• Kultura primjene rezidencijalni je program koji istražuje koje osobne i društvene potrebe moraju biti zadovoljene kako bi se pokrenuo kreativan proces, pritom stavljajući naglasak na kreiranje i usmjeravanje umjetničkih prostora i ustanova. Rezidencija je namijenjena producentica_ma, autorica_ma, kuratorica_ma, kustosica_ma i voditeljica_ma umjetničkih organizacija i ustanova, ali i studentica_ma umjetničkih usmjerenja. U petodnevnom procesu s voditeljicom rezidencije, dramaturginjom i redateljicom Natašom Rajković sudionici_e će istražiti odgovaraju li dosadašnji smjerovi i mogućnosti (pa i pojmovi) kulturnih ustanova sadašnjem trenutku.

Program će se održati od 15. do 19. srpnja 2023. u Kući Klajn. Maksimalni broj sudionica_ka je 7. Sudjelovanje na rezidencijalnim programima uključuje boravak u Klanjcu, pokrivene troškove smještaja i prehrane, promociju rezidenata na društvenim mrežama i u medijima te produkcijsku podršku tijekom trajanja rezidencije.

• Nastavno na uspješno održanu rezidenciju u 2022. pod nazivom Život na granici: Strogo kontrolirana pruga, umjetnički i organizatorski tim nastavlja rezidencijalni program sa širokom temom granice koja na području Klanjca i ovog dijela Krapinsko-zagorske županije od 2023. ima novo značenje. Ulaskom u Schengen zonu, fizička barijera između Hrvatske i Slovenije nestaje, dugogodišnji suživot s carinom, rampama i bodljikavom žicom prestaje i pojavljuju se nova pitanja i teme.

Prijave su otvorene za umjetnike iz svih područja rada i interesa s naglaskom na interdisciplinarnost i istraživačke procese iz društveno-političke perspektive. Naglasak u ovoj rezidenciji bit će stavljen na međunarodnu suradnju, odnosno sudjelovanje slovenskih umjetnika_ca. Voditeljica programa je Nataša Antulov, a maksimalni broj sudionica_ka po projektu je 5. Sudjelovanje na rezidencijalnim programima uključuje boravak u Klanjcu, pokrivene troškove smještaja i prehrane, promociju rezidenata na društvenim mrežama i u medijima te produkcijsku podršku tijekom trajanja rezidencije.

• Treći, Otvoreni poziv namijenjen je umjetničkim eksperimentima na samom početku stvaralačkog ili istraživačkog procesa. Rezidencija je namijenjena razvoju još uvijek nejasnih, nerazrađenih i neelaboriranih ideja. Do koje mjere će ona evoluirati tijekom rezidencije, osobna je potreba i odgovornost svakog rezidenta_ice. Program može biti održan u trajanju od 7 do 14 dana u Kući Klajn u terminu po prijedlogu prijavitelja, a u dogovoru s organizatorima programa. Maksimalni broj sudionica_ka po prijavljenom projektu je 5. Bit će odabran minimalno jedan, a maksimalno tri projekta.

Rok za prijave na rezidencije je 26. svibnja 2023. Sve informacije o programima, upute za prijave kao i detalji o sudjelovanju potražite na linku.

Doprinos Clubturea u kreiranju dinamika kulturne scene proizlazi iz vrijednosti i ideja oko kojih se mreža oblikovala, među kojima se, uz razmjenu i suradnju, kao temeljna izdvaja decentralizacija. Platforma organizacijama iz čitave Hrvatske omogućuje prostor da se povežu i krenu u provedbu projekata učeći jedni od drugih, osiguravajući dostupnost inventivnih i kvalitetnih kulturnih sadržaja u različitim djelovima zemlje, u manjim i većim sredinama i za raznovrsne publike. Zadnji vikend svibnja tako donosi nekoliko projekata koji se provode u sklopu 22. kruga programa Clubture-HR, a uključuju radionice, cirkuske performanse i plesne izvedbe od Knina do Kumrovca.

