Na izložbi će se predstaviti radovi nastali u okviru edukacijskog umjetničko-istraživačkog projekta Matrice: Tijelo ALU Sveučilišta u Zagrebu i tematski povezani radovi.

Edukacijski umjetničko-istraživački projekt Matrice održava se od 2016. godine i svake je godine tematski fokusiran na određeni segment ili područje pojma matrice u proširenom polju umjetnosti i znanosti. Centralna radionica projekta Matrice: Tijelo održana je 2024. godine u MKC-u HGM u Grožnjanu, gdje su studenti_ce usvojili nova znanja o strategijama i medijima umjetničkih praksi s naglaskom na polje tjelesne umjetnosti, performansa, plesa, tijela u javnom prostoru, i druge prakse tijela i tjelesnosti u suvremenoj umjetnosti.

Nakon otvorenja, u 20:30 u Kiosku (prostor na istočnom ulazu u SC) održat će se performans Koža koja vidi Ezre Zlatana Baričevića, kojeg autor izvodi skupa s Antoniom Vickovićem.

Voditeljice i mentorice projekta su Ines Krasić, Mirjana Vodopija i Iva Ćurić, a Vlasta Žanić i Margareta Sinković su suradnice na izradi pojedinih radova.

Svoje radove izlažu: studenti_ce ALU Sveučilišta u Zagrebu: Ezra Zlatan Baričević, Helena Birin, Ljubica Golubić, Sara Kudrić Smerke, Nika Lamešić, Kristina Novosel, Paula Palikuča, Vid Pavlić i Mateo Sito; student FER-a Sveučilišta u Zagrebu Luka Horvatić, alumna ADU Sveučilišta u Zagrebu Margareta Sinković i Alumna Accademia Dimitri, Verschio (CH) Matilda Fatur.

Nakon lanjske ljetne izložbe u sklopu Zlarin Street Music Festivala, Kristina Novosel nastavlja suradnju sa studentskim kolektivom Kvadar. Novosel povodom nove izložbe surađuje s Elom Junaković iz kolektiva, koja u popratnom tekstu pojašnjava postav: “Kao i u drugim radovima Kristine Novosel, izložbeni prostor transformira u imaginarni prikaz svojeg unutarnjeg svijeta. U njemu izlaže djelo sačinjeno od dva elementa, koje nastaje kao rezultat introspektivne analize vlastitog identiteta.”

“Prvi dio sastoji se od svakodnevnih predmeta – cipele, ambalaža lijekova, odjeća, knjige – koji su naizgled nasumično i bez strukture raspršeni po podu. Umjetnica ove predmete naziva placeholderima, objektima koji zauzimaju poziciju nečega drugoga i koji imaju isključivu ulogu simbola. (…) To su predmeti koji čuvaju sjećanja, a doticaj s njima ima moć prisilnog prisjećanja na ono što je zaboravljeno”, ističe Junaković u popratnom tekstu.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.