književna kritika – Kulturpunkt

Kritičarski kolokvij: Pogled izvana

Ivana Pejić — Mon, 08 Dec 2025 17:21:07 +0000

Što književna kritika “radi” s djelima koja dolaze izvan dominantnog književnog prostora – bilo da su prevedena, potekla iz perifernih konteksta ili nose manju povijesno-političku moć? Kako im pristupa, kako ih tumači i gdje danas uopće leže granice kritičarske “moći” u polju koje je i samo često marginalizirano? Ovim i srodnim pitanjima bavi se ovogodišnji kritičarski kolokvij posvećen Dubravki Ugrešić, koji se 9. i 10. prosinca održava u Booksi, u organizaciji Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.

Kolokvij nastavlja višegodišnje promišljanje književno-kritičke interpretacije, a ove se godine dodatno osvrće i na prethodni ciklus posvećen politikama stvaranja kanona na poluperiferiji. U tom će se kontekstu predstaviti i dva nova izdanja: zbornik Politike stvaranja kanona na poluperiferiji (Booksa, 2025.) te knjiga Espija Tomičića Jutro donosi kraj (Booksa i MaMa, 2025.), zbirka kolumni objavljivanih na portalu Booksa.hr između 2020. i 2025. godine.

Javni dio programa počinje 9. prosinca u 19 sati panelom Pogled izvana, na kojem sudjeluju Muanis Sinanović (Slovenija), Arian Leka (Albanija) i Patricia Lorenzoni (Švedska), uz moderaciju Mirele Dakić. Panel će se održati na engleskom jeziku. U 20.30 sati slijedi predstavljanje zbornika i Tomičićeve knjige, uz autora i urednicu Ivanu Dražić te moderaciju Tomislava Augustinčića.

Drugog dana, 10. prosinca, održava se zatvoreni kolokvij književnih kritičarki i kritičara, usmjeren na razmjenu praksi i propitivanje suvremenih kritičarskih pozicija.

Književnost i književna kritika

Vatroslav Miloš — Mon, 09 Nov 2015 11:21:10 +0000

Program Piščev dnevnik počeo je ljetos, a prvi Albaharijev gost bio je Alberto Manguel, poznati kanadsko-argentinski pisac, autor Povijesti čitanja. Ove jeseni Albahariju u goste dolaze Andreas Breitenstein, jedan od najuglednijih europskih novinskih književnih kritičara, Ajla Terzić, bosanskohercegovačka spisateljica, prevoditeljica i kolumnistica, te Rumena Bužarovska, vrlo hvaljena makedonska spisateljica i amerikanistica.

Kako kaže Albahari, od Andreasa Breitensteina očekuje čuti pokoji savjet kada se radi o opstanku novinske književne kritike, dok je Terzić i Bužarovsku odabrao kao gošće jer ih smatra izvrsnim primjerima novih književnih imena u regiji, “autoricama koje spadaju u grupu pisaca koja će tokom narednih decenija na najbolji mogući način predstavljati novu književnost ovih prostora”.

Albahari, Terzić i Bužarovska u Booksi gostuju u utorak, 10. studenog u 19 sati, dok će se razgovor Andreasa Breitensteina i Davida Albaharija odvijati u četvrtak, 12. studenog u 19 sati, također u Booksi. Ajla Terzić i Rumena Bužarovska gostovat će i u Knjižnici Bogdan Ogrizović u srijedu, 11. studenog u 20 sati a Andreas Breitenstein održat će predavanje na Odsjeku germanistike Filozofskog fakulteta u petak, 13. studenog u 11 sati.

