Polazeći od Instagram profila @ffzgwc i natpisa u WC-ima zagrebačkog Filozofskog fakulteta na čijim vratima studenti_ce ispisuju necenzurirane misli, predstava Zahodske sestre funkcionira kao izvedbeni kolaž sačinjen od dokumentarnih materijala. Natpisi koji su okupljeni na ovom Instagram profilu pretvoreni su u tekst, a zatim u predstavu.

“Anksioznost, studentske pobune, egzistencijalni strahovi, svakodnevne brige, seksualnost i tabu teme djevojaštva izlaze na površinu u intimnom i javnom zahodskom prostoru jedne obrazovne institucije služeći pritom kao prikaz cijelog društva. Zahodske sestre ponajprije je predstava o ženskoj solidarnosti koja se rađa na neočekivanim mjestima”, stoji u najavi.

U predstavi glume Dora Dimić Rakar, Dora Čiča i Tea Šimić, skladatelj i glazbenik je Marin Živković, scenski pokret oblikovala je Ena Jagec, a scenografiju i kostime potpisuje Ema Tomašek.

Ulaznice po cijeni od deset eura možete pronaći ovdje.

“Potaknut idejom i umjetnicama majkama, ove godine festival predstavlja snažne ženske glasove – autorice, umjetnice, izvođačice, kreatorice i stručnjakinje, sudionice nezavisne scene, kojima otvara prostor za prezentaciju rada i veću vidljivost. Ujedno se afirmira kulturna raznolikost u zagrebačkoj četvrti Maksimir te se lokalnu zajednicu ohrabruje u aktivnom sudjelovanju u vibrantnom kulturno-društvenom životu izvan samoga centra grada”, stoji u najavi festivala. 

U sklopu programa predstavlja se nova koprodukcija Empiria teatra i Kuće Nahero, Zahodske sestre, autorski projekt Rajne Racz i Dine Vukelić. Riječ je o prvoj predstavi nastaloj prema zapisima s WC-a FFZG-a, u kojoj se ispovijesti pretvaraju u glazbeno-scensku izvedbu. Teatar Poco Loco ove godine na festivalu gostuje s plesnom predstavom za djecu Probaj ponovno, mala vještice o čaroliji i plesu. 

Monodrama Down by Law prati put od rođenja dječaka Borisa do majčina suočavanja s vlastitim strahovima i snagom, pretvarajući iskustvo roditeljstva u izvedbeni čin zajedništva i podrške osobama s Downovim sindromom. Predstava je nastala u koprodukciji Koautorske inicijativa OOUR i HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Predstava Zorko, Borko i Sreća Kliker Festivala i CKIM-a vodi publiku na razigrano putovanje ispunjeno glazbom, igrom i transformacijom. Posljednja predstava na festivalu su Majke, dokumentarni autorski projekt Kolektiva Igralke i Rajne Racz, u kojoj žene u tridesetim godinama preispituju odluku o majčinstvu kroz osobna iskustva, rekonstruirajući na sceni muzej majčinstva, od biološke do društvene sfere. 

Program festivala uključuje i radionice ručnog bojadisanja tekstila, izrade ginjol lutaka, interdisciplinarnu radionicu pokreta i joge za djecu te radionicu koja spaja fotografiju i tekstil kroz tehniku fototransfera. Sudionici i sudionice će uz praktičan rad istraživati vlastiti izraz, s naglaskom na igru, eksperiment i zajedničko učenje.

Ulaz na predstave, radionice i koncert je besplatan. Prijava na radionice zbog ograničenog broja sudionika i sudionica obavezna je na uonahero@gmail.com. 

Više detalja o festivalu pronađite ovdje.

Premijera predstave održala se u Centru za kulturu i informacije Maksimir, koliko god sam se potajno nadala da će se opskurno održati u samim kabinama zahoda Filozofskog fakulteta. Moja želja djelomično je ispunjena početkom predstave u kojem izvođačice Dora Dimić Rakar, Dora Čiča i Tea Šimić vuku zahodske školjke na pozornicu i barem prividno kreiraju univerzalno poznate kabine. Bez mnogo okolišanja zahodske junakinje uranjaju u tematiku i transportiraju me u beskonačna iščitavanja šarenih natpisa i povezivanja sa starijim kolegicama ili možda kolegicama s kojima sam sjedila na istim predavanjima, i čak, volim sanjati da je pokoja profesorica ostavila kakvu misao. 

