Knjižnica sjemenja djeluje po načelu posudi, uzgoji, podijeli i na taj način potiče građane da kada iz posuđenog sjemena uzgoje biljke i prikupe novo sjeme, dio vrate u knjižnicu kako bi se osigurala održivost zalihe sjemenja i pridonijelo očuvanju domaćih sorti.

U programu svečanog otvorenja, posjetitelje očekuju zeleni poklon-paketi i upoznavanje s principima razmjene sjemenja kao i glazbeni nastupi Ljubice Gurdulić i Joška Tocilja te dua BiblioBlues kojeg čine Iva Bunčić Stanković i Igor Mladinić.

Više informacija pronađite ovdje.

Tijekom programa, mještani i mještanke su kroz niz organiziranih susreta u mjesnim odborima i kroz individualne razgovore s voditeljicom Mašom Štrbac, dijelili svoja sjećanja na život u četvrti u to vrijeme.

Publikacija nalik lokalnim novinama, okuplja priče mještana o vremenu intenzivne stambene izgradnje koja definira obrise čitavih naselja i vremenu kada se kroz mjesne zajednice građane željelo neposrednije uključiti u odlučivanje o lokalnim pitanjima.

Razgovore prate isječci iz tadašnjeg tiska, najvećim dijelom iz Susedgradskog lista koji je u izdanju Općine Susedgrad izlazio od 1977. do 1990. godine, te ilustracije Marijane Jelić.

Više informacija o promociji pronađite ovdje.

Specifičnost Galerije očituje se u smještaju u Knjižnici S. S. Kranjčevića, KGZ, što podrazumijeva i specifične prostorne i simbolične aspekte, kao i različite odnose koji se uspostavljaju u svakodnevnom životu Knjižnice/Galerije i stanovnika naselja.

Prijave trebaju sadržavati ime, prezime, kontakt i životopis autora_ice projekta, opis projekta (do 300 riječi) i skice ili druge vizualne materijale (do deset fotografija), a potrebno ih je poslati e-mailom na adresu prozori.galerija2@gmail.com.

Više informacija o natječaju pronađite ovdje.

Natječaj je otvoren do 1. svibnja.

Tema ovogodišnje manifestacije glasi Književnost bez granica, a izabran je i moto Nek’ ti riječ ne bude strana(c). Cilj je ukazati na važnost prevoditelja, izvesti na svjetla pozornice ove velike znalce o kojima se malo zna, a zahvaljujući kojima književnost leti preko granica svoje domovine.

Manifestaciju prate tiskani materijali (plakat, programska knjižica, bookmarker i pozivnica), a vizualno rješenje primjenjuje se i na platnenu vrećicu te na mrežnu stranicu i društvene mreže. Sve detalje natječaja možete pronaći ovdje.

Rok za prijavu je 12. lipnja.

Nizu nagomilanih problema postojano obješenih o vrat kulturnog sektora prošla je godina pridodala još dva utega: COVID-19 i potres. Posljedice će biti dugoročne. Kultura je ranjiva, ali je sektor pokazao i značajnu dozu otpornosti i fleksibilnosti, a vlasti gotovo potpuni izostanak razumijevanja, kriznog upravljanja i suvisle kulturne politike. Koliko god epidemija i potres (možda) bili nešto novo, opet se pokazalo da krize na površinu uvijek izvuku sve stare probleme na čijem se pravovremenom rješavanju i prevenciji ne radi.

S posljedicama pandemije kultura se suočila među prvima, naime, već početkom 2020. krenula su otkazivanja programa, pogotovo kada je riječ o inozemnim partnerima i događanjima, a službeno je u Hrvatskoj epidemija proglašena 11. ožujka te je osam dana kasnije zabranjen i rad kulturnih institucija, koje su već nekoliko dana ranije odgodile javna događanja. Novi udarac stigao je 22. ožujka kada je Zagreb pogodio potres od 5,5 po Richteru te oštetio velik broj objekata, a među njima i niz gradskih muzeja i kazališta te knjižnica zbog čega je dobar dio njih i nakon popuštanja pojedinih epidemioloških mjera bio izvan upotrebe, a neki i dalje čekaju obnovu.

