Na marginama redovitih ažuriranja informacija o događajima vezanim uz situaciju u Grčkoj i pregovore s Trojkom, u srijedu, 8. srpnja provukla se i vijest o pritisku na medije i ugrožavanje sloboda govora. Tako Helena Smith, dopisnica Guardiana iz Atene, piše kako se istaknuti televizijski voditelji suočavaju s istragama zbog navodne podrške “da” kampanji. Nadzorna tijela za medije, sindikat novinara i novinarski sindikat dnevnog tiska (ESIEA) optužili su privatne televizije za namjerno poticanje klime straha i kršenje izbornog zakona u kampanji za nedjeljni referendum. Devet voditelja informativnih emisija u komercijalnim medijskim kompanijama pozvano je pred disciplinsku komisiju ESIEA-e kako bi odgovorili na optužbe da je državno promovirana kampanja kojom pozivaju građane na odbijanje daljnjih mjera štednje namjerno zanemarena u njihovim programima. Osvrćući se na ovaj događaj, u članku Mainstream media lie in Greece, Kostas Efimeros iznosi podatak da je na ukupno svih šest komercijalnih televizija s nacionalnom koncesijom prosvjedu “ne” strane posvećeno kumulativno 8,33 minute, dok je “da” kampanji dano 47,32 minute. 

U svjetlu ovih brojki i optužbi, važna je slika medijskog krajolika u Grčkoj. Naime, mainstream mediji u vlasništvu su grupe oligarha, koji su, pored medijskog biznisa, aktivni u građevinskom i prometnom sektoru. Tako u razgovoru za Real News Kostas Lapavicas, profesor ekonomije na Školi za orijentalne i afričke studije Sveučilišta u Londonu te član SYRIZE, upozorava kako ta mala grupa moćnika želi povratak starog režima te očuvanje privilegija kojima su raspolagali, pritom strahujući da će jednom morati platiti državi potraživanja u visini od 24 milijuna eura za korištenje frekvencija u razdoblju od 2011 do 2014. U tu sumu nije uračunata spekulativna suma od 350 milijuna eura koji bi realno trebali platiti za korištenje ovog javnog dobra posljednjih dva desetljeća što su izbjegavali koristeći se regulacijskim rupama. 

Od početka krize i uvođenja mjera štednje, koje su mainstream mediji svesrdno podržavali, bez posla je ostalo preko 3000 novinara, što je, kao uostalom i u domaćem kontekstu, stvorilo ozračje straha i nesigurnosti te utjecalo na medijske slobode. Prije nešto više od mjesec dana ponovno pokrenuti nacionalni radijski i televizijski servis ERT s radom je prestao u ljeto 2013. godine, a povlačenje države iz medijskog sektora trebalo je osigurati potpunu neovisnost medija i doprinijeti slobodi govora. No, stvar je otišla u potpuno suprotnom smjeru. Tako se Grčka danas, prema izvještaju Reportera bez granica nalazi na predzadnjem mjestu po slobodi govora u Europskoj uniji, odmah iznad Bugarske, dok je globalno zauzela 99. mjesto, što ujedno predstavlja pad od 50 mjesta u godini dana. Kako piše Efimeros, ista ona medijska izdanja koja dosežu do 95% publike, te jednostrano prikazuju događanja, sada prosvjeduju zbog navodnog pritiska na slobodu govora i uplitanje u slobodu izražavanja. Nije suvišno napomenuti da je kampanja NE dobila 61% podrške građana unatoč sustavnoj medijskoj opstrukciji najjačih medijskih korporacija. Taj podatak je važan pokazatelj kredibiliteta koji mediji u ovoj zemlji imaju u građana.

Ova nam slika ne zvuči nimalo strano, a iskustva zemalja u okruženju mogu nam biti dobar smjerokaz za izbjegavanje ovakvih stranputica.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.