Prva od njih je CirkAktiv, program koji je pokrenula zagrebačka Udruga Beton kroz suradnju s Muzejem nasilja i cirkuskim kolektivom Tricycle Trauma. Osmišljen je program koji se bavi problemom nasilja u društvu s ciljem stvaranja ravnopravnog, afirmativnog prostor za dijalog i edukaciju, prvenstveno za mlade, kako bi se raspravila pitanja korijena, strukture i mehanizama nasilja u društvu. Događaj započinje kratkim cirkuskim performansom, a nastavlja se radionicom Pozicije u društvu koja ima za cilj sudionike staviti u perspektivu osobnog iskustva određene društvene grupe kako bi osvijestili društvenu raslojenost i neravnopravan položaj različitih skupina. Na nju se naslanja radionica cirkuskih vještina koja obrađuje vrijednosti poput komunikacije, solidarnosti, rodne ravnopravnosti, razumijevanja i podrške, od kojih se svaka obrađuje kroz primjer cirkuskih vještina u interakciji sa sudionicima. U suradnji s udrugom Ka-Matrix program CirkAktiv 27. svibnja gostuje u Karlovcu, u Urbanom parku HD, a dan kasnije, 28. svibnja putuje u Knin gdje se održava u prostoru Udruge Atribut.

Idućeg dana u Kumrovcu kreće program Suvremeno u Zagorju u organizaciji Kućnog kolektiva, udruge zaslužne za recentnu revitalizaciju kulturnog života u Klanjcu. Program je usmjeren na promociju i prezentaciju domaće i međunarodne suvremene plesne, dramske i cirkuske umjetnosti, izmještajući izvedbe iz zatvorenih prostora na javne površine čime doprinosi otkrivanju i popularizaciji suvremenih performerskih estetika. U sklopu programa razmjene i suradnje kod Spomen doma Kumrovec izvodi se plesna predstava Spektakl zagrebačkog Studija za suvremeni ples, najstarijeg domaćeg suvremeno-plesnog ansambla. Predstava je autoreferencijalnog karaktera, preispituje nasljeđe Studija, ali i postavlja pitanja o uvjetima, značenjima i razlozima funkcioniranja kolektiva, na sceni i van nje. U tom se smislu Spektakl odmiče od tradicionalne estetike “spektakularnosti”, afirmirajući njezine emancipatorske aspekte.

Afirmacija otvorene komunikacije, prihvaćanja i podrške središnja je tema radionice Različitost oko nas koju 30. svibnja u karlovačkom Centru za mlade Gabrik provodi umjetnička inicijativa Artikal. Radionice su koncipirane kao kombinacija razgovora i kreativnog izražavanja na temu vršnjačkih odnosa i osobnih iskustava. Svrha radionice je poticanje djece na razmjenu iskustava, poticanje empatije te prihvaćanje različitosti. Cilj je prevencija vršnjačkog nasilja, osnaživanje te pružanje podrške djeci osnovnoškolske dobi koja se osjećaju ranjivima i različitima. Dijeljenjem svojih iskustava polaznici i polaznice radionice su-kreiraju fanzin, svojevrsni “bonton s porukama protiv mržnje, ruganja i vršnjačkog nasilja”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura na prekretnici koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

S Dunjom i Jerkom tim smo povodom razgovarali o historijatu tog prostora, revitalizaciji kino dvorane te budućim planovima oživljavanja kulturnog života u Klanjcu.

Kuća Klajn ima dugu i zanimljivu povijest, pa za početak krenimo od nje – koje je sve namjene dosad imala i kako ste došli na ideju da je “vratite u život”?

Dunja: Kuća je izgrađena 1937. godine, a izgradio ju je Albert Novak, pripadnik imućne klanječke obitelji koji je, između ostalog, bio prvi autoprijevoznik u Klanjcu, vlasnik linije koja je spajala Tuhelj, Desinić, Klanjec i Zagreb. Jedan dio kuće koristila je obitelj Novak, a drugi, veći dio bio je namijenjen za druge potrebe: između ostalog, tu je bila garaža, smještaj za vozače i prenoćište. U njoj je osnovana i prva klanječka knjižnica, a organizirana su i razna društvena događanja na kojima se okupljala klanječka gospoda. Kuća je nacionalizirana 1943. godine i jedno je vrijeme služila kao internat za djecu izbjeglice s Kozare. Kako se situacija nakon rata smirivala, tako je i kuća nastavila svoj život kako ga je i započela – kao mjesto okupljanja zajednice. Jedno vrijeme u njoj su bili hotel i restoran Zelenjak, a onda je šezdesetih godine upravljanje kućom preuzelo Narodno sveučilište Klanjec te su pokrenuti razni kulturno-umjetnički i edukativni sadržaji: večernja i auto škola, šahovski klub, kazališne predstave, kino… Kino Jedinstvo bilo je centralna gradska dvorana u kojoj su se održavale različite manifestacije – od predstavljanja knjiga do dodjele maturalnih diploma, Lidrana – bilo je srce društvenog života. Pored toga, tu je bila i tiskara. Ona je u sklopu Narodnog sveučilišta funkcionirala kao izvor prihoda – kultura je trošila, a tiskala je zarađivala (smijeh).