Šok na šok

Šest sati i 24 minute – trenutak je u kojem je u nedjelju, 22. ožujka 2020. nakon 140 godina stao sat u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, nakon što je četiri dana ranije gradski kulturni život utihnuo u sklopu mjera borbe protiv koronavirusa. Na tjeskobu nalegao je strah, a za vraćanje u puni pogon pojedinima od njih trebat će mjeseci, pa i godine. Vrijeme, baš kao i sat u Tehničkom muzeju, neko će vrijeme stajati na mjestu, ili će se barem tako činiti. Taj Muzej, srećom, od potresa nije imao većih oštećenja.

No, ne i njegov “stariji brat” – Muzej za umjetnost i obrt (MUO) koji je čekala velika proslava 140 godina rada, posve nenadano tako simbolički snažna. Naime, sudbinu MUO su odredila dva potresa – prije ovoga u ožujku 2020., potres ga je zadesio u prvim danima njegova rada u studenome 1880. godine. Ovaj je drugi dijelovima Muzeja nanio ozbiljnu štetu. “Cijelo proljeće i ljeto bavili smo se sanacijom, učvršćivanjem oslabljenih dijelova zgrade, pokrivanjem krovova te pregledom zbirki kako bismo utvrdili pravo stanje stvari i razmjere štete koju je potres nanio muzejskom fundusu’’, kazao je za Kulturpunkt Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, čija je zgrada spomenik kulture nulte kategorije.

Pandemija i potres nemjerljivo su utjecali i na rad Arheološkog muzeja: “Prvo je tijekom veljače i ožujka pandemija ograničila, a potom i zatvorila Muzej za javnost, a potres je zatim zapečatio tu situaciju”, ističe Sanjin Mihelić, ravnatelj Muzeja koji je zbog velikih oštećenja i zgrade i muzejskih predmeta u potresu zatvoren za posjetitelje. Najugroženiji dijelovi zgrade su sanirani, a za sanaciju preostalih izrađuje se temeljita projektna dokumentacija – u trenutku pisanja ovoga teksta idejni arhitektonski projekt sanacije Muzeja nalazio se na evaluaciji u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode.

Što je moglo i trebalo drugačije?

“Zgrada Muzeja za umjetnost i obrt koja je izgrađena prije 132 godine nikada nije ozbiljno obnovljena, desetljećima pokušavamo pokrenuti obnovu, ali do sada nismo imali uspjeha, a ako se sada ne iskoristi ova nesreća da nas potakne da konačno riješimo ovaj problem i pomaknemo se ka suvremenosti i budućnosti, nećemo nikada”, istaknuo je Gašparović u jednom od ranijih javnih istupa.

Pitanje je to s kojim će se Grad i država napokon morati nedvosmisleno uhvatiti u koštac, naime, najveći dio gradskih muzeja i kazališta kao i dio knjižnica “stanuje” u strogom centru Zagreba, ujedno i najugroženijem od potresa s obzirom na doba izgradnje zgrada i njihovo neodržavanje. Da su na tom polju stvari bile pravovremeno odrađene, vjerojatno ni štete ne bi bile tolike i stoga kada je riječ o obnovi, kao što od početka upozorava struka, ona ne smije biti samo sanacija šteta, nego i njihova prevencija.

Podsjetimo, prema podacima Muzejskog dokumentacijskog centra (MDC), u Zagrebu je samo jedna muzejska zgrada namjenski sagrađena u 21. stoljeću, samo četiri muzeja nalaze se u zgradama sagrađenim nakon potresa u Skoplju, a tek je nekoliko prošlo sustavnu obnovu u posljednjih 40 godina, premda se u zagrebačkim muzejima čuva više od 3,5 milijuna muzejskih predmeta, odnosno čak 57 posto cjelokupne muzejske građe u Hrvatskoj. Smješteni uglavnom u gradskim četvrtima Donji i Gornji grad u kojima su zabilježena i najveća oštećenja, gotovo svi zagrebački muzeji pretrpjeli su neki oblik oštećenja od potresa, a prema prvim procjenama statičara 33 posto zagrebačkih muzeja dobilo je žute i crvene naljepnice.