Predziđe mađarstva

Vatroslav Miloš — Mon, 19 Oct 2015 14:23:15 +0000

Izbor iz tjedna u medijima

Piše: Vatroslav Miloš

O lokalnoj verziji neokonzervativnog pokreta znamo dovoljno da možemo reći da je njihova odgovornost prema demokratskim procesima savršeno proporcionalna licemjerju njihovih političkih, ekonomskih, kulturnih i socijalnih stavova. Izborni je deluzionizam na vrhuncu, a stranke, političke inicijative i koalicije ovih dana niču poput gljiva poslije kiše. Na taj veseli vlak, kao što je i bilo za očekivati, uskočili su i izinicijative U ime obitelji, koja sada u formalno-pravnom smislu paralelno egzistira i kao udruga i kao politička stranka U ime obitelji-Projekt domovina. Stranka je registrirana na Ulicu kralja Zvonimira 17 u Zagrebu, odnosno prostor kojega je tadašnjoj inicijativi pa potom udruzi dodijelio velikodušni gradonačelnik Milan Bandić i to za “potrebe pripreme i organizacije referenduma o pristupanju izmjenama Ustava”. Na istu je adresu registrirana i redakcija portala Narod.hr za kojega je Bandić iz diskrecijskih sredstava, dakle mimo natječaja, prošle godine izdvojio 240 tisuća kuna. Sve to, dakako, ne bi bilo ništa neobično, standardni je to dio zagrebačkog folklora, kada prvi predizborni javni nastup novoosnovane stranke ne bi bio obilježen proklamacijom da treba prestati financirati organizacije civilnog društva, a u korist “mjere ekonomske potpore obiteljima”. I unatoč tome što sve to zvuči pomalo neobično, pomalo netransparentno, pomalo mimo procedure i, budimo iskreni, pomalo nezakonito – da politička stranka koja zagovara ukidanje financiranja civilnog društva djeluje iz prostorija dodijeljenih udruzi, koja pak upravlja javno financiranim medijem, a koji u nedvosmisleno ulazi u vlasnički portfelj jedne političke stranke – sve je to u okviru zakona. Niti Zakon o medijima, niti Zakon o udrugama, niti Zakon o političkim strankama eksplicitno ne isključuje supostojanje ovakvog djelovanja.

I dok predsjednica Kolinda Grabar Kitarović revno obavlja dužnost prve policajke “uspravnice Jadran-Baltik” i javnosti drži lekcije iz teorije figura, njezin pretpostavljeni, Viktor Orbán, glasno se nameće kao vođa “prve radikalno desne vlade u poslijeratnoj europskoj povijesti”. Ili barem tako tvrdi Jan-Werner Müller, profesor političkih znanosti na Princetonu, u članku Hungary: ‘Sorry About Our Prime Minister’ objavljenom u The New York Review of Books. “Orbán, čovjek koji se hrani konfrontacijom”, piše Müller, “jasno je istaknuo da želi paneuropski kulturni rat. Prošloga mjeseca, u obraćanju svojoj stranci, rekao je da je izbjegličko pitanje stvorilo ‘krizu identiteta’ među ‘licemjernim’ liberalima; ‘prvu dobru krizu identieta’ kojoj je svjedočio i početak kraja ‘liberalnog žamora’”.

Tekst Melise Skender Ne zgražajte se nad mladima daje nužnu dubinu nedavno obavljenom istraživanju o znanju maturanata o politici. Sugovornici u tekstu – Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica Instituta za društvena istraživanja, Tomislav Reškovac, član ekspertne skupine za provedbu cjelovite kurikularne reforme i Emina Bužinkić iz inicijative GOOD – složni su u procjeni da mjesta za paniku nema, ako ništa onda stoga što ovakva istraživanja nisu nikakva novost, a ono što pokazuju je sustavna ignoriranje na institucionalnoj razini. “Mi ova istraživanja radimo od devedesetih i prva su uključivala generaciju koja je osnovnu, pa i srednju školu završila u bivšem, socijalističkom sustavu. Danas su to mladi koji su u osnovnu školu krenuli 1990-ih, odrasli su u demokratskom sustavu, a do demokratskih vrijednosti drže manje od svojih prethodnika stasalih u totalitarnom sustavu. Pada vrijednost učenja, pada povjerenje u političke institucije, no istodobno raste sklonost učlanjivanju u političke stranke”, ističe Ilišin.

