<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Klara Šoštarić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/klara-sostaric/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Mon, 07 Jul 2025 13:52:06 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>Klara Šoštarić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Treća koza: Umjetnost transformacije</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/festival/treca-koza-umjetnost-transformacije/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Sara Gurdulić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 07 Jul 2025 06:56:20 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[irena boćkai]]></category>
		<category><![CDATA[izvedbene umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[Klara Šoštarić]]></category>
		<category><![CDATA[ples]]></category>
		<category><![CDATA[radionice]]></category>
		<category><![CDATA[treća koza]]></category>
		<category><![CDATA[valeria geremia]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?post_type=kp_22_announcement&#038;p=76756</guid>

					<description><![CDATA[Umjetnički festival Treća koza i ove godina se održava u Ližnjanu u organizaciji udruge Trećeprostor. Festival počinje idući tjedan, traje od 11. do 13. srpnja 2025. i donosi izvedbe domaćih i inozemnih autora i umjetnika, koji se bave idejom promjene i tjelesne transformacije. U Ližnjan stižu umjetnici iz Brazila, Italije i mladi izvođači i umjetnici...]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Umjetnički festival <em>Treća koza</em> i ove godina se održava u Ližnjanu u organizaciji udruge <a href="https://treceprostor.com/">Trećeprostor</a>. Festival počinje idući tjedan, traje <strong>od 11. do 13. srpnja</strong> 2025. i donosi izvedbe domaćih i inozemnih autora i umjetnika, koji se bave idejom promjene i tjelesne transformacije.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U Ližnjan stižu umjetnici iz Brazila, Italije i mladi izvođači i umjetnici iz Pule, a program festivala čine, osim suvremene i plesne izvedbe, diskusije, te radionice tjelesnih i somatskih praksi. Koncept ovogodišnjeg izdanja festivala predstavila je njegova umjetnička voditeljica <strong>Irena Boćkai</strong>: &#8220;Ovogodišnji festival naglasak stavlja na međunarodne suradnje i koprodukcije te izvedbene prakse koje se bave tjelesnim transformacijama, a <em>Treća koza</em> donosi ideju promjene &#8211; glavne sile koja oblikuje identitet, prostor, tijelo i percepciju&#8221;.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Otvorenje festivala je zakazano za petak, 11. srpnja s početkom u  19 sati u Društvenom domu Ližnjan gdje će suradnici i voditelji festivala predstaviti njegov presjek kroz interaktivno predavanje i diskusiju, nakon čega slijedi plesni performans <strong>Valerie Geremie</strong> <em>Secret Garden</em>, dok će se u studentskoj sekciji predstaviti <strong>Klara Šoštarić</strong> instalacijom bez naziva.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Ulaz na program se ne naplaćuje, a detaljnu satnicu možete pronaći <a href="https://web.facebook.com/events/707011232285421">ovdje</a>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Prostor susreta, razmjene i učenja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/blic/prostor-susreta-razmjene-i-ucenja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Dora Matić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 06 Feb 2024 16:57:18 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Blic]]></category>
		<category><![CDATA[alu]]></category>
		<category><![CDATA[Dubrava]]></category>
		<category><![CDATA[Hana Hostić]]></category>
		<category><![CDATA[ivana galić]]></category>
		<category><![CDATA[Jadran film]]></category>
		<category><![CDATA[katerina duda]]></category>
		<category><![CDATA[Klara Šoštarić]]></category>
		<category><![CDATA[kris komljenović]]></category>
