Kako piše u najavi, zadaća zaposlenika_ca je da “kroz umjetnost profesionalnog klauniranja pomažu da se zaboravi na dijagnoze, bolne preglede i tugu, a da na njihovo mjesto dođu igra, radost i trenuci olakšanja. Posjećuju bolnice, domove za starije, ustanove za djecu s teškoćama i mjesta koja su zadesile krizne situacije poput prirodnih nepogoda ili ratnih zbivanja”, piše u natječaju.

Na poziv se mogu javiti svi umjetnici, glumci, glazbenici i oni koji vjeruju u moć humora. Audicija za zapošljavanje održat će se u 22. i 23. rujna u Zagrebu, u obliku radionice. Radno vrijeme dogovara se prema rasporedu programa, a moguće je zaposlenje na nepuno radno vrijeme, uz dobre uvjete rada i sigurnost koju pruža stalni angažman.

Ono što se od kandidata traži na audiciji nije uobičajeno. Kandidatima se pruža vrijeme da se istraže, otvore i pokažu emociju, te da tijekom dva dana audicije dožive određenu evoluciju i pokažu senzibilitet koji je ključan za ovu vrstu posla.

Prijave se vrše do 15. rujna putem e-mail adrese prijave@crveninosovi.hr, a treba sadržavati životopis na engleskom jeziku s naglaskom na umjetničko iskustvo te fotografiju kandidata_kinje.

Riječ je o predstavi koja istražuje putovanje vlakom kao metaforu za životnog puta, te se poigrava s različitim slojevima značenja tereta, od emotivnog, preko fizičkog do simboličkog.

Kako stoji u tekstu najave, “troje izvođača smještenih u skučen prostor kupea, okruženi gomilom prtljage, otvaraju pitanje: ‘što zapravo nosimo sa sobom?’. Predstava se razvija kroz pokret i neverbalnu estetiku, s primjesama klaunskog kazališta, uz glazbu koju uživo izvodi Nikola Nedić zajedno s glazbenicima Fredom Lanzom i Marijom Jovevom.”

Predstavu izvode Iva Peter Dragan, Bojan Ban i Nikolina Majdak, a nastala je u produkciji udruge Cirk Pozor.

Ulaznice se naplaćuju po cijeni od deset eura, a cijena s popustom za studente, učenike, umirovljenike i grupe iznosi sedam eura.

Više detalja pronađite ovdje.

Subotnji program u Klaki počinje 6. rujna uz razgovor Umjetnost u našem kvartu koji za cilj ima aktivno uključivanje stanovnika u umjetničko obogaćivanje kvarta. Nastavlja se predstavom za djecu Kraljevna na zrnu graška, poznatoj priči o Kraljevni u interpretaciji kazališta Mala scena. Prijepodnevni program završava uz radionicu vezenja na kojoj će svi zainteresirani imati priliku istražiti mindfulness, svjesnost i intuitivno vezenje.

Program se nastavlja u poslijepodnevnim satima uz Poeziju u kvartu u sklopu koje će publika imati priliku čuti i upoznati radove domaćih pjesnikinja i pjesnika svih generacija. Uslijedit će tradicionalni marš Zagrebačkog orkestra ZET-a po kvartu, potom interaktivna cirkuska predstava Šašavo Šalabajzanje u izvedbi klauna Ludeka. Subotnji program završava uz projekciju njemačkog filma Djevojčica po imenu Willow utemeljenog na istoimenoj popularnoj seriji romana, koji prenosi poruke o prijateljstvu, solidarnosti i povezanosti s prirodom.

Nedjeljni program počinje u poslijepodnevnim satima uz predstavu za djecu Nježni sport u režiji Marija Kovača, nastalu na temelju stripa Ivice Bednjanca, koja na satirički način nastoji ukazati na to kako bavljenje sportom u pogrešnim rukama može postati vrlo loša ideja. Predstava Šetači pasa kao glavnu poveznicu među likovima postavlja tri psa. Kroz redovite susrete u istom parku, likovi pred publikom postupno razotkrivaju svoje životne priče te se putem rađaju simpatije i grade prijateljstva. Program završava uz koncert repera Pendreka iz zagrebačke Dubrave koji će u Klaki nastupiti sa svojim bendom RITAM MAFIA.

Program će se održati ispred i u Osnovnoj školi Mato Lovrak. Ulaz na sve programe je slobodan. U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta sav program na otvorenom se odgađa. Više detalja pronađite ovdje.

U sklopu 15. Ljetnih noći Teatra Exit na terasi Centra mladih Ribnjak zbivala se klaunska fizička rapsodija naslova Komik Motion u režiji legendarnog Davida Shinera. Svoju je premijeru i prve reprize doživjela “davne” 2022. u sklopu programa Lude Kuće, u vrijeme pandemije, potresa, beznađa i manjka smijeha, sve dok se nije preselila u ljetni repertoar Teatra Exit. Jesmo li spremniji za grleniji smijeh dvije godine nakon? Činilo mi se da jesmo.