A samo tri mjeseca ranije, u organizaciji gradskog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama održana je konferencija Zaštita kulturne baštine Grada Zagreba u kriznim uvjetima na kojoj je iz izlaganja zaključeno da su “sredstva za ulaganje koja osiguravaju osnivači muzeja nedovoljna za primjerenu preventivnu zaštitu” i da se “pri rekonstrukcijama uglavnom rade kozmetičke preinake, ali ne i strukturna ojačanja”.

Da će obnova biti dugotrajna i da zahtijeva kompleksan interdisciplinarni i međuresorni pristup, a sve s ciljem ukupnog poboljšanja urbanog standarda u Zagrebu, uz očuvanje vrijednosti povijesne cjeline koja ima značenje za struku i za građane, naglašavala je u javnim istupima ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Podsjetimo, obnovu stradalih građevina regulira Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, Pravilnika te Programa mjera, koji su doneseni u rujnu i listopadu 2020. Sanacija će biti financirana dijelom iz nacionalnih sredstava, a dijelom međunarodnim sredstvima i sredstvima Europske unije za što je Hrvatskoj iz Fonda solidarnosti EU odobreno gotovo 684 milijuna eura.

No, osim potresa tu je i dalje epidemija, koja podrazumijeva niz mjera – upisivanje svih posjetitelja čiji je broj drastično smanjen, mjerenje temperature, dezinfekciju, nošenje maske, držanje distance – zbog čega su kulturnim ustanovama smanjeni i prihodi, a da bi tome barem malo doskočili nastojali su što više toga preseliti u virtualni svijet. Kod muzeja i knjižnica to je bilo nešto manje bolno, dok u slučaju kazališta nisu rijetki oni koji će reći da je online kazalište otprilike kao i online plivanje.

Još jedna izazovna godina za knjižnice

Epidemija i potres svakako spadaju u red najvećih izazova s kojima su se morale suočiti i knjižnice. “Nove okolnosti su diktirale brze reakcije i odluke te prilagodbu poslovanja u kriznim okolnostima: promjenu paradigme knjižničnih usluga, neplanirane troškove nabave zaštitne opreme te sanacije šteta nastalih od potresa, razvoj potpuno novih aktivnosti i usluga s naglaskom na online i virtualnim uslugama – posudba e-knjige putem aplikacije ZaKi Book, online upis i online obnova članstva… Donesene mjere na lokalnoj i nacionalnoj razini pomogle su da se lakše prilagodimo izvanrednim okolnostima, a gradska uprava i Ministarstvo kulture i medija pritom su imali razumijevanje za izvanredne okolnosti i odobrili prenamjenu financijskih sredstva koja se nisu mogla iskoristiti zbog epidemije i potresa”, istaknula je Višnja Cej, ravnateljica Knjižnica grada Zagreba (KGZ).

Knjižnice grada Zagreba početkom prosinca proslavile su 113 godina postojanja, no novu zgradu o kojoj se priča već godinama još nisu dočekale. Gradska knjižnica, najstarija narodna knjižnica u Zagrebu, sagrađena je 1895. i nije prošla seizmičku sanaciju niti su bile provedene značajne obnove od 1995. godine, upozoreno je iz te ustanove nakon proljetnog potresa. No i bez te nepogode suočeni su s velikim problemom, naime, već desetljećima su podstanari u neadekvatnim zgradama u prostoru u kojem ne mogu pružiti punu uslugu svojim korisnicima, kao ni primjereno predstaviti i zaštititi svoju vrijednu građu. Sve to trebalo bi biti ostvareno u Paromlinu. Njega se nedavno opet sjetio i gradonačelnik Milan Bandić koji na lokalnim izborima za manje od četiri mjeseca sanja još jedan mandat na čelu grada kojemu tepa da je “po mjeri čovjeka”, no pitanje je kojeg. Poznavajući “povijest bolesti” vjerojatnije je da će se taj nekadašnji industrijski pogon golemog potencijala, a sad već godinama napuštena lokacija u srcu Zagreba i spomenik industrijske baštine, srušiti. Istovremeno, koliko su gradskoj upravi uopće važni kulturni prostori ponešto govori i slučaj čitaonice “Vladimir Nazor” na Kustošiji – kultura u kvartu tretira se kao škart.

