Heinz-Jeron i Jošt kroz dugogodišnji rad s zvukom i analognom elektronikom djeluju u polju inovativnih umjetničkih praski. Jeron je jedan od vodećih berlinskih umjetnika u “primitivnoj” robotici koju koristi kao propitivanje naših normi prema tehnološkom napretku. Jošt je magistrirao nove medijske kulture na berlinskom Trans Art institutu, a djeluje u polju zvuka i multimedije s tematikom okoliša.

Sama skulptura se sastoji od drvenog dijela koje podsjećaju na kulinarski lokalni specijalitet ličke pole i pripadajućeg elektroničkog dijela koji na vrlo jednostavan način kreira komunikacijski portal između krumpira i čovjeka. Kako je krumpir odličan otpornik, u elektroničkom svijetu može poslužiti kao komponenta jednostavnog usklađivača koji s oscilatorom sintetizira zvuk te na taj način samim prolaskom elektrona kroz krumpir mi možemo “čuti” njegovu strukturu. Kada krumpir postavimo na “antene” elektronskog dijela ove skulpture, u različitim omjerima i različiti krumpir proizvesti će različite zvučne sljedove. 

U svijetu suvremene umjetnosti ovakvi se radovi nazivaju zvučne skulpture, a za ovu je interesantan detalj da ulazi i u red ekoloških umjetničkih radova stoga što se elektrika za rad zvučnog dijela skulpture dobiva kroz tehnologije obnovljivih izvora energije. Sljedeći razlog leži u tome što skulpturalni dio sačinjava netretirano drvo koje će vremenom istrunuti i pretvoriti se nazad u hranjivu zemlju pa ova skulptura dobiva nestalni, ili privremeni oblik koji je također sveprisutan u našem okolišu. Također, alati za izradu skulpture (bušilice, strugači pile…) nisu pogonjena na fosilna goriva nego je elektrika stvorena pomoću obnovljivih izvora energije.

Kroz spoj tradicije i suvremenog, ovaj se umjetnički rad bavi najaktualnijim pitanjem današnjice – pitanjem klimatskih promjena. Naš odnos prema prirodi, naša nemogućnost komunikacije s njom te naša želja da sve probleme pokušamo riješiti tehnologijom upravo je odraz ovog konfuznog krumpir-robota koji pokušava da progovori, no kao i kod zbunjenog Gregora u Metamorfozama, čuje se samo kliktanje i škripanje.

Djelo je proizašlo iz suradnje umjetnika i znanstvenika za vrijeme rezidencijalnog boravka Karla Heinza Jerona tijekom desetog Multimedijalnog kampa (MMK16) u organizaciji Udruge kultura i edukacija u Centru za kreativna rješenja u Rasoji te u prostorima UKE u Domu kulture Lovinac. Rad se po prvi put predstavlja publici za vrijeme Dana krumpira u Lovincu u galeriji Doma kulture s otvorenjem 24. rujna u 11 sati.

Od 2006. godine Multimedijalni kamp (MMK) u organizaciji udruge UKE ugošćuje umjetnike, kreativce i znanstvenike koji kroz grupni rad problematiziraju područja kao što su ekologija, tehnologija, društvo, mediji, duhovnost i okoliš. Ovogodišnji se znanstveno umjetnički kamp veže uz temu Budući okoliš (Future Environements), a sastoji se od rezidencijalnih boravaka, radionica, prezentacija i predavanja te grupnih umjetničkih radova i procesa. 

MMK15 održava se u Lici nedaleko Lovinca između 1. srpnja i 1. rujna. Otvara ga rezidencijalni boravak Mathijasa de Bruina koji se bavi istraživanjem decentraliziranih društava i zajednica kroz teme održivosti, autokracije i emancipacije. Više o njegovu radu potražite ovdje. Glavni program MMK15 održat će se između 23. i 29. srpnja uz niz radionica i umjetničkih akcija u suradnji sa Zelenom čistkom, Majom Kohek i Ivanom Radavićem, Antoniosom Galanopoulosom, Mickom Fuzzom i Vesnom Manojlović te studentima Umjetničke akademije iz Osijeka. Kamp je u potpunosti pogonjen obnovljivim izvorima energije.

