Tim povodom iz HGZ-a pozivaju scenografe i kiparice, likovne umjetnike i dizajnerice, vizionare i kreativke da pošalju prijedloge scenografske instalacije za pozornicu Velike dvorane HGZ-a koja je vidljiva tijekom koncerata, konferencija, panela i ostalih događanja.

Cilj natječaja je odabir najboljih idejnih rješenja tipskih scenografskih instalacija za pozornicu Velike dvorane Hrvatskog glazbenog zavoda koja zamjenjuje scenske dekoracije cvijećem koje se tradicionalno raspoređuju na prednjoj fronti pozornice, a s ciljem doprinosa smanjenju negativnog učinka na okoliš i jačanja umjetničkih praksi.

Natječajnim zadatkom traži se “modularno” rješenje mobilne scenografske instalacije za pozornicu Velike dvorane širine devet metara. Dubina pozornice je promjenjiva od tri do devet metara ovisno o tipu programa koji se izvode. Mobilna scenografska instalacije postavlja se u prednjoj fronti pozornice, ne zauzimajući više od jednog metra dubine.

Visoko će se vrednovati natječajna rješenja temeljena na materijalima niskog ugljičnog otiska, funkcionalnih karakteristika koje će omogućiti jednostavno korištenje, s naglaskom na čim manji volumen elemenata scenografije pri skladištenju.

Moguće je poslati samostalnu ili grupnu prijavu. Puni tekst natječaja nalazi se ovdje.

Rok za dostavu natječajnih rješenja je 20. lipnja.

O svom radu autorica je istaknula da “polazište izložbe čine vlastiti susreti s napuštenim kamenim kapelicama i kućama rasutim po ruralnim krajolicima; uz stare staze u planinskim područjima ili skrivenima unutar šuma. U tim prostorima dolazi do ispreplitanja motiva utočišta i praznine. Kuća pritom djeluje kao dokaz prisutnosti, ali ta misao istodobno budi nelagodu; što ako smo sami, a što ako nismo?

Ono što nedostaje možda nije odsutno. Lišene svoje izvorne funkcije, ove strukture paradoksalno zadržavaju, ili čak pojačavaju osjećaj prisutnosti. Upravo u tom odmaku od upotrebe, prostor prestaje biti određen svrhom i postaje otvoren za projekciju sjećanja, imaginacije i iskustva. Sakralnost se pritom ne definira kroz religijske strukture, već kroz intenzitet doživljaja, samoće i odnosa prema unutarnjem prostoru”.

Lara Kraš rođena je 2001. godine u Zagrebu gdje je trenutačno studentica diplomskog studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom obrazovanja sudjeluje u međunarodnim programima. Sudjelovala je u javnim intervencijama Grad na drugi pogled i realizirala dvije javne skulpture.

Ovom izložbom predstavit će se slike i instalacije Nusreta Pašića iz ciklusa Svjedoci postojanja koji autor razvija od početka 1990-ih, a 1992. su predstavljene na izložbi u Sarajevu. Pašićeve radove odlikuju izdužene vertikale koje predstavljaju ljudske figure, a javljaju se na različitim podlogama. Umjetnik se u originalnom tekstu za potrebe izložbe u Sarajevu osvrće na društvene prilike koje su utjecale na njegov rad.

Pašićevim riječima: “Slike postavljene na ovoj izložbi rađene su na stranicama dnevnog lista ‘Oslobođenje’ pa se tako izvještaji s ratišta ili svjedočenja o strašnim masakrima i stradanjima naroda doimaju kao svojevrstan komentar – podloga naslikanog”.

Nusret Pašić diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1976. godine, a postdiplomski studij završio je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1983. godine. Do 2018. godine radio je kao redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u BiH i inozemstvu.

Izložba se može posjetiti radnim danima od 11 do 13 i od 16 do 20 sati.

Više detalja pronađite ovdje.

Redovni član HULU-Splita može postati svaka poslovno sposobna punoljetna fizička osoba s državljanstvom Republike Hrvatske ili strani_a državljanin_ka s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, a da ispunjava potrebne uvjete za članstvo u sekciji.

Stupanjem u članstvo HULU-Split stječe se, među ostalima, pravo na:

• porezne olakšice za autorska umjetnička djela u skladu sa zakonima
• preporuke za mirovinske dodatke
• preporuke za dobivanje radnih prostora/ateljea ili rezidencijalnih programa
• procjenu rada prilikom kandidiranja za članstvo u HZSU
• besplatan ili povlašten ulaz u galerijske prostore u Hrvatskoj
• sudjelovanje na natječajima koji zahtijevaju članstvo u strukovnoj udruzi
• izdavanje certifikata pri prodaji umjetničkih radova
• pomoć u slučaju da su ugrožena autorska i moralna prava članova
• prednost za izlaganje u prostorima HULU-a u skladu s Poslovnikom umjetničkog savjeta

Za umjetničke sekcije uvjet je završena umjetnička akademija u Hrvatskoj ili inozemstvu sa zvanjem akademskog_ske umjetnika_ce, magistra_e, doktora_ice umjetnosti ili sveučilinog_e specijalista_ice iz područja slikarstva, grafike ili kiparstva, magistra_e animiranog filma, novih medija, filma, medijske umjetnosti i animacije, konzervacije i restaurcije te magistra_e umjetnosti ili edukacije likovne kulture i likovne umjetnosti.

