Krajolik nulte točke – Kulturpunkt

Tko jamči ispravnost svakodnevne perspektive?

admin — Wed, 23 Nov 2011 12:25:36 +0000

Piše: Dorotea Kutleša

Od 23. rujna do 17. studenoga 2011, slučajni i namjerni posjetitelji Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu imali su priliku vidjeti, štoviše, istražiti i poigrati se radom umjetnika Ivana Ladislava Galete u retrospektivnoj izložbi Krajolik nulte točke. Ona zaokružuje njegovu istraživačku aktivnost započetu kasnih šezdesetih na polju filmske umjetnosti i novih medija kao instrumenata propitivanja ustaljene percepcije i definicije svijeta, te traženja nove, ili novih. Uz malo sreće, posjetitelji su mogli susresti i samog umjetnika koji je svojom pojavom i komentarom dodatno upotpunjavao doživljaj retrospektive i, naravno, utjecao na njihovu percepciju.

Tema Krajolika nulte točke je svakodnevnica (formalno izražena kružnom kompozicijom) i njena percepcija. To primjećujemo na samom početku izložbe, ispred motiva kruga – bale slame, pa motiva kruga kao kružnog kretanja – život od dječjih kolica do mrtvačkih kola. Izbor kruga kao dominantnog geometrijskog lika cijele retrospektive nije neobičan: pojavni je svijet ponajmanje izgrađen u tom obliku. On je kaotičan, razbijen na komadiće pa je podatan manipulaciji jer nam izmiče cjelokupnost i zaokruženost kao premisa njegove kvalitetne percepcije. Vizualna je umjetnost isključiva – ako ne vidimo, ne možemo sudjelovati. Utoliko Galeta ide korak dalje, postavljajući pitanje vidimo li mi uopće to što gledamo? I ako pomislimo da vidimo, u trenutku kada nešto ugledamo, kako znamo da nismo nešto drugo isključili iz svoga videokruga?

U instalaciji Intervencija u ništa (1982) Galeta naša perceptivna očekivanja izaziva kvadratnim ogledalom u čije središte postavlja još jednu, konkavnu zrcalnu plohu. Klasičan, svakodnevni pogled na sebe tako postaje ‘ništa’, ispražnjeno mjesto u koje iskrivljena, mala slika u središtu, ono što ni ne prepoznajemo na prvi pogled – intervenira. ‘Komponiram nove rečenice od postojećih riječi’, kaže umjetnik. On, kako tvrdi, ne istražuje niti eksperimentira, već samo konstatira. Slažući nove sintagme od postojećih stvari, dobiva nove rečenične konstrukcije, novi jezik, nove poglede na stvarnost. Tako film Wel(l)zen iz 1989. pretapa zrcalno montirane kadrove različitih smjerova sviranja i reproduciranja Chopina. Ovisno o tome s koje strane uđemo u melodiju, ona postaje prepoznatljiva, modificirana ili sasvim nepoznata. Opet je sve u perspektivi, tko nam jamči da iskrivljena slika nije zapravo ispravljena?

Smjerovima, zrcaljenjem i osi razdvajanja Galeta se bavi i kroz naizgled humorističnu instalaciju Dvosmjerni bicikl (1978-79), koja nadopunjuje videouradak na istu temu. Dva bicikla, jedan s dva lanca i dva para pedala usmjerena u sebe, drugi s dva upravljača usmjerena nasuprotno, predstavljaju nemogućnost stvarnog kretanja. No, oni imaju smjer, štoviše dvosmjerni su, njihova nemogućnost nužno sadržava mogućnost, bez nje je samo prazna negacija. Dok bicikle, iako čine cjelinu, doživljavamo kao prelomljene, Zrcalni ping-pong iz istog stvaralačkog razdoblja ostavlja suprotan dojam: prelomljeni stol sugerira cjelinu. Umjesto suparnika, pred nama je ogledalo i naš odraz. Imamo naizgled sveobuhvatan pregled situacije, pratimo lopticu i suigrača, no naš se odraz ne miče, a loptica se svejedno vraća te ne uspijevamo pravovremeno reagirati na nju. Igramo protiv sebe i gubimo. Ovisni smo o pogledu, naše tijelo je zakašnjeli mehanizam koji najviše vjeruje onome što vidi, a pitanje je vidi li zaista i vidi li sve. Ovakvo rastvaranje svakodnevne perspektive postavlja i pitanje pogleda iz zrcala. Gleda li nas ono što gledamo? Je li zrcalo ‘pošten’ medij? Možemo li računati na točnu i istinitu reprodukciju ‘ove strane’? Ili, Galetinim riječima, nalazi li se ovaj zid iza ili ispred mene?

