Serija radova Nevidljivosti “nastaje kao nastavak višegodišnjeg rada na projektima Joie de vivre, Iconophilia, Iconophilia glow i Catch eye (2016.–2023.), a temelji se na intervencijama na privatnim analognim fotografijama koje su digitalno segmentirane, kolažirane i obrađene do točke preoblikovanja. Za razliku od prethodnog ciklusa Joie de vivre, u kojem su prisutni figurativni i citatni elementi, ovdje se gradi apstraktniji, unutarnji vizualni ritam, oblikovan kroz zasićene tonove i prijelaze koji evociraju slikarsku gestu.

Upotrebom digitalnih alata, Turčić svjesno reducira informacije unutar slike, briše razliku između figure i pozadine, te aktivira pogled koji više nije usmjeren na ono što prepoznaje, već na ono što izmiče. Slojevitom obradom autorica postiže efekte slične lazurnim nanosima boje, pri čemu radovi ne funkcioniraju kao dokumenti, već kao zatvoreni prostori zamišljanja, bez naslova, bez lokacije i bez potvrde”, istaknula je Helena Puhara, autorica popratnog teksta.

Ksenija Turčić rodila se u Zagrebu 1963. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. Završila je Corso Superiore di Arte Visiva u organizaciji Fondazione Antonio Ratti, pod vodstvom Josepha Kosutha, u Comu 1995. Djeluje kao slikarica, multimedijalna umjetnica, autorica umjetničkih instalacija, video-instalacija i urbanih intervencija.

Na tragu te najave, ustanova Novi prostori kulture, u suradnji s Operacijom grad i Platformom Upgrade protekle subote transformirala je spomenuti prostor tržnice na Trnju programom Kulturplac: novi susreti na starom mjestu. Kako ističu organizatori, radi se o prvoj u nizu aktivnosti ususret budućem Interkulturnom društvenom centru Trnje, a koje za cilj imaju revitalizirati i proširiti namjenu prostora tržnice. Subotnjem sivilu parirala je živahna vođena šetnja do Tržnice gdje se mogla razgledati izložba signalizacije, a predvečer poslušati glazbeni program u izvedbi bendova Mangroove i Rundek Dua.

Program je otvorila informativna šetnja kroz Trnjansku cestu uz stručno vodstvo arhitekata Ivane Božić Valkaj, Ksenije Turčić i Antuna Sevšeka, popraćena nasumičnim proširenjima stanovnika_ca kvarta. Tura Savljem krenula je u parkiću zapadno od Palače Pravde, duž Trnjanske ceste, na četiri punkta značajna za društveni život stanovnika Trnja. Da je život u Trnju, unatoč manjku prostora i kulturnih sadržaja dinamičan, a stanovnici kvarta puni sjećanja svjedočile su mnoge rasprave, nestrpljiva dovikivanja i upiti nasumičnih prolaznika_ca o povodu i sadržaju ture. 

Šetnja Trnjanskom cestom, “žilom kucavicom kvarta”, završila je na Tržnici gdje se mogla razgledati “participativna signalizacija”, kako je nazivaju autori programa, među kojima je i Ana Kovačić iz WHW-a. Kovačić je, uz Damira Gamulina i Antuna Sevšeka počela raditi na vizualizaciji društvenog života kvarta provedenoj u obliku suradničke signalizacije. Kako pojašnjava za Kulturpunkt, na temelju razgovora sa stanovnicima, terenskog rada i sudjelovanju u kvartovskoj Facebook grupi Trnje u srcu, nastojali su doći do mjesta koja su “srce društvenog života”. Ne ispuštajući iz vida život kvarta nekad, projektni tim, na tragu uvodnog promišljanja multifunkcionalnih prostora, također se vodio pitanjem mapiranja aktualnih manjkavosti, koje bi bile od značaja za buduće lokalne projekte. 

