Kultura (bez) zajednice donosi pregled najvažnijih nalaza kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja potreba različitih skupina korisnika budućeg društveno-kulturnog centra u Zadru. Nadovezujući se na postojeći korpus znanstvenih i stručnih radova u kojima se promišljaju različiti modeli sudioničkog upravljanja u kulturi, knjiga je namijenjena ne samo akterima u kulturnom i civilnom sektoru grada Zadra nego i široj akademskoj i stručnoj javnosti, kao i svima koji sudjeluju u uspostavljanju novih modela sudioničkih praksi u kulturnom polju.

Uz glavnu temu pod nazivom Intime, održava se i regionalni program Hercegovina čita te poseban program À propos, kojem je selektorica Nataša Medved, u kojem kroz postkolonijalistički diskurs progovaraju mladi, većinom frankofoni književni glasovi arapske i crne Afrike. Na Sa(n)jam dolazi oko 250 izdavača, što je najviše u posljednjih deset godina. U prodaji, ovogodišnji fokus bit će na znanstvenoj knjizi. Respektabilan prikaz znanstvenog i stručnog izdavaštva koji će publika moći vidjeti na Sajmu nastao je u suradnji s Grupacijom nakladnika stručne i znanstvene literature. Ova Grupacija okupila je ukupno oko 40 malih i velikih nakladnika iz cijele Hrvatske koji će imati „znanstvenu knjižaru na Sajmu“, u dijelu Crvenog salona.

Među izdanjima gotovo cijele hrvatske nakladničke scene koja će biti u ponudi na pulskom Sajmu, izlagat će i oko 50 istarskih izdavača. Dolaze i nakladnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije. U ponudi će biti i velik izbor literature na engleskom jeziku, od dječje književnosti do beletristike. Posljednjeg dana Sajma, 10. prosinca, bit će dodijeljena čitateljska nagrada Dr. Ivo Borovečki najčitatelju Sajma i nagrada Libar za vajk.

U skladu s glavnom temom Intime, autori su za katalog sami pisali svoje intimne biografije u ich-formi. Urednica kataloga je Petra Lukež, a vizualno ga je oblikovao Mauricio Ferlin, koji je već tradicionalno autor vizualnog identiteta Sajma.

Više o programu potražite ovdje.

Pokrovitelji festivala su Ministarstvo kulture, Istarska županija, Grad Pula, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta. Generalni pokrovitelj je Zagrebačka banka. Zaštitnik nagrade Libar za vajk je Arena Hospitality Group, a donatori Sajma su Turistička zajednica grada Pule, Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica Istarske županije i Hrvatska elektroprivreda.

Hrvatska knjiga danas se nalazi u vrlo nepovoljnom položaju. Najavljeni porast sadašnje “povlaštene” stope od 5 posto PDV-a na knjigu od 1. siječnja 2018. na čak 12 posto u direktnoj je suprotnosti s bilo kakvim pokušajem konsolidacije hrvatskog tržišta knjiga. Više od polovine građana Hrvatske godišnje ne pročita nijednu knjigu, a onih koji se odluče neko štivo kupiti još je i manje.

Danas, kada hrvatska knjiga odnosno cjelokupni knjižni sektor prolazi krizu koja je po mnogočemu izraženija nego li je bila ona ratnih 1990-ih godina, prijedlog povećanja PDV-a na knjige značio bi polaganu smrt hrvatskom izdavaštvu, a samim tim i hrvatskoj knjizi. 

Poslovni model hrvatskog izdavaštva nasljedstvo je bivše Jugoslavije

Hrvatska je povijesno imala tvrtke koje su ujedno bile i vlasnice knjižara. Takav model naslijeđen je još iz doba bivše Jugoslavije koja je takvo poslovanje preuzela od SSSR-a. Bio je to tipičan model megalomanskih tvrtki koje su nastale iz više malih knjižara spojenih u poduzeće za izdavačku djelatnost. Prvo se zvalo Zagrebačko izdavačko poduzeće, nakon toga Mladost. Takav model zadržan je do samostalnosti Hrvatske kada je u izdavaštvu nastupila velika nelikvidnost i svi koji su se bavili tom djelatnošću bili su prisiljeni otvarati svoje knjižare kako bi lakše i brže došli do gotovine. Dakle, nešto što je prije bilo odraz političkog sustava, postalo je ekonomska nužnost prilikom osamostaljenja države. Svaki imalo veći nakladnik otvarao je svoju knjižaru. Posebno u razdoblju između 2005. i 2006. kada se prodavalo oko 11 milijuna knjiga, naklade su bile ogromne, a knjižarski posao činio se kao unosan biznis. Nekoliko godina poslije kada su se državne potpore hrvatskoj knjizi smanjile, kao i standard hrvatskih građana, došlo je do krize pa je ta unosna djelatnost odjednom postala gubitak za velike nakladnike poput Algoritma, Mozaika i Profila koji su u otvaranje knjižara uložili oko 60 milijuna kuna.