Pod maskama na daskama



Mjere ograničavanja kretanja i zatvaranja uslijed pandemije koronavirusa posebno su pogodile sektor izvedbenih umjetnosti. Mjesecima nije bilo javnih nastupa, zatvarana su mjesta održavanja kulturnih događanja, čak i održavanje proba gotovo je postalo nemoguća misija, a zagrebačka kazališta pogodio je i potres. Sve skupa posebno teško se odrazilo na samostalne umjetnike i umjetnice od kojih neki na scenu nisu stali od veljače, a državne su potpore krenule od svibnja, zbog čega je početkom prosinca u otvorenom pismu premijeru Andreju Plenkoviću, potpredsjedniku Vlade i ministru financija Zdravku Mariću te resornoj ministrici kulture i medija, Nini Obuljen Koržinek, zavapilo 165 glumaca i glumica zagrebačkih kazališta uz 14 udruga u kulture upozorivši na nezavidnu situaciju u kojoj su se zbog pandemije našli samostalni umjetnici. Odgovor je poznat – brojnim aktivnostima osigurali smo novac sektoru kulture u koronakrizi, radi se i dalje, a ovisno o razvoju epidemiološke situacije analizirat će se učinak svih mjera.

Iako su digitalni mediji omogućili prikazivanje brojnih sadržaja, mnogi upozoravaju da je jedinstveno kolektivno iskustvo izvedbi uživo jednostavno nemoguće usporediti s gledanjem (snimljenih) izvedbi online. U lutanjima između “starog” i “novog normalnog” i što je to uopće “normalno” kao i jesmo li napokon shvatili važnost kulture, što znači i da u nju treba ulagati i da to nije trošak, nego stvaranje dodane vrijednosti, traži se odgovor i na pitanje kakvo će biti kazalište (u) budućnosti, je li moguć ili potreban povratak na nekadašnje postavke i koje.

“Situacija pandemije i potresa stvara svima organizacijske probleme jer naravno da na prvom mjestu morate paziti na zdravlje publike, umjetnika i svih djelatnika. Veliki problem su financije, broj gledatelja je ograničen, a ljudi iz straha od zaraze i manje posjećuju kulturne događaje. Gavella od 12. ožujka ne igra na vlastitoj sceni i gotovo da nema vlastitog prihoda, kad još tome dodate neplanirane troškove najma prostora, prijevoza opreme, scenografije… jasno je da financijska slika nije nimalo ružičasta. Gotovo je nemoguće planirati išta unaprijed, dogovoreni programi se često otkazuju ili na brzinu mijenjaju, praktički svi funkcioniramo od danas do sutra”, pojašnjava Dražen Ferenčina, ravnatelj Gradskog dramskog kazališta Gavella. “Zahvalni smo našem osnivaču Gradu Zagrebu što nam u ovim nevremenima, plaće nisu smanjene. Iluzorno bi bilo očekivati da će doći do povećanja programskih sredstava, ali u situaciji kad Gavella može igrati samo izvan svoje matične scene što iziskuje dodatne troškove, nadamo se da neće doći niti do smanjenja financijskog proračuna za GDK Gavella. I naravno, očekujemo što brži povratak na scenu u Frankopanskoj”, ističe Ferenčina.