Pojmovnik postjugoslavenske književnosti je emisija posvećena književnosti na području bivše Jugoslavije u posljednjih dvadesetak godina. Urednici Gordana Crnković i Boris Postnikov bave se “strujama i strujanjima, važnim opusima, kritičkim terminima, recepcijom i odjecima pojedinih autorskih opusa”, a u svojem posljednjem izdanju emisija je predstavila tekst Zvonka Kovača Nova međukulturna književnost? i esej Darija Grgića posvećen nestanku novinske književne kritike.

“Strip je umjetnost pretvaranja vremena natrag u prostor”, citat je Arta Spiegelmana kojim započinje Why I Love Comics Chrisa Warea u Sunday Book Reviewu, nedjeljnom podlistku The New York Timesa. Ware je suvremeni američki stripaš koji je narativnim inovacijama u djelima kao što su Jimmy Corrigan, the Smartest Kid on Earth i Building Stories okrenuo pripovijedanje u stripu naglavačke. I to doslovno. U istome izdanju možete pročitati i kritiku ukoričene verzije stripa Here, djela Richarda McGuirea izvorno objavljenog 1989. u časopisu RAW, a koji je, piše Ware, imao presudan utjecaj na njegovo stvaralaštvo.

Džitsuroku Čušingura, izgubljeni dragulj japanske predratne kinematografije s legendarnim kabuki glumcem Onoem Matsunosukeom u naslovnoj ulozi, pronađen je u integralnoj verziji. Film prikazuje klasičnu japansku priču o 47 ronina, do sada je bio dostupan u fragmentima, a njegovu je integralnu verziju pronašao Joneo Ota, profesor na Sveučilištu u Osaki.

Divers, novi album američke harfistkinje i skladateljica Joanne Newsom, na policama diskografskih dućana trebao bi se naći 23. listopada. Na albumu su, zajednički s Newsom, radili Steve Albini, Noah Georgeson, skladatelj Nico Muhly, a Dave Longstreth iz eksperimentalne-pop grupe Dirty Projectors napisao je orkestralne aranžmane za Time, As a Sympton, snimljene s Praškom filharmonijom. Povodom izlaska albuma Newsom je dala intervju Los Angeles Timesu.

Osjećanje kulture i života

Tomislav Žilić — Tue, 17 Mar 2015 14:10:10 +0000

Piše: Tomislav Žilić

Kako bi se oživio i više nego zasluženi interes za rad i djela Raymonda Williamsa, Verso je odlučio izdati novo, treće izdanje knjige Politics and Letters: Interviews with New Left Review, u džepnom i elektroničkom formatu. Knjiga intervjua koje su s Williamsom vodili Perry Anderson, Anthony Barnett i Francis Mulhern iz uredničkog odbora časopisa New Left Review daje uvid u Williamsov život, rad u području proučavanja drame, književnosti i kulture te politički angažman.

Raymond Williams ostavio je dubok trag u lijevim intelektualnim krugovima anglofonog svijeta, a njegov teorijski i književno-kritički rad neophodna je referentna točka u suvremenom proučavanju književnosti. Uz teorijski rad Stuarta Halla i Richarda Hoggarta te ostalih značajnih teoretičara pri birminghamskom Centru za kulturalne studije (Centre for Contemporary Cultural Studies), Williamsov doprinos polju je od iznimnog značenja te predstavlja važnu točku u sagledavanju razvoja studija kulture od prve polovice dvadesetog stoljeća do danas.

