Izložbom će biti obuhvaćene skulpture i nađeni objekti koje je Knežević napravio ili sakupio tijekom svog rada u Rudniku Ljubija i nakon odlaska u mirovinu. 

Po profesiji rudarski tehničar, Knežević je rođen 1948. godine u Ljubiji (BiH, autonomni distrikt Prijedor), gdje i danas živi i radi. Diplomirao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a radni vijek proveo kao konstruktor u nekadašnjem Rudniku željezne rude “Ljubija”.

Sveobuhvatni stvaralački opus autora iznikao je upravo iz njegovog dugogodišnjeg rada u Rudniku Ljubija, koji je još uvijek izvor njegovog umjetničkog nadahnuća.  Član je Udruženja likovnih umjetnika Republike Srpske i Udruženja likovnih umjetnika Prijedora. Do sada je u zemlji i inozemstvu samostalno izlagao 22 puta, a kolektivno više od 40 puta, te je autor 5 skulptura za javne prostore.

Izložba je otvorena do 28. travnja.

Pokrenut 2010. godine, Time for a New State projekt je koji predstavlja diskusijsku platformu za ponovno promišljanje pitanja građanstva, zajedničkog nasljeđa te, općenito, smisla i razloga postojanja države kao civilizacijske tvorevine. Uz dokumente i publikacije IRWIN-a i NSK-a, na izložbi će biti predstavljen i njihov istoimeni dokumentarni film o prvom Kongresu građana Države NSK, održanom u Berlinu 2013. godine.

IRWIN-ovci dolaze u Labin neposredno nakon izložbe The NSK State-in-time Pavilion, upravo otvorene na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu, gdje je Država NSK otvorila vlastiti paviljon u sklopu Palače Ca’ Tron.

Izložba je otvorena do 2. lipnja.

Štrajk rudara Istarskih ugljenokopa “Tupljak” (sljednik nekadašnje radne organizacije IU “Raša”) započeo je 8. travnja 1987. i trajao je punih 33 dana. Štrajk je započeo tako što je tog dana grupa od 85 radnika druge smjene rudnika u Tupljaku odbila sići u jamu  zahtjevajući „povećanje ličnog dohotka od 100% za sve radnike uključene u proizvodnju, rješenje stambenih problema i kompenzaciju od sindikata za izgubljene sate u štrajku“. Ubrzo im se pridružuju rudari prve smjene, a sutradan i rudari Jame Labin. Od ukupno 1700 rudara u štrajku je sudjelovalo, ovisno o izvoru, njih 1000 – 1400.  Bila je to već druga obustava rada (kako se tada štrajk službeno nazivao) u godinu dana, pa se očekivalo da će se stanje opet brzo smiriti. Pogotovo zato što u samoupravno-socijalističkom sustavu bivše države, koji zbog očuvanja “bratstva i jedinstva” nije dozvoljavao društvenu polarizaciju, gotovo da nije bilo organiziranih socijalnih nemira unatoč velikoj gospodarskoj krizi. 

Iako se obustava rada odužila, nije prema štrajkašima bilo nikakve represije već se “ratovalo” isključivo verbalno na zborovima rudara koji su se održavali najčešće u prostorima današnje Gradske knjižnice Labin ili preko medija. Trideset četvtog dana od izbijanja štrajka, 11. svibnja 1987. svi su se rudari vratili na posao, dvojica rukovodilaca bili su prinuđeni da podnesu ostavke, a usvojen je i novi pravilnik prema kojem su se plaće rudara povećale za 46%, dok je omjer plaća direktora i radnika limitiran na 2:1. 

No kriza time nije zaustavljena i već 1988. god zatvara se labinski rudnik, a 1999. i posljednji rudnik u Hrvatskoj, onaj u Tupljaku.  Jedinstvena ocjena stručnjaka jest da je štrajk labinskih rudara ubrzao raspad bivše Jugoslavije.

Osim fotografija Borisa Cvjetanovića iz ciklusa Labinski rudari snimljenih u travnju 1987. godine,  izložba je upotpunjena tonskim zapisom radijskih emisija o štrajku čije korištenje je omogućio web portal audioifotoarhiv.com.

