Voditelj tribine Tomislav Augustinčić u razgovoru s piscem krenut će od protagonista romana i njihovog kompliciranog života, teških odnosa, problematičnih obitelji te proširiti diskusiju na stanja koja jednako odlikuju naše današnje društvo koliko i specifične živote protagonista.

“Ovo je tvoj život” rečenica je kojom počinje U potrazi za početkom kruga. Kakav je to život? Tema hrane proteže se kroz čitav roman i nameće pitanje koje je mjesto hrane danas u našim životima i što njome kompenziramo. Što sve, kako i zašto toliko “jedemo”, kako gutamo lifestyle a kako književnost, neka su od pitanja o kojima će biti riječi na ovoj tribini.

Pitanja s kojima će se pozabaviti gošća i voditelj tribine Tomislav Augustinčić odnosit će se na pojam i definiciju lezbijske proze, postoji li ona uopće, ako da – za koga, koja su joj glavna obilježja, kako je prepoznati. Otvorit će se i neke srodne književne teme poput pojma tzv. queer proze, te vječnog pitanja ima li, gdje su i koje su granice između stvarnog i fiktivnog. Prisutni će doznati i je li mladoj autorici važna feministička teorija, kako prelazi iz jednog tipa teksta u drugi, kako je uspjela objaviti, za naše pojmove vrlo neuobičajenu knjigu Moja ti (Profil, 2015.), koja je moć (auto)biografskog i koje probleme sa sobom donosi, kakva je recepcija knjige te zašto je sastavila kazalo nepoznatih pojmova gdje, među ostalim, pojašnjava i pojam „HDZ“.

Više potražite ovdje.  

Na Booksinom Književnom budoaru, u sklopu serije tribina Krnja književnost održana je tribina Tko prevodi koga, zašto i preko čega? u kojoj je voditelj Tomislav Augustinčić razgovarao sa Ksenijom Banović, prevoditeljicom s bugarskog. Banović je ovogodišnja dobitnica nagrade Pero bugarskog Nacionalnog centra za knjigu, a nagradu je dobila za tri prijevoda, dva povijesna romana velike bugarske autorice Vere Mutafčieve Alkibijad Veliki i Slučaj Džem, te prijevod romana 18% sivo suvremenog pisca Zaharija Karabašlieva. Na tribini je pričala o svojim iskustvima književnog prevođenja na hrvatski jezik te motivima za ovaj važan, ali često potpuno nevidljiv rad.

S obzirom na to da se književnost često prevodi tako da se zainteresirana osoba sama javi izdavaču s prijedlogom za prijevod, na prevoditeljima je velika odgovornost, jer uz izdavače oblikuju ukus publike, kaže Banović. To se pogotovo odnosi na prijevode s “egzotičnih” jezika koji uglavnom ovise o vlastitom angažmanu prevoditelja. Jedno vrijeme uopće nije bilo prijevoda s bugarskog, kaže Banović, jer nije bilo ni prevoditelja, no sad s Odsjeka bugarskog jezika na Filozofskom fakultetu dolazi sve više mladih prevoditelja koji na neki način postaju i promotori bugarske književnosti. Da bi knjigu prodala izdavačima mora se dobro potruditi, ističe prevoditeljica, pronaći kritike i prijevode na druge jezike, a brine se i za njenu promociju jer bez dobre recepcije knjiga ne može preživjeti.

Osim uobičajenih zamki u smislu nepoznavanja ili nedostatka vrlo specifične stručne terminologije na jeziku prevođenja s kojima se susreću svi prevoditelji, požalila se i kako zbog nedostatka vremena ne stigne čitati svjetsku književnost. “Čitam samo Bugare i Hrvate, jer prevoditelj mora njegovati svoj jezik da bi ostao svjež”. Nedostatak vremena također dolazi od činjenice da se književno prevođenje danas uglavnom smatra svojevrsnim hobijem i tek dodatnim izvorom prihoda. Jako rijetki prevoditelji žive od prevođenja, kaže Banović koja također ima stalni posao jer ne može čekati honorare, a opisujući situaciju citirala je svog kolegu, bugarskog prevoditelja u Meksiku koji je rekao kako “postoji više načina da osoba umre od gladi, a jedan od avangardnijih je prevođenje bugarske književnosti”.

Čini se kako upravo kašnjenje ili čak neisplaćivanje honorara prevoditeljski rad pretvara u hobi, dok s druge strane snižavanje cijene prijevoda i sve kraći rokovi neizbježno utječu na njihovu kvalitetu. Isti problem istaknula je i Petra Mrduljaš Doležal, prevoditeljica i predsjednica Društva književnih prevodilaca u intervjuu objavljenom na portalu Booksa.hr. “U sedamdesetima se očekivalo da književni prevoditelj prevede pedesetak kartica teksta mjesečno, a kartica se plaćala toliko da bi mjesečno imao plaću sličnu urednikovoj. Danas se očekuje da prevoditelj nabije tempo do dvjestotinjak (i više!) kartica mjesečno, a honorar će dobiti jednoga dana”, kaže Mrduljaš Doležal. Također dodaje kako je pouzdanih izdavača sve manje, te joj je sve teže mladim kolegama koji traže posao ikoga preporučiti mirne duše.

