Središte izložbe čini trokanalna instalacija Pljesak, “u kojoj uvećani portreti djece snimljene u sinajskoj pustinji lebde na trima visećim platnima. Njihova naizgled bezazlena igra ispaljivanja plastičnih letjelica postaje metafora ratnih igara koje se i danas odvijaju nad istim geografijama. Intenzivan pogled zabrinutog dječaka i zvuk njegova usporenog pljeska otvaraju pitanje: tko ovdje komu plješće — i zašto?”, stoji u popratnom tekstu.

Odjek tišine predstavlja materijale iz filma Dohvatiti sunce: El Shatt u novim formatima poput arhivskih fotografija smještenih u LED svjetlosne kutije i seriju fotokolaža pod nazivom Imaginarna tijela, imaginarni krajolici u kojoj autorica, kako piše u najavi, “propituje granice između stvarnosti, sjećanja i nade”.

Ana Bilankov zagrebačka je vizualna umjetnica i filmska autorica sa sjedištem u Berlinu, čija konceptualna i istraživački usmjerena praksa uključuje eksperimentalni film, fotografiju, videoinstalaciju i tekst, istražujući teme dislokacije, migracije, sjećanja i identiteta. Njezini radovi izlagani su i prikazivani u međunarodnim institucijama.

Kustosku koncepciju izložbe potpisuje Martina Munivrana, a može se posjetiti do 7. lipnja.

Umjetnik izložbom More Than Human donosi “slojevit prikaz posthumanog doba u kojem se brišu granice između čovjeka, stroja i inteligentnih tehnologija. Del Castillo se nadovezuje na svoje dosadašnje istraživanje ljudske drame, no u More Than Human ljudski lik ustupa mjesto hibridima: organizmima prožetima mehanikom, algoritmima i nečim što tek nastaje”, stoji u najavi.

Umjetničke instalacije nastale su tehnikom digitalnog kolaža, podsjećajući da su “motivi kibernetičkih bića, nekoć rezervirani za mitove i znanstvenu fantastiku, danas dio naše svakodnevice”. Teme kojima del Castillo bavi su ljudskost, umjetna inteligencija i strojevi u novoj eri obilježenoj brzim rastom i razvojem biotehnologija.

Izložba se može posjetiti do 22. prosinca, a više detalja pronađite ovdje.

Izložba …i proljeće jednog astronoma proizišla je iz rada Popili smo kišu iz jabuke koji je Golub predstavio 2022. godine u istom prostoru. Kako pojašnjava autorica predgovora, Jasminka Babić, umjetnikovi radovi tek za vrijeme izložbe dobivaju svoj “konačan oblik”, no i to je samo privremeno stanje jer su “reciklaža, prenamjena i aproprijacija su u srži Golubova rada”. Ovim principima umjetnik se koristi u kontekstu vlastitog opusa pa umjetno cvijeće koje je iskorišteno za potrebe ove izložbe pripada radu otprije tri godine.

“Cvjetni slap” motiv je koji se javlja u raznim Golubovim radovima “od asamblaža postavljenih na slikarskim platnima do prekrasnih objekata kompiliranih od raznih odjevnih predmeta”, stoji u predgovoru. Babić u popratnom tekstu podsjeća i na umjetnikove draperije “koje su nastale kao opredmećenja segmenata slika koje je promatrao u pariškom Louvreu. Kako je sam u više navrata isticao, nije ga tu zanimala referenca povijesnog rada, već imaginacija života i stvarnosti koja je bila naslikana.”

Momčilo Golub rođen je 1949. godine u Ljubuškom. Diplomirao je na Likovnoj akademiji u Beogradu 1974. te magistrirao na njezinom grafičkom odjelu 1976. Kao stipendist francuske vlade specijalizirao je slikarstvo na Ecole des Beaux-Art de Paris 1979/1980., a godine 1991-1992. po drugi put studijski boravi u Parizu kao stipendist fundacije La Cité Internationale des Arts. Aktivno je sudjelovao na domaćoj i inozemnoj likovnoj sceni 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, a od 2011. godine ponovno intenzivno izlaže. Živi i radi u Splitu.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

U tom povodu, na otvorenju izložbe čitat će se prva dva od pet odabranih kritičkih eseja i tekstova iz zbirke Ursule K. Le Guin u novoj, trećoj ediciji Biblioteke 0 Općenito – Vreća kao model za teoriju fikcije i Tirada o “tehnologiji”. U trećoj ediciji Biblioteke 0 Općenito, suradničke biblioteke koja je osmišljena kao “heterogena osnova za istraživanje, nagađanje, razvoj različitih metoda pristupa, razmjenu ideja i dijalog, te nastaje organički i proizlazi iz radnog procesa i istraživanja u više lica”, Tadić preuzima i osmišljava vizuale koji ulaze u “aktivni odnos s gustim teorijskim tekstovima”, proširujući ih “kroz začudne i narativno otvorene forme koje ostavljaju prostor čitateljima za daljnju nadogradnju i imaginiranje”, stoji u popratnom tekstu Petre Dolanjski Harni.

