Polazeći od Lévi-Straussove ideje da mitove valja, poput glazbene partiture, čitati istovremeno, dakle i sinkronijski i dijakronijski, jer se tek globalnim obuhvaćanjem horizontalnih i vertikalnih motiva otkriva njihov puni smisao, ova predstava bi da ide korak dalje od pukog razotkrivanja latentnih značenja naracije. 

Naime, kako kaže Barthes, živimo u vremenu u kojem više nismo u stanju odvajati označitelje od označenih, ideološko od frazeološkog, pa je i samo demitologiziranje postalo stereotipom. Stoga ova predstava ne razara mit nego znak, ne rascjepljuje značenje nego njegovo prikazivanje, ne raskrinkava simbole već samo simbolično. Želi biti semioklastična, pa se njezina provedba zadaje i izvan prostornih značenja, scenske logike i redateljske lukavosti.

Predstava, ovaj put, muči svoju muku u razizemnom uredskom prostoru Eurokaza, ali, slično, kao i Bife Titanik, katastrofično prostorno sabita, u sumanutoj borbi za eleganciju višeg reda i poretka. 

Pretpremijera je 18. studenog u 23 sata, premijera 19. studenog u 20 sati, izvedbe 20. i 21. studenog u 20 sati, 22. studenog u 23 sata, 23. i 24. studenog u 20 sati.

Broj mjesta u gledalištu je ograničen na 20, stoga je ulaznice moguće rezervirati putem adrese elektroničke pošte ili na mobitel 098 16 11 454. Rezervirane ulaznice potrebno je podići najkasnije dan prije izvedbe u Eurokazovom uredu u ulici Ivana Dežmana 3, od 10 do 16 sati.  

U terminu od 8. do 14. kolovoza festival će prezentirati renomirane kazališne grupe iz Francuske, Italije, Poljske, Crne Gore, Slovenije i Hrvatske te najbolje od suvremenog evropskog i hrvatskog kratkog filma.

Zvijezde programa Zadar snova 2011 su Santasangre (Rim), Teatar A Part (Katowice), Orian Theatre (Pariz), Via Negativa, Mini Teater (Ljubljana), Kazalište Hotel Bulić (Zagreb) i Kraljevsko pozorište Zetski dom (Cetinje).

Festival 8. kolovoza otvaraju zadarske nezavisne umjetničke snage s dvije nove produkcije. Dok Zadarski plesni ansambl slavi 20. obljetnicu prve izvedbe, na horizontu se izdigla i nova suvremena priča, predstava Decipula (Krletka) kazališne skupine U biti, koja ujedno označava comeback jedne od najtalentiranijih zadarskih izvedbenih umjetnica, Vjere Vidov. Večernjem programu predhoditi će Doručak u 12, točno u podne, kao prvi od četiri čina koreodrame Tri sestre, ili javne prezentacije radionica koje se u Zadru održavaju pod vodstvom Jasne Frankić Brkljačić.

Već sljedeći festivalski dan, 9. kolovoza, redatelj Ivica Buljan  žestoko uvodi u sferu postdramskog kazališta opremljenog vrhunskim izvedbama Senke Bulić i Marka Mandića u nastavku svog predanog rada s tekstovima B. M. Koltèsa i J. D. Salingera, prema kojima nastaje Ma and Al. Ishodište ovog inventivnog kazališnog izraza je predstava Sallinger, premijerno izvedena na Zadru snova 2009.

Radikalno naprijed nastavlja i Rozamunda, dekonstrukcija mita o Ženi spisateljici, Kraljevskog pozorišta Zetski dom i Senke Bulić, ovaj put u redateljskom ruhu, naoružane lascivnim tekstom Nobelovke Elfriede Jelinek i bespoštednom scenskom igrom Tihane Ćulafić i Marinka Leša.

Govorničku poziciju preuzima Via Negativa čiji umjetnički čin istražuje odnos performer-gledatelj. Evokacija, provokacija ili stavljanje karti na stol, saznat ćemo na Mitingu istine. Programu outdoor perfomansa pridružiti će se i zagrebačka gošća Selma Banich, čime festival nastavlja s predstavljanjem umjetnika koji osim izvedbenoj doprinose i konceptualnoj i društveno angažiranoj umjetnosti.

Trio, duo, mono, i ovogodišnji festival malih kazališnih formi dolazi do svojih vrhunaca. Vraćamo se teatru naizgled izgubljenih likova i besmislenih situacija. Pariški Orian Teatar predstavlja Becketta; već ovjenčana nagradom za najbolju režiju, predstava Mehdia Farajpoura bazirana je na monodrami Krappova posljednja vrpca, uopćeno smatranoj Beckettovim autobiografskim radom.

U suptilnoj i intimnoj atmosferi Klepsydre, kakvu kreiraju Marcin Herich i Monika Wachowicz poljskog Teatra A Part, pratimo ženu u tridesetim godinama, zarobljenu u tijelu koje je tek komad mesa oko beživotnog srca i praznine koju ništa ne može nadomjestiti.

Grand finale programa, solo je predstava Seigradi, talijanske grupe autora Santasangre. Kazališna inovacija u spoju znanosti i tehnologije s umjetnošću najviše evropske, a time i svjetske razine. Rođenje jednog bića u teatru apokalipse, Santasangre donosi priču o životu i vodi. Voda omogućava i potiče život, nedostatak vode ga gasi, a sva naša, velika ili mala, bitna ili nebitna nastojanja zbivaju se između tih dviju krajnosti. U predstavi nastupaju jedna plesačica i jedan hologram.

Uz kazališni program, kasnovečernji festivalski termin uigrano nastavlja s filmskim projekcijama u Sv. Donatu. Publiku očekuju ukupno 34 kratkometražna naslova. S domaćeg terena hrvatski kratki filmovi iz selekcije 58. Festivala igranog filma u Puli, te u međunarodnom dijelu pobjednički filmovi Europske filmske akademije, u suradnji Zadra snova s Tabor film festivalom. Program kratkog filma počinje 8. i traje do 13. kolovoza. Sve projekcije su u Sv. Donatu s počecima u 23.30 sati.

Više informacija potražite ovdje.