Središnja tema tribine je ekokritika u medijima i književnosti, o čemu će svoje mišljenje podijeliti novinarka i društvena aktivistica Andrea Milat, istraživač Tomislav Medak i sveučilišni nastavnik Branislav Oblučar. Voditeljica tribine je sveučilišna profesorica, prevoditeljica i književnica Đurđica Čilić.

Sudionici tribine razgovarat će o ulozi koju imaju književnost, mediji i znanost u osvještavanju o klimatskim promjenama te, između ostaloga, o problematičnom utjecaju antropocentrizma i biocentrizmu kao mogućem odgovoru.

Gradove je moguće klasificirati po nizu parametara, a jedan od njih je i boja. Boje u gradu u pravilu nose neki (vizualni) osjetilni doživljaj, navodi u najavi događanja Saša Šimpraga. One su stvarne (npr. crveni šestinski kišobrani ili zeleni Franceki) i simbolične (npr. crvena Trešnjevka). Neke od gradskih ulica u imenu nose boje, npr. Žuti breg ili Zeleni kut. Boje u arhitekturi karakteriziraju pojedina stilska razdoblja. Simboličko značenje boje nosi različite poruke u javnom prostoru.

Na primjeru Belog Zagreba čija je službena boja plava, o fenomenu boje u gradu govorit će gost i gošća, i to jedna o gradu danju, a drugi o gradu noću: dr. sc. Rosana Ratkovčić i Boris Štromar.

Dr. sc. Rosana Ratkovčić je povjesničarka umjetnosti i kustosica, docentica na Odjelu za umjetničke studije Sveučilišta Sjever. Istraživački, stručni i izložbeni interesi vezani su uz urbane teme, a uključuju ulogu slike i drugih semantičkih oznaka u javnom prostoru.

Boris Štromar je jedan od osnivača Astronomskog društva Beskraj. Osim popularizacije astronomije kroz brojna javna opažanja astronomskih događaja u Zagrebu, bavi se i problemom pretjeranog svjetlosnog onečišćenja. Kroz rad Udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo, čiji je dopredsjednik, sudjelovao je u izradi Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja i pripadajućih pravilnika.

Saša Šimpraga je publicist i aktivist. Autor je knjige Zagreb, javni prostor i urednik nekoliko knjiga u polju arhitekture i umjetnosti. Osnivač je i voditelj platforme 1postozagrad koja se volonterski bavi poboljšanjima Zagreba.

Na tribini će se govoriti o dvama suprotnim polovima književnih tekstova – književno vrijednim, ali publici nezanimljivim te izuzetno popularnim i čitanim, ali loše napisanim književnim tekstovima. Kako prepoznati kvalitetan književni tekst? Što je važno da bi neko djelo postalo popularno? Koja je formula uspješnog književnog djela? Urednik Lovro Škopljanac raspravljat će o tim pitanjima sa svojim gošćama, direktoricom Naklade Ljevak i Zagreb Book Festivala Petrom Ljevak te sociologinjom i spisateljicom Jelenom Zlatar Gamberožić.

Nova sezona Književnog petka donosi i novo uredništvo koje čine Mirela Priselac, Hrvoje Pukšec, Andrija Škare i Lovro Škopljanac. Tribine će i u ovoj sezoni biti dostupne u integralnoj verziji na YouTube kanalu Knjižnica grada Zagreba.

“U proteklih nekoliko godina”, stoji u najavi, “zamjetno je opadanje kakvoće jezika u prevedenim sadržajima namijenjenima djeci. Mnogi producenti i izdavači izuzetno gledanih i čitanih sadržaja vode vrlo slabu brigu o jeziku, uvjereni da se publici uz šarene sličice može podvaliti ama baš sve. Međutim, i stručnjaci i roditelji sve glasnije izražavaju negodovanje, a pomaka nema. Ovaj će Književni petak stoga biti posvećen mladoj publici, odnosno potrebi da se djeci od najmanjih nogu ponude kvalitetni jezični sadržaji kako bi stasali u upućene i senzibilizirane govornike hrvatskoga jezika”.

O toj temi razgovarat će se s prevoditeljicom, znanstvenicom i autoricom Andom Bukvić, koja je proteklih nekoliko godina mnogo pozornosti posvetila praćenju i analizi prevedenih sadržaja namijenjenih djeci.

Urednica i voditeljica Književnog petka je Petra Mrduljaš.

O temi filmske adaptacije književnog predloška i odnosa filma i književnosti na tribini će se razgovarati s književnikom Renatom Baretićem, autorom višestruko nagrađivanog romana Osmi povjerenik i Ivanom Salajem, redateljem i scenaristom filma nastalog prema Baretićevom romanesknom predlošku. Uz autora i redatelja, o glumačkim iskustvima u filmu Osmi povjerenik govorit će Nadia Cvitanović i Frano Mašković.

Urednik i voditelj Književnog petka je Nikola Petković.

Ulaz na tribinu je slobodan, a detaljnije informacije dostupne su na stranicama Knjižnica Grada Zagreba.