Ipak podatke o prodaji knjiga iz 2005. i 2006. godine treba uzimati s rezervom jer je upravo to razdoblje bilo početak sloma hrvatskog izdavaštva. Naime, u idealnim uvjetima u Hrvatskoj se u prosjeku proda oko 4 milijuna knjiga. U navedenom razdoblju, prodano je 11 milijuna, a izdavačima je pala naklada za 50 posto. Razlog tako velikoj nakladi leži u svjetskom fenomenu “knjiga uz novine” koji nije zaobišao Hrvatsku. Prodano je čak 9 milijuna knjiga na kioscima, a samo 2 milijuna u knjižarama.

Prepustiti knjigu samoregulaciji tržišta u tom razdoblju, bio je vrlo riskantan potez ministra kulture Bože Biškupića koji je u prodaji knjige na kioscima vidio samo jednu stranu medalje; jeftine knjige, ogromne naklade, široku dostupnost knjige, povećan medijski interes za knjigu, ne predviđajući nadolazeće loše posljedice.

To se posebno odrazilo na drastično smanjenje prodaje kroz knjižarsku mrežu i zapravo je do kraja zacementiralo sliku hrvatske knjižarske mreže s apsolutnom dominacijom knjižarskih lanaca pet najvećih hrvatskih nakladnika: Školske knjige, Mozaika knjiga, Profila, Algoritma i V.B.Z.-a, kojima se tek kasnije pridružio i lanac multimedijalnih knjižara Tisak medije, koji su se uspijevali othrvati poremećajima na tržištu koje je izazvala knjiga uz novine.

Nezavisni izdavači, da bi imali knjige na policama knjižara, čiji su pak vlasnici uglavnom veliki izdavači, pristajali su na sve lošije uvjete u kojima knjižara ne plaća distributeru, distributer ne plaća izdavaču, a izdavač ne plaća tiskari, što znači neplaćanje cijele mreže ljudi koja radi na konačnom proizvodu – knjizi.

Kako to rade zapadne zemlje

U Hrvatskoj, naime, nema klasične podjele na izdavače i knjižare kao u zapadnim zemljama. Zbog toga propada knjižarska mreža, osobito nezavisni knjižari, koji nemaju zaleđe vlastite izdavačke kuće. U Njemačkoj, primjerice, postoje dvije velike distribucijske kuće, a nakladnici imaju svoje predstavnike prodaje. Tri do šest mjeseci prije nego što knjiga izađe uzimaju se prve narudžbe i onda se prema tome formira prva naklada, a knjige iz tiskare dolaze izravno distributeru. Svi računi prolaze kroz krovnu udrugu nakladnika, a kontrole su uobičajena pojava. U slučaju da jedan knjižar ne plati svoje račune nakladniku, drugi izdavač mu više ne daje svoje knjige. U Francuskoj se, primjerice, rabati također kao i u Hrvatskoj kreću oko 50 posto, međutim, kako nema komisione prodaje, računi za knjige naplaćuju se odmah ili barem u nekom razumnome roku. 

Kakvo je stanje hrvatske knjige u zadnjih nekoliko godina?

Kada smo očekivali da će Ministarstvo kulture nakon velike krize 2008. više pomoći hrvatsku knjigu, 2014. godine dogodila se obrnuta situacija. Potpora koju je Ministarstvo izdvojilo za izdavanje i otkup knjiga bila je za 34 posto manja nego 2013. godine. 11,9 milijuna kuna, koliko je Ministarstvo tada odvojilo, najmanji je iznos od 1997. godine kada je izdvojeno 10,4 milijuna kuna. Usporedbe radi, 1997. je bila godina kad je Ministarstvo krenulo s planom potpore hrvatskoj knjizi. Danas kada ta potpora iznosi 5,6 milijuna kuna (podatci iz svibnja 2016) postavlja se pitanje kakva je budućnost hrvatske knjige?

Neki ističu da pad nakladništva nije samo posljedica loše politike trenutne Vlade već i slabe navike čitanja knjiga. Činjenica jest da je standard hrvatskih građana vrlo nizak, a posjedovati vlastite knjige danas je postao luksuz. Međutim, interes građana za knjigom postoji. Dokaz za to je Interliber koji svake godine privuče veliki broj građana. Većina onih koji dođu posjetiti sajam kupe barem jednu knjigu.