U Williamsovim teorijskim i beletrističkim djelima uvijek se može pronaći aspekt osobnog iskustva, ili kako Geoff Dyer ističe u predgovoru novom izdanju: “ključna stvar je da je njegovo pisanje uvijek nosilo ogroman teret autobiografije”, a teret sina velškog skretničara doprinio je stvaranju plodnog tla za neprocjenjiv doprinos kulturnom, kritičarskom i teorijskom radu. Williams je iza sebe ostavio niz teorijskih djela, od kojih su najpoznatija Culture and Society (1959.), The Country and the City (1973.) i Keywords (1976.), dok od beletristike vrijedi izdvojiti Border Country (1960.) i Second Generation (1964.).

I usprkos relativnoj popularnosti njegove beletristike, i izrazito boljem statusu njegovih publicističkih djela, nedugo nakon njegove smrti Williamsovo djelo počelo je gubiti na značaju. A kao što je prvo izdanje knjige Politics and Letters 1979. godine isticalo Williamsovu bitnu poziciju u tadašnjem promišljanju politike, kulture i teorije, novo izdanje nas podsjeća da njegovo djelo itekako vrijedi spasiti od zaborava.

O feminističkoj književnoj kritici

petra — Sat, 23 Feb 2013 12:50:19 +0000

Poznate su dvije nasuprotne krilatice vezane uz temu feminističke kritike – Lacanova glasovita izjava kako “žena ne postoji” i jednako slavna izreka Simone de Beauvoir da se “ženom ne rađa nego postaje”. Gosti tribine, komparatisti Lada Čale Feldman i Dean Duda, razgovarat će o knjizi Lade Čale Feldman i Ane Tomljenović Uvod u feminističku književnu kritiku, ali i o tome zašto se ponekad u akademskim i neakademskim krugovima postavlja pitanje postoji li uopće feministička kritika. Raspravljat će se i o položaju žena u (patrijarhalnoj) književnoj instituciji te o tome je li moguće utvrditi koji su ključni momenti podređivanja žena. Tribinu uređuje i vodi Kristijan Vujičić.

Razgovor se odvija u sklopu nove tribine Paralelni svjetovi, a najavljen je za ponedjeljak, 25. veljače u 19 i 30 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Osobno kao tekst

Vatroslav Miloš — Fri, 03 Feb 2012 12:02:52 +0000

Predrag Finci se, u šest poglavlja knjige Osobno kao tekst, koje posvećuje dnevniku, ispovijesti, osobnoj fotografiji, autobiografiji, biografskom filmu i biografiji, dotaknuo pristupa osobnom tekstu, kao interpretator koji se pita o društveno-povijesnom, kulturološkom i psihološkom, no i o estetskom značenju i značaju za svaki od navedenih šest izričaja… Dotiče se niza tema, od interpretacije, artističkog, literarnog, narativnosti, samooblikovanja, objektiviziranja, konstruiranja Sebe, kazivanja istinosti, dovršenosti do autentičnosti.

U razmatranju osobnog teksta nije toliko krucijalno pitanje estetskih kvaliteta i načina artikuliranja fenomena koliko je važno što to djelo sadrži, koje je njegovo porijeklo, koja mu je bila ili jest sada svrha, zašto je uopće nastalo. Napominje važnost konteksta -primjerice značaj dnevnika u ratna vremena i memoaristike u totalitarnim režimima. Pokazuje kako je osobno dovoljno za pisca no nedovoljno za filozofa (koji može iskazivati sebstvo, no ne želi suditi o osobnome)…, koji ne smatra da se osobno iskustvo može smatrati za filozofski relevantnu kategoriju, no unatoč tome navodi primjere iz povijesti koji svjedoče da su upravo u maniri autobiografija pisali mnogi filozofi.

Jasno razgraničava ono što ne nastaje kao umjetničko djelo (dnevnik, autobiografija), no navodi daje svaki od osobnih tekstova na granici, te kada se ta granica prijeđe, on postaje dokument neke vrste ili umjetničko djelo, i makar se radi subjektivnim pričama oni su slika historijskog u liku konkretne ljudske egzistencije. U poglavlju o biografskom filmu, koji nije dovoljno istražen jer ne postoje suvremeni povijesni pregledi ili teorijske rasprave o istom, otvara interpretaciju biografskog filma koji je u osnovi “konstrukcija” i umjetničko djelo.