		<category><![CDATA[Lucija Bogunović]]></category>
		<category><![CDATA[marta bosnić]]></category>
		<category><![CDATA[nives adžaga]]></category>
		<category><![CDATA[novi mediji]]></category>
		<category><![CDATA[ozafin]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkt.hr/?p=61973</guid>

					<description><![CDATA[Prezentacije OZAFIN-a važne su kao prostor susreta s novim praksama i medijima, ali i zbog mogućnosti da utabaju staze koje će proširiti kulturno-umjetničku rutu grada Zagreba. ]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Za posjet Gornjoj Dubravi dovoljan je dobar povod, a nama je to bio obilazak izložbe radova Odsjeka za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti (OZAFIN), čije se <a href="https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/ozafin/" data-type="link" data-id="https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/ozafin/">otvorenje</a> održalo krajem siječnja. Na novoj, izmještenoj lokaciji u prostoru Jadran filma, studenti_ce su profesori_ca_ma i javnosti prezentirali svoje radove povodom završetka zimskog semestra, a izložbu se moglo posjetiti i dan nakon kada se održao <a href="https://kulturpunkt.hr/najava/program/dan-otvorenih-vrata-alu-a/">Dan otvorenih vrata Akademije</a>, prilika svim zainteresiranim posjetitelji_ca_ma da se pobliže upoznaju sa studijskim programima, konzultiraju oko pripreme mape za prijemni i pridruže radionicama u vodstvu nastavnika_ca Akademije.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img fetchpriority="high" decoding="async" width="3007" height="3543" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/02/ozafin2.png" alt="" class="wp-image-61980"/></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Koncept otvorenih vrata približila nam je <strong>Katerina Duda</strong>, umjetnička suradnica na Odsjeku za animirani film i nove medije: “Ove godine uskladili smo izložbu studenata i studentica za kraj semestra s Danom otvorenih vrata. Raznolikost studentskih radova na izložbi pruža najbolji uvid u sam studij i politiku studija. Naši studenti i studentice bili su dežurni i rado provodili zainteresiranu publiku kroz radove i odgovarali na pitanja o prijemnom i studiju. Isto tako, u našem <em>media</em> <em>labu</em> postavili smo nekoliko radnih &#8216;stanica&#8217; koje su negdje na tragu medija kojima se bavimo. Tako se moglo intervenirati u dijapozitive, osvijestiti zvuk ili sliku na određeni pojam, a naš alumni <strong>Kris Komljenović</strong> vodio je radionicu live izvedbe zvuka. Uz to, tu su bili i profesori_ce koji su razgovarali s kandidatima i kandidatkinjama, pregledavali mape i sl.”&nbsp;&nbsp;&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1920" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/02/image6-scaled.jpeg" alt="" class="wp-image-61976"/><figcaption class="wp-element-caption">Rad Lucije Bogunović. FOTO: Dora Matić</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">U drugoj godini održavanja nastave na novoj lokaciji, zapušteni prostor Jadran Filma obogatio je umjetnički život gradske četvrti Gornje Dubrave. Na mračni i napukli betonski prilaz Akademiji pada svjetlo iz prozorskih stakala zgrade, a gužva koja me dočekuje u dvorištu pred ulazom najavljuje događanje u ponovno oživljenom prostoru Jadran filma. Prostorije klase, bijeli zidovi i hodnici Akademije poslužili su kao izložbeni prostori, neki su se radovi postavili čak i u otvorene studentske ormariće, što su posjetitelji dodatno osvijestili kada bi neki od studenata_ica otvarali susjedne ormariće da bi skupili ruksak ili radni pribor. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Iz studentskih ormarića provirili su radovi poput srcu drage <em>Prijatne kavice </em><strong>Nives Adžage </strong>(BA1) i <em>Moji čuvari </em>koje je od gline izradila i ilustrirala <strong>Marta Bosnić </strong>(BA1). <strong>Lucija Bogunović</strong> (MA2) izložila je dio procesa rada za diplomski u obliku intervencije, ili točnije nadogradnje na već postojeću kuhinju na Akademiji. Njezin se rad tematski i prostorno nadovezuje na impromptu kuhinju sačinjenu od stola, kuhala i čajne opreme, poviše koje se na TV ekranu reproduciraju kadrovi iz kuhinje dekonstruirane na proste faktore, poput <em>katrige</em>.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1920" height="2560" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/02/image1-scaled.jpeg" alt="" class="wp-image-61981"/><figcaption class="wp-element-caption">Nives Adžaga: <em>Prijatna kavica</em>. FOTO: Dora Matić</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Glavna hala na drugom katu najveća je odsječka prostorija u kojoj su se održali<em> live</em> nastupi <strong>Ivane Galić</strong> (MA1) i <strong>Hane Hostić</strong> (BA2). Tijekom akustičnog eksperimenta eterični &#8220;björkasti&#8221; vokali Ivane Galić praćeni <em>beatovima</em> ambijentalne elektronike prožimali su se sa središnjom halom i hodnicima Akademije gradeći zvučnu kulisu izložbenom prostoru. To je učinilo još intimnijim opažanje radova u kojima studenti_ce izlažu prostore čežnje i nostalgije, kao što je prezentacija procesa rada <strong>Ivane Šerić </strong>(BA2), koja je publici predstavila komadić hvarske plaže u obliku papirnate makete sačinjene od slojeva koji glume valove. </p>



<p class="wp-block-paragraph">Uz prostore neugasive čežnje, <strong>Klara Šoštarić</strong> (BA3) predstavila je <a href="https://www.instagram.com/reel/C2aFQkiMrxb/?utm_source=ig_web_copy_link&amp;igsh=MzRlODBiNWFlZA==">3D vizualizaciju prostora akademije</a>, modeliranog po različitim prostorijama zgrade Jadran filma koje je prethodno fotografirala. Hiperrealističnom virtualnom šetnjom po prostorijama Jadran filma izbacuje se iz ravnoteže ustaljena binarna koncepcija digitalnog i fizičkog prostora, fikcije i stvarnosti. Neki od predstavljenih radova bili su inspirirani stvarnim prostorima, i to onima iz susjedstva – javnim intervencijama ili umjetničkim promišljanjima kvartovske vreve oko tržnice Dubrava, što je indikativno za uzajamni utjecaj zajednice Akademije na život i svakodnevicu u gradskoj četvrti u koju je po novome smještena. </p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="1920" height="2560" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2024/02/image0-1-1-scaled.jpeg" alt="" class="wp-image-61992"/><figcaption class="wp-element-caption">Rad Ivane Galić. FOTO: Dora Matić</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">&nbsp;“S jedne strane iz centra grada preseljeni smo u udaljenu Dubravu gdje smo izmaknuti od sadržaja, izložbi i drugih zbivanja. Sam dolazak do Jadran filma je vremenski pothvat. S druge strane, ovo je prvi put da je čitav Odsjek okupljen na jednom mjestu”, objašnjava Duda što za Akademiju znači rad u relativno novom prostoru Jadran filma. </p>



<p class="wp-block-paragraph">“Svaka godina ima svoj prostor klase, imamo gluhu sobu za snimanje zvuka, media lab, sobu za šivanje ili rad s prljavim materijalima (<em>dirty room</em>). Fotografski laboratorij ponovno je uspostavljen nakon što je zgrada u Zagorskoj stradala u potresu. U JF-u malo nam nedostaju&nbsp; ravni bijeli zidovi, ali imamo puno svjetla, vrt, velike prostorije. Otkrivamo neke nove momente djelovanja i ponovno gradimo OZAFIN zajednicu na koju su itekako utjecali kovid i potres. Zbog raseljenosti i online nastave u formativnim godinama, sadašnji studenti i studentice Odsjeka nisu studirali_le u onoj atmosferi zajedništva koju je naš odsjek gradio i zato nam je izazovno misliti o tome svemu ii uspostavljati nove odnose. Prošle godine pokušali smo urediti vrt, napravili smo druženje u vrtu uz live izvedbe studenata i studentica, pekli smo<em> pizzu</em>. U sklopu nastave, bavili smo se kvartom u nekoliko navrata. Postavili smo tri javne izložbe za kraj svakog semestra koje su bile dobro posjećene”, zaključuje predavačica.