Riječ je o trećoj u seriji izložbi pod nazivom “V.I.T.R.I.O.L.” (Visita Interiora Terrae Rectificando Invenies Occultum Lapidem, što u prijevodu s latinskog znači: Posjeti Unutrašnjost Zemlje i Pročišćavajući Izmisli Tajni Kamen) koja tematski problematizira odnose na relaciji Umjetnost i Alkemija, a koja će se, s još dvije naredne izložbe (L.A.E. XXI i IRWIN), nastaviti u studenom i prosincu ove godine. Ovim izložbenim ciklusom Labin Art Express XXI nastavlja s predstavljanjem domaćih i slovenskih umjetnika koji u svome radu naglašeno obrađuju introspektivne, ezoterijske i spiritualne teme i problematike, kao i one s graničnih područja znanosti kao što su kvantna fizika i Teorija Kaosa. 

Na Mangelosovoj izložbi Planetarij inovativnim će se postavom Damira Stojnića, autora koncepcije i programa V.I.T.R.I.O.L. te umjetničkog voditelja galerije KuC-a “Lamparna”, predstaviti njegov dugogodišnji i amblematski ciklus u kojemu je, kao osnovni predložak za slikanje, koristio školske globuse.  

“Izložbom sam odlučio akcentuirati upravo te njegove, uglavnom, crne planete-manifeste, jer oni sublimiraju više faza njegova opusa. Prvoga je napravio 1952. godine i nazvao ga “Paysage of Al Capone”, obojivši ga posve u crno, a posljednjeg u godini svoje smrti, 1987., “Mane tekel fares” obojio je u zlatno s ovećim crvenim krugom pri “sjevernom polu”. To su osnovne boje u alkemijskim transmutacionim procesima, a oslikavanje globusa provlači se gotovo od samog početka, pa do kraja njegovih “umjetničkih eksperimenata” kako je svoje djelovanje u svojstvu umjetnika sam nazivao. Postav sam osmislio tako da promatrač bude okružen velikim projekcijama autorovih globusa, kao da se nalazi u svojevrsnom planetariju. U ovom slučaju ktonskom, budući da je središnja tema kod Mangelosa upravo smrt”. (Damir Stojnić, Listopad 2016.)

Dimitrije Bašičević-Mangelos (1921., Šid – 1987., Zagreb) kultni je autor i pionir hrvatske konceptuale. Diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je radio kao kustos u Modernoj galeriji, Arhivu instituta za likovne umjetnosti JAZU i Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti. Suosnivač je i Galerije primitivne umjetnosti koja je njegovom zaslugom postigla međunarodni uspjeh. Od 1959.godine članom je legendarne umjetničke skupine Gorgona kojoj su uz njega pripadali i Josip Vaništa, Đuro Seder, Radoslav Putar, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Matko Meštrović i Miljenko Horvat. Značajno je utjecao i na mlađu generaciju hrvatskih konceptualaca koji su se u Zagrebu 70-ih godina okupljali oko galerije Podroom: Mladena Stilinovića, Vladu Marteka, Vladimira Dodiga-Trokuta, Željka Kipkea i mnoge druge.

Izložba ostaje otvorenom do 18. studenog. 

Tim povodom u petak, 17. kolovoza s početkom u 21 sat, u Narodnom muzeju Labin bit će otvorena izložba fotografija/foto instalacija L.A.E. 1992. – 2012., a u subotu 18. kolovoza, tijekom Fešte grada Labina, Labin Art Express XXI će realizirati svjetlosnu instalaciju L.A.E. FOREWER, pomoću koje će od 20 do 6 sati rudarski “šoht” u Podlabini povezati sa starim gradom Labinom. 

Oba navedena programa ujedno će otvoriti i ovogodišnji, 12. po redu TRANSART – Istarski međunarodni transdisciplinarni umjetnički festival i laboratorij, koji će se od 17. kolovoza do 15. rujna osim u KuC-u Lamparna odvijati i u starom gradu Labinu u sklopu jubilarne, 10. Labin Art Republike. 

Više potražite ovdje.