Inače, kako Grad Zagreb na čelu s aktualnim gradonačelnikom tretira kulturu odlično pokazuje i odnos prema kazalištima – “Formalno, tu sam za vas. Faktički, ne tiče me se umjetnost u gradu”, kako je kazališna kritičarka Novog lista Nataša Govedić zapisala u osvrtu na Gavellinu predstavu Zagreb 2020, izvedbeni projekt redatelja i glumca Filipa Šovagovića i dramaturga Dubravka Mihanovića, započet prije nešto više od pola godine na društvenim mrežama. Naime, glumci i glumice već godinama u tom kazalištu rade u teškim uvjetima, a u međuvremenu preostaje im kao i dosad igrati na sve strane – lani je to bilo u osječkoj Tvrđi i dvorištu zagrebačke Akademije likovne umjetnosti, Laubi i Tunelu Grič, splitskom HNK, zagrebačkoj Komediji – koja je ove godine obilježila 70 godina, a i sama je bila pola godine bila zatvorena jer je u potresu u ožujku dobila žutu oznaku na kazališnoj zgradi, a crvenu na upravnoj, no nakon sanacije opet je u listopadu otvorila svoja vrata, uz primjenu propisanih epidemioloških mjera.

Iz Gradskog ureda za kulturu za Kulturpunkt su poručili da “Stožer civilne zaštite RH donosi odluke vezane uz protuepidemijske mjere koje su na snazi te su sve ustanove u kulturi dužne sukladno tim odlukama prilagoditi svoj rad. A dok traje obnova oštećenih prostora dogovorena je međuinstitucionalna suradnja te će muzeji koji nisu oštećeni ustupiti termine i prostor za programe onih muzeja koji ne mogu do obnove nastaviti rad u zgradama koje imaju crvene ili žute oznake. Što se tiče osiguravanja novih prostora za djelatnike, sve ustanove koje su nam se obratile do sada, što nakon potresa u ožujku, što nakon nedavnih potresa, već su dobile nove prostore za rad djelatnika ili su u tijeku traženja zamjenskih prostora. Prostori se ne traže samo unutar evidencije koju vodi Gradski ured za upravljanje imovinom Grada, već se pregovara i sa  Zagrebačkim velesajmom i Zagrebačkim holdingom”. No što planiraju dugoročno vezano uz osiguravanje plaća i prostora za rad te programa, pitanja su koja su zasad ostala bez odgovora.

Od potresa nije stradalo Hrvatsko narodno kazalište (HNK), ali je ranije narušena statika međuljudskih odnosa u toj kazališnoj kući zabilježila ogromne nove napukline. Naime, zbog sumnji da je prekršila epidemiološke mjere i tvrdnji o zataškavanju slučajeva koronavirusa, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi (HSDK) kazneno je prijavio DORH-u intendanticu Dubravku Vrgoč. Iz Uprave HNK su odbacili optužbe i ocijenili ih zlonamjernim pokušajem opstrukcije rada kazališta te nepotrebnog stvaranja panike kod publike.

S obzirom na to da je dosta europskih zemalja zatvorilo kazališta, ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) Snježana Abramović Milković istaknula je za Kulturpunkt kako joj je drago da su u donesenim mjerama kazališta u Hrvatskoj od svibnja ostala otvorena publici, iako s jako smanjenim brojem gledatelja te kao najveću buduću potrebu ističe normalizaciju rada i puni kapacitet gledališta: “Publika nije niti u jednom trenutku bila ugrožena, veći je problem bio zaštiti izvođače koji glume bez maski tako da, brinući o zdravlju ansambla, izvodimo predstave s manjim brojem glumaca. ZKM je, srećom, ostao neoštećen u potresu jer je zgrada solidno građena za vrijeme zagrebačke Univerzijade”.