Knjižnica Božidara Adžije u okviru projekta Digitalizirana zagrebačka baština pretočila je u digitalni oblik dio analognih zvučnih zapisa iz svoje zbirke Arhiv Književnog petka. Riječ je o vrijednim magnetofonskim trakama snimljenim na najdugovječnijoj zagrebačkoj književnoj tribini, u razdoblju od 1959. do 1969. godine. Pokrenuta 1955. godine s idejom popularizacije knjige, tribina je vrlo brzo prerasla književni format te, kao rijetko kulturno “glasilo” tog vremena, postala važno intelektualno okupljalište, otvoreno za polemike i rasprave o širim kulturnim i društvenim temama. Prvih jedanaest godina održava se u čitaonici Radničke biblioteke, a potom se seli na nekoliko lokacija da bi konačno završila na trećem katu Gradske knjižnice, u Galeriji Kupola gdje se održava i danas. Osim lokacija, s godinama su se mijenjali i voditelji tribine koji su, svaki sa svojim specifičnim poljem, doprinosili raznolikosti tema kojima se bavila – od književnosti i filozofije, preko lingvistike sve do baleta i radio-drame. 

Arhivska građa Knjižnice Božidara Adžije tako danas sadrži audio zapise gotovo svih značajnih hrvatskih književnih imena, istaknutih teoretičara kao i autora iz drugih jugoslavenskih zemalja. Tu su, između ostalih, snimke razgovora s Ivanom Slamnigom, Rudijem Supekom, Vanjom Sutlićem, Ivom Tijardovićem, Aleksandrom Srnecom, Gajom Petrovićem, Oskarom Davičom i Mirjanom Gross, a u knjižnici posebno ističu i gostovanja vodećih europskih figura u području kulture, umjetnosti i znanosti kao što su Jean Paul Sartre, Günter Grass i Jiŕi Menzel. “Radilo se o iznimno formalnom tipu izlaganja, gotovo akademskog karaktera, pred prepunim auditorijem čitaonice”, kaže nam Siniša Nikolić, sadašnji član redakcije Književnog petka.  Ponekad je zbog velikog interesa publike bilo potrebno iznajmiti poseban prostor, kao u slučaju gostovanja Branka Ćopića kojeg je 1959. gledalo i slušalo oko 2500 posjetitelja.

Na samom početku izlaganja s tribine bilježena su stenogramom, a od 1959. počinju se snimati magnetofonskim trakama, od kojih su u projektu Glasovi Književnog petka digitalizirane snimke sa 162 susreta. Voditelj projekta započetog u ožujku prošle godine je Ivan Jelić, informator-predmetni analitičar u Knjižnici Božidara Adžije, koja je ujedno i mjesto gdje se zapisi mogu u cijelosti i preslušati, dok su na portalu Digitalne zbirke dostupni tek isječci u trajanju u prosjeku dvije do tri minute. To je tek prvi korak u projektu očuvanja nematerijalne kulturne baštine grada, kojem predstoji digitalizacija audiokaseta snimljenih na tribinama nakon 1969. godine, a tu su i brojni tekstualni zapisi, fotografije i korespondencija koji čekaju svoje osuvremenjivanje. “Istraživanje ove bogate arhivske građe bio bi važan projekt mapiranja zagrebačke kulturne povijesti. Radi se o rekonstrukciji jednog razdoblja”, ističe Nikolić.

Iako je teško zamisliti da bi u današnjim okolnostima tribina mogla doseći nekadašnji značaj, uredništvo Književnog petka posljednjih godina i dalje nastoji dotaknuti neke neuralgične točke i teme aktualne književne produkcije, te otvoriti prostor za sučeljavanje o pitanjima suvremene umjetnosti i kulture u najširem smislu. Čini se da je pritom najviše uspjeha imalo u “preuzimanju” rasprava iz virtualnog prostora društvenih mreža, posebno onih koje se tiču pitanja roda i (ne)razumijevanja feminizma, u kojima se redovito otvarala živa polemika, iako ne uvijek željom i namjerom samih organizatora. Članovi redakcije Petka kao jedan od problema prepoznaju izrazitu segmentiranost publike, kojem nastoje doskočiti kroz promjene uredničke koncepcije, a hoće li u njima opstati načelna ideja tribine kao prostora otvorene kritičke rasprave, ostaje za vidjeti.

Digitalizacija vrijednog arhiva Književnog petka otvara i pitanje opće digitalizacije arhivske građe kao jednog od ključnih pitanja kulturnih institucija koje se postepeno prilagođavaju djelovanju u novomedijskom kontekstu. Iako je digitalizacija tek jedan aspekt arhivskog rada, ona je iznimno bitna jer osim što omogućava lakšu dostupnost i pretragu odgovarajućih informacija u bazama podataka, ključna je i za zaštitu kulturne baštine od mogućih oštećenja i gubitaka. Njezinu važnost načelno prepoznaje i Ministarstvo kulture koje u zadnjih desetak godina kreće s izradom nacionalnih strategija, programa i inicijativa, s ciljem “razvoja arhivske službe uz osiguranje uvjeta za redovito preuzimanje arhivskog gradiva”. Iz uvida u smjernice i aktivnosti vezane uz digitalizaciju u hrvatskim arhivima – od strategije digitalizacije kulturne baštine do dostupnosti digitaliziranog gradiva online – može se zaključiti da unatoč načelnom prepoznavanju trendova, stvarno stanje i realizacija ostaju daleko od postavljenih ciljeva. U tome veliku ulogu zasigurno ima i kontekst u kojemu institucionalni arhivi kao čuvari društvenog pamćenja danas djeluju, a koji odražava desetljeća neriješenih prostornih, kadrovskih i financijskih problema.