Centralni dio kampa rezerviran za radionice, predavanja i razgovore geodezijska je kupola promjera 8 metara i visine 3.6 metara, sastavljena od drvene konstrukcije i pokrivena platnom za šatore te opremljena električnom energijom iz solarnih panela. Na programu MMK15, osim izgradnje geodezijske kupole, izgradnja je kuće prema konceptima pokreta Small House (Tiny House Movement). On propituje životne stilove te upućuje na mogućnost smanjivanja potreba nametnutih potrošačkom društvu i izgradnju kuće bez zajmova ili kredita. Više o programu kampa pročitajte ovdje, a prijave na kamp i radionice pronađite ovdje.

U RAD-u zato, kroz “uradi sam” (DIY) kulturu te preko arhitekture pronađenih (ready made) i recikliranih objekata, Kruno Jošt pronalazi kreativna rješenja koja spajaju svakodnevno s umjetničkim. RAD je tako instalacija koja propituje umjetnički položaj u društvu dijelom kroz otvoreni pristup tehnologiji, a dijelom kroz suradničku kreativnost. Zato je postavljanje RAD-a u javnom prostoru i zamišljeno dijelom kao djelo koje se neprekidno unapređuje, a dijelom kao djelo suradničke i javne prakse. 

RAD koristi transdisciplinarne strategije kako bi ukazala na spoj umjetnosti i znanosti, poglavito vezane za obnovljive izvore energije, okoliš, prirodu, tehnologiju i autonomiju. Na lokaciji Esseker centra RAD u obliku dokumentacije predstavlja različite prakse u formi multimedijalne instalacije s predmetima korištenim za vrijeme RAD-ove turneje po Hrvatskoj. 

Joštova transdisciplinarna umjetnička praksa kroz korištenje novih medija te izborom nekonvencionalnih metoda obuhvaća proučavanje društva, medija, kulture, novih tehnologija i svjesnosti. Studirao je na ALU Zagreb, Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu na smjeru Free Direction te nove medijske umjetnosti na Transart Institute gdje i drži MFA u New Media Art. Medij njegovog rada odgovara temi koju proučava, a uključuje i umjetničke intervencije, hackiranje medija, performans, digitalnu umjetnost i korištenje otvorenih tehnologija (FOSS), video, korištenje digitalnih arhiva, nekonvencionalna glazba i zvuk, i sl. Zajedničko u Joštovim radovima je njegov interes za proces rada, a ne u izradi krajnjeg djela te u ne-konvencionalnom načinu izlaganja koje obuhvaća, ali i inicira, grupno djelovanje kroz socijalno angažirani umjetnički rad.

Projekt će biti predstavljen 25. listopada u 19 sati, u Esseker centru u Osijeku.

MMK14 je otvoreni kamp koji se temelji na ekološkim principima, zajedništvu i kreativnosti. Centralni dio kampa rezerviran za radionice je geodezijska kupola opremljena satelitskim internetom te električnom energijom iz solarnih panela. Kamp je okružen predivnom i netaknutom prirodom te izvorima vode koje se ocjenjuje kao najbolja u ovom dijelu Evrope.

Sudionici su pozvani da na programima ne samo sudjeluju već ih koriste kao i alat za povezivanje s lokalnim akterima kako bi se transdisicplinarnim metodama istražile mogućnosti razvoja područja opčine Gračaca koje ima netaknutu prirodu, ali i velike probleme sa privredom i zapošljavanjem.

Kao dio programa MMK 14 sudjeluju projekti:

– Hackathon Suptilne tehnologije: bio-elektroničke dimenzije (realiziran kroz savez udruga Klubtura)

– MAD – MOBILE ART DOME (koji je ugostio umjetničke rezidencije Antonios Galanopoulosa iz Grčke te Rolanda Altona iz Austrije)

– RAD – Recycle Art Dome (realiziran kroz savez udruga Klubtura)

Za vrijeme MMK14 također će se održavati Nameless Symposium i konferencija Future Evironments.

Sudjeluju: Kristijan Tkalec (SLO), Brian Degger (VB), Goran Mahovlić (HR), Kruno Jošt (HR), Maja Kohek (SLO), Tin Dožić (HR), Danijela Zoroja (HR), Deborah Hustić (HR), Marina Petrović (HR), Suzan Ćopić (HR).