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Semestralna prezentacija i Dan otvorenih vrata Akademije važan su oblik javnog izlaganja, ne samo kao mjesto susreta s novim umjetničkim praksama i kao prostor (pre)odgajanja publike o tome što sve novi mediji mogu biti, već i zbog mogućnosti da utabaju staze koje će proširiti kulturno-umjetničku rutu grada Zagreba. Duda najavljuje da po izlasku iz zimske letargije možemo očekivati još i više razloga za posjet Akademiji u prostorima Jadran Filma, gdje će se nastava održavati još nekoliko godina dok se se obnove potresom oštećene zgrade Akademije u Ilici i na Jabukovcu: “Zimski semestar povlači zatvaranje u prostor i klase, ali ljetni semestar uvijek donosi neki novi elan, više druženja i novih projekata pa se veselimo proljeću koje nam dolazi. Nadamo se da ćemo u ovih nekoliko godina koliko smo podstanari u Jadran filmu, ovo mjesto učiniti točkom na kulturno-umjetničkoj mapi grada Zagreba.”</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Ono što povezuje je akcija, ne apstrakcija</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/kritika/ono-sto-povezuje-je-akcija-ne-apstrakcija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Gregor Sirotić Marušić]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 17 Feb 2023 17:33:54 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Kritika]]></category>
		<category><![CDATA[akademija likovnih umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[alu]]></category>
		<category><![CDATA[Anja Mergeduš]]></category>
		<category><![CDATA[Catarina Marcos]]></category>
		<category><![CDATA[Hana Hostić]]></category>
		<category><![CDATA[Heartskomerz]]></category>
		<category><![CDATA[Jadran film]]></category>
		<category><![CDATA[Jiao Guo]]></category>
		<category><![CDATA[Klara Šoštarić]]></category>
		<category><![CDATA[kolektiv Menza]]></category>
		<category><![CDATA[Lara Ana Kulenović]]></category>
		<category><![CDATA[Lara Bele]]></category>
		<category><![CDATA[Lucija Bogunović]]></category>
		<category><![CDATA[Marlen Ban]]></category>
		<category><![CDATA[Mate Nikola]]></category>
		<category><![CDATA[nicole hewitt]]></category>
		<category><![CDATA[Nina Demetra Kasavica]]></category>
		<category><![CDATA[Odsjek za animirani film i nove medije]]></category>
		<category><![CDATA[ozafin]]></category>
		<category><![CDATA[studentska izložba]]></category>
		<category><![CDATA[vizualne umjetnosti]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?p=48991</guid>

					<description><![CDATA[Semestralna izložba studenata_ica animacije i novih medija, prva u novom prostoru u Dubravi, upućuje na važnost zajedništva u oblikovanju institucija.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[
<p class="wp-block-paragraph">Zagrebačkim potresom arhitektura grada je ozbiljnije oštećena, a već dugo prisutan problem dotrajalosti velikog broja zgrada postao je očit. Zgrada Akademije likovnih umjetnosti u Ilici koju je&nbsp;<strong>Hermann Bolle</strong>&nbsp;izvorno projektirao za ateljee prve generacije hrvatskih modernih umjetnika, nastradala je zajedno s velikim dijelom njoj suvremenog urbanističkog sloja. Nakon dvije godine pandemijske nastave koja se odvijala mješovito&nbsp;–&nbsp;mrežno i uživo, početkom akademske godine 2022./2023. Akademija likovnih umjetnosti useljava u ispražnjene hale Jadran filma u Dubravi, koje nisu u svojoj izvornoj upotrebi od kraja devedesetih. Od dvije zgrade unutar velikog kompleksa koje iznajmljuje Akademija u jednu je smješten odsjek za nove medije i animirani film (<a href="https://www.facebook.com/profile.php?id=100057331283495" target="_blank" rel="noreferrer noopener">OZAFIN</a>) zajedno s upravom, referadom i ostalim uredima, a u drugoj su smješteni odsjeci za kiparstvo, slikarstvo, grafiku i nastavnički odsjek. Nakon jednog semestra nastave na novoj lokaciji, studenti_ce OZAFIN-a predstavili su svoje radove na ocjenjivanje profesorima, a također i široj javnosti početkom veljače ove godine.