Marx je u svojoj Kritici političke ekonomije kapitalizam prokazao kao sustav zasnovan na jednakosti u razmjeni vrijednosti koji proizvodi višak vrijednosti za kapitalističkog vlasnika sredstava za proizvodnju kroz eksploataciju živog rada u proizvodnji. Nekad je njegova razorna kritika iznimno suhoparna, a nekad puna rijetko viđenih poetskih uzleta poput ovoga: “Kapital je umrli rad, koji poput vampira oživljava usisavanjem živog rada i živi utoliko više što ga više usiše!”.

Gotovo sto pedeset godina figura vampira služila je kritičarima kapitalizma za predstavljanje njegovih strukturnih efekata.  Gotovo da nema autora koji se barem jednom nije poslužio sjajnom Marxovom formulacijom. Neki su to činili i preko svake mjere. Pogledajmo što kaže Žižek u Škakljivom Subjektu: “Danas, više nego ikada,valja reafirmirati staru Marxovu formulu da je granica kapitalizma sam Kapital: opasnost zapadnom kapitalizmu ne prijeti izvana, od kineske iIi neke druge nemani koja nas pobjeđuje u našoj igri lišavajući nas zapadnoga liberalnog individualizma, nego od inherentnog ograničenja njegova vlastitog procesa koloniziranja vazda novih (ne samo zemljopisnih nego i kulturnih, psihičkih, itd.) područja, nagrizanja posljednjih rezistentnih sfera nereflektiranih rana supstancijalnog bitka, koje se mora okončati u nekoj vrsti implozije, kada Kapital više ne bude imao nikakva supstancijalnog sadržaja izvan sebe kojim bi se hranio. Marxovu metaforu o Kapitalu kao o vampirskom biću valja shvatiti doslovno: potrebna mu je neka predrefleksivna “prirodna produktivnost” (talenti u različitim područjima umjetnosti, izumitelji u znanosti, itd.) da bi se hranio njenom krvlju i tako se reproducirao- kada se krug zatvori, kada refleksivnost postane potpuno univerzalna, cijeli je sustav ugrožen.” Sto pedeset godina predstavljanja kapitala kao vampira u kulturnom imaginariju trebalo je biti dovoljno da svi shvatimo što nam čini kapitalizam. Ako postoji još netko tko ne razumije, trebalo bi mu nacrtati. Ima i toga…