Više o projektu i programu potražite ovdje. 

Projekti će biti realizirani od 15. travnja do 31. svibnja u bliskom okruženju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci: na području ulica Dolac, Frana Kurelca, Erazma Barčića, Rudolfa Strohala, stuba Hotela Bonavia, Trga 139. brigade, do galerije Mali salon na Korzu 24.

Na poziv organizatora na Spajalici #2 sudjelovat će Stéphane Querrec, Igor Eškinja i Josip Pino Ivančić. Umjetnici i intervencije izabrani za projekt su Kreativni Kolektiv Kombinat, ARCHIsquad, Holger Pohl, Tanja Vujasinović, Rino Efendić, Tajči Čekada, Luiza Margan, Dunja Tišma, Marija Kajapi i Una Rebić, Kruno Jošt, Lucija Ukić i Sanja Gergorić, Čiko i dokoličari, Mateja Bučar.

Izabrana su dva rezidencijalna boravka inozemnih umjetnika Katze und Krieg te dva edukacijska programa, projekti Nike Rukavine, u suradnji s učenicima Građevinske tehničke škole i mentorima Brankom Batričević i Asjom Rukavinom Bikić, te Petre Mrše koja će izvesti intervenciju u javnom prostoru u suradnji s grupom srednjoškolaca koji su 2013. sudjelovali u edukativno-istraživačkom projektu Srednjoškolci u javnom prostoru.

Više potražite na službenom blogu projekta.

Izvor: MMSU / Fotografija: Zoran Pavelić, Prozivka, 2013.

Nezavisna kulturna scena u Splitu, najvećim dijelom fizički smještena u prostoru nikad dovršenoga Doma mladih, dobila je novog, neobičnog člana. Riječ je o jednom od prvih hrvatskih community radija imena KLFM (Kunst & Liebe Frequency Machine), koji je nastao nakon (ne)očekivanog zaokreta Radija KL-Eurodom prema nešto isplatljivijem i masovnijem konceptu. Promjenom vlasničke strukture promijenio se i spektar prvog splitskog “radija u boji”, koji je od 1996. do 2012. godine svakodnevno (s povremenim smetnjama u programu koje su bile “zaštitni znak” gotovo do 10. rođendana) nasmijavao, informirao, glazbeno educirao i živcirao svoje vjerne slušatelje, željne dobrih vibracija i otklona od komercijalnih programa. Stoga je dio tima s KL-a, uz priključene članove iz drugih (kulturnih) djelatnosti, osnovao udrugu Radio u zajednici i nastavio tradiciju u još iskričavijem tonu kroz formu community radija, koji prema UNESCO-u predstavlja “radio stanicu koja nastaje u zajednici, za zajednicu, vodi je zajednica i bavi se problemima zajednice”. 

Njihov se rad može pratiti samo putem 24-satnog live streaminga. Razlozi za to su različiti: nedostatak slobodnih FM frekvencija, nedostatna oprema te, barem zasad, izostanak institucionalne financijske potpore, odnosno održavanja čitavog projekta isključivo na volonterskoj bazi, osobnom angažmanu i ulaganju (srećom, većina članova radija ima posao pa si mogu priuštiti trošak sa strane). 

Ante Frankić i Vjeran Stojanac, članovi radijske zajednice, podijelili su s nama razmišljanja o budućnosti projekta: “Svjesni smo da ulaskom u FM stvaramo i fiksne mjesečne troškove koje sad nemamo, a nije nam u interesu ići niz dlaku tržištu i pretvoriti se u još jedan komercijalni radio koji živi od reklama za svinjske polovice. Namjera nam je osigurati neko ‘pametno’ godišnje financiranje i onda svim snagama nastojati dobiti koncesiju, jer se trenutno čini da bismo morali opet sami financirati i sve troškove vezane uz FM kako bi Split imao jedan ovakav mediji. Želimo da naše postojanje bude prepoznato kao opći interes, što na koncu i jest. U ovih godinu dana počeli smo se postupno javljati na domaće natječaje, ali taj proces traje. Dakle, sve ovo što smo do sada odradili, odradili smo sami – i financijski, i logistički, i programski.”