Krajolik nulte točke ne daje niti želi dati odgovor – otvaranje mogućnosti da se pitanja uopće postave, najsnažniji je domet zrcaljenja kojima je Ivan Ladislav Galeta ispunio izložbeni prostor MSU-a.

Koja je cijena umjetnosti?

admin — Mon, 14 Nov 2011 07:06:00 +0000

Pišu: Ana Ćurić, Nino Kovačić i Nataša Stepčić

Krajolik nulte točke / Eksperimenti i istraživanja predstavlja svojevrsno “djelo-u-nastajanju”. Izložba nudi uvid u značajne momente od početka umjetnikova stvaralaštva, odnosno od kraja šezdesetih godina, do recentnijih radova posljednje faze, vezane za život i rad u ruralnom okruženju Kraja Gornjeg. Uz kronološki presjek, pri postavljanju izložbe pažnja je usmjerena i na ravnomjernu zastupljenost raznovrsnosti medija kroz koje je istraživao i razvijao filozofske i umjetničke preokupacije. No, to nije prikrilo činjenicu da se većina opusa ipak rađala u sferi filma i eksperimenta s filmom kao medijem. Uz film, na izložbi se mogu vidjeti crteži, fotografije, zvučne, video i predmetne instalacije. Djela otvaraju pitanja o percepciji, konvencijama promatranja, nasljeđu geometrijske perspektive. Osim bavljenja odnosom medijskih mogućnosti i percepcije, nekoliko izloženih predmeta poput Disappearing multi-selfpotrait ili Sarajevskog akvarela potiče na promišljanje o uvjetima unutar kojih dolazi do umjetničke produkcije i vrijednosnih sudova o umjetnosti. Te je teme aktualizirala generacija umjetnika, kojoj pripada Galeta, isprva razotkrivajući procese stjecanja umjetničke aure s ciljem demistifikacije.

Boris Groys se u svom eseju pod nazivom Umjetnost i novac osvrće na ulogu postobjektne umjetnosti kao platforme za razne društvene, filozofske i političke rasprave. Groys navodi razlike između objektne i postobjektne umjetnosti s motrišta tržišta i institucije kao izvanjskih, ali krucijalnih mjerila vrijednosti nekog djela i imena. Autor pritom bitnu razliku vidi u činjenici da se postobjektno djelo realizira kroz izložbe. Bez neke vrste izlaganja, to djelo zapravo ne postoji, dok objektna umjetnost i tradicionalni umjetnički mediji mogu preživjeti i bez bijele kocke kao prirodnog staništa. Imajući na umu Groysove konstatacije, nanovo se nameće pitanje važnosti institucije i tržišta koje blisko komunicira s tom istom institucijom. Paradoksalna je i veza između tih sastavnica i konceptualne umjetnosti i novih umjetničkih praksi koje su se inicijalno vrlo oštro suprotstavljale tim paradigmama i parametrima vrijednosti.

Galetin Disappearing multi-selfpotrait (1980), komplet od četiri umjetnikove osobne fotografije za dokumente, popraćen citatom Vlade Kristla: “Ako ne možeš odrediti vrijednost djelu, nabij mu cijenu”, nadovezuje se na Groysovo razmišljanje. Galeta je napravio komercijalni trik pod argumentom “što je djelo starije, to je vrjednije”. Postavio je početnu cijenu djela na jedan euro te mu odredio rast vrijednosti od jednog eura sa svakim danom starenja (23. listopada koštala je 11350 eura), dajući poruku kolekcionarima i drugim perspektivnim kupcima da je bolje kupiti prije, dok je jeftinije. Ugradivši ekonomsku vrijednost u koncept djela on se izrugao sustavu, prokazujući time arbitrarnost vrijednosti i ambivalentnu narav umjetničkog tržišta. Pritom, tako dugo dok se nekome može prodati simbolički argument da nešto poput umjetničkog djela (koje nema praktičnu primjenu) vrijedi, postojati će i tržište. Dok postoji tržište postojati će i interesi tržišta, a oni podrazumijevaju spregu struke (kritike) i trgovaca.