&nbsp;&nbsp;</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Umjetnost u novom prostoru</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Lokacija akademije na istočnom kraju grada donosi za sva okupljanja nekoliko posljedica. Ne postoji mogućnost brzog povlačenja u obližnji kafić i gotovo nitko ovdje nije došao usputno ili slučajno. Prolaskom pored rampe, na parceli Jadran filma prvo se pojavljuje stara portirska kućica čije je prozore&nbsp;<strong>Lara Bele</strong>&nbsp;prekrila aluminijskom folijom, i nekoliko traka nategnutih između dva stabla, koje je postavila&nbsp;<strong>Klara Šoštarić</strong>. Radovi se šturim izrazom uklapaju u ostarjeli industrijski ambijent i služe kao zgodan orijentir koji najavljuje izložbu. Zgrada Akademije velika je, pomalo skrivena raslinjem i nimalo reprezentativna. Po mraku, za vrijeme otvorenja izložbe pažnju privlači samo svijetlost iz prozora na dvije etaže. Na ulazu nas dočekuje ugodna gužva s DJ pultom za kojim su se izmjenjivali <a rel="noreferrer noopener" href="https://www.instagram.com/heartskomerz/" target="_blank">kolektiv</a> <strong>Heartskomerz</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Nicole Hewitt</strong>, a iza je postavljen televizor na kojem se prikazuju popratni vizuali. Ovdje je i stol s pićem i grickalicama, a prostor se nastavlja u tri strane na kojima je izložba.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="3013" height="2392" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/hosticweb.png" alt="" class="wp-image-48992" title="Rad Hane Hostić. FOTO: Magdalena Janđel / OZAFIN"/><figcaption class="wp-element-caption">Rad Hane Hostić. FOTO: Magdalena Janđel / OZAFIN</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Hodnici su široki, a zidovi još uvijek bijeli. Ambijent je hladan i nalik je&nbsp;<strong>Warholovoj</strong>&nbsp;tvornici u napuštenoj vatrogasnoj postaji ili općenito tipu prostora za stvaranje mišljenom kao&nbsp;<em>loft</em>&nbsp;više nego kao&nbsp;<em>atelier</em>. Neutralnost prostora kao podlogu svog rada koristi i&nbsp;<strong>Hana Hostić</strong>&nbsp;čiji je središnji motiv tkanina na koju je otisnuto rastočeno lice, obješena na stablo ispred jednog prozora, koja je osvjetljena snažnim reflektorom iz zgrade. Pored prozora kroz koji se rad promatra smještene su slušalice koje reproduciraju glazbu koja dovršava neobičan ugođaj promatranja jezive zastave koja treperi na vjetru. Prostorija se gubi u perifernom vidu, ne čujemo zvukove iznutra, osvijetljeni dio šume ispred prozora je jasan no gubi se percepcija njenog nastavka. Vrlo jednostavnim sredstvima postignuto je jasno čitanje stvorenog prostora i gubljenje onog zatečenog.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Za razliku od izložbi u nekadašnjim prostorima u Ilici ili Jabukovcu kroz koje se uglavnom šetalo, zbog naravi novog prostora bilo je puno više mjesta za zaustavljanje i druženje tako da ni hladno vrijeme nije sprječilo posjetitelje da ostanu u Jadran filmu. Najsvjetliji primjer te ugodne atmosfere je neusiljeni performans kolektiva&nbsp;<strong>Menza</strong>&nbsp;koji čine&nbsp;<strong>Anja Mergeduš</strong>,&nbsp;<strong>Jiao Guo</strong>,&nbsp;<strong>Lara Ana Kulenović</strong>,&nbsp;<strong>Catarina Marcos</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Lucija Bogunović</strong>, u kojem su umjetnice pekle pizzu za posjetitelje u zamjenu za poželjnu donaciju. Dobrodošla reinterpretacija performansa<em>&nbsp;<a href="https://www.nytimes.com/2022/04/21/t-magazine/rirkrit-tiravanija.html" target="_blank" rel="noreferrer noopener">Pad thai</a></em>&nbsp;<strong>Rikrita Tiravanije</strong>&nbsp;bez problema je za stolom okupila društva i održavala živ razgovor za jednim dugačkim stolom. To je umjetnost lišena trajnosti, distance, a