S druge strane, živimo u digitalnom dobu i čitateljski interesi i navike mladih se mijenjaju. Iz tog razloga situaciju u kojoj se nalazi hrvatska knjiga ne možemo gledati samo iz jedne perspektive i kriviti samo jednu stranu. Loša politika prema knjizi definitivno je jedan od krivaca, ali postoji i jako puno drugih faktora koji utječu na kulturu čitanja u Hrvatskoj, a koja je izravno vezana i za pad nakladništva hrvatskih knjiga. Promjene interesa mladih kao izravne posljedice digitalnog doba svakako je jedan od važnijih faktora koji se treba uzeti u obzir prilikom proučavanja pada nakladništva. Osim toga, sistem obrazovanja u kojem se osnovnoškolce prisiljava na čitanje lektira koje možda i nisu u njihovom području interesa, stvara se averzija prema knjizi još od malena. Drugačiji pristup čitanju u školi jako bi promijenio kulturu čitanja u Hrvatskoj. Jednom kad djeca knjigu počnu doživljavati kao nešto dosadno i nešto što moraju odraditi samo kako bi dobili dobru ocjenu, rijetko samovoljno odluče ponovno pročitati knjigu. Također, razvoj e-knjige ne ide u prilog tiskanim izdanjima, ali i smanjena kupovna moć građana faktor je koji uvelike pridonosi trenutno lošoj situaciji u nakladništvu.

Razvoj digitalnih medija i sve veća količina digitalnih tekstova koja je zahvaljujući njima dostupna, utječu na navike i interese čitatelja digitalnog doba, posebno mladih koji u pravilu prvi prihvaćaju nove tehnologije. Promjenom naravi teksta, internet mijenja i narav čitanja svih onih koji se njime služe. Ipak, većina ljudi ističe kako tiskani tekst manje umara oči i lakše se čita nego tekst sa zaslona računala te se stoga lakše udubiti u njega. Možda bi se moglo reći da tiskanu knjigu ne ugrožava e-knjiga nego zabavno-trivijalni sadržaji, odnosno da hrvatskoj knjizi opasnost ne prijeti od medija nego od sadržaja.

Kako možemo učiti od Islanđana

Island, maleni otok koji broji svega 330 tisuća ljudi, vrlo je literarno osviješten. Prema podatcima iz BBC-jevog članka ima više izdanih knjiga, pisaca i čitatelja po glavi stanovnika nego bilo koja zemlja na svijetu. U prosjeku 1 od 10 Islanđana ima izdanu knjigu. Zanimljivo je naglasiti da kultura čitanja na Islandu potječe iz tradicije čitanja knjiga u krugu obitelji. Ova događaj posebno je vezan uz Badnju večer kada se obitelj skupi i knjige se čitaju na glas. 

Ipak, razlog loše situacije u kojoj se nalazi hrvatsko nakladništvo ne možemo samo promatrati kroz prizmu kulture čitanja. Problemi nakladništva u Hrvatskoj mnogo su dublji i kompleksniji i direktno su vezani uz trenutnu krizu u gospodarstvu, ali i obrazovanju u Hrvatskoj. Promjena politike prema knjizi neće biti dovoljan faktor za oživljavanje nakladništva u Hrvatskoj. Ona se nužno mora vezati uz promjenu strukture poslovanja hrvatskog nakladništva. Isto tako, ukoliko ne postoji interes za knjigu, nema smisla ulagati niti u nakladništvo i niti u hrvatsku knjigu. Obrazovna reforma nužan čini se tako nužnim preduvjetom za stvaranje nove generacije hrvatskih građana koji će biti svjesni da biti školovan ne znači nužno biti obrazovan i da se obrazovanje izgrađuje čitanjem i željom za intelektualnim i osobnim napretkom, koji nije moguće postići bez knjiga.

Ovo je akcija kojoj je glavna svrha učiniti knjige dostupnima onima koji ih vole i trebaju te istovremeno pomoći onima koji ne znaju što bi s viškom knjiga. Naime, klub često kontaktiraju osobe koje imaju višak knjiga i ne znaju što bi s njima, kome bi ih donirali, a ne žele ih baciti. Klub Booksa prima sve te ‘viškove’ i kroz ovu akciju čini ih dostupnima ljubiteljima knjige i čitanja. Na ovaj se način prikupilo puno knjiga svih žanrova, na hrvatskom i stranim jezicima, stručnih i hobističkih, proznih i poetskih, tu su i leksikoni, enciklopedije, knjige za djecu, stručne knjige ponajprije, ali ne samo, iz humanističkih znanosti i brojna druga zanimljiva izdanja. Do nekih od ovih naslova danas je teško doći jer se odavno ne mogu naći u knjižarama, a rijetko su dostupne i u antikvarijatima.

Sve ljubiteljice i ljubitelji knjige pozvani su u četvrtak, 9. veljače od 16 do 21.30 u Booksu da pronađu nešto za sebe, ili za svoje prijatelje i najbliže!

“Ovo je tvoj život”. Tom rečenicom započinje sedmi roman Marinka Koščeca i doista, ono što nam se potom rastvara pred očima jest naš život, ljudi koji nas okružuju, naše doba, naši prostori. Mnogoslojna je to priča puna pronicavih uvida, koja pršti duhovitošću i ironijom te kroz prizmu protagonistove svijesti briljantno secira pojedinačno ponašanje i kolektivne bolesti.