U skladu s mojim promišljanjima u predstavi se postavlja pitanje Tko su ti ljudi koji šaraju po vratima WC-a? i konstruiraju se potencijalne priče, od kojih mi je najupečatljivija ona o fantaziranoj ljubavi jedne od junakinja prema učestaloj kroničarki WC-a s potpisom “Hana” i zamišljanja njihovih susreta, ali i zasigurna situacija ženske solidarnosti u činu davanja uloška u kriznim momentima. Zahodskoj igri pridružuje se radijski glas (Dražen Puklavec) koji objašnjava latrinalije, pojam koji označava grafite, crteže, natpise ili umjetnička djela na zidovima javnih zahoda ili pisoara, koji se smatraju vrstom urbane folklorne umjetnosti te koji seže u davna doba starih Rimljana. Baš u stilu Filozofskog, nečemu svakodnevnom i naočigled prostom dati antropološko-etnološko-lingvističko lice. 

It’s all fun and games dok ne dođemo do onih najbolnijih natpisa, poput Prije par mjeseci silovao me dečko i krivim sebe za to koji uistinu pretvaraju prostor zahoda u svojevrsnu ispovjedaonicu, ali bez ispraznih molitva već s popratnom podrškom kolegica u obliku odgovora bejb nisi ti kriva <3 i upućivanjem na savjetovalište FFZG-a. Očekivala sam, ali i htjela da se predstava zadrži na intimnijoj sferi, ženskim pričama, solidarnosti, ali je zahvatila i šire probleme poput kolektivne nervoze neisplativosti i neprofitabilnosti studija na FFZG-u na tržištu rada (malu metaforičku suzu sam pustila jer se spomenuo i moj studij).

Scena u kojoj izvođačice žustro preslaguju toaletne pločice i ponavljaju Strah me samog straha i Idi na terapiju vratila me u gutanje knedle na seminarima Morfologije i traženju utjehe u samoći prešaranih zidova zahoda, ali i krikovima kolegica koje u natpisima pitaju za pomoć oko polaganja kolegija.

Prije početka predstave pomislila sam: Sigurno će se spomenut’ ili de Saussure ili Žižek. Već na samom početku pošteni smijeh pokupila je rečenica Žižek te gleda dok pišaš, koja dočarava iskustvo studiranja na Filozofskom, ako zamislimo da smo zapravo u Žižekovom panoptikumu. Njegov prepoznatljiv glas čujemo u spomenutoj sceni preslagivanja pločica u kojoj se ponavlja isječak njegovog predavanja o hermeneutici zahodske školjke i razlikama u izgledu školjki u europskim zemljama te posljedično o razlikama načina izbacivanja izmeta. Prvi put mi je bilo smiješno, drugi put mi je bilo smisleno, sve ostale puteve mi je bilo naporno.

Kad smo već bili kod Žižekovog filozofiranja, usput smo dobili i kratko predavanje o kategorijama natpisa, koje je bilo slatko, ali efektno tek kad smo došli do natpisa Sve je uvijek isto uz napisan datum i objašnjenja kako su se kroz godine dodavali novi datumi, komentari, ali i srce, čija je poanta prikaza povezivanja iskustava ono što mi je išlo u korak s mojim već spomenutim očekivanjima od predstave. 

Prema kraju otvaraju se teme zabrinutosti oko stanja u društvu i svijetu koje nadilaze prostor zahoda, no predstava tada otvara niz široko postavljenih društvenih pitanja, pa je taj brzi presjek nažalost ostao na razini površnog i neuvjerljivog. Izvođačicama se na pozornici pridružio glazbenik Marin Živković koji je na klaviru pratio povremene songove koji su mi ostavili dojam simpatičnog, kao i dijelovi repetitivnog scenskog pokreta (Ena Jagec).

Koliko god se vidio rad na glazbi i pokretu, svejedno imam osjećaj da se njima pokušao zamaskirati manjak dubljeg istraživanja/maštanja/pričanja priča, čemu pridonosi i kratko trajanje predstave (malo manje od sat vremena). Završna misao Naša revolucija izašla je iz faking WC-a nosi moćnu poruku i naizgled monumentalnu emociju, ali mi ta emocija bježi iz palete zbog izostanka dubljeg bavljenja pitanjem kakva je to točno revolucija.

Unatoč “filerima” i samo zagrebanju dublje tematike, zahvalno je bilo gledati kako je autorski tim tekstualnim suputnicama iz vremena studiranja udahnuo priču i dao im značaj ulaska u format kazališne predstave te je bilo toplo i nostalgično prisjetiti se napisanih riječi šulkolegica za koje se nadam da su upravo iz tih WC-a sa sobom ponijele revolucionarni duh.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli FFZG🚾 (@ffzgwc)

Polazeći od Instagram profila @ffzgwc i natpisa u WC-ima zagrebačkog Filozofskog fakulteta na čijim vratima studenti_ce ispisuju necenzurirane misli, predstava Zahodske sestre funkcionira kao izvedbeni kolaž sačinjen od dokumentarnih materijala. Natpisi koji su okupljeni na ovom Instagram profilu pretvoreni su u tekst, a zatim u predstavu.