istovremeno iznimno uspješna u onom temeljnom – okupljanju i poticanju razgovora. Manifestom kolektiva koji je isprintan stajao na stolu spretno se otvaraju teme relevantne za čitavo umjetničko polje, a smisleno su anticipirane i formom rada. Umjetnice se zalažu za umjetnost stvaranu u zajednici i za zajednicu, koja kao principe uzima podršku i ohrabrenje, umjesto isključivosti i elitizma. Kao još jedan romantični kulturni atavizam kritizira se mit o &#8220;gladnoj umjetnici&#8221; i općenito koncepcija umjetničkog rada kao rada izdvojenog iz ekonomskih ciklusa, pokrenutog entuzijazmom.&nbsp;&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="3023" height="2601" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/menzaweb.png" alt="" class="wp-image-48993" title="Kolektiv Menza. FOTO: Magdalena Janđel / OZAFIN"/><figcaption class="wp-element-caption">Kolektiv Menza. FOTO: Magdalena Janđel / OZAFIN</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Studentski su radovi u prostoru raspoređeni primarno prema klasi kojoj njihovi autori pripadaju, no to nije u potpunosti dosljedno jer su neki radovi izmješteni zbog njihovih prostornih potreba, tako da način na koji umjetnici koriste prostor u velikoj mjeri određuje postav izložbe. Bočno od širokih hodnika nalaze se male prostorije koje su uglavnom prepuštene pojedinim umjetnicima.&nbsp;<strong>Mate Nikola</strong>&nbsp;uperio je dva mala projektora u nekoliko razlomljenih dijelova zrcala koji refleksijom ispunjavaju zidove, a upotpunjen jednoličnom elektroničkom glazbom nastao je ambijent koji uspijeva zahvaljujući izoliranosti male sobe koju ispunjava. Nakon što se stepenicama uspnemo na prvi kat dočekuje nas rad&nbsp;<em>Dihotomija</em>&nbsp;<strong>Marlen Ban</strong>&nbsp;koji samouvjereno zauzima prostor hodnika.</p>



<p class="wp-block-paragraph">Umjetnica je, potaknuta ljubavnim scenama iz filmova, razgovore s bivšim ljubavnicima ponovila u formi scenarija. Stvarajući određenu distancu prema emotivno nabijenim trenutcima u životu propituje se odnos subjektivnog i objektivnog. Predstavljajući svoju intimu u formi sladunjave filmske scene autorica promatraču postavlja pitanje: hoće li se staviti u njenu poziciju ili poziciju gledatelja filma. Rad je svakako bogatiji time što su dijalozi isprintani na velikim papirima ovješenima sa stropa na mjestu namijenjenom za prolaz, tako da je izrazito intimni sadržaj vrlo bombastično predstavljen.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2560" height="1774" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/marlenbannoviweb-scaled.jpg" alt="" class="wp-image-48994" title="Rad Marlen Ban. FOTO: Kulturpunkt"/><figcaption class="wp-element-caption">Rad Marlen Ban. FOTO: Kulturpunkt</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><em>Grad mladih/pioniri</em>&nbsp;<strong>Nine Demetre Kasavice</strong>, koji je smješten u prostoriji zajedno s još nekoliko radova s političkim motivima, koristi umjetnu inteligenciju za stvaranje neprirodnih prikaza pionira i njihovih okupljanja. U prikazivanju pejzaža i odjeće program dostiže razinu vrlo blisku fotografiji, no on nema sposobnost poimanja lica, tako da su rezultat dječja tijela s mrljama po glavi koja djeluju kao morbidni&nbsp;<em>damnatio memoriae</em>. Čini mi se da je ovo bio jedini primjer na izložbi u kojem umjetnica djelo temelji na generativnoj mogućnosti tehnologije. Radi se o jednoj od temeljnih odrednica novomedijske umjetnosti, za koju mi se čini da je na našoj sceni pomalo zapostavljena. &#8220;Ruka stroja&#8221; u stvaranju digitalnim tehnologijama neizbježno je vidljiva, ali poetika građena na smanjivanju intencije i automatizaciji procesa stvaranja još ima prostor za razvoj.