Može se reći da se moderno umjetničko tržište nije bazično promijenilo od svojih začetaka u 19. stoljeću, kao izmišljaj vještih francuskih trgovaca i kritičara ponajviše potpomognut novcem pokrovitelja “visoke” umjetnosti: novostvorenih američkih bogataša. Podcrtana je logika umjetnosti kao sredstva klasno-društvene diferencijacije s jednostavnom formulom: “novac-moć-ugled (autoritet)” cirkularno ugrađenom u umjetničko tržište. Onaj koji ima novaca može si priuštiti “vrhunsku” umjetnost, tj. “vrhunska” umjetnost se proizvodi za klijentelu dubokog džepa. Pritom se taj sustav simbolički deklarira počivanjem na “eteričnosti” ljudske spoznaje kondenzirane u umjetnosti, manipulirajući takvom mističnom aurom nad “neznalicama”. Isto tako sustav se želi prikazati kao onaj kojem je novac nužno zlo i “smrdi”, apostrofirajući kako vrhunska umjetnost nema cijenu. No, vrhunska umjetnost ima vrhunsku cijenu nakon što autoritet neke institucije vrlo “neeterično” utvrdi što može biti vrhunsko. To su najbolje svojim radovima izrazili Marcel Duchamp i Andy Warhol.

Galeta smatra da je Nikola Tesla, koji ga inspirira u radovima, svojim znanstvenim pokusima stvarnost učinio iluzijom. Okrenemo li tu izjavu u “iluziju koja je učinjena stvarnom” dolazimo do reference na sustav umjetničkog tržišta u kojem cirkulira i institucija Muzeja suvremene umjetnosti, izložbeni prostor Galetinih djela.

Kako će novi MSU funkcionirati pokazalo se prvom izložbom: retrospektivom Aleksandra Srneca, konceptualnog pionira i jednog od najvažnijih hrvatskih modernih umjetnika 20. stoljeća. Pritom je dio radova bio iz privatne zbirke kolekcionara Marinka Sudca i nogometnog mecene varaždinske umjetnosti Davora Vugrineca. I Sudac i Vugrinec dobili su pristojan medijski prostor kao vlasnici umjetnosti. Nadalje, Srnecova retrospektiva bila je skinuta nakon samo mjesec dana kako bi ustupila mjesto T-comovom natječaju za najbolji konceptualni rad. Radovi su se natjecali za cijenu, a ona je bila izražena u visini nagrada. Posjedovati umjetnost očito nije iluzija, na što ukazuju i Galetine paradoksalne umjetničke instalacije. Na prodaju je, primjerice, i “praška ploča” koju umjetnik prodaje u pet dijelova jer računa da će tako zaraditi više. Na logici tržišta ostaje da to potvrdi. Što će vrijednost djela rasti s vremenom, to je dublji džep i jači ugled vlasnika. Zato je Galetin Disappearing multi-selfpotrait savršeno kolekcionarsko djelo jer je usavršava jednadžbu umjetničkog djela. Preporučamo da ga se kupi čim prije.

Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove i Booksine novinarske školice koja je dio međunarodnog projekta World of Art. Models of training and collaboration in contemporary arts kojeg KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva realizira u suradnji s pratnerima SCCA, Zavod za sodobno umetnost (Ljubljana, Slovenija); Schnittpunkt Verein für Ausstellungstheorie und Praxis (Beč, Austrija) i Podyplomowe Muzealnicze Studia Kuratorskie w zakresie sztuki najnowszej, Uniwersytet Jagielloński, Instytut Historii Sztuki (Krakov, Poljska).

Projekt se realizira uz financijsku potporu za Partnerstvo Leonardo da Vinci u okviru Programa za cjeloživotno učenje Europske komisije. Školica se realizira u partnerstvu sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon.

Kulturpunktova i Booksina novinarska školica dio je projekta Prostori govora kojeg partnerski provode organizacije Kurziv – platforma za pitanja kulture, medija i društva te Udruga za promicanje kulture Kulturtreger. Projekt je financiran sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.