Zbog svih navedenih razloga na kraju pati tekst prijevoda i sami čitatelji. Velika većina knjiga u hrvatskim knjižnicama i knjižarama prijevodna je literatura na kojoj će stasati novi naraštaji hrvatskih govornika, a loši prijevodi zbog financijskih razloga ostavit će ozbiljne posljedice, zaključuje Mrduljaš Doležal.

Gošća će u razgovoru s voditeljem tribine Tomislavom Augustinčićem ponuditi svoje odgovore na pitanja kao što su postoji li uopće lezbijska proza, ako postoji, što su joj glavna obilježja, kako je prepoznati među “ostalom” prozom? 

Razgovarat će se i o tome gdje se lezbijska proza kreće u odnosu na druge LGBTIQ+ književnosti, po čemu se razlikuje, kako se odnosi prema društvu? Kakva je situacija za lezbijskom prozom u Hrvatskoj i regiji? Tko čita lezbijsku prozu i je li to književni žanr ograničen na samo jednu publiku? 

S voditeljem tribine Tomislavom Augustinčićem razgovarat će o pitanjima kao što su: gdje je književnost u društvu i kulturnoj sceni Zagreba smještena, gdje je se čita, gdje se o njoj raspravlja, možemo li govoriti o svojevrsnim lieux de literature, koliko književnost tvori naše pamćenje i iskustvo prostora i grada, kako književnost sudjeluje u stvaranju identiteta i značenja mjesta grada, kako kroz književnost možemo djelovati. 

Unatoč tome što “mjesto” u čitanju književnosti i raspravi o njoj nije do sada bilo isticano, suvremene društvene i humanističke znanosti počinju sa sve većim interesom promatrati interakciju književnosti i (urbanog) mjesta. Saša Šimpraga ovom interesu doprinosi konkretnim iskustvom, odnosno pokretanjem projekata kao što su pjesnički festival 50 Poems for Snow i Kulturni lift.

Namjera je premjestiti raspravu o mladoj hrvatskoj književnoj sceni s pozornica književnih festivala i dati joj oblik izravnog razgovora između mladih protagonista te mlade generacije pisaca i spisateljica. Nekoliko je ključnih pitanja koja se uvijek iznova postavljaju, a na koja će se osvrnuti i ova tribina: Što se događa kada se nova književna imena pojave na domaćoj književnoj sceni? Što ih razlikuje od njihovih prethodnika? Jesu li mladi književnici vidljivi i ako jesu, gdje, među kime? Može li ih se smjestiti pod kapu ‘nove proze u trapericama’ ili se tu krije puno više raznovrsnih stilova? U kolikoj im mjeri festivali i nagrade pomažu, ili im možda odmažu? Kako potaknuti književnu kritiku i postoji li još za njom potreba?

O ovim će pitanjima Tomislav Augustinčić, voditelj tribine, razgovarati s Monikom Herceg, mladom pjesnikinjom, voditeljicom natječaja Kvant književnosti i Andrijom Škarom, piscem, novinarom i televizijskim voditeljem, u utorak, 30. lipnja, u 19 sati u klubu Booksa.

Prva u nizu tribina u sklopu ciklusa Krnja književnost naslovljena je Antropologija budućnosti i cyber kultura. Zašto baš ove teme? Zato jer se radi o temama o kojima mnogi često razmišljaju a da to niti ne znaju. Razvitak ljudske vrste i uloga tehnologije u tom procesu već desetljećima intrigiraju razne “proizvođače” u pop-kulturnoj industriji, uključujući književnost. Svima su poznati brojni SF spektakli o armagedonu ili putovanju na druge svjetove, no koliko tu ima istine? Traje li ideja o zamišljanju budućnosti čovjeka, onako kako je nama predstavljena, od prvog Star Treka ili prodire puno dublje i protkana je u književnost, nazire se u antropološkim otkrićima i perpetuira kroz razne mitove i legende o “vječnom povratku”?

Na ova će pitanja u utorak, 28. travnja u 19 sati odgovore ponuditi prof.dr.sc. Emil Heršak s Katedre za antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prof. Maja Adžija s iste katedre koji će posjetiteljima približiti ključne pojmove antropologije budućnosti. Gdje je u svemu tomu cyber kultura pojasnit će prof.dr.sc Krunoslav Nikodem s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Tribinu Krnja književnost organiziraju Tomislav Augustinčić i Luka Šipetić, koji će tribinu i moderirati.