</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2962" height="1861" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/KPpionirinoviweb.png" alt="" class="wp-image-48995" title="Rad Nine Demetre Kasavice. FOTO: Magdalena Janđel"/><figcaption class="wp-element-caption">Rad Nine Demetre Kasavice. FOTO: Magdalena Janđel / OZAFIN</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph">Klasična medijska određenja radova na izložbi mogli bismo nabrajati gotovo koliko ima i radova. Od tehnika kao što su kolaž i crtež, preko objekata od drva, plastike i tekstila do eksperimentalnog filma i videa. Produkcija studenata_ica akademije doista je široka u svakom smislu te opravdava ovakav opsežan način prezentacije. Kao najveću vrijednost izložbe u Dubravi vidim upravo materijalnu i organizacijsku alternativu na koju ona ukazuje. Iako na novoj lokaciji Akademije još mnogo problema nije riješeno (manjak materijala, nedostatak menze i smještaj na periferiji grada), u razgovoru sa studentima_cama OZAFIN-a ponavlja se zadovoljstvo novim prostorom. Odsjek je donedavno bio rascijepljen između Ilice, Jabukovca te malog prostora u Teslinoj ulici namijenjenog diplomatima, a sada svi skupa dijele zgradu u Jadran filmu.</p>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Stvaranje ustanove kao zajednički čin</strong></p>



<p class="wp-block-paragraph">Likovna akademija je za vrijeme epidemije korone inzistirala na održavanju nastave velikim dijelom uživo, no do pravog osjećaja zajedništva dolazi tek sada kada su sve klase u istom prostoru. Studenti_ce su se u ovom semestru počeli sastajati s profesorima i razgovarati o onome što bi mogli promijeniti i uvesti u još poprilično neutralan prostor. Oni se u prostoru &#8220;menze&#8221; sastaju s profesorima i razgovaraju o onome što bi mogli promijeniti i uvesti u još poprilično neutralan prostor. Velika i nezgrapna zgrada ipak studentima_cama nudi otvorenu mogućnost za stvaranje prostora i zajednice.&nbsp;</p>



<figure class="wp-block-image size-full"><img decoding="async" width="2048" height="1536" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/menza.jpg" alt="" class="wp-image-48996" title="FOTO: Laura Barić"/><figcaption class="wp-element-caption">FOTO: Laura Barić / OZAFIN</figcaption></figure>



<p class="wp-block-paragraph"><strong>Sarah Rifky</strong>&nbsp;i&nbsp;<strong>Jens Maier Rothe</strong>&nbsp;trebali su se 2012. sastati u Beirutu, no spletom okolnosti u tome nisu uspjeli pa su u Kairu osnovali umjetničku organizaciju&nbsp;<em>Beirut</em>. Izložbeni, edukativni i istraživački program provode do 2015. pod krilaticom: &#8220;stvaranje ustanove kao kustoski čin&#8221;. Kustosi surađuju s umjetnicima i zajednicom u svim segmentima, odbijajući preuzeti nepropitane diskurse u komunikaciji s publikom, umjetnicima ili drugim institucijama.&nbsp;<em>Beirut</em>&nbsp;nastaje u ozračju revolucije 2011., kada se javnost sukobljava s nametnutim im institucijama te postoji egzistencijalna potreba za pronalaženjem novih institucionalnih strategija koje su na korist građana. U našoj priči vidimo manje energetski nabijen, ali neizbježan trenutak promjene.</p>



<p class="wp-block-paragraph">U trenutku kada obnova sveučilišnih zgrada nije ni započela, pojavila se jedna materijalna alternativa i jedan procjep koji je moguće iskoristiti za projektiranje budućnosti ALU-a, time i sveučilišta. Iznajmljivanje zgrada Jadran filma sveučilištu nije isplativo zato je i određeno kao privremeno rješenje na samo nekoliko godina. No, jasno je da prostor snažno utječe na zajednicu koja ga koristi, kao što vrijedi i obrnuto. Financijska situacija sveučilišta je glavna prepreka promijeni, no svijest o instituciji kao dinamičnom sustavu koji se prilagođava uvjet je za nju. Nadolazeće godine treba gledati kao proces stvaranja, a povlastica studenata da oblikuju svoj prostor, da uz pomoć tog prostora postaju zajednica, jednom okušana ne smije biti izgubljena. Završit ću s jednom rečenicom kolektiva Menza: &#8220;povezuje nas akcija, ne apstrakcija.&#8221;</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