U stanu u kojem mi danas živimo jedno je vrijeme živjela gospođa koja je u mirovini počela čuvati djecu iz Klanjca, pa postoji čitava generacija djece, danas odraslih ljudi, koji su tu odrastali. Tako da malo tko u mjestu nije na neki način vezan za ovu kuću, bilo da su tu dolazili u kino, radili, živjeli, dolazili na čuvanje… Povijest kuće isprepletena je s poviješću i društvenim životom Klanjca, a on se u nekom trenutku, sredinom dvijetisućitih krenuo gasiti. Zbog procesa povrata imovine iz kuće su postepeno izlazili poslovni subjekti i privatni stanari, kao i Narodno sveučilište, koje je kasnije postalo Centar za kulturu Klanjec. Mi smo kuću kupili 2019. godine kada nas je dočekala potpuno prazna, ostali su samo dokazi života koji se tu nekad odvijao. Pomalo vraćamo kući energiju i život koji kola po stepenicama i ruševnim gredama koje smo obnovili. Kako smo s vremenom doznavali što se sve u kući događalo, na koje je sve načine funkcionirala kroz povijest, bilo nam je jasno da naša ideja umjetničke rezidencije i kulturnog centra koji bi služio ne samo klanječkoj zajednici, nego generalno umjetnicima i kreativcima, ima u povijesti kuće konkretne temelje.

Jerko: Kada pogledamo te konstelacije, što je kuća bila i što je značila, vidimo da je svoju povijest započela kao mjesto u koje pristižu ljudi iz drugih krajeva, a isto to želimo i mi danas – želimo stvoriti prostor koji će omogućiti različitim ljudima, ne samo umjetnicima, da u njemu borave. Bila je i mjesto proizvodnje umjetnosti, mjesto kreacije koje zajednici pruža kulturni sadržaj, a to je i naša želja – imati prostor u kojem umjetnici i umjetnice mogu mirno stvarati neograničeni vremenom. Zato smo Kuću i podijelili u tri struje ili programske odrednice koje čine boravak, kreacija i izvedba. Jednostavno smo se naslonili na povijest kuće, ili je kuća toliko jaka da nas je poticala.

Nakon ulaska u Kuću krenuli ste s organizacijom kulturnih događanja koja povezuju lokalnu zajednicu i ono što bismo nazvali nezavisnom kulturnom scenom. Kakva su dosadašnja iskustva i reakcije zajednice?

Jerko: Prošlo ljeto smo krenuli s programima koji su bili usko vezani uz sam prostor, pa se tako prva radionica koju smo radili s arhitektima i urbanistima zvala Iz perspektive Kuće. Radionice su primarno bile namijenjene mladim Klanjčanima, a istraživali su povijest kuće o kojoj smo upravo govorili. Organizirali smo četiri radionice glume i pokreta, snimanja i filmske režije pod vodstvom Dinke Radonić, Ivana Rajkovića, Filipa Mojzeša i Ivane Kalc, na kojima su klinci proizveli dosta radova, pa čak i snimili dva kratka filma. Program kojim smo prešli granice Klanjca, a time i sami sebe pomalo iznenadili bile su četiri predstave suvremenog plesa i suvremenog cirkusa koje su se održale u Klanjcu, Humu na Sutli, Zaboku i Gornjoj Stubici. Izvedbe su se odvijale na otvorenom, u prostorima koji nisu primarno izvedbeni kao što su nogometno igralište ili park. U Humu smo u suradnji s Hoomstockom organizirali gostovanje plesnog kolektiva Škvadra čiji su članovi u četverodnevnom procesu prilagođavali predstavu prostoru, a u tom je procesu čitavo vrijeme spontano sudjelovala i zajednica, posebno najmlađi. Takav je slučaj bio i na gostovanju francuskih žonglera u Klanjcu koji su vrlo spontano privukli brojnu lokalnu publiku.