U zadnjem poglavlju obrađuje biografiju – dakle tekst o drugome, koja nastaje kao. sprega istraživačkog i stvaralačkog. Autor prikazuje kako tekst iz monološkog mora prijeći u dijaloško kako bi sebe ostvario kao djelo kako bi bio i za Drugog, a ne samo za sebe, bez obzira o kojoj vrsti osobnog teksta se radi.

Fotografije u knjizi potpisuje Milomir Kovačević.

Predrag Finci (Sarajevo, 1946) pohađao je Prvu gimnaziju, Dramski studio (kratko vrijeme se bavio glumom) i Filozofski fakultet u Sarajevu. Bio je na studijskim boravcima u Parizu (kod Mikelea Dufrennea) i Freiburgu (kod Wernera Marxa). Magistrirao je 1977, a doktorirao 1981. Predavao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je izabran za redovnog profesora na nastavnom predmetu Estetika. Od 1993. živi i radi u Londonu kao slobodni pisac i gostujući istraživač na University College London (UCL). U izdanju Antibarbarusa izašle su mu knjige Imaginacija, Priroda umjetnosti, Umjetnost uništenoga: Estetika, rat i Holokaust, a sada i Osobno kao tekst.

Fotografije u knjizi Osobno kao tekst potpisuje Milomir Kovačević Strašni, kroničar sarajevskih zbivanja prije, a osobito tijekom opsade. U tom periodu snimio je preko 30 tisuća fotografija. Njegove fotografije su jedno od najvrijednijih svjedočantva o periodu opsade Sarajeva. O njegovom djelu Predrag Matvejević je svojedobno zapisao: “Bude li netko jednoga dana pisao kroniku onoga što se dogodilo u Sarajevu – jedno novo, veliko djelo poput Travničke hronike – poslužit će se vjerojatno i ovim svjedočenjem”. Živi i radi u Parizu.

Izvor: Antibarbarus / Foto: Milomir Kovačević, iz serije Sarajevski fragmenti

Život i smrt književne kritike

Vatroslav Miloš — Mon, 12 Dec 2011 12:43:57 +0000

Izvorni smisao književne kritike unutar znanosti o književnosti jest kritičko vrednovanje književnog djela, no ona se već duže vrijeme u vodećim medijima svela na kratku promotivnu informaciju, najčešće na neku vrstu nemušto sastavljenog promotivnog materijala utjecajnih izdavačkih kuća. Dok je u boljim danima ona mogla utjecati čak i na prodaju knjige, afirmaciju pojedinog autora ili pak prevrednovanje nacionalnog literarnog kanona (primjerice, tekstovima kritičara poput Tenžere ili Mandića), njen je značaj danas daleko manji. Na tribini će (bez kultur-pesimističke lamentacije) biti riječi o pozitivnim i negativnim stranama povlačenja književne kritike u zatvorene literarne kružoke, u rezervate specijaliziranih novina, portala i časopisa za kulturu, potom o transparentnosti pisanja u sredini gdje se kritičari ne žele nikome zamjeriti, kao i o tome može li novija generacija književnih kritičara kvalitetom tekstova parirati nekadašnjim uglednim imenima.

O ovoj će temi govoriti Gordana Crnković, Katarina Luketić, Boris Postnikov te urednik i voditelj Književnog petka Tonči Valentić. Tribina će se održati 16. prosinca u 20 sati u Gradskoj knjižnici, Starčevićev trg 6, Galerija Kupola, 3. kat.