Marko Tadić djeluje u polju crteža, kolaža, animacije i instalacije. Ideje gradi na poslijeratnoj utopijskoj arhitekturi i urbanizmu moderne, dok materijale za scenografske sadržaje nalazi u starim pronađenim fotografijama, nacrtima neizgrađenih gradova te prostorima koji su postojali i ponovno postoje samo u njegovim radovima. Znanstvenu fantastiku ugrađuje u pomalo zaboravljene (nestale) prostore, stvarajući nadrealne prizore s pričom koja bi lako mogla biti stvarna.

Izložba se može posjetiti do 27. listopada. Više detalja pronađite ovdje.

Polazište rada If This Is True, What Else Must Be? su materijali iz različitih modnih časopisa. Materijale iz tiskovina Bistrićić Srića preslaguje i izmješta u umjetničku knjigu poigravajući se s njihovim originalnim kontekstom.

Riječima kustosice Petre Dolanjski Harni: “U središtu ove multimedijalne instalacije je umjetnička knjiga sastavljena od pitanja koja autorica preuzima iz različitih modnih časopisa. Pritom je sama zauzela više perspektiva – ona je i sakupljačica, i čitateljica, i prepisivačica, i autorica – pa u sijasetu ovih uloga izdvaja pitanja da bi ih presložila, izmjestila, oduzela im kontekst i lišila ih odgovora te ih spojila, zašila i okupila u nekoj novoj formaciji, stvorivši hibridno vizualno-tekstualno tkivo.

I dok u svom originalnom kontekstu ona podržavaju i grade određenu estetiku, normiraju poželjna tijela, definiraju odnose za koje se zanimaju (prijateljske, ljubavne, poslovne), izdvajaju sreću, zadovoljstvo ili uspjeh kao imperative, izmještena postaju tek znak bez označitelja na koji se mogu osloniti. Fluidni plutajući fragmenti, lingvistički ostaci koji svjedoče o nestabilnosti značenja, spekulativnoj naravi jezika i njegovoj ulozi u oblikovanju promjenjivih društvenih reprezentacija.”

Sanja Bistričić Srića (Zadar, 1982.) multimedijalna je umjetnica, fotografkinja i snimateljica. Kroz svoju umjetničku praksu, koja se nerijetko bavi osobnim temama, kolažira i dekonstruira zvuk, tekst i sliku, koristi film, video i foto medij te instalacijske forme, istražuje doku-fikcijske žanrove. Njezine modne i dokumentarne fotografije objavljene su u brojnim hrvatskim i međunarodnim tiskanim i online publikacijama, a kao snimateljica sudjelovala je u brojnim filmskim, izložbenim i modnim projektima.

Više detalja o izložbi koja je otvorena do 21. rujna pronađite ovdje.

Izložba se bavi temom biosfere i ekosustava planeta, kroz kolaže od recikliranih materijala poput starih majica i doniranih tkanina. Svaki od pet radova u ciklusu predstavlja jedan vivarij – zatvoreni svijet ispunjen živim bićima koja međusobno utječu jedno na drugo.

Kako stoji u najavi izložbe, kompozicije su gusto naseljene stvorenjima u stalnom pokretu, podsjećajući na vizualni kaos djela Hieronymusa Boscha. Scene prikazuju kruženje života, prilagodbu, bijeg i promjene unutar mikrokozmičkog svijeta.

Otvorenje izložbe zakazano je za četvrtak, 12. lipnja u 19 sati, a program se nastavlja i u petak, 13. lipnja od 19 sati, nakon čega slijedi vanjska projekcija animiranih filmova Sunčane Brkulj te razgovor s autoricom koji će moderirati Luka Čubrić.

Više informacija pronađite ovdje.

Ciklus Efekti produkt je vizualnih misli na kojima umjetnik radi već nekoliko godina. Naime, radi se o kolažiranim i uslojenim vizualnim kompozicijama koje proizlaze iz čina fragmentiranja slike u višedimenzionalnu formu linijski istanjene mase na papiru. Izvedeni oblici na papiru porijeklo vuku iz manjih plošnih reljefa, kolažiranih iz lima, te materijala kao što su fotografije, od kojih autor kreira apstraktne forme preklapanjem trokutastih sfera jednih preko drugih.

Kako piše kustosica Nadedža Elezović: “Kompozicija svakog djela proizašla je od polazišne linije – traga spreja na papiru, dok se postupci rezanja, preklapanja, kolažiranja, te montaže fragmenata odvijaju u smjeru negacije plošnosti i linearnosti. Rezultat je geometrizirana forma rotacijskog sklopa iz elemenata slike/objekta, koja na sadržajnom smislu metafizičke razine i tendencije sinestezije svih elemenata funkcionira kao hologramska slika – simbolika trenutka vremena koji je beskonačnost – a svoju vrtnju ponavlja tvoreći istovremeno i kanon i jedinstvenost.”