Na predstavljanju će, uz autora, o knjizi govoriti Zoran Ferić i Ivan Sršen.

Knjiga je izašla u biblioteci Avantura izdavačke kuće Sandorf.

Na ovu temu organizirana je izložba ilustracija sedamnaest umjetnika iz Hrvatske i svijeta pod nazivom Slikovnica – prozor u svijet te okrugli stol na kojem će u ponedjeljak, 24. listopada u 12 sati, u Hrvatskom centru za dječju knjigu (Starčevićev trg 4) govoriti Marijana Hameršak iz Instituta za etnologiju i folkloristiku, Tea Vidović iz Centra za mirovne studije, Leo Vukelić, predsjednik Hrvatskog centra Assitej, Ebdehaj Navaey i Azra Abadžić Navaey, predsjednik i članica upravnog odbora Hrvatsko-iranskog društva Irandustan, Snježana Božin iz Goethe-Instituta Kroatien, Ranka Javor, voditeljica Hrvatskog centra za dječju knjigu, Hela Čičko, knjižničarka iz Knjižnica Grada Zagreba,  Prince Wale Soniyiki, predsjednik Društva Afrikanaca Hrvatske te Vesna Dolenec, učiteljica razredne nastave i Ivona Drobnjak, učiteljica

U bogatom programu festivala  namijenjenom i maloj i velikoj publici održat će se niz književnih predstavljanja, susreta s piscima, prevoditeljima, putopiscima i ilustratorima te će biti svečano otvorene dvije samostalne izložbe. Izložba skulptura Drvca za (iz)ložiti multimedijalne umjetnice Nikoline Manojlović-Vračar i izložba grafika Otisci likovnog umjetnika Davora Šunka.

Na ovogodišnjem festivalu Pazi, knjiga! gostuju: Mingsheng Pi, Iva Valentić, Ebtehaj Navaey, Zoran Pongrašić, Rosie Kugli, Ana Đokić, Davor Šunk, Damir Vujnovac, Nikolina Manojlović-Vračar, Ema Pongrašić, Irena Zelena, Svetlana Patafta, Anke Ludewig, Snježana Božin, Sandra Wachech, Alen Sitarić, Srebrenka Peregrin, Jasenka Butić te studenti Akademije dramskih umjetnosti i Kazališna skupina Tramvaj zvani dramska.

Detaljan program potražite ovdje. 

Piše: Vatroslav Miloš

Povratkom Milana Bandića na zagrebački tron stvari su ponovno na svom mjestu. Vječni Gradonačelnik, čemu svjedoči njegovih pet uzastopnih mandata, bez velikih poteškoća manevrira gradskim ulicama i uvijek je tamo gdje je najpotrebniji. O bandićevskom konceptu “poduzetničkog grada i neformalnim oblicima vladanja” za Bilten piše Rade Dragojević. 

Prošloga tjedna umro je gigant moderne njemačke književnosti Günter Grass. Tim je povodom na Forumu izašao intervju s književnikom objavljen 1988. godine u Startu, a Roko Kaliterna je odlazak velikana i zaljubljenika u nogomet popratio prisjećanjem na jedini sraz reprezentacija Istočne i Zapadne Njemačke na nogometnom terenu, održanom 1974. godine u Hamburgu. 

Roman Viljevo (Fraktura, 2014.) Luke Bekavca dobio je nagradu Europske unije za književnost (EUPL). Bez pretjerivanja i potrebe da se stvari rangiraju logikom medijske paušalnosti, Bekavčevo romaneskno pismo sasvim sigurno pripada u sam vrh ovdašnje literarne proizvodnje. Prvenstveno jer s Drenjem i Viljevom imamo posla s jezikom strastvenog čitatelja, s intrigantnom navigacijom kroz kulturu i znanost, s naprednom hermeneutikom vremena, prostora, forme i sadržaja. Potvrđuje to i gotovo unisono pozitivna kritička recepcija oba njegova romana. Intervju s Bekavcem koji početkom godine objavljen na Booksi pročitajte ovdje. 

Proteklog je tjedna više bosanskohercegovačkih medija prenijelo vijest o tome kako nacrt tamošnjeg novog zakona o radu predviđa ukidanje rada na neodređeno vrijeme. Iako nigdje službeno vijest nismo moglo provjeriti, prilično je jasno će i Bosna i Hercegovina, kao i druge zemlje u regiji, a pod egidom “usklađivanja propisa s EU”, i dalje srljati u kresanje radničkih prava. Istovremeno, u prijateljskom Ekvadoru… na snagu stupa povijesni zakon koji rad u domaćinstvu izjednačuje s radom na tržištu.  

“Postoji li veza između količine knjiga koje su nam dostupne, lakoće kojom se pišu i objavljuju i našeg čitateljskog iskustva?”, pita se Tim Parks i potom ponire u kratku povijest knjige kao fizičke i kulturne činjenice u svom posljednjem zapisu na stranicama The New York Review of Books.

Ususret britanskim parlamentarnim izborima koji će se održati 7. svibnja, BBC je objavio dvominutni video koji bi ukratko trebao objasniti kako funkcionira tamošnji izborni sustav. 

Osnovana koordinacija će zajedno s Ministarstvom kulture (ali i drugim ministarstvima) nastojati u seriji tematskih radnih sastanaka rješavati probleme zakonodavnog uređenja tržišta knjige i odnosa među dionicima, te čitav niz gospodarskih, administrativnih, financijskih, ali prije svega i strateških pitanja odnosa društva prema knjizi.

Rezultat je to sada već dvogodišnjih nastojanja Knjižnog bloka da ojača međusobnu suradnju unutar samog knjižnog sektora, kao i suradnju s resornim ministarstvima, te da se potakne sinergija svih dionika u lancu knjige, kako bi se zajedničkim naporima pokušalo pronaći rješenja za prevladavanje duboke krize u kojoj se nalazi hrvatska knjiga, od autora preko nakladnika, knjižara i knjižničara, pa do čitatelja kojem je pristup knjizi otežan zbog pada kupovne moći, ali i statusa knjige u medijima i društvu općenito.

U pregovaračko-radnu koordinaciju uz Knjižni blok (koji je preuzeo brigu da se koordinacija održi na duži rok) ušli su predstavnici sljedećih institucija: Zajednica nakladnika i knjižara s pripadajućim podgrupacijama, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko društvo pisaca, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Društvo hrvatskih književnih prevoditelja, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Hrvatsko knjižničarsko društvo, Sveučilište u Osijeku (Odjel za informacijske znanosti), Sveučilište u Zadru (Odjel za informacijske znanosti), Knjižnice Grada Zagreba, Hrvatski državni arhiv, Hrvatski PEN centar, Udruga za zaštitu prava nakladnika ZANA, Matica hrvatska, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Agencija za elektroničke medije i Institut za međunarodne odnose.

Pregovaračko-radna koordinaciju predstavnika knjižnog sektora raditi će zajedno s predstavnicima Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (a po potrebi i s predstavnicima Ministarstva poduzetništva i obrta, Ministarstva financija i dr.) a dogovoren je i prvi korak tj. da Ministarstvo kulture još prije ljetnog odmora sazove sastanak na kojem će se dogovoriti prvi konkretni potezi i rokovi njihovog izvršenja.

Izvor: Knjižni blok

Književno izdavaštvo, tržište knjiga, čitateljska praksa i interes za stručnu i znanstvenu knjigu u Hrvatskoj posljednjih su godina čest predmet razgovora, rasprava i analiza akademske zajednice, književne struke i skupine redovitih čitatelja koja prati književno tržište. Pritom se dolazi do zaključaka da su nabrojani segmenti u svojevrsnoj krizi, ne u vidu pada tržišta ili količine ponude, nego kvalitete, raznolikosti, cijene i utjecaja na čitateljske navike. Očita tržišna dominacija lanaca knjižara pod upravom velikih izdavačkih kuća diktira distribuciju, žanrovsku usmjerenost, atraktivniji dizajn i cijenu knjige, stvarajući time hegemonijsku situaciju koja publiku odvraća od teksta, a približava knjizi kao simbolu masovne kulture, održava sliku knjige kao robe na polici koja se kupuje poput namirnica u supermarketu, bez stručnog razmatranja i kao potrošni materijal. Dakako da pojačani interes za popularnu ulogu knjige nije po sebi ni loš, niti alarmantan, jer i takav pruža struci materijal za kulturnu, sociološku, ali i novu tekstualnu analizu. Problematičan je naime sustav koji istovremeno zanemaruje male izdavače, naklade hrvatskih autora, posebno nezavisnih od književnih udruženja, nezavisne i male knjižare, a naročito naklade stručne i znanstvene knjige za čijom je domaćom proizvodnjom, kao i prevođenjem, interes u struci velik, ali realizacija u izdavačkoj politici slaba.

Nevladina neprofitna udruga Knjižni blok, stoji u priopćenju nakon naslova teksta Knjiga u fokusu podnaslova Potpora kreativnoj industriji – stručna analiza i preporuka za uređenje tržišta i knjiga i širenje kulture čitanja u RH, aktivno cilja na poboljšanje književnog društvenog i znanstvenog statusa, apelira na uređenje zakona koji se tiče hrvatskog tržišta knjiga te na uključenje građana i struke u donošenje odluka vezanih uz knjigu. Najvažnije je i posebno hvalevrijedno sudjelovanje Knjižnog bloka u prijedlozima, analizama i raspravama o problemima u sektoru, ulazeći u ekonomsku, pravnu i književno-socijalnu domenu, kao i poziv odgovornim tijelima na raspravu i dijalog ne bi li se uskoro došlo do rješenja problema definiranih u tekstu. Radi se, dakle, o praćenju tržišta i isticanje nedovoljne dostupnosti statistike; predlaganje zakona i pravilnika koji bi uredili stanje u književnom izdavaštvu, kontrolirali i racionalizirali financijski trošak nakladnika i Vladinih udruga odgovornih za njihovo funkcioniranje te praćenje statistike čitateljskih praksi, organiziranje programa u knjižnicama, književnim manifestacijama, festivalima i sajmovima knjiga.

Definiranje problema i problem definiranja

Početni dio podnaslova uključuje termin kreativna industrija o kojoj se raspravlja na dva mjesta u knjizi. Problem je, navodi se u tim poglavljima, u nepoznavanju definicije ovoga termina, odnosno njegova nepriznavanja kao važnog dionika kulture u strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske. Termin se uopće ne koristi u Vladinim dokumentima pa je početni zadatak teksta definirati termin, što i čini prema zborniku Kreativne industrije koji je uredio britanski suvremeni kulturni teoretičar John Hartley, prevedenom i objavljenom u srpskom izdanju. Hartley, u struci poznat i kao koautor knjige Reading Television s Johnom Fiskeom iz 1978. godine, kreativne industrije definira kao “koncept, koji je evoluirao iz pojma ‘kulturnih industrija’ i ‘kreativnih umjetnosti’ spajajući pojedinačni talent kreativnih umjetnosti s masovnim pristupom kulturnih industrija u kontekstu novih medijskih tehnologija i u okviru nove ekonomije znanja, a na korištenje novonastalim interaktivnim građanima-potrošačima”. Problem definicije tiče se geografskog položaja, jer je kreativnost u SAD-u okrenuta potrošaču i tržištu, a u Europi tradiciji nacionalne kulture i kulturnog građanstva. Iz priložene tablice je, unatoč razlikama u definiciji, vidljivo da se knjiga i izdavaštvo spominje kao dio kreativnih industrija u dokumentima Europske unije, Velike Britanije, Njemačke i Austrije. Definiranjem kreativnih industrija i uvođenjem terminologije u dokumentaciju koja se tiče izdavaštva – a koje jest ili bi trebalo biti dio kreativnih industrija (iako u Hrvatskoj do sada tako nije percipirano) – trebala bi se postići reorganizacija razvoja i financiranja izdavaštva te ostalih kulturnih djelatnosti vezanih uz knjigu. Dobar dio posla je već odrađen uvrštenjem preglednog plana organizacije u tekst, što potvrđuje njegovu aktivnu ulogu oko angažmana na pitanjima književnog izdavaštva.

Čitatelj će primijetiti da je tekst studije intoniran gotovo pesimistično, jer svako poglavlje započinje utvrđivanjem i nabrajanjem nedostataka koji se tiču zapravo svih područja književne proizvodnje, distribucije i konzumacije u Hrvatskoj. Međutim, ta intonacija nije ni pretjerana, niti ishitrena, jer je problematika dobro proučena pa joj se treba pristupiti ozbiljno, a tekst donosi konkretne podatke, posebno napominjući u kojim slučajevima se do podataka nije moglo doći i po tome je trenutno jedan od rijetkih u javnosti. Problem je vidljiv već u nedostatku podataka Ministarstva kulture o proizvodnji, čitanosti i prodaji, a oni podaci koji postoje, javnosti su nedostupni, na što se dodatno upozorava u poglavlju posvećenom tržištu knjiga u RH, gdje se zaključuje o statistički slabom prosjeku čitanja i još slabijem prosjeku kupovine knjiga, čemu pogoduju i visoke kupovne cijene adekvatne visokim troškovima proizvodnje i stopi PDV-a od 5 posto, koja se smatra previsokom. Nedostatak programa za nove inicijative i projekcija za razvojne komponente, suprotno stavu Ministarstva o ulaganju, zatim besciljno provođenje programa poduzetništva u kulturi, a naposljetku i nejedinstvenost Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi i njihovo provođenje prema nedorečenom pravilniku, predstavljaju ključne probleme. Gašenje knjižara i manjih nakladničkih kuća, zbog monopola nekolicine velikih nakladnika o kojima su ovisne preostale knjižare te pad produkcije, uzrokovan je nenaplaćivanjem potraživanja, prevelikim rabatima, smanjenom distribucijom konkurentskih izdanja, nemogućnošću plasiranja knjige i nepostojećim financijskim instrumentarijem te nedostatkom obrazovnog sustava i nepostojećim institutom za analizu tržišta. Pritom je najgore prošla stručna i znanstvena knjiga te samostalni književnici koji nisu članovi društava književnika, niti su ugovorom vezani za izdavača. Kao nesretan podatak treba istaknuti i neaktivnost nevladinih organizacija koje se bave politikom knjige, njih oko 150, zbog čega je teško pokrenuti sustavno rješavanje spomenutih poteškoća. Stoga Knjižni blok (kao trenutno jedina udruga nakladnika koja se bavi javnom politikom) poziva ostatak nevladinih organizacija i javnih ustanova na pojačan angažman, uz pohvalu zainteresiranim akterima, poput Zaklade Kultura nova koja potiče razvoj civilnog društva u području kulture i umjetnosti.