Za kustosku sekciju uvjet je završen studij povijesti umjetnosti u Hrvatskoj ili inozemstvu sa zvanjem mag. povijesti umjetnosti, mag. edukacije povijesti umjetnosti ili dr. sc. iz područja povijesti umjetnosti.

Iznimno, redovitim članom HULU‐Splita može postati i osoba koja nema odgovarajuće obrazovanje. Za umjetničke sekcije uvjet su najmanje tri samostalne izložbe u priznatim galerijskim prostorima u Republici Hrvatskoj i/ili preporuka priznatog_e stručnjaka_kinje iz područja vizualnih umjetnosti. Za kustosku sekciju uvjet su najmanje tri javno objavljena stručna teksta i/ili preporuka priznatog_e stručnjaka_kinje iz područja vizualnih umjetnosti.

Sveučilišni_e prvostupnici_e prijavljuju se kao kandidati_kinje bez formalnog obrazovanja te ako i ostali prijavljeni u toj kategoriji podliježu dodatnoj evaluaciji kvalitete od strane Stručne komisije.

Prijava za članstvo podnosi se elektronskim putem. Obrazac za prijavu kandidata_kinja s formalnim obrazovanjem dostupan je ovdje, a bez formalnog obrazovanja ovdje. Rezultati natječaja biti će objavljeni u roku od 45 dana od završetka natječaja i kandidati_kinje će o tome biti obaviješteni putem maila.

Puni tekst natječaja pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 22. svibnja.

Poziv se odnosi na koncipiranje i izvedbu rada u mediju drva koje će biti trajno postavljeno u parku skulptura Forma Viva. Radovi mogu biti skulpture, prostorne instalacije ili druge forme od hrastovine. Među prijavljenim radovima, organizatori će izabrati dvoje do troje kipara_ica kojima će osigurati osnovne materijale za rad i honorar u iznosu 2000 eura, troškove smještaja i promociju rada.

Prijave se vrše putem online obrasca u kojoj treba navesti prijedlog umjetničkog rada (skulpture) popraćen tehničkim opisom, skice ili fotografije modela te biografske i kontakt informacije.

Više detalja o uvjetima i načinu prijave potražite ovdje. 

Rok za prijavu je 13. siječnja.

Piplica ovom izložbom nastavlja višegodišnju umjetničku praksu rada s voskom, a ovom će prilikom predstaviti niz radova okupljenih oko teme vremena. Umjetnica osim voska koristi razne materijale poput starinske odjeće i plahti “na kojima je proteklo vrijeme ostavilo svoj otisak”.

U popratnom tekstu, Josip Klaić pojašnjava praksu umjetnice: “Ana Požar Piplica u suptilnoj maniri, negdje na nekim začudnim obalama gdje se voštani satovi otapaju, ostavlja ono predmetno vremenu da se ga rastali. (…) Stvaranje prebacuje u prostor kojemu je posrednica koja ukazuje na već postojeće oko nas. Pretače iz jedne posude u drugu. Događaj u vosak, vosak u riječi. Njezini radovi će možda i pokušati na nešto upozoriti, na nešto potaknuti, ili promijeniti. Ali duboko u sebi znaju da je sve gotovo, i ono što je bilo i ono što ima biti.”

Ana Požar Piplica diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997. godine, a bavi se različitim vidovima umjetnosti: slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom, te sudjeluje na nizu grupnih i samostalnih izložbi. Piplica 2002. godine osniva Umjetničku radionicu Šarena jezera. Radionica tematizira metodame suradnje sa drugim umjetnicima i autorima. Živi i radi u Dubrovniku.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

Iz najave: “Autorica na izložbi predstavlja radove koji su usmjereni na tjelesnu percepciju posjetitelja, te predstavlja svoje doktorsko istraživanje tjelesne percepcije u doživljaju kiparskog djela.

Namjera je stvoriti situacije usmjerene pažnje i utjelovljenosti koje uvlače posjetitelje u osjećaj povezanosti s okolišem i omogućuju im da sami odlučuju koliko i što će iskusiti dok istovremeno stvaraju međusobne odnose.