Od Hrvatske agencije za poštu i elektroničke medije (HAKOM), koja raspoređuje televizijske i radijske frekvencije, dobili su informaciju da one malobrojne, predviđene za neprofitna radija, na području Splita zauzimaju Radio Sunce, Hrvatski Katolički Radio i Radio Marija. (S obzirom na to da je točan podatak o broju i nazivu neprofitnih radijskih postaja nemoguće pronaći, za početak bi Agencija za elektroničke medije trebala izraditi bazu podataka o postojećim i ugašenim neprofitnim radijskim postajama.) KLFM-ovci priliku vide u tome što Vijeće za elektroničke medije, zajedno s Ministarstvom kulture i HAKOM-om, namjerava u okviru raspoloživih frekvencija dodatnu pažnju posvetiti ponuditeljima za obavljanje djelatnosti neprofitne televizije i/ili radija, odrediti interes za ovakve vrste koncesija i osloboditi neke od frekvencija. Također, nužno je razlikovanje neprofitnih i community medija s obzirom da su potonji uži pojam. Iako oba tipa medija pripadaju tzv. trećem medijskom sektoru kao antipodu komercijalnim medijima, kojima premreženost različitih interesa utječe i na formu i na sadržaj, community medije određuje naglašena otvorenost i uključenost zajednice u kreiranje programa. Ovakav model radija u svijetu odavno nije ni nepoznat niti stran. Spomenimo primjerice rudarska community radija u Boliviji koja su, između ostaloga, služila za komunikaciju radnika i obitelji ili radija za treću dob na sjeveru Engleske gdje penzioneri čitaju novine onima koji ih više nisu u mogućnosti sami pročitati… 

Frankić i Stojanac objašnjavaju kako bi njihov radio trebao izgledati u praksi: “KLFM je zamišljen kao open source u kojem se, nakon naobrazbe o osnovama medija koju pružaju iskusni i stručni članovi, možete izražavati na kulturnom, umjetničkom, edukativnom i informativnom polju, a funkcionira i kao medijski moment svih neprofitnih i nezavisnih kulturnih organizacija u Splitu. Ukoliko se razvije u očekivanom smjeru, smatramo da bi naš projekt dugoročno mogao imati ulogu referentnog centra i biti model za učenje sličnim projektima u budućnosti. Postoji i ideja o nacionalnoj FM mreži neprofitnih radija koja zakonodavcima još uvijek nije na radaru.”

Na sličnom tragu djeluje Kruno Jošt, jedan od osnivača nekadašnje mreže Internet radija, Slobodne Radio Stanice M.I.R. i pokretač projekta Slobodni putujući radio, s čijim su radom KLFM-ovci upoznati, no ističu da su otišli korak dalje: “Osigurali smo 24-satni program i prema vani smo produkcijski, sadržajno i vizualno sve više jedan ozbiljan medij. Da imamo sredstva i još par ljudi, sutra bismo mogli emitirati na FM-u. To je naša dodatna odlika u odnosu na spomenuti Joštov ‘grassroots’ projekt. Dakle, mi smo aktivistički medij koji inzistira na tome da aktivizam nije uvijek amaterizam.”

Radio su tretirali transmedijalno, odnosno kao suvremeni mediji kojeg prati web portal s tekstovima i podcastovim emisija koji se naknadno mogu slušati na zahtjev: “Manu smo pretvorili u prednost – manjak mogućnosti distribucije u eteru nas vezuje uz web kao medij, ali pogoduje portalu, pa imamo suživot tih dviju formi.”

Smjernice djelovanja, koje uključuju suradnju s ostalim akterima u kulturnoj produkciji grada, doslovno i simbolično ilustrira vizualno privlačan i funkcionalan portal, rad Nikše Vukše i Olega Šurana, koji su diplomirali na Odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija Umjetničke akademije u Splitu. Upravo sinergija sa studentskom populacijom, stručnjacima i udrugama koje već djeluju u Domu mladih mogla bi (i trebala) biti osnova ove radijske zajednice, kojoj će se u jednom trenutku zainteresirani moći priključivati i kreirati program van studija, praktički bilo gdje. Sadašnju jezgru čini 7-8 ljudi, a aktivnih ih je dvadesetak.