Dunja: U Stubici je mlada cirkuska umjetnica Petra Najman izvodila svoju predstavu Moja smrt i ja, koju igra s kosturom. Nismo bili sigurni kako će publika na to reagirati, jer najviše je bilo djece. No, svi su bili potpuno oduševljeni, i u trenutku kada je predstava završila deset metara dalje mogli ste vidjeti djevojčice kako rade zvijezde i stojeve, a odrasli su nas pitali kad ćemo ponovno doći.

Za Klanjec nam je možda i najbitniji bio program Kino pred Kućom jer je funkcionirao kao najava povratka kino programa. Organizirali smo četiri dana besplatnih filmskih projekcija u parku kraj Kuće gdje smo prikazali trinaest filmova svih rodova i žanrova, domaćih i europskih. Odaziv je bio sjajan i ljudi su bili dosta zainteresirani, veći i samim time da se nešto događa. Dirljivo je bilo na otvaranju programa na kojem smo pustili film Kino otok Ivana Ramljaka. Kada je film završio ljudi koji su sjedili u publici i koji su posjećivali kino koje je u Klanjcu radilo do 2004. godine spontano su krenuli pričati svoje priče, sjećanja i anegdote. To je i za nas bio bitan trenutak da ljude podsjetimo na to su oni 40 ili 50 godina imali priliku ići u kino svakog tjedna, i da smo mi tu s idejom da to vratimo i ponovo pokrenemo.

To nas dovodi i do aktualne crowdfunding kampanje kojom prikupljate sredstva za osuvremenjivanje postojeće kino dvorane. Kako ste zamislili njeno funkcioniranje? 

Jerko: Ideja je da imamo multifunkcionalni prostor koji neće biti isključivo kino dvorana ili prostor u kojem će gostovati kazališne predstave. Dvoranu bi mogli koristiti i ljudi kojima treba prostor za probe, za rad na nekoj predstavi, pa i za seminare, retreat programe i slično. Prostor smo osmislili u suradnji s arhitektima na spomenutoj radionici Iz perspektive Kuće, oni su napravili rendere dvorane, izradili troškovnik i prema njemu smo formirali iznos koji prikupljamo u Kickstarter kampanji. Cilj nam je dobiti prazan prostor koji se može modificirati prema potrebama korisnika i opremiti ga s minimumom potrebne tehničke opreme.

Dunja: U kasnijoj fazi planiramo i uređenje ostalih prostora, poput stare projekcijske kućice koju je potrebno srušiti. Nakon toga ćemo s Gradom aplicirati za digitalizaciju i unaprijediti dvoranu DCP-om i kvalitetnijim razglasom. Uređenje dvorane je osnovna pretpostavka da se možemo otvoriti prema zajednici jer dvorana i kino kao takvo predstavljaju prvi prostor kontakta Kuće s ljudima.

Za programiranje sadržaja zadužena je udruga Kućni kolektiv. Tko su njeni članovi, kako kolektiv funkcionira?

Dunja: Udrugu Kućni kolektiv osnovali smo Jerko i ja s našim suradnicima i sličnomislećim ljudima 2019. godine kad smo kuću i kupili, s idejom da planiranje i osmišljavanje sadržaja koji se odvija u Kući ide kroz udrugu. Udruga trenutno ima 11 članova, to su uglavnom ljudi iz nama srodnih sfera djelovanja, ali opet svatko sa svojom nišom i ekspertizom koja onda može doprinijeti radu udruge i kreiranju programa u Kući. Do sada smo tako i funkcionirali: neki su članovi više fokusirani na tehničke ili fizičke aspekte rada, neki na istraživanje izvora financiranja, pisanja natječaja… Dobro funkcioniramo kao kolektiv i svi doprinose Kući onako kako im najviše odgovara. Nema prisila, već svi članovi udruge vide i osjećaju kuću kao njihov prostor, što i je osnovna ideja: da ovo buda kuća za nas i ljude oko nas.

Kuća Klajn u principu funkcionira kao privatni kulturni centar. Kako takav tip organizacije funkcionira unutar postojećeg pravnog okvira?

