Oblik pitanja omogućava da uz prepoznavanje simptoma fašizma u suvremenim društvima osvijestimo činjenicu da uprkos njihovoj brojnosti i konstantnom rastu oni nisu nepromjenjivi i ne vode nužno ka potpuno razvijenim fašističkim režimima. Uvijek su na djelu ljudski odabiri i konkretni činovi koji će fašizam utkati u tkivo društva ili ga spriječiti, a akteri tih odabira i činova smo mi.

Istraživanje suvremenih manifestacija fašizma kustoski kolektiv WHW započeo je izložbom Detalji u Bergen Kunsthallu u Bergenu 2011. godine, i nastavio dvjema povezanim izložbama Koliko fašizma?, organiziranima u Basis voor actuele kunst u Utrechtu i Extra City u Antwerpenu 2012. godine, te izložbom u Zagrebu.

Izložbu Koliko fašizma? na kojoj sudjeluju Lawrence Abu Hamdan, Milijana Babić, Gert Jan Kocken, Avi Mograbi i Milica Tomić, možete pogledati od 22. veljače do 30. ožujka u Galeriji Nova. 

U situaciji dezintegracije Jugoslavije, Močnik je sukobe i jačanje fašističkih snaga u geografijama “od Jadrana do Sibira” povezao sa strukturalnim posljedicama induciranja i ponovnog uspostavljanja perifernog kapitalizma. U vrijeme uspostave nekoliko novih državnih entiteta utemeljenih na nacionalističkim ideologijama, Močnik je ocrtao neke društvene povezanosti ključne za taj proces, njihov anti-antifašizam i kulturalne politike u rasističkim tonalitetima. Uočio je fašističke društvene posljedice na periferijama, ali i izvan njih, te ih povezao s općim procesima restrukturiranja javne sfere u kasnom kapitalizmu. Stoga su se njegovi tekstovi jasno suprotstavljali diskursu koji je u to vrijeme isticao lažnu dihotomiju između zapadne tolerancije i multikulturalizma s jedne strane, i ekscesivnog, ekstremističkog etnonacionalizma na zaostaloj periferiji s druge strane.

U međuvremenu je došlo do fundamentalnog ideološkog pomaka – multikulturalizam se više ne objavljuje ni deklarativno, a pozivi na “zaštitu integriteta tradicije i kulturalnih vrijednosti” postali su gotovo obavezni pozivi na okupljanje zapadnih političara. Danas, u vrijeme alarmantnog jačanja desnice diljem Evrope, trebali bismo pogledati dalje od “periferija”, u srž liberalnih demokracija.

Otvorene manifestacije fašizma lako je prepoznati (pogotovo stoga što ih je sve više), ali nakana izložbe je skrenuti pozornost na tihi fašizam koji se normalizira sustavnim nasiljem koje se uvlači u zakone i svakodnevnu administrativnu praksu nacionalnih država, i razmotriti mehanizme tlačenja i razne simptome suvremenog fašizma koje nam se predstavlja kao neizbježne, pragmatične nužnosti. Drugim riječima, trebamo se pozabaviti detaljima.

Izložba je realizirana uz podršku Grada Bergena, Pokrajine Hordaland, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te Ministarstva kulture Norveške.

Izvor: WHW / Foto: Milica Lopičić