Ovim polako dolazimo na pitanja infrastrukture i funkcioniranja KLFM-a koji se, baš kao i sve organizacije sličnog tipa, zasniva na volontiranju, entuzijazmu i odmaku od mainstreamskih sadržaja kao sine qua non principima. Nakon početnih seljenja u potrazi za osnovnim uvjetima, podršku im je pružila Koalicija Udruga Mladih (KUM) ustupivši im prostor u sklopu kluba Kocka za koji ne snose nikakve troškove. Omanji prostor su adaptirali i u njega unijeli vlastitu opremu koju ipak treba nadograditi kako bi se omogućila tehnička automatizacija i uspostavila otvorena platforma, pa o trenutnim potrebama kažu: “Treba nam sve – od građevinskog materijala za urediti prostor do kraja, pa do finih kompresora za ‘peglanje’ zvuka. Za početak bi nam dobar diktafon i studijski telefon uvelike olakšali djelovanje. No, i ovako funkcioniramo, a ono što se emitira tehnički zvuči bolje od mnogih komercijalnih stanica s mega budžetima, zato što s nama surađuju autoriteti na području zvuka, educirani ljudi nove generacije, prije svega Hrvoje Pelicarić i Tonči Bakotin.”

Kako nisu uspjeli doći do sredstava namijenjenih infrastrukturi, samofinanciraju se i novac zarađen na gažama ulažu u opremu. U tu svrhu planiraju uvođenje godišnje članarine (koja bi bila i povratna informacija o interesu i razini podrške zajednice), a kao nekomercijalni medij imaju pravo na tri minute reklama po satu emitiranja koje, pametno iskorištene, mogu biti solidan izvor prihoda. Također, surađuju s Udrugom za promicanje urbane kulture Osa iz Labina, a podržao ih je i Clubture. U Booksi će 9. listopada sudjelovati na tribini Moj, tvoj, naš radio u organizaciji zagovaračke platforme Novi prostori govora, a 10. listopada se predstavljaju u Močvari uz koncert grupe Mayales.

Iako djeluju u jednoj specifičnoj zajednici i za nju, ne žele se lišiti internacionalnog aspekta koji se očituje kako u njihovom pristupu – “radimo kao da nas cijeli svijet sluša” – tako i u činjenici da IP adrese slušatelja dolaze iz različitih dijelova svijeta, a ni glazba koju puštaju ne poznaje geografske granice. Upravo ih to, uz temeljiti otklon od komercijalnih sadržaja, drži van dometa i nameta ZAMP-a što bi si teško mogli priuštiti. O tome da polako izranjanju na mapi projekata sličnog tipa svjedoči činjenica da im se javio jedan bend iz New Yorka i besplatno ustupio svoju glazbu.

Ovaj community radio mnogim mladim ljudima može biti prvi korak ka profesionalizaciji. U tom smislu treba istaknuti Maju Karačić i Ivana Svagušu koji nikada prije nisu radili na radiju, ali vole (i rade) strip. U tandemu vode “Bučne stripove”, emisiju u kojoj, gotovo avangardno, glazbenim asocijacijama vizualni medij pretaču u soundtrack i prikazuju strip iz različitih perspektiva, a u kojoj su gosti bili pok. Željko Zorica Šiš, Vinko Barić, Damir Ercegović, Tomislav Primorac i dr. Uz “Bučne stripove”, slušatelji mogu uživati i u “Perolakih 20”, “Dasaizmu”, “Exitu”, “Pili naopako”, “El Segundu”, “Balkanizatoru”… – glazbenim poslasticama kojih je dio poznat s KL-a, a dio su noviteti i broj im je u porastu.

KLFM je još jedan pokazatelj dobrih vibracija koje se u zadnje vrijeme šire Splitom – nadamo se uskoro i na FM frekvenciji koja će zaokružiti smisao cijelog projekta i učiniti ga šire dostupnim. Za kraj poručuju: “Nije uopće bitno da vam se svidi cijeli program, bitno je da nađete nešto za sebe.” Mi bismo dodali da je važno imati izbor – u medijskom prostoru KLFM čini razliku upravo time što ga nudi, i to na produkcijski vrlo visokom novou, uz mogućnost participacije. Na zajednici je da se time nauči koristiti, a na institucijama da ih podrže potrebnim minimumom. 