“Anksioznost, studentske pobune, egzistencijalni strahovi, svakodnevne brige, seksualnost i tabu teme djevojaštva izlaze na površinu u intimnom i javnom zahodskom prostoru jedne obrazovne institucije služeći pritom kao prikaz cijelog društva. Zahodske sestre ponajprije je predstava o ženskoj solidarnosti koja se rađa na neočekivanim mjestima”, stoji u najavi.

U predstavi glume Dora Dimić Rakar, Dora Čiča i Tea Šimić, skladatelj i glazbenik je Marin Živković, scenski pokret oblikovala je Ena Jagec, a scenografiju i kostime potpisuje Ema Tomašek.

Nakon prve izvedbe, predstava je na repertoaru 6. ožujka, a ulaznice po cijeni od deset eura možete pronaći ovdje.

Radi se o festivalu koji prednost daje nezavisnoj sceni i njezinim kreativcima, a u svom trećem izdanju će donijeti koncerte, performanse, izložbe, radionice i još mnogo toga. Program je namijenjen svima, ali prije svega djeci i mladima.

Program se otvara u četvrtak, 24. travnja, kada je na rasporedu performans Odjel za čišćenje ladica umjetnice Lucije Klarić, nakon čega slijedi otvorenje izložbe Postpartum tea party akademske slikarice Hane Hanak. Isti dan održat će se prezentacija projekta Burning out Empiria teatra, a prvi dan festivala završava nastupom glazbenog sastav Urikač.

Kroz sljedeća tri dana, održat će se: inkluzivna radionica Alkemija glasa (Melita Lovričević), Radionica izrade nakita od metala Metals ‘n’ Plants, predstava Ptice špijuni (Kuća Nahero), radionica za djecu PisaTI i JA (Valentina Mavretić), radionica Mindfood (Una Čulić), predstava Prekrasna (UO Četveroruka), radionica veza Izvezi svoje srce (Iva Čukelj), radionica za djecu Tajno šumsko društvo i predstava za djecu Buđenje (Teatar Poco Loco).

Festival se zatvara uz zvukove novog glazbenog ansambla Nahero u 18 sati ispred CKIM-a.

Ulaz na festival je slobodan, a više detalja možete pronaći ovdje.

Forma izvedbe je monodramataski glazbeni performans (recital), čime se formira hibridni umjetnički izraz, odnosno predstava-koncert koja progovara o disidentskoj i egzilantskoj poeziji osporavanih pjesnika_inja, služeći se glasom neshvaćene antičke proročice Kasandre. Njezine se neugodne vizije dovode u kontekst današnjeg vremena, a njezin se glas u songovima i polifoničnim iskazima stapa s glasovima disidenata, egzilanata te političko i društveno nepodobnih mislitelja našeg vremena i umjetnika_ca suočenih s cenzurama i progonima. Ulogu Kasandre izvodi glumac i pjevač Fabijan Komljenović.

Glazbu je skladao Marin Živković, koji svira saksofon, a prate ga Matija Brajković na električnoj gitari i Margareta Sinković na violini.

Reprizne izvedbe slijede 1. i 2. ožujka, a više detalja o programu dostupno je ovdje. Ulaznice se po cijeni od 5 eura mogu kupiti na blagajni Centra sat vremena prije početka predstave, a rezervacije se primaju na galina.velicko@ckim.hr.

Mjesto otpora bavit će se, kako najavljuje organizatorica Rajna Racz, istraživanjem uloge umjetnosti u kontektstu društveno-političkog angažmana i otpora postavljajući pitanja poput “Kako umjetnost može biti mjesto aktivizma i borbe?” te “Koje su moguće strategije da umjetnost bude angažirana?”.

Prvi dan manifestacije u obilježit će izvedba monodrame Jama s početkom u 18:30 sati. Stihove Ivana Gorana Kovačića ovom će prigodom izvesti Andrija Nazlić. Radionicu pisanja poezije vodit će Monika Herceg, a održat će se u petak i subotu od 16 do 18 sati. Prijave za radionice su obvezne, a vrše se putem e-mail adrese uonahero@gmail.com. Prethodno iskustvo ni objavljeni rukopisi nisu potrebni.