Samo neizvjesnost izvjesna jest

Pretpostavke o ugroženosti, ali i sposobnosti sektora da brzo i adekvatno reagira na krizu, potvrdila je i prva faza istraživanja Zaklade “Kultura nova” o utjecaju epidemije i potresa na organizacije civilnog društva u polju kulture i umjetnosti, pri čemu se ističe da “nova situacija neizvjesne budućnosti zahtijeva nove pristupe i rješenja ne samo na europskoj, nego i nacionalnim i lokalnim razinama, a unatoč raznolikim zdravstvenim, ekonomskim i društvenim izazovima u zamišljanju i kreiranju održivije budućnosti kultura treba imati ključnu ulogu”.

Međutim, koronakriza i potres ogolili su nebrojeno puta kritiziranu neorganiziranost i nekompetentnost u zagrebačkoj gradskoj upravi i način kojim vlada metropolom, a stvarni učinci epidemije i potresa na kulturnu scenu bit će još i vidljiviji u godinama koje slijede. I to pogotovo kada je riječ o nezavisnoj kulturi, no pošteđena nije ostala ni institucionalna kultura. Prva, doduše, jest pokazala priličnu žilavost što ne čudi jer ionako krizu živi trajno, ali s obzirom na dugotrajnu iscrpljenost od ove će se teško i dugo oporavljati, dok je potonja doživjela određenu dozu neizvjesnosti s kojom će se također još neko vrijeme boriti. No dok radnici i radnice u gradskim ustanovama u kulturi za radna mjesta i plaće možda i ne trebaju strahovati, programska sredstva mogla bi doći pod upitnik, a to je dodatan udar i na radnike i radnice u nezavisnoj kulturi s kojima ustanove surađuju.

O temi filmske adaptacije književnog predloška i odnosa filma i književnosti na tribini će se razgovarati s književnikom Renatom Baretićem, autorom višestruko nagrađivanog romana Osmi povjerenik i Ivanom Salajem, redateljem i scenaristom filma nastalog prema Baretićevom romanesknom predlošku. Uz autora i redatelja, o glumačkim iskustvima u filmu Osmi povjerenik govorit će Nadia Cvitanović i Frano Mašković.

Urednik i voditelj Književnog petka je Nikola Petković.

Ulaz na tribinu je slobodan, a detaljnije informacije dostupne su na stranicama Knjižnica Grada Zagreba.

O rodu i radu u suvremenoj književnosti govore Vedrana Bibić (suradnica Centra za kreativno pisanje, urednica i organizatorica književno-kulturnih događanja), Antonela Marušić (spisateljica i novinarka) i Ivana Rogar (autorica i urednica u izdavačkoj kući Durieux). Urednik i voditelj ovog izdanja Književnog petka je Boris Postnikov.

Tribina će se održati 24. veljače u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

U kamp u Slavonskom Brodu stigao je kovčežić pun knjiga, mala pokretna višejezična zbirka dječjih knjiga osmišljena za potrebe jačanja podrške djeci u izbjegličkim kampovima, centrima za tražitelje azila i drugim mjestima u kojima ona privremeno borave na svojem putu prema sigurnosti i slobodi.

Za to je zaslužna Marijana Hameršak, znanstvenica s Instituta za etnologiju i folkloristiku, uz podršku brojnih organizacija (Knjiga u Centru – Hrvatska, Al Khayyat Al Saghir – Libanon, Shabaviz – Iran, Centar za mirovne studije, inicijativa Dobrodošli!, Zemljani – Are You Syrious?), knjižničara Knjižnica grada Zagreba, Knjižnica Augusta Cesarca u Zagrebu te Knjižnica Marka Marulića u Splitu, pa i nekolicine pojedinaca.

“U ovom trenutku u Slavonskom Brodu, u djelovima kampa u koje javnost i mnogi volonteri i njihove organizacije nemaju pristup, boravi, kako saznajemo, oko 300 ljudi. Među njima su i djeca. Svi oni čekaju razriješenje svog statusa, a ova mala zbirka knjiga na različitim jezicima jedan je od oblika pružanja podrške najmlađima od njih. Ali, ona ne može biti ni zamjena ni utjeha za ono što je njima najpotrebnije – siguran i dostojanstven prolaz i život”, istaknula je Hameršak.