Ova publikacija se financira uz podršku sredstava Europske komisije. Ova publikacija odražava isključivo stajalište autora publikacije i Komisija se ne može smatrati odgovornom prilikom uporabe informacija koje se u njoj nalaze.

Preparirani pianino

nikolina — Mon, 07 Nov 2011 15:57:28 +0000

Prva izvedba performansa Preparirani pianino bila je krajem sedamdesetih godina u Multimedijskom centru Studentskog centra Zagreb (MM SC), kada je Ivan Ladislav Galeta surađivao s pijanistom Fredom Došekom, a sada će performans u MSU-u umjetnik izvesti u suradnji s mladim pijanistima i pijanisticama. Uvod u performans i razgovor s umjetnikom vodi muzikolog dr. Nikša Gligo.

Početak je i 17 sati.

Krajolik nulte točke

nikolina — Fri, 02 Sep 2011 17:09:29 +0000

Prva velika retrospektivna izložba jednog od najvažnijih srednjoeuropskih medijskih umjetnika današnjice, koji ima kultni status među ljubiteljima i poznavateljima filmske i videoumjetnosti, predstavit će Galetin opus u cjelokupnoj širini pristupa, postupaka, tema i medija. U nastojanju da približi djelo tog pionira avangardne medijske umjetnosti širokoj publici izložba istodobno kodira i dekodira enigmu Galeta, pružajući mogućnost upoznavanja do sada malo poznatih segmenata njegova stvaranja.

Na izložbi će biti pokazani radovi od 1968. godine do danas, počevši od Galetinog prvog filmskog uratka Metanoia (1968), preko svojevrsne rekonstrukcije izložbe Kretanje, njegove prve izložbe održane u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu 1974. godine, do niza filmskih scenarija koje je razvio u samodostatnu umjetničku formu, kao i nezaobilaznih remek-djela eksperimentalnog filma kao što su Dva vremena u jednom prostoru, 1976-1984, PiRâMídas 1972-1984 (1984), sfaĩra 1985-1895 (1984), Water Pulu 1869-1896 (1987/88) i WAL(L)ZEN (1989) ili END ART.

Uz filmove, kao ključne nositelje strukture izložbe, velika je pažnja posvećena fascinantnom multimedijskom opusu pripremnih faza pri izradi scenarija filma. Također će biti predstavljen i važan element u Galetinu stvaralačkom opusu, predavački performansi u kojima na neobičan način tumači različita znanja o svijetu i umjetnosti, a vizualizira ih i dokumentira na školskim pločama.

Izložba daje podjednako dobar uvid u Galetin umjetnički opus, kao i u njegovu veoma specifičnu umjetničku i životnu filozofiju u bezuvjetnom suglasju s prirodom. Publika će imati priliku na jednom mjestu vidjeti njegova istraživanja koja je paralelno provodio u nekoliko medija te doživjeti njegovo djelo kao jedinstvenu i povezanu cjelinu.

Njegov je rad na istraživanjima jezika medija fotografije, filma, televizije i videa, te u novije vrijeme i mogućnosti interneta, dobio ugledna priznanja u europskim i izvaneuropskim krugovima medijske umjetnosti. Galetini su filmovi prikazivani na prestižnim filmskim i umjetničkim manifestacijama i festivalima eksperimentalnog filma, a radovi mu se nalaze u važnim muzejskim zbirkama. Svoju je umjetničku aktivnost, osim uz Hrvatsku, vezao i uz Mađarsku, pa otuda i snažna recepcija njegova djela u mađarskim umjetničkim i kritičarskim krugovima.

Izložba Krajolik nulte točke, koja je svojevrsno djelo-u-nastajanju, završava predstavljanjem publikacije koja će svojim formatom i sadržajem odražavati posebnosti Galetine umjetnosti, a svaki će primjerak biti obogaćen autorovim unikatnim djelom. O Galeti pišu: Lászlo Beke, Željko Kipke, Markita Franulić, Andrej Mirčev, Miklós Peternák, Hrvoje Turković i Barbara Wurm.

Kustos izložbe i urednik publikacije je Tihomir Milovac.