Predavanja o ukusu, moralu i poetici

Vatroslav Miloš — Mon, 05 Dec 2011 10:00:55 +0000

Iako snažno oslonjena na teme prethodnih Predavanja o lošem ukusu nova Solarova knjiga eseja o ukusu, moralu i poetici u središte kritičke analize relativizma postavlja jednostavno pitanje: zašto su danas posljedice široko prihvaćenog relativizma morala zabrinule ne samo javnost nego i teoretičare, a posljedice još šire prihvaćenog relativizma ukusa kao da nikoga ni najmanje ne zabrinjavaju?

Solarova se rasprava o tom pitanju pritom ne svodi samo na usko područje teorije književnosti i estetike već nastoji komentairati današnja zbivanja u kulturi s pozicije teoretičara književnosti.

Kao svojevrsnu misaonu genezu stavova iznijetih u Kritici relativizma ukusa autor je novim esejima priložio i kraće, ranije objavljene eseje o čitanju, lakoj i teškoj književnosti, o interpretaciji književnoga djela te o mitu i traču.

Milovoj Solar je književni teoretičar, povjesničar književnosti, filozof, esejist i sveučilišni profesor. Rođen je 8. travnja 1936. u Koprivnici. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je godine 1959. filozofiju i jugoslavistiku. Na istom je fakultetu 1964. i doktorirao disertacijom o Franu Galoviću. Od godine 1963. radi kao asistent, zatim kao docent, potom izvanredni, a od 1976. i redovni profesor teorije i metodologije proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. U razdoblju od 1987-1990. bio je i ministar za prosvjetu i kulturu. Solarov znanstveni rad i interes usmjeren je na temeljna pitanja književne teorije, posebice na probleme poetike i odnosa književne teorije prema filozofiji. Također, Solara zanimaju i metodologija književene znanosti, književna analiza te univerzalne kulturološke kategorije, poput mita.

Izvor: MH

Sto tjedana kritike

Vatroslav Miloš — Wed, 05 Jan 2011 14:29:03 +0000

Vrijeme je godišnjih rekapitulacija svih boja i oblika, a top-listama, tom najšarenijem od medijskih žanrova, teško odolijevaju i oni najozbiljniji. Sve relevante medijske publikacije koje i dalje drže do sadržaja svojih kulturnih rubrika, u posljednjem su tjednu stare ili u prvom tjednu nove godine objavile ljestvice vrhunskih ostvarenja u umjetnosti, bez obzira na to govorimo li o književnosti, filmu, popularnoj ili ozbiljnoj glazbi, kazalištu ili likovnoj umjetnosti.

Internetska stranica Književnog klub Booksa jedno je od posljednjih mjesta u hrvatskom medijskom prostoru koji književnu kritiku tretira kao imperativ, a projekt njihovog kontinuiranog objavljivanja predstavlja se u formi top-ljestvice podijeljene u tri segmenta – rangiranje prema Booksinim “kućnim” kritičarima, izbor gostujućih kritičara beogradskog Betona te kao skupna ljestvica najboljih izdanja u posljednjih deset godina.

Odnosno, kako piše na njihovoj stranici: “Kritičari Bookse i Betona zajedničkim su snagama ocijenili sve što im se u ovih sto tjedana našlo pod rukom, a jubilarna 2010. ponukala nas je i na nešto veću rekapitulaciju, onu decenijsku! Uz top 10 najboljih knjiga povodom 100. kritike na našem portalu, Booksini kritičari donose i listu najboljih 10 u zadnjih 10 godina!”

Tako su prva tri naslova u Booksinom izboru pripala romanima Vladimira Arsenijevića, Dubravke Ugrešić i Olje Savičević Ivančević, a u Betonovom izboru Andreju Nikolaidisu, Selvedinu Avdiću i, ponovno, Dubravki Ugrešić.

Što se, pak, decenijske liste tiče, njezin je vrh jednoglasno pripao Putovanju u srce hrvatskog sna Vlade Bulića, a slijede ga Elijahove stolice Igora Štiksa te Užas i veliki troškovi Roberta Perišića.

Kompletne liste te pripadajuće tekstove možete pronaći ovdje.