Knjižnica sadrži dvadesetak naslova među kojima će djeca ili odrasle osobe, njihovi roditelji, rodbina, volonteri i drugi, koje žele čitati djeci ili s djecom, samostalno izabirati knjigu za posudbu, odnosno čitanje. Kod sastavljanja knjižnice nije bilo bitno samo da se prikupe knjige, već i njihov sadržaj i jezik. Tako  su se u knjižnici našle knjige na arpskom i farsiju, ali i slikovnice na drugim jezicima, bez teksta ili s minimalno teksta. Također, bilo je jako važno da su to kvalitetne, zanimljive i emancipacijski orijentirane knjige koje očekuju angažman čitatelja i djeluju u smjeru promjene. 

Popis knjiga nalazi se u Facebook grupi Knjiga i ja, uz višejezične upute za korištenje knjižnice, predloške članskih iskaznica koji su namijenjeni zainteresiranima i nadležnima za njezino održavanje i unapređivanje.

Marijana Hameršak, kojoj je područje znanstvenog istraživanja upravo dječja književnost, već je ranije čula za knjižnicu za djecu izbjeglice koja postoji na Lampeduzi i od tud joj neka početna ideja i orijentir. Naime, “tihu” knjižnicu na Lampeduzi, sa slikovnicama i knjigama bez teksta, pokrenuo je talijanski ogranak Međunarodnog vijeća za knjige za djecu i mlade (IBBY), ali ta knjižnica je veća, a knjige su dostupne ne samo izbjeglicama, nego i lokalnoj djeci, te su ujedno i mjesto njihovog susreta. 

“Kad se na samom početku siječnja uopće javila ideja da se napravi jedna takva zbirka knjiga, u kampu u Slavonskom Brodu su se primarno zadržavali oni koji su čekali na spajanje obitelji ili na povratak jednog od članova obitelji iz bolnice. Međutim, oni su već tjednima u manjini, a većinu čine oni koje se različitim ad hoc dogovorima i procedurama zaustavlja na njihovom putu do slobode i sigurnosti”, ističe Hameršak i nastavlja, “Dok stižu vijesti o više od 8000 ljudi koji čekaju na grčko-makedonskoj granici ne smijemo zaboraviti dvije stvari; prva je da je stanje na toj granici izravno vezano za odluke sjevernijih zemalja, među kojima i Hrvatske, o drastičnom smanjenju kvota prijema izbjeglica, a druga da u Hrvatskoj također trenutno borave stotine ljudi koji su vraćeni iz nama susjednih zemalja ili su ovdje zaustavljeni čime je njihov ionako težak i opasan put postao još teži i neizvjesniji”.

Valjalo bi izdvojiti i već regularno sudjelovanje Knjižnica grada Zagreba koje u sklopu Interlibera provode edukativni i zabavni program za djecu i mlade. Knjižnice grada Zagreba od 2002. godine organiziraju radionice za djecu i mlade za vrijeme trajanja sajma. Svrha takvog programa je promocija rada knjižničara dječjih odjela narodnih knjižnica široj javnosti, odnosno posjetiteljima Interlibera koji dolaze iz cijele Hrvatske.

Osim knjižničara iz Zagreba ove godine u realizaciji programa sudjeluju i knjižničari iz Bjelovara, Rijeke, Vinkovaca, Pazina i Zadra, suradnici koji svoje programe provode na dječjim odjelima, te djeca i mladi – članovi knjižnica. Tijekom tjedna program na Interliberu namijenjen je organiziranim skupinama učenika i svim posjetiteljima sajma knjiga, djeci i mladima svih dobnih skupina, od predškolske do studentske dobi. Kreativne i edukativne radionice tijekom subote i nedjelje namijenjene su djeci i roditeljima posjetiteljima sajma.

Interliber će biti održan od 12. do 17. studenog u paviljonima Zagrebačkog Velesajma. 

Više informacija o sajmu možete pronaći ovdje.