Predstavljanje signalizacije odvilo se na tržnici gdje su na bočne izloge postavljeni plakati s prikupljenim refleksijama o četiri središnje lokacije društveno-kulturnog života Trnjana. “Riječ je o kinu Romanija, čija su vrata, uz bok mnogih drugih kvartovskih kina u Zagrebu – danas zatvorena. Kasnije je prostor Romanije postao Hotel Lisinski koji je propao u razdoblju pandemije. Zatim, važna je i slastičarna Gortan, kultno mjesto u koje su dolazili stanovnici prije kina ili poslije škole, a na uglu Bosutske i Trnjanske ulice nalazio se kiosk, bitno mjesto gdje je bio štand s kukuruzom i kokicama koji je bio direktno vezan uz Kino Romanija”, doznajemo iz razgovora s Kovačić. Tržnica Trnje, ujedno i posljednja lokacija, bila je centar društvenog života gdje su stanovnici obavljali dnevnu kupnju, a tamo su se nalazili i dućan s cipelama, mesnica, burekdžinica i slični prostori u kojima su Trnjani provodili slobodno vrijeme.

“Danas se Trnje nalazi u nekoj vrsti transformacije u kakvoj je Trešnjevka bila 90-ih. Događaju se promjene vezane uz izgradnju kvarta, nema više sadržaja koji su bili tu. To je uvijek bio kvart na razmeđi između centra i Novog Zagreba, a sada se misli da je dovoljno blizu centra da ne mora imati svoje sadržaje što stanovnicima fali”, istaknula je Kovačić. 

Iako se radi o pilot programu, Kulturplac: novi susreti na starom mjestu iskorak je u vidu izgradnje budućeg društvenog života zajednice, a na primjeru započetog istraživanja signalizacije u suradnji sa stanovnicima, čini se – pozitivan. Na koji način će ovaj projekt, ali i druge aktivnosti Novih prostora kulture uspjeti zainteresirati kvartovsku zajednicu i uključiti je u planiranje budućeg interkulturnog centra i nekog novog prostora za socijalizaciju tek preostaje vidjeti.

Tekst je nastao u suradnji s Operacijom grad, u sklopu projekta “Otvoreno Trnje: zagrebački kvart interkulturalnosti”, financiranog sredstvima Grada Zagreba.

Riječ je o prvoj u nizu aktivnosti koje, ususret budućem Interkulturnom društvenom centru Trnje, za cilj imaju revitalizirati i proširiti namjenu prostora spomenute tržnice, rekreirati ga za konzumaciju drugačijeg, kulturno-umjetničkog sadržaja.

Program počinje u 15 sati vođenom šetnjom kroz Trnjansku cestu uz stručno vodstvo arhitekata Ivane Božić Valkaj, Ksenije Turčić i Antuna Sevšeka. Šetnjom kroz središte mjesnog odbora Trnje zainteresirani posjetitelji i posjetiteljice imat će priliku doznati više o povijesti ovog vitalnog dijela grada koji kroz pritiske desetljeća urbanizacije postupno gubi svoje tradicijske prostorne veze i svakodnevne obrasce korištenja. Okupljanje sudionika arhitektonske šetnje je u parkiću zapadno od Palače Pravde.

Duž Trnjanske ceste, na mjestima od značaja za društveni život Trnja u prošlosti, bit će postavljene signalizacije koje će funkcionirati kao zaustavne točke šetnje. “Tijekom kraćeg istraživanja markirali smo četiri punkta na Trnjanskoj cesti koja smo detektirali kao mjesta od značaja za društveni život Trnja u prošlosti. Ono što nam je bitno je da se ovakvim tipom obilježavanja mjesta ne prenose samo informacije nađene u arhivima već da se ispriča priča glasovima Trnjana i Trnjanki i da se kvart potakne na zajedničko promišljanje njegove skore budućnosti”, poručuju arhitekti.

Nakon šetnje, slijedi zabavni glazbeni program koji u 17 sati otvara bend Mangroove, jedan od najkvalitetnijih domaćih pop sastava koji predvodi kreativni tandem Željka Veverec i Toni Starešinić. Mangroove iza sebe ima četiri albuma. S Jazz orkestrom HRT-a 2020. snimaju zajednički studijski album Nešto veće od nas, koji je osvojio dva Porina, dok su Mangroove i Jazz orkestar HRT-a osvojili Rock&Off nagradu glazbene kritike za najboljeg Jazz & Off izvođača.