Vrijedi spomenuti nekoliko detalja koji se provlače tekstom ne bi li ih se posebno naglasilo kao čimbenike nepovoljnog stanja u kojem se nalazi hrvatsko izdavaštvo, a to su previsoka stopa PDV-a od 5 posto, nepostojanje pravog cehovskog predstavnika koji bi se bavio problematičnom nakladničkom djelatnošću i razvojem (Zajednica nakladnika i knjižara HGK ne izvršava tu dužnost), premali fokus na razvoj hrvatske e-knjige i širenja njezine dostupnosti na uređajima za reprodukciju, ugroženost znanstvene i stručne knjige (koja je i skuplja, a i daleko manje popularna), gašenje knjižara, suženi pristup izvorima financiranja (kriteriji Ministarstva su zastarjeli, novih izvora nema, a fondovima EU pristupa se nezainteresirano i površno) te financijska kriza i recesija koja se u posljednje četiri godine posebno odražava na književnu proizvodnju. Primjerice, zbog ispodprosječnih čitateljskih navika, ali i nepovjerenja korisnika prema mogućnosti čitanja na elektroničkim uređajima (laptop, tablet, e-čitač, smartphone), e-knjiga nije doživjela ni popularnost, odnosno razinu interesa kod čitateljske publike da bi njezina masovna distribucija uspjela. Unatoč sve veće dostupnosti strane literature u digitalnom obliku za akademsku zajednicu pa čak i “dvosjeklom maču” ilegalnog pristupa servera za skidanje književnog sadržaja s interneta, kvalitete softvera za čitanje i malih memorijskih dimenzija takve literature, većina će se korisnika ipak i dalje lakše nositi s tiskanim primjercima, makar to značilo traženje teže dostupne stručne literature u našim knjižarama i knjižnicama.

Pozitivne strane i rješenja

Knjiga u fokusu nakon artikulacije problema donosi i prijedloge za njihovo rješenje, što je vrlo vrijedan dio teksta i doprinos hrvatskoj kulturi. Najprije su navedene mjere koje se trenutno provode i koje ne predstavljaju poteškoće, ili ih ima zanemarivo malo: potpora za objavljivanje knjiga, otkup za knjižnice, potpora za programe knjižnica i knjižara, potpore časopisima, e-medijima i internetskim portalima za kulturu. U tekstu se napominje da knjižnice kao dio sustava nisu obrađene, jer su u potpunosti financirane od strane ministarstava i jedinica lokalnih uprava, ističući ipak njihovu kulturnu i obrazovnu ulogu. Knjižnicama bi se trebalo pristupiti i sa stajališta statistike, jer se čitateljske navike i konzumacija literature ne mjeri samo prodajom i potražnjom, nego i posudbom, čitanjem u bibliotekama (pogotovo onima vezanima uz visoka učilišta), ali kopiranjem (uz sadržana prava i bespravnim), čitanjem s Interneta i skidanjem (legalnim i ilegalnim). Problemi bespravne internetske distribucije knjiga spominju se u tekstu, kao i njihova nepovoljna pozicija u odnosu na autore i izdavače, no nema podataka o stavovima čitatelja i konzumenata, kao ni o utjecaju downloada na interes za književnost, većinom popularnu, ali i stručnu literaturu. Pregledna rješenja nude se za organizaciju kreativne industrije, Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige, Zakonu o financiranju javnih potreba u kulturi, osnivanje agencije za knjigu (nadležnu za provođenje Zakona). Do sada nije ostvareno mnogo od planova za poticanje izdavaštva i interesa za knjigu, no prošle godine je osnovano nacionalno tijelo za poticanje čitanja čiji su koraci i zadaće definirani, a obilježava se i Svjetski dan knjige prigodnom manifestacijom Noći muzeja. Iako je pojava jeftinih knjiga u ponudi s dnevnim tiskom sredinom 2000-ih okarakterizirana kao “trivijalizacija medija” i “poplava tržišta jeftinim knjigama” jeftinog dizajna i upitne uređenosti, koja je nakon pada interesa korisnika dovela i do suženja kulturnih rubrika u tisku, mora se dodati da je izbor tekstova vodećih dnevnih novina u tvrdo ukoričenim izdanjima, unatoč povremenim uredničkim propustima donio i dobru stranu navike, interesa i čitanja kanonskih djela svjetske književnosti.