Tomislav Ćurković 2000. godine diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, u klasi profesora Vasilija Jordana. Njegovo umjetničko djelovanje obuhvaća širok spektar disciplina, uključujući vizualnu umjetnost, suvremenu glazbu, scenografiju i film. Djela Tomislava Ćurkovića nalaze se u zbirci Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, kao i u brojnim privatnim zbirkama. Dosad je imao niz značajnih samostalnih i skupnih izložbi. Autor je scenografija i glazbe mnogobrojnih kazališnih predstava, filmova i spotova. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Izložba je otvorena do 9. svibnja.

Više informacija možete pročitati ovdje.

Ovu besplatnu radionicu namijenjenu osobama svih životnih dobi, s bilo kojom razinom iskustva u kreativnom pisanju i likovnom izražavanju, a koje žive i/ili rade na Trešnjevci, vodit će umjetnica Božena Končić Badurina i spisateljica Olja Savičević Ivančević.

Kroz pet susreta po 3 sata istraživat će se “ljekovitost papira”, raditi na kratkim proznim formama, poeziji i tehnici kolaža. Ovogodišnja tema je Izgubljeno – nađeno, odnosno potraga za predmetima koji su “nam nekad bili važni, a sada su nestali iz uporabe”, stoji u pozivu, uz dodatak da su polazišta za rad “vlastita iskustva, iskustva ljudi koji nas okružuju, kao i ona sačuvana u virtualnom fundusu Muzeja susjedstva Trešnjevka“.

Prijava se šalje na blok@blok.hr, a treba sadržavati: ime i prezime, godinu rođenja, kratko motivacijsko pismo u kojem možete navesti čime se trenutno bavite i što vas je potaknulo na prijavu. Broj sudionika je ograničen, a povratnu informaciju o sudjelovanju dobit ćete putem maila.

Radovi polaznica i polaznika predstavljaju se na javnoj prezentaciji u galeriji Nova BAZA i online. Rezultate prošlogodišnjih izdanja možete vidjeti ovdje i ovdje.

Prijave se šalju do 18. ožujka.

Radionica izrade kolektivnog mikstejpa fokusirat će se na narativni potencijal trake koristeći zvukove, glazbu i s njima povezane priče o prekidima koje polaznici_e donose. Mikstejp je kolaž glazbe i zvukova koji čine kontinuirano glazbeno putovanje. “Cilj je radionice pokazati kako nekoliko pojedinačnih priča i zvukova koje poistovjećujemo s njima imaju potencijal stvoriti sveobuhvatnu narativnu strukturu kroz medij kolektivnog pripovijedanja”, poručuju organizatori_ce.

Radionica je namijenjena pojedincima zainteresiranima za kuriranje, pripovijedanje, kreativne pristupe DJ-ingu, radijskim formatima ili podcastu te za audioprodukciju i skladanje, zvučnu i novomedijsku umjetnost. Posebno se pozivaju osobe s interesom za dijeljenje osobnih priča u krugu kolektiva i željom za otpuštanje kroz medij zvuka, neovisno o predznanju.

Prijave se vrše putem online formulara, do 21. siječnja. Osim radionice, otvoren je i natječaj za donaciju radova koji će biti izloženi u okviru popratne pop-up izložbe.

Radionica je cjelosti besplatna, a više detalja možete pronaći ovdje.

Međunarodni cirkus je niz kolaža različitih dimenzija i ugođaja, koji je u nastajanju od 2020. godine. Radni materijal autorica prikuplja putem oglasa na društvenim mrežama, od prijatelja, poznanika i suradnika, s buvljaka i sajmova miješane robe u Hrvatskoj i drugim državama. Materijale čine časopisi, fotografije, tapete, tkanine, ukrasni papiri, ambalaže prehrambenih i drugih proizvoda i dnevne novine.

Kroz ready-madeove manjih dimenzija, Ognjanovac kolažima pridružuje i element igračaka te prikazuje scene iz stvarnošću inspiriranih ali izmišljenih života “likova” koji su u nekoj vrsti raskoraka s okolinom ili sa samima sobom, umjetnica pojašnjava u najavnom tekstu.

Ivana Ognjanovac rođena je 1983. u Vukovaru. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1999. izlaže na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Većina njenih projekata realizirana je putem umjetničkih rezidencija u inozemstvu. Od 2020. vodi projekt Utkano pod kožu, koji se sastoji od online izložbi, panel diskusija, performansa i stručnih vodstava. Godine 2024. njen film Žena kuća osvojio je drugu nagradu u kategoriji eksperimentalnog filma na 56. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva. Živi i radi u Zagrebu.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.