Jerko: To je jedan od većih problema, još uvijek neriješenih. Kod nas privatni kulturni centar ne postoji kao opcija, ne može se kao takav registrirati, što u Sloveniji, recimo, nije slučaj. Problem je u tome što smo privatni vlasnici kuće i ne možemo je vlastitoj udruzi ugovorom dati na korištenje. Postavlja se onda i pitanje kako mi možemo kao privatni subjekti uređivati kuću koja je dio zaštićene gradske jezgre, za koga je uređujemo itd. Postoje možda neki putevi kojima bi se stvar mogla pravno urediti, ali nisu utabani i sve je još dosta mutno. Mi i dalje nemamo odgovore od državnih institucija kako da reguliramo odnose, reakcija je slična kao kad samostalni umjetnik dođe tražiti kredit u banku – sustav jednostavno ne prepoznaje tu kategoriju. Otud je negdje i došla ideja o crowdfundingu, jer nam se čini da je jedino gerila moguća i da je jedino moguće direktno pristupati čovjeku. Sve ostalo je toliko zamršeno, od institucija ne možemo dobiti ni informaciju što generira dodatne probleme, pa smo jednostavno to odlučili raditi sami. Onda se opet postavlja pitanje jesmo li naivni, zašto to tako radimo – baš zato jer je drugi put frustrirajuć i zapravo nemoguć.

Dunja: S druge strane, Kuća je koncipirana tako da je jedino stambeni prostor u kojem živimo naš privatni prostor, dok je sve ostalo zamišljeno tako da bude otvoreno javnosti, i kroz djelovanje udruge, ali i na neke druge moguće načine. No moram reći da nam je ideja da postepeno gradimo Kuću draža nego da dobijemo “instant” rješenje. Ovako, što je više upoznajemo tako se sve više i mijenja naša inicijalna ideja što bi Kuća mogla biti. Putem otkrivamo nove stvari – primjerice da u projekcijskoj kućici imamo bunar! – što neke ideje poništi ili otvori neke potpuno nove smjerove. Ljepota je u tom procesu.

Kulturne politike u posljednje vrijeme naglasak stavljaju na razvoj publike i njezino snažnije uključivanje u kulturne programe. Kako taj proces vidite u Klanjcu? Tko je vaša publika i na koji način je uključujete?

Dunja: Ideja je svakako da zajednica i sve ono što se događa u kući, ne samo u smislu prostora već i programski, budu u konstantnoj komunikaciji. Radionica s kojom smo otvorili Kuću organizirana je upravo s idejom pozovemo ljude iz zajednice koji imaju iskustva i sjećanja na kuću, da dođu u prostor i da nam ispričaju svoje dogodovštine i uspomene. Iz tih priča ljudi je krenulo daljnje planiranje i mapiranje. Mi ne moramo provoditi anketu da pitamo ljude u Klanjcu što bi u kinu htjeli gledati, komunikaciju je ovdje moguće uspostaviti vrlo direktno, s obzirom na to da je riječ o maloj zajednici i ljudima je lako prići. S druge strane, Klanjčani imaju živo iskustvo komunikacije s ovom kućom i ta početna pozicija nam ide u prilog jer je puno lakše dobiti povratnu informaciju, a samim time i uključiti ljude u kreiranje programa. Mi smo u Klanjec došli izvana, nijedno od nas nema nikakve prethodne veze s mjestom i ta pozicija nekog aliena – iako ne osjećamo se tako u ovom društvu – može biti dosta nezgodna. Međutim, dosadašnjim programom ljudima smo jasno pokazali da su i oni veliki faktor u cijeloj priči i da smo potrebni jedni drugima. Tim više jer je ideja da umjetničke rezidencije koje će se u Kući rezalizirati moraju imati javnu dimenziju, primjerice prezentaciju ili edukativni sadržaj. Svakako mora postojati direktna komunikacija i veza sa zajednicom.

U 2022. planiramo umjetničke rezidencije koje su u direktnoj komunikaciji s Klanjcem. Jedna je vezana uz postojeću, ali nefunkcionalnu prugu uz rijeku Sutlu čijim je prestankom rada Klanjec izgubio jako puno povezanosti sa Zagrebom i ostalim mjestima u Krapinsko-zagorskoj županiji, a nedostatak te vrste mobilnosti je snažno utjecao na to da ljudi odlaze. S druge strane, htjeli bismo istražiti i taj moment života na granici: s jedne strane na granici sa Slovenijom, a s druge na granici s metropolom iz čijeg života se tu gotovo ništa ne prelijeva. Planiramo i rezidenciju u kojoj bismo s plesačima istraživali Augustinčićev rad, odnosno pokret u njegovim skulpturama, iz čega bi nastali novi istraživački radovi, a kasnije i izvedbe. U svakom slučaju, u Klanjcu je jako puno toga plodno i inspirativno za daljnji rad.

Kuća Klajn / House of Klajn from Kućni Kolektiv on Vimeo.

Tekst je objavljen u okviru projekta Kinemaskop i uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra.