U sklopu javnog programa projekta Kritička mašina Kontekst kolektiva, u četvrtak, 19. svibnja u Društvenom centru Oktobar, arhitektica Iva Marčetić održat će predavanje Zašto nam trebaju nove stambene politike. Europa, nekadašnja kolijevka opsežnih politika socijalnog stanovanja, nalazi se u takozvanom periodu tihog izvanrednog stanja u kojem oko deset posto njenih građana živi u konstantnom stanju straha od deložacija i pred pragom ekstremnog siromaštva. Takozvani stambeni stres na najvišoj je razini u posljednjih sedamdeset godina, a broj mladih koji su primorani živjeti u roditeljskom domu penje se do nezavidnih razina. Marčetić će se stoga u predavanju osvrnuti na politike koje su dovele do ovakvih posljedica uz pregled modela socijalnog stanovanja, njegovih osnova, značaja socijalnih politika stanovanja za razvoj i mogućnost socijalne inkluzije u urbanim sredinama kao i dosega i utjecaja pokreta za pravo na stanovanje u promjeni statusa quo.

Kritička mašina projekt je beogradskog Kontekst kolektiva usmjeren prema otkrivanju posljedica koje je uspostava kapitalizma ostavila na prostoru bivše Jugoslavije. Projekt se realizira kroz seriju seminara iste strukture i metodologije rada koja se sastoji od radionica, javnih predavanja i produkcije tekstova, s ciljem osiguranja uvjeta kontinuirane reprodukcije i širenja novog jezika kritike koji bi se bavio analizom društvenih fenomena dostupnih široj javnosti, na analitički postavljen način, istraživački utemeljen i s kritičkom oštrinom. U sklopu Kritičke mašine pokrenut je i portal Mašina na kojem su već objavljivani tekstovi koji problematiziraju politike stanovanja postsocijalističkih društava, te obrađuju teme kao što su investitorski urbanizam, uloga studentskih domova ili pravo na stanovanje. 

Iva Marčetić diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a kao članica Pulske grupe, jedna je od organizatorica kongresa Grad postkapitalizma 2009. godine, te urednica istoimene knjige. Kao članica grupe dio je tima pozvanog da predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom Bijenalu Arhitekture 2012. godine, s izložbom Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor. Autorica je više članaka na temu arhitekture i urbanizma, članica je zadruge Otvorena arhitektura iz Zagreba, a radi u organizaciji Pravo na grad.

“Nakon boom-a koji je od 1990-ih doživjela tzv. politička umjetnost, danas sve češće svjedočimo mekšim ili tvrđim napadima na angažirane umjetničke prakse. Svi oni kreću iz opažanja kako je takva umjetnost nedovoljno umjetnička, dakle, odviše uprljana dnevnom politikom, ‘jeftinim’ aktivizmom. Potpomognut akademizacijom umjetničkog diskursa i umjetničkog obrazovanja te uz glasnu podršku stručnjaka koji zahtijevaju da umjetnost bude slobodna od ideologije i politike – simptomatično je kako si na ovom mjestu konzervativni i liberalni diskurs o umjetnosti pružaju ruku – takav tip argumentacije zauzima sve više prostora u javnim debatama. Može se zaključiti da se na polju umjetnosti upravo odvija ideološka borba, i to u momentu institucionalne, i dakako društvene, reorganizacije i odumiranja društvene funkcije umjetničkih institucija”, najava je izlaganja.

Namjera je izlaganja pokušati izmjestiti političku umjetnost iz povjesničarsko-umjetničarskih uvida koje je s jedne strane svode na institucionalnu kritiku, a s druge zapadaju u glorifikaciju vaninstitucionalih umjetničkih praksi te izbjeći teorije koje slave inherentnu političnost umjetnosti. Kroz kratak historijski hod pokušat će se otvoriti pitanje mjesta umjetnosti u današnjoj društvenoj konstelaciji, kako u proizvodnim odnosima, tako i u njihovoj ideološkoj reprodukciji. Posebno će mjesto biti posvećeno odnosu umjetnosti i političkih pokreta – umjetnost u trenutku slabljenja ljevice ili njezinog rastakanja u niz mikropolitičkih formacija sve intenzivnije preuzima političku agendu, a aktivističko djelovanje preuzima umjetničke formate.

Predavanje je organizirano kao dio javnog programa seminara Kritika narativa dominantne ideologije: medijska reprodukcija ideologije koji je realiziran u okviru projekta Kritička Mašina. Cilj je projekta osigurati uvjete za kontinuiranu reprodukciju i širenje novog jezika kritike koji bi se bavio analizom društvenih fenomena dostupnom široj javnosti, na analitički postavljen način, istraživački utemeljen i sa kritičkom oštrinom. 

Izvor: Kontekst kolektiv

“S ponovnim uspostavljanjem kapitalističkog sistema, na celom prostoru nekadašnje Jugoslavije marginalizuje se i privatizuje nasleđe koje su radnici i radnički pokreti, a kasnije socijalistička država, stvarali tokom 20. veka. Time je i levo orijentisana kritička misao u Srbiji izgubila deo osnova koji bi doprineo njenom razvoju, širenju i delovanju. U međuvremenu, liberalni i desni narativi u najvećoj meri hegemonizuju ključna mesta produkcije i distribucije društvene kritike (politička sfera, univerziteti, udruženja, aktivističke grupe, sindikati, mediji). U kompleksnom i protivrečnom periodu društvene transformacije, iz jednog političkog sistema u drugi, tzv. tranziciji, dominiraju (neo)liberalni koncepti modernizacije ‒ liberalizacija, deregulacija i privatizacija ‒ koji se uglavnom svode na retoriku bezalternativnosti i neupitnosti, i kroz koje se zapravo uspostavljaju specifični neokolonijalni režimi po principu strukturalnog prilagođavanja. U javnom diskursu isključivo su prisutni zahtevi za uspostavljanje liberalne demokratije, građanskog društva, poštovanje ljudskih prava, uvođenje tržišne ekonomije, zaštite privatne svojine, itd.

Danas možemo da kažemo da određena kritičko-analitička tekstualna produkcija postoji i u Srbiji. Međutim, ključno pitanje je kako stvoriti uslove da ona zauzme širi prostor javnog delovanja. Mašina je jedan od pokušaja da se stvore uslovi za kontinuiranu reprodukciju i širenje kritike društvenih fenomena koja bi bila dostupna široj javnosti sa jasnom političkom pozicijom, istraživački utemeljena i sa kritičkom oštricom. Čini se da je proizvodnja društvene kritike koja bi se neprestano suprotstavljala logici zdravog razuma i društvenog konsenzusa ‒ neophodna”, ističu Vida Knežević i Marko Miletić iz uredništva Mašine. 

Prvi tekstovi koji će se naći na portalu su nastali u sklopu tematskih seminara “Analiza javnog sektora i mogućnosti njegove odbrane od neoliberalnih pritisaka pod mentorstvom” Ivana Radenković, “Stambena politika i njen uticaj na društvo” pod mentorstvom Ive Marčetić te “Kritika dominantnih ideoloških narativa” pod mentorstvom Borisa Postnikova. 

Izvor: Mašina

Cilj projekta Kritička mašina je da doprinese osiguravanju uvjeta za kontinuiranu reprodukciju i širenje novog jezika kritike koji bi se bavio analizom društvenih fenomena dostupnoj široj javnosti, na analitički postavljen način, istraživački utemeljen i s kritičkom oštrinom. Istovremeno, ovi sadržaji moraju biti otvoreni za poticanje diskusije, promišljanja i sudjelovanje u artikuliranju alternativne stvarnosti. 

Kritička mašina bit će realizirana kroz seriju seminara koji će imati istu strukturu i metodologiju rada, koja se sastoji od radionica, javnog predavanja i tekstualne produkcije. Seminari će biti naslovljeni Analiza javnog sektora i mogućnosti njegove odbrane od neoliberalnih pritisaka, Stambena politika i njen uticaj na društvo te Kritika dominantnih ideoloških narativa.

Prijava za natječaj mora biti poslana najkasnije do 27. ožujka na adresu elektroničke pošte, na kojoj se mogu saznati i sve dodatne informacije. Osnovne podatke o uvjetima natječaja i prijave možete pronaći ovdje. 

T.Ž./Kontekst kolektiv