Drugi dan, uz radionicu se održava tribina Poezija kao glas otpora koja u fokus stavlja poeziju palestinskih pjesnika mlađe generacije – prije svega Najwana Darwisha i Mosaba Abu Tohe – čije su knjige izdane i u Hrvatskoj te njihovi stihovi već dugo svjedoče o situaciji u Gazi i okupaciji Palestine. Na tribini će govoriti Monika Herceg, Rajna Racz i Nataša Govedić.

Kraj manifestacije obilježit će samostalni koncert kantautorice Sare Renar koja, osim autorske glazbe sklada i izvodi glazbu za kazalište, a česta je gošća književnih manifestacija te radi glazbu za multimedijske projekte.

Više detalja možete pronaći ovdje.

“Festival će aktivirati različite dobne skupine, a ujedno i veze lokalne zajednice i profesionalnih umjetnika, a sve s ciljem decentralizacije kulture te zadovoljavanja potreba otočke zajednice”, stoji u najavi. Trodnevni Burafest podijeljen je na radionički dio koji se u petak održava u popodnevnim satima, a preostala dva dana u jutarnjem i predvečernjem terminu, te večernji glazbeno-izvedbeni segment.

Radionice se odvijaju u suradnji s mladim suvremenim umjetnicima_cama, a prilagođene su različitim dobnim skupinama i razvoju vještina poput slikanja, izrade nakita, izvedbe i uređivanju zvuka. Za sudjelovanje na radionicama potrebna je prethodna prijava koja se vrši mailom.

Ulaz na festival se ne naplaćuje, a više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Festival se otvara u četvrtak, 21. ožujka u 20 sati, plesnom predstavom O rozoj budućnosti Ane Kreitmeyer i Zrinke Užbinec u kojoj se promišlja pojam prilagodbe u kontekstu plesne solo izvedbe, kao umjetničkog odgovora na životne izazove koje donose stalne mijene i nestabilnosti.  

Petak, 22. ožujka, posvećen je edukaciji, djeci i svemiru. U 17 sati u maloj dvorani CKIM-a održava se glazbena radionica Svemirski zvukopis (6+) koja podučava djecu o zvuku planeta i svemira. Djeca će stvarati pjesmu inspiriranu svojim iskustvom slušanja svemira i suodnosa svemira i glazbe. Voditelj radionice je Marin Živković. Nakon radionice, u 18 sati počinje predstava Koji*a si ti planet*a? (4+) u kojoj autorica Nikolina Komljenović razvija participativnu plesnu instalaciju s elementima suvremenog cirkusa.

U subotu. 23. ožujka, mladi (15+) mogu sudjelovati na radionici Jazz standard i glazbena improvizacija koja počinje u 11 sati, a vodi ju Marin Živković. Radionica je namijenjena svim instrumentalistima (puhači i gudači) i treba ponijeti vlastiti instrument.

U 14 sati slijedi Radionica kolaža koju vodi umjetnica i art-terapeutkinja Tara Beata Racz te edukativno-umjetnička radionica o tehnici Prirodnog bojadisanja u 17 sati, gdje će polaznici uz vodstvo Andree Anić Dokmanović upoznati različite tehnike bojanja pomoću biljaka i bojati svoju platnenu torbu koju mogu ponijeti kući za uspomenu i daljnje korištenje. Obje radionice su namijenjene mladima starijim od 15 godina.

U 20 sati održava se predstava za mlade u produkciji Kuće Nahero, Empiria Teatra i Aplauz Teatra pod imenom Predstava koju želimo gledati koja je tematizirana kao ljubavni odnos, mladi izvođači na sceni se zaljubljuju u kazalište i odljubljuju, njime se fasciniraju, idealiziraju ga i razočaravaju se.

Festivalska nedjelja 24. ožujka u znaku je ekologije i glazbe, a dobrodošli su i roditelji i djeca. U 11 sati započinje radionica Šteta baciti (4+) Teatra Empiria na kojoj dvoje glumaca s djecom izrađuje lutke životinja od otpadnih materijala te ih uče animirati uz glazbenu pratnju. Potom u 15 sati slijedi Tajno šumsko društvo, projekt multimedijalne umjetnice Ane Zubak koji najmlađe uči povezanosti igre i prirode kroz istraživanje i aktivaciju svih osjetila te koristeći materijale koje polaznici sami pronalaze u neposrednom okolišu.

Festival se zatvara velikom zajedničkom zabavom u 17 sati kada u goste stiže Teatar Poco Loco sa svojim Orkestra Pokoloka. Šesteročlani bend poziva sve na glazbeno-scensko putovanje uz pjesme o likovima iz bajki: Crvenkapica, vuk, tri praščića, vještica,…

Ulaz na sva događanja je slobodan, ali obavezno je poslati prijavu za radionice i predstave na e-mail uonahero@gmail.com.