Pred još većim izazovima nalaze se organizacije civilnog društva koje posljednjih godina sve više prepoznaju potrebu za očuvanjem i sistematiziranjem organizacijske povijesti, no ta potreba nije prepoznata u pravno-institucionalnom okviru arhivske djelatnosti. Sustavno financiranje arhiviranja građe u najvećoj je mjeri rezervirano za programe javnih arhiva kao onih koji definiraju što kanonski pripada kulturnoj baštini, za razliku od svega onoga što iz njega ispada. Produkcija nezavisnih organizacija koje su gotovo potpuno isključene iz institucionalnog, akademskog i medijskog polja mahom ostaje nepraćena, a u okolnostima masovnog gubitka potpora i gašenja pogona, prijeti joj i opasnost od trajnog padanja u zaborav. U tom kontekstu sistematiziranje i digitalizacija građe predstavljaju nužan alat za povećanje vidljivosti njihova rada, no podrška od strane donatora na nacionalnoj i lokalnoj razini zasad je minimalna. Šansu za promjenom takvog stanja akteri nezavisne scene prepoznaju u udruživanju i zajedničkoj inicijativi koja za cilj ima osigurati potporu za trajno očuvanje i sustavnu valorizaciju građe stvorene izvan institucionalnog okvira. 

Kao što znamo, film je svojom popularnošću pretekao ostale umjetnosti, postao je glavna zvijezda, a sada smo svjedoci (skoro) identične priče s medijem video-igara: od prvih zanesenjaka-izumitelja kojima je bio uspjeh natjerati dva štapića da odbijaju kockastu loptu do industrije koja ostvaruje veći promet od filmske industrije te svojim budžetima konkurira filmovima hollywoodske A produkcije.

O tome gdje je medij video-igara danas i smijemo li ga uopće zvati “igricama”, razgovara se s Berislavom Jozićem i Lukom Žučkom, novinarima jedinog specijaliziranog časopisa za video-igre u Hrvatskoj – Reboota. 

Urednik i voditelj je Tomislav Fiket, filmski i TV redatelj i ljubitelj video igara .

Tribina se održava 8. prosinca u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

Tribina je posvećena kazivanju – kako organizatori u službenoj najavi prevode storytelling – i promjenama njegove društvene funkcije i izvedbenog okvira kroz povijest.

O toj će temi s urednikom i voditeljem ovog izdanja Književnog petka Krunom Lokotarom razgovarati redatelj, scenarist i pedagog Antonio Nuić i spisateljica i pedagoginja Tanja Mravak, koji će se tom prigodom i sâmi okušati u čitanju priča.

Na tribini će se raspravljati o reportaži kao vrsti koju karakteriziraju angažman i estetska kvaliteta, o tome što čini dobru reportažu dobrom, o TV reportaži i specifičnostima svijeta slike u odnosu na novinsku reportažu te o krizi reportaže kao sastavnom dijelu krize tradicionalnih medija, i o uzrocima te krize. (J. B. )

U razgovoru sudjeluju Saša Kosanović, Boris Postnikov i Ladislav Tomičić. Urednik i voditelj ovog Književnog petka je Jerko Bakotin.

Tribina će se održati 7. travnja u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.

Damir Pilić i Katarina Peović Vuković autori su dviju recentno objavljenih knjiga, koje, iako na različite načine, obrađuju problematiku Marxovog mišljenja i marksizma. Damir Pilić knjigom Marx nije mrtav (Arkzin, 2016.) kroz novinarsko istraživanje života onih koju su do 1990. godine profesionalno proučavali i naučavali marksizam razotkriva iluzije i bijedu suvremene hrvatske povijesti, kao i aktualnost Marxove misli (pa i marksizma) čija budućnost ne prestaje.

Upravo je knjiga Katarine Peović Vuković Marx u digitalnom dobu (Durieux, 2016.) dokaz aktualnosti Marxa i marksizma. Autorica koristeći Marxovu kritiku kapitalističkog društva analizira problematiku medija u suvremenom društvu. Marxova misao nije za autoricu epistemološki instrumenti pored drugih, već upravo ključ za razumijevanje sadašnjosti. Njezina knjiga ne upućuje samo na aktualnost i plodonosnost Marxa i marksizma, već aktualizira i sam pojam dijalektički materijalizam.

Osim spomenutih autora, u razgovoru još sudjeluju Zvonko Šundov i Toni Prug, dvojica znanstvenih radnika čija se djelatnost odvija u svijetu Marxovih analiza.

Urednik i voditelj tribine je Luka Bogdanić. Tribina će se održati 31. ožujka u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat, s uobičajenim početkom u 20 sati.