O Davidu Shineru nemam što napisati što nije već napisano, čovjek pored čijeg imena na Wikipediji stoji (clown), osvajač Tonyja, jedan od istaknutijih aktera Cirque du Soleila, kreator vlastite glumačke metode, glumac, komičar, redatelj, dramatičar, klaun s velikim the ispred. Performer je to kojeg gledaš i zaboraviš da u ruci zapravo ne drži čašu, ružu ili pušku, tako da ću pored svih spomenutih titula dodati i glumački mađioničar. Sa Shinerom na sceni snage su hrvatskog (u ovom slučaju klaunskog) teatra: Bojan Ban, Domagoj Ivanković, Irena Tereza Prpić (alternacija Nikolina Majdak), Ivan Đuričić, Iva Peter Dragan i Iskra Jirsak. Lako bi bilo izvana zaključiti da je riječ o David Shiner & company vrsti showa, ali istina je vrlo daleko – oformljena kompanija domaćih glumaca uigranošću, brzinom i vještinom skupa sa Shinerom čine tečnu klaunsku kompoziciju – nazovimo to just company.

Predstava je podijeljena u sedam svojevrsnih epizoda, točaka, scena ili činova, kako nam draže bilo. Prva i druga su sličnog karaktera, simpatična igra već viđenih scenarija odlaska u lov i udvaranja, uz duhovit plot twist pogoršanja situacije u kojoj su likovi – lovci i policija, djevojka i zavodnik-pljačkaš. U trećoj su epizodi malo veći ulozi, sve glumice i svi glumci uključeni su u dinamičan prikaz japanskog restorana i nezgoda prilikom naručivanja, rezultirajući masovnim pokoljem. Dramatični kolektivni seppuku, gibberish japanski, kostimi nalik tradicionalnoj japanskoj odjeći – ismijavanje ili hommage? Ili čak važnije pitanje – jesmo li spremni za razgovor o kulturalnoj aproprijaciji ili je to samo još jedna od zločestih novina woke Zapada? Nema u nas to veze, bitno da se smijemo jer u tom baljezganju japanskog čujemo i neke hrvatske riječi – odlično! Ali to nije sve – zašto u tu kombinaciju ne bismo ubacili i neizostavno ismijavanje romskih stereotipa, poput prosjačenja, bacanja kletve i mnogobrojne djece od kojih neka imaju imena Elvis i Dijamant? Bitno da je smijeha, nećemo se valjda uvrijediti.

Kompletan zaokret i ulazak u metaforički mrak dogodi se u četvrtoj sceni, prvoj lutkarskoj, kada zakoračimo u disfunkcionalnu obitelj prepunu nasilja, psovki i omalovažavanja. Zamjetan je bio izostanak smijeha u publici jer je nastupilo zgražanje i prepoznavanje realnosti zlostavljanja unutar obitelji i bespomoćnost u pružanju pomoći. Složnost naših (anti)junaka vidjela se u maltretiranju i izbacivanju socijalne radnice, a posebno je hladno rezonirala rečenica upućena istoj: You will not ruin this perfect family. Pohvalila bih scenicu samokritiziranja našeg društva u kojoj socijalna radnica pita sina koji se školuje kod kuće koji je glavni grad Hrvatske, na što on pomalo bahato, ali točno odgovara: What the fuck is Croatia? 

Svoje ponovno pojavljivanje imaju u šestoj epizodi koja započinje nadrealnim prikazom lutke čudovišta, kao nagovještajem avanture. Tko će se ubrzo predstaviti kao grupa potencijalnih spasitelja? Pa logično samuraji. U bilješkama s predstave zapisala sam Opet Japan? Isto pitanje ostalo mi je neodgovoreno i do ovog trenutka. Brze scene dogovora i planiranja borbe vrhunski je izveo dobro uvježban kolektiv uz humorističnu scenu dekonstruiranja magije veličanstvenog čarobnjaka kojeg je utjelovio Domagoj Ivanković, u zadnjih par godina hvaljen i rado gledan majstor fizičkog teatra. Spomenute agresivne lutke u ovoj epizodi komuniciraju sa samurajima u pomalo zamornoj i ponavljajućoj sceni, sve dok se ne ispostavi da upravo one upravljaju lutkom čudovišta – u sijanju straha složni, unutar četiri zida jedni za druge pogubni!

U petoj i zadnjoj sedmoj epizodi događa se osobno moja najgora kazališna noćna mora – interakcija s publikom, ali ne u smislu da osoba iz publike na mikrofon možda odgovori na neko pitanje ili nakratko pridrži rekvizit, već u smislu aktivnog pridruživanja Shineru na pozornici. Srećom (za mene), odabrani su drugi (ne)sretnici, od kojih su se neki snašli bolje, a neki zbunjenije, ali u svakom slučaju iznimno simpatično. U petoj sceni Shiner izabire žensku osobu da mu bude partnerica u sceni spoja, bez riječi joj daje upute i vodi je kroz igru i nedaće kroz koje njegov lik šarmera prolazi. Uzevši u obzir da je dobar dio scene improvizacija, tu i tamo nije bio dobro tempiran odgovarajući ton te je tonac “dobio svoje” od Shinera, ali u klaunskoj maniri, što ne bih protumačila kao drsko obračunavanje već priliku za dodatnu porciju smijeha. Odabrana volonterka junakinja pristajala je na upute i zaradila gromoglasan pljesak i poštovanje preostalog dijela publike jer, realno, nije lako nepripremljen stajati na pozornici ne samo pred glumačkom legendom, već i igrati uz nju. Neukusan trenutak dogodio se na samom kraju epizode u kojoj je gostujuća volonterka na prevaru poljubljena u usta. Nekima nestašan akt i povod za smijeh, nekima nepotrebno i prisilno kršenje intime.