U 18 sati koncert će održati jedan od naših najznačajnijih skladatelja, pjevača i gitarista, Darko Rundek, koji će nastupati u formaciji dueta s Anom Kovačić, kao Rundek Duo. Spomenuti umjetnici suradnju su započeli tijekom skladanja za film Zagrljaj Miroslava Mandića, a nedavno su i ovjenčani nagradom za glazbu na History Film Festivalu u Rijeci.

Sve aktivnosti održavaju se na otvorenom, centralnom prostoru Tržnice Trnje, a program je besplatan. Program se održava u suradnji gradske ustanove Novi prostori kulture s partnerima, organizacijom Operacija grad i Platformom Upgrade.

Kustosica izložbe Valentina Radoš kaže kako se izložba nastavlja na “proces brisanja individualnosti čovjeka i prepoznatljive identifikacijske crte se razlijevaju kao u Rorschachovu testu mrlja. Umjetnički rad ulazi u naš mentalni prostor kroz vizualnu suptilnost i u vremenu kada je odraz ljudskog lika i lica sveprisutno pravo nameće se pitanje što ostaje nakon što se prepoznatljivost pretvori u anonimnost?”.  

Autorica Ksenija Turčić diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1987. godine u klasi profesora Ferdinanda Kulmera, gdje je od 2010. zaposlena u zvanju izvanredne profesorice na Katedri za crtanje i slikanje na Slikarskom odsjeku. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad dobila je brojna priznanja i nagrade.

Izložba ostaje otvorena do 20. siječnja 2019.

“Nalazila sam, sakupljala, arhivirala ili možda najbolje reći – kupovala sam za sitne novce na sajmištu cijele obiteljske albume koji nam pokazuju povijest i specifičnost, partikularnosti života. Tehnički rečeno, riječ je o mnoštvu foto-dokumentacije u rasponu od crno-bijelih fotografija koje datiraju od dvadesetih godina dvadesetog stoljeća pa sve do kolor fotografija s kraja tog istog stoljeća. Pa iako su se ti albumi i fotografije očigledno pojavili kao životni suvišak u procesu jedne arhetipske sajmišne robne razmjene, bilo da su odbačeni ili naprosto izgubljeni čudnim tokovima života, oni nam puno govore o historiji cijele jedne generacije. Životne trenutke, posebice one sretne, dokoličarske, obljetničke i slavljeničke mas-medijska upotreba fotografije je označila kao središnju os oko koje se izvodi osobni i kolektivni memorijski narativ cjelokupnog života jedne generacije. Iako različite u tehnici, toposu, vremenu, rodu, etnosu, sve fotografije s kojima baratam u ovom radu snimljene su kao da bilježe gotovo jednak sadržaj ljudskog bivanja. Stoga se pojavila potreba da lica, tijela, zadnje otiske nečijih sretnih trenutaka zaštitim od pogleda te ih preslikam”, zapisala je autorica o svom radu.

Postupak Ksenije Turčić je jednostavan, kao što su to uostalom i postupci drugih umjetnika koji su stvarali dugu i zanimljivu povijest uporabe odbačenih fotografija u umjetnosti. Sve te fotografije i osobe na njima koje su se lišene u njih upisanog tuđeg pamćenja našle na buvljaku, ili su poklonjene umjetnici zato što su u nekom trenutku postale suvišnima, Ksenija Turčić jednu po jednu, dugo i strpljivo prekriva bijelim akrilikom. Pretvorivši ih u banalne, plošne siluete, kao da još jednom zatire njihov izgubljeni identitet, dok ih, s druge strane izdvaja iz prostora, naglašava. 

Ksenija Turčić (1963) diplomirala je 1987. na ALU u Zagrebu, nakon čega je pohađala studij crtanja kod Josepha Kosutha u organizaciji Fundacije Antonio ratti u Comu (Italija). Nastupala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji inozemstvu i boravila na studijskim boravcima u Washingtonu, Cimelicama (Češka) i New Yorku. Dobitnica je međunarodnih i domaćih nagrada za umjetnički rad od kojih treba izdvojiti Nagradu 20. salona mladih 1988. i Godišnju Vjesnikovu nagradu za likovne umjetnosti “Joisp Račić” 2001. godine.

Izložba ostaje otvorena do 17. studenog.