Fotografija: Živana Šušak Živković / dalmacijanews

Trodnevna radionica o svrsi, izgradnji i upotrebi funkcionalne geodezijske kupole rezultirala je kupolom kao geološkim staklenim vrtom. Sudionici radionice su iz prve ruke dobili uvid i znanja o graditeljskoj strukturi kupole, izradi makete i prezentaciji njenih praočeva Buckminstera Fullera i Waltera Bauersfelda, kao i kreativnim ishodima njene namjene, bilo da je riječ o ekološkoj (staklenik, plastenik, sunčev kolektor) ili šire društvenoj i kulturnoj dobrobiti (dječje igralište, socijalni centar).

Smještena na prostoru Bazilike na zadarskom Forumu kupola je otvorena za javnost i sudionike programa do 22. rujna. 

Solarni panel strukovne škole Vice Vlatković osvjetljava kupolu besplatnom sunčevom energijom i, izvještavaju iz Zadra, radi besprijekorno. Zateknete li se u blizini Foruma s primjerice praznim mobitelom, ova je informacija za vas dragocjena. Ukoliko niste, a htjeli biste, tijekom svih dana kampa multimedijska ekipa vrši besplatnu instalaciju Linuxa na vaše pokretne računalne jedinice. 

Multimedijalni kamp obogaćen je live programom Slobodnog radija koji u sklopu kampa ostaje do kraja tjedna. 

Nakon izgradnje kupole, multimedijska se ekipa bavila tehnikom uzgoja biljaka na otvorenom, guerilla gardening-om ili seed bombing-om te su se educirali o učenju pionira prirodnog uzgoja Masanobu Fukuokae gledajući dokumentarni film Natural Farming iz ciklusa filmova Ekologije u sridu. Otvorena je Uzmi ili ostavi, podružnica Infoshopa Iskra, za razmjenu odjeće, obuće ili modnih dodataka. 

U kupoli se provode radionica filcanja na suho, drevna vještina oblikovanja vune iglicama voditeljice Maja Bilušić, K-zona organizira radionicu Optimalno korištenje društvenih mreža namijenjenu nositeljima građanskih inicijativa ili drugih modela civilnog poduzetništva, tek pokrenutih ili u fazi ideje. Radionicu će zaključiti projekcija filmova na temu rodne ravnopravnosti zakazana za 21. rujna u 18 sati. 

Danas, 20. rujna, od 19 sati možete pratiti izlazak punog mjeseca uz meditativne zvuke tibetanskih zdjela Krune Jošta odnosno GentleJunk co. 

Izvor: ACME

Važno je razumijeti zašto mladi ljudi eksperimentiraju s drogama, predstaviti opasnosti za mlade pri korištenju droga, pružiti im što više informacija o učincima i upoznati ih s preventivama i načinom liječenja. Konoplja je kontroverzna biljka, koja ima svoje prednosti i nedostatke. Ona je zabranjena droga, ali ima i svoje pozitivne atribute. Kao jedna od najperspektivnijih biljaka, koristi se na razne načine: kao kozmetika, hrana, tekstil, papir, eterično ulje, kao gorivo i izolacijski materijal koji je ekološki učinkovit.

Predavač dipl. ing. Dejan Rengeo će predstaviti primjere pozitivnog učinka konoplje u suvremenoj industriji i medicini. Uz pravilan i stručan nadzor, ona može ublažiti kroničnu bol te je korisna supstanca pri liječenju od raka i drugih bolesti. Dejan Rengeo, završio je studij u Ljubljani, te je za svoj rad dobio Prešerenovu nagradu, najveću nagradu Republike Slovenije na polju znanstvenih postignuća.