Nakon mješavine smijeha, pitanja, jeze i divljenja stiže posljednja epizoda, kruna interakcije i klaunskog, moram reći podje*avanja. Shiner na pozornicu izvlači čak četiri pripadnika publike i svakome zadaje specifičnu ulogu u nijemom filmu koji njegov junak u sceni snima. Zbog količine ponavljanja uputa i zbunjenosti činilo se da će kraj Komik Motiona trajati vječno, ali naši su nas kolege iz publike svojim nepraćenjem uputa zaista nasmijali do suza i prigodno priveli kraju ovaj klaunski kolaž.

Impresivne vještine zanata, komadić nesvakidašnjeg umijeća, onomatopejski teatar i skupina briljantno talentiranih umjetnika recept su dugovječne i uspješne predstave za koju bi se zasigurno, floskularno rečeno, “tražila karta više”. Ali kada se u recept ubace nepromišljeno ismijavanje nama dalekih, ali i onih bližih kultura, uz dodatak fizičkog čina bez pristanka, jelo poprima drugačiji okus, pomalo slan i bljutav. Šteta, baš smo mu se veselili.

Prva domaća klaunska predstava za odrasle Slavuj, svoju će premijeru imati 10. veljače u 20 sati u zagrebačkom Međunarodnom centru za usluge u kulturi, a pretpremijena izvedba otvorena za publiku, na istoj je sceni bila odigrana 9. veljače. Ovu suvremenu kazališnu formu zgrebačkoj publici približit će izvođači Triko cirkus teatra Nikolina Majdak, Iva Peter-Dragan, Nikola Mijatović i Domagoj Šoić te francusko-američka redateljica Lee Delong.

Slavuj je predstava jednostavnog zapleta: obitelj Koko svim snagama pokušava udati svoju srednjovječnu kćerku Kupinu za zbunjenog mladića Octavia. Iako simpatije postoje, mladenci uz vlastitu nesigurnost moraju prevladati i ponekad nasilna uplitanja i očekivanja mladenkinih roditelja. Klaunska obitelj, komplicirana kao i svaka druga, u sat i pol zabavne scenske igre, uz brojne komične zaplete pokušava naći svoju sreću. 

Oslanjajući se na mogućnosti cirkuskog jezika i krajnje stereotipizcije koju pruža klaunska izvedba, glumci-amateri Triko cirkus teatra pokazuju hvalevrijednu zrelost. Koristeći se elementima kabarea, fizičkog teatra, pantomime te cirkuskih tehnika akrobacije i žongliranja, glumci na pozornici izmjenjuju brojne dojmljive crnohumorne skečeve koji publiku ne ostavljaju ravnodušnom. “Pisanje ove predstave bilo je slično slikanju. Kopali smo dublje i dublje u svakog klauna tražeći pigment, a njihova su tijela postala kistovi. Poštivali smo zakone komedije: ponavljanje, brzinu i pretjerivanje, da bismo postigli spektar boja kao katalizator za ljudske suze i smijeh”, kazala je o procesu nastanka predstave redateljica i kazališna pedagoginja Lee Delong.

Svakako najzanimljiviji element Slavuja jest prisutnost pratećeg satava na pozornici. Glazbeni trio kojeg čine Ines Tričković, Nicolas Sinković i Pavle Miljenović, prisutni su tijekom čitave predstave te kroz glazbene brojeve, šumove i efekte prate glumce i njihove pokrete. Glazba, shvaćena čak i u elementarnom obliku zvučnog efekta, sastavni je dio ove predstave koji poput petog glumca uskače pri ponekoj dramskoj nedosljednosti. Interakcija glumaca i glazbenika u svrhu scenskog doživljaja, osjećaj za trenutak te zadivljujuća pedantnost izvedbe, svakako je kvaliteta koja se ne viđa često ni u bogatijim produkcijama. Brza igra, topla priča te komično poopćeni likovi, čine ovu predstavu dobrim odabirom za publiku željnu nekonvencionalnog, ali i nepretencioznog kazališnog izričaja. 

Klaun je lik vječne ambivalencije. Travestira smiješno i iznevjerava tragično, zalazi u polje apsurda i tamo skače, urla i pleše, bezobrazno upirući pstom u ogoljelost našeg kraljevskog sebstva. Kažu da u svakom glumcu čuči njegov klaun. Pa ako je svaka ljudska komunikacija ujedno i gluma, ne čuči li u svima nama, jedan pripitomljeni klaun?  

P. N.