Čitatelj u fokusu

Zaključak pokazuje da ova studija ima očekivanog čitatelja te da njeno objavljivanje za cilj postavlja svoju aktivnu ulogu u književno-društvenoj politici i javnosti. Objektivnost i stručnost stila potiče na znanstvenu raspravu i poziva na politički dijalog, svjesna osjetljive situacije u kojoj se nalazi knjiga kao znanstvena ili umjetnička forma, nasuprot čvršćoj ulozi koju ima kao medij popularne kulture kakvom je znaju predstavljati sadašnji hrvatski distributeri. Međutim, ne može se reći da je interpretacija ovoga teksta svedena na mogućnost ili nemogućnost ostvarenja njezinih prijedloga i uputa. Tekst će biti zanimljiv s ekonomskog stajališta, zbog analiza tržišta i financijske statistike potkrijepljene grafičkim prilozima ekonomskog kretanja, zatim s pravnog stajališta, zbog prijedloga zakona i pravilnika te mogućnosti osnivanja nadležnih tijela s kvotama zaposlenja. Knjiga će, svakako, biti čitana iz perspektive ljubitelja knjige i književnosti, čitatelja koji ima uvid u stanje nakladnika i knjižara iz prve ruke i kojem je stalo do razvitka tih grana. Naposljetku, zanimljiva po svojoj organiziranoj formi i artikulaciji informacija, studija Knjiga u fokusu funkcionira kao dijagnoza stanja i problema književnog tržišta u Hrvatskoj.

Knjigu u fokus možete besplatno čitati ovdje.

Regionalna nakladničko-izdavačka komunikacija zloglasno je fragmentirana pa je tako, primjerice, vrijedna izdanja beogradske Fabrike knjiga ili sarajevskog Buybooka gotovo pa nemoguće naći u domaćim knjižarama. Naslovi prve bili su dostupni u danas zatvorenoj knjižari Književnog kluba Booksa, a Buybookova izdanja mogu se naći, koliko nam je poznato, tek u Knjižari Dominović, smještenoj u kompleksu NSK-a. Srećom, knjige oba izdavača dostupne su na stranicama Superknjižare.

Dobra je vijest da je zagrebačka Naklada Pelago postala zastupnik izdanja beogradske Biblioteke XX vek pa će se ista, nadamo se, moći naći i u ono malo preostalih knjižara, a ne isključivo na Internetu. Bib­li­o­te­ku XX vek osno­vao je 1971. go­di­ne etnolog, kulturni antropolog, izdavač i prevoditelj Ivan Čolović, a u ediciji se ob­ja­vlju­ju “znanstvena i ese­ji­stič­ka dje­la pi­sa­ca o ši­ro­kom kru­gu an­tro­po­loš­kih te­ma” te joj je “cilj pu­bli­ci pred­sta­viti naj­va­žni­je auto­re, ide­je, di­sci­pli­ne i ten­den­ci­je u pod­ruč­ju in­ter­di­si­pli­nar­nog is­tra­ži­va­nja čo­vje­ka, druš­tva i kul­tu­re”. I, uistinu, već više od četrdeset godina XX vek zadužuje domaću društveno-humanističku znanost, kao i sve zainteresirane čitatelje objavljujući naslove autora kao što su Eric Hobsbawm, Pavle Levi, Clifford Geertz, Vladimir Propp, Marc Augé, Cla­u­de Lévi-Stra­uss itd.

Naklada Pelago mali je zagrebački izdavač koji izdaje koliko mu naša nakladnička stvarnost dopušta, ali kada izdaje, onda su to uistinu iznimna djela. Tako smo u njihovoj nakladi posljednjih godina imali priliku čitati prozu Itala Calvina, Tatjane Tolstoj i Julia Cortázara, teorijske i publicističke naslove Rolanda Barthesa, Zygmunta Baumana, Roberta Muchembleda, Petera Burkea i Ase Briggsa, kao i Za njima smo išli pevajući, Čolovićevu studiju o devedesetima, “vremenu kada su kriminalci postali heroji, ubijanje i govor mržnje pokazatelji patriotizma, povijesni mitovi obavezujuća stvarnost, a folklorno-epski obrasci zakoni suvremenosti”.

Također, bitno je istaknuti i kako u posljednje vrijeme Biblioteka XX vek u elektroničkom formatu objavljuje svoja odavno nedostupna izdanja: nakon knjiga Uvod u permanentno obrazovanje Paula Lengranda, Dve kulture Charlesa Snowa, Evropa, kulturni izazov Je­an-Ma­riea Do­menacha, na red je došao Univerzitet pred stečajem Jeana Fourastiéa.