Video instalacija Rat protiv droge koristi izvorni reklamni i pedagoški materijal čijom aproprijacijom se propituje dosadašnja politika koja prati ovu biljku te posljedice te politike na mogućnosti istraživanja i uporabe konoplje u znanstvene i medicinske svrhe. Autori video instalacije su Maja Kohek i Kruno Jošt, koji u svom radu upotrebljavaju transdisciplinarne strategije i suradničke prakse s pomoću kojih istražuju relacije u suvremenom društvu u kontekstu estetike, politike, ekologije, spiritualnosti i holizma. Video instalacija će se moći pogledati isti dan, od 10 do 21 sati.

Predavanje i izložba otvoreni su za širu javnost, a potpomognuti su sredstvima Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva kulture.

Kruno Jošt, Ivan Jovanovac i Tin Dožić izvodit će improviziranu elektroakustičku glazbu. Njihov pristup se temelji na korištenju neobičnih i nekonvencionalnih izvora zvuka, ozvučivanju predmeta iz svakodnevnog života, snimanju uobičajenih zvukova (kao što su šum lišća ili kapanje vode), izradi vlastitih elektronskih i akustičkih instrumenata te sličnim ”uradi sam” (DIY) metodama. Na taj način autori razbijaju granice između glazbenog djela i performansa zvukom. Rezultat ovakvog pristupa je razigrana improvizacija, eksperimantalno glazbeno djelo koje nastaje u određenom vremenu i prostoru, uvijek pred publikom.

Kako će zvučati ovaj glazbeni eksperiment saznajte 8. lipnja na prvom katu Esseker centra. Nastup počinje u 20 sati.

Kroz petodnevnu radionicu polaznici i polaznice dobit će uvid u metode rada suradničkog umjetničkog laboratorija, njegovu važnost u današnjem stvaranju te tehnička znanja oko produkcije i rada na zajedničkoj kreativnosti (grupnom geniju).  Polaznici uz vodstvo mentora prolaze svakodnevno po jednu cjelinu koje se dijele na tekstualnu, vizualnu, zvučnu te perceptivnu. Metode koje se koriste pri radu su improvizacija i eksperiment, gdje prvo moderator pa zatim i polaznici predlažu metode rada i koncept izvršavanja. Ostali polaznici se nadovezuju na predloženo kroz tehnologiju i metodu koja im najviše odgovara.

Polaznici će savladati vještine verbalne i neverbalne komunikacije, razmišljanja “outside the box”, važnosti dialoga u grupnom radu, interdisciplinarnih i transdisciplinarnih strategija, korištenje tehnologija novomedijskih umjetnosti te kuriranje grupne izložbe. Također svaki od polaznika razvit će konceptualno i teorijsko viđenje vlastitog rada kroz oči drugih te tako razviti samokritički odnos prema sebi i svojem radu. Radionice su zamišljene kao slobodni prijenos znanja te zajednički rad na stvaranju okružja za slobodno kreiranje umjetničkog programa.

Moderator radionice je Kruno Jošt, magistar umjetnosti u novim medijima. Joštova transdisciplinarna umjetnička praksa, kroz korištenje novih medija te izborom nekonvencionalnih metoda, obuhvaća proučavanje društva, medija, kulture, novih tehnologija i svjesnosti. Studirao je na ALU Zagreb, Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu na smjeru Free Direction te nove medijske umjetnosti na Transart Institute gdje i magistrirao. Medij njegovog rada odgovara temi koju proučava, a uključuje i umjetničke intervencije, hakiranje medija, performans, digitalnu umjetnost i korištenje otvorenih tehnologija (FOSS), video, korištenje digitalnih arhiva, nekonvencionalna glazba i zvuk, i sl. Zajedničko u Joštovim radovima njegov je interes za proces rada te u nekonvencionalnom načinu izlaganja koje obuhvaća, ali i inicira grupno djelovanje kroz socijalno angažirani umjetnički rad.

Rok prijave za radionicu je 15. svibanj. Maksimalan broj polaznika je deset. Kratki životopis (do 300 riječi) i motivacijsko pismo (do 500 riječi) možete poslati putem elektroničke pošte. Cijena radionice je 350 kuna.

Završni produkt skupnog rada svake od cjelina stvara zajedničku izložbu koja će biti će otvorena od 3. do 10. lipnja u galeriji Scheier.

Izvor: EEII’13