Jeste spremni?

Evo ih onda: engleska… kostimirana… drama!

Još ste tu? Super, jer htio bih vam naj-naj-najtoplije preporučiti jednu – ne, ozbiljno – englesku kostimiranu dramu.

Da, svjestan sam kako je većini ljudi “engleska kostimirana drama” sinonim za “daj, jebote, miči to što dalje od mene, zakopaj što dublje i zabetoniraj uz oznaku za nuklearni otpad!”. Vjerujem da je to i glavni razlog što se relativno malo ljudi dosad upoznalo sa serijom Gentleman Jack, unatoč tome što se radi o novome ostvarenju Sally Wainwright, autorice jako hvaljene Happy Valley – i unatoč tome što je ovaj put riječ o engleskoj lezbijskoj kostimiranoj drami, zasnovanoj na iznimno zanimljivoj životnoj priči jedne iznimno zanimljive povijesne osobe.

Glavna junakinja serije je Anne Lister, dobrostojeća engleska zemljoposjednica iz 19. stoljeća koja je za sobom ostavila obimnu količinu dnevničkih zapisa, uključujući i šifrirane dijelove koji su se odnosili na – opise njezinih ljubavnih i seksualnih veza s drugim ženama. Šifra je prokljuvljena u tridesetim godinama prošlog stoljeća, znanstvenici su dobili rijetku priliku za izučavanje života povijesne osobe iz perioda prije 20. stoljeća koja je nedvosmisleno deklarirala svoju homoseksualnost, a Wainwright bujno vrelo inspiracije na kojem se, začudo, nitko dosad u TV ili filmskoj sferi nije nešto ozbiljnije napajao.

Počeo sam gledati Gentlemana Jacka bez ikakvog predznanja o životu Anne Lister i kada je već u prvoj epizodi bacila oko na bogatu nasljednicu Ann Walker, pretpostavio sam da će joj ona biti tek jedna u nizu “recki na zidu”. Lister nam, uostalom, i sama namiguje u kameru i govori da će obrlatiti Walker jer joj treba njezin novac za poslovne investicije, a usto je i zatječemo nakon jednog bolnog prekida, tako da petljanje s Walker, u najboljem slučaju, miriše na običan rebound.

Nisam ni slutio da je to bio početak jedne – velike ljubavne priče.

Jer što bi, uopće, netko poput Anne Lister – svjetske putnice, poduzetne žene neustrašivog duha i nepresušne intelektualne znatiželje – mogao imati zajedničkog s plahom, povučenom, na prvi pogled bezveznjikavom djevojkom koja je jedva i provirila nosom izvan svog imanja? I, stvarno, po držanju Lister u prvih par epizoda se čini da je pospremila Walker u mentalnu ladicu s natpisom “Glupa, ali dobra za pojebati (i izvući koju paru, hehe!)”…

Ali onda Walker kroz vezu s Lister, u koju je zaljubljena do ušiju, počne malo po malo nalaziti svoje “ja”, dok se Lister zauzvrat, mimo svojih očekivanja, također počne zaljubljivati u Walker, otkrivajući koliko je ona zapravo jedna divna osoba – i tu Gentleman Jack postaje vrsna ljubavna priča, uz sve što to podrazumijeva.

A podrazumijeva, za početak, izvjestan trud koji treba obostrano uložiti da bi svaka veza bila funkcionalna. Naravno da, nažalost, LGBTQ veze iziskuju dodatne napore za prihvaćanje od strane okoline i dan-danas, a kamoli u 19. stoljeću… Ali su Lister i Walker, kao pripadnice visokog društva, po tom pitanju ipak bile u osjetno boljoj poziciji u odnosu na lezbijke i gejeve iz manje privilegiranih slojeva društva.

Jer tadašnja aristokracija je, naime, imala instituciju “romantičnog prijateljstva“, suživota dvije osobe istog spola koji javno nije bio seksualan te se stoga koliko-toliko tolerirao, pa makar i takvi parovi bili, naravno, čestim predmetom tračeva, poruge i maltretiranja… S čime se Lister naučila nositi – za razliku od Walker, kojoj je veza s njom ujedno i njezina prva lezbijska veza te će se, shodno tome, tek i početi hvatati u koštac sa svojom autohomofobijom, tako da će tu biti dosta posla za njih obje.

No ono po čemu je Gentleman Jack vjerojatno najradikalniji kao serija je ponajprije – slavljenje romantične dimenzije njihove lezbijske veze.

Jer kada je popularna kultura kroz osamdesete i devedesete počela polagano otvarati vrata LGBTQ ljudima i nervozno ih primati pod svoje skute, takvim se likovima u filmovima i serijama rijetko priznavalo pravo da istovremeno budu i romantična i seksualna bića. Gejevi su mahom bili prikazivani kao bezopasni plišanci piskutavih glasića koji vječito odmahuju rukom kao naizgled jedinim udom koji koriste; njihov seksualni život je na ekranu bio praktički nepostojeći, kako cis-het muškići koji ih gledaju ne bi slučajno dobili možda kakvu – ne dao Bog! – neželjenu erekcijicu. Dok su pak lezbijke uglavnom bile prikazivane kao nezasitne pohotnice čija je glavna vrijednost bila što cis-het muškićima pružaju materijal za drkanje, uz maštarije da bi ih možda mogle i primiti u kakav threesome jer, buraz, nikad ne znaš s tim pohotnicama koliko su nezasitne!

Ali izgleda da se stvari napokon kreću nabolje. Jest da je tragikomično što smo tek 2019. (!) dočekali prvu veliku holivudsku produkciju sa scenom muškog gej seksa – Rocketman, jel’te – ali jebiga, bolje ikad nego nikad. A Gentleman Jack nam je dao dvije žene koje su jedna u drugoj našle ljubav svog života: spojio ih je, samo da bi ih zatim razdvojio i ostavio nam da navijamo da što prije opet završe skupa. I vjerujem da nije neki osobiti spojler ako kažem da pritom pitanje nije hoće li, nego kada će opet završiti skupa – i da će vam srce svo ustreptati jednom kada taj trenutak konačno dođe.

Ima puno drugih super stvari u ovoj seriji. Super je napisana, super je odglumljena i vrti se oko jedne užasno fascinantne feminističke heroine iz doba kada feminizam nije još ni postojao kao pojam; žene koja nije trpjela ničija sranja te je pomicala granice prihvatljivog, ali i istodobno bila torijevka koja je činila sve za očuvanje svojih aristokratskih privilegija, kao i ne baš uvijek najugodnija osoba prema svojim bližnjima (posebno prema svojoj posve dobroćudnoj sestri, koja čezne za bilo kakvim tračkom njezinog odobravanja dok ju ova nipodaštava na svakom koraku). K vragu, serija čovjeka uspije zainteresirati čak i za njezin proboj u rudarsku industriju, iako vam se prve dvije-tri epizode čini kao da nikada nećete pohvatati o kakvim to sve ležištima i oknima ovi blebeću!

Ali ovo je ipak, prije svega, jedna očaravajuća ljubavna priča. Toliko dobra da ćete i zaboraviti da je kostimirana, kunem vam se!