Tijekom izložbe umjetnica će provesti nekoliko razgovora s posjetiteljima kao dio istraživanja doživljaja radova (metodom fokusnih grupa), a naročito ju zanima uloga sinestezije i mogućnost senzornih metafora u doživljaju te iščitavanju i stvaranju značenja. Izložba uključuje predavanje i tribinu na temu doktorskog istraživanja.”

Ulaz je slobodan.

Mikro potpora je otvorena za kronično bolesne, mentalno bolesne umjetnike i umjetnice, kao i za umjetnike s invaliditetom koji se bave kiparstvom ili umjetnici_e koji_e žele proširiti svoju praksu na kiparstvo. Prijavitelji_ice trebaju imati najmanje 18 godina i moći primati uplate putem Paypala. Umjetnici se mogu nalaziti bilo gdje u svijetu, ali bit će plaćeni u USD. Prijave su otvorene do 31. listopada u 23:59 EST putem obrasca. Svi podnositelji zahtjeva dobit će odgovor do kraja studenoga.

Serijom malih izložbi objedinjenih zajedničkim nazivom Okidači MSU predstavlja djela iz svojih zbirki u dijalogu s umjetnicima i umjetnicama, udrugama i aktivistima.  Prva u nizu, izložba Božene Končić Badurina Mala zbirka glasova, posvećena je kiparici Kseniji Kantoci. Otvorenje izložbe je 25. travnja, a posjetiti je možete do 18. lipnja.

Snažan skulpturalni izraz na granici između figuracije i apstrakcije, potaknuo je Boženu Končić Badurina na istraživanje života i djela Ksenije Kantoci (1909. – 1995.). U Zbirci skulptura MSU-a nema mnogo njezinih djela, ali vrlo su pažljivo odabirana. Usprkos važnoj ulozi koju je imala u poslijeratnom kiparstvu, njezine su skulpture s vremenom ipak pomalo pale u zaborav. Zabilježeni intervjui s kiparicom gotovo uopće ne postoje, kao ni zapisi umjetničinih razmišljanja. Čitajući tekstove povjesničara umjetnosti koji su o njoj pisali, razgovarajući s njima kao i s malim krugom ljudi s kojima se družila, Božena Končić Badurina pokušala je u cjelinu spojiti fragmente o umjetnici koju su gotovo svi opisivali kao blagu i šutljivu, odnosno “manje glasnu”, ali usprkos tome kao “svakako jednu od najodređenijih i najustrajnijih”. Uz jednu od brojnih psihološki sugestivno modeliranih portretnih skulptura koja se nalazi u fundusu MSU-a, ostale su tek čvrste, malene ali moćne forme u koje su sugestivno utkane stoljetne sudbine žena pritisnutih patrijarhatom i mučnom borbom za egzistenciju.

Okupljanje je pokazalo da osim “nereda u javnom prostoru” koji se nakon promjena društvenog sistema devedesetih dogodio umjesto priželjkivane demokratizacije, postoje i još nerazjašnjeni problemi unutar same struke. Iako je prvenstveno posljedica nepostojanja zakona i pravnih regulativa, sve vidljivija podređenost likovnih umjetnika strukama kao što je arhitektonska postala je dovoljno izazovna prepreka koja ne omogućava daljnju razradu suradnje i formiranje zajedničkih stavova. Rasprava o položaju kipara u natječajima vezanim za javnu plastiku i spomen obilježja otvorena je na okruglom stolu UHA-e, a u nešto konstruktivnijem tonu nastavljena na tribini Položaj i budućnost kiparske struke.

Nedavno je različitim državnim institucijama kao i Društvu arhitekata, na inicijativu Kiparske katedre ALU poslano protestno pismo u kojem kiparska zajednica izražava negodovanje zbog sve češće prakse isključivanja kipara iz natječaja za uređenje javnog prostora. Okidač reakcije bio je natječaj raspisan za spomen-obilježje stradalima u Domovinskom ratu u Krapini, koji je objavilo Društvo arhitekata Varaždin, no nezadovoljstvo postoji i od ranije. Uvjeti natječaja za Spomenik domovini iz 2016. ili Spomenik žrtvama holokausta u Zagrebu iz 2017. koje je raspisala UHA samo su neki od primjera onemogućavanja kiparima samostalno sudjelovanje u natječaju i izrade autonomnog djela. Čini se kako je problem nastao donošenjem Pravilnika o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza 2014. godine koji otvara mogućnost sudjelovanja u natječajima i dizajnerima i krajobraznim arhitektima, no problematično je što kipare stavlja u izrazito podređen položaj jer svoj rad ne mogu prijaviti bez supodpisništva arhitekta. Istovremeno, prema Pravilniku arhitekti mogu, ako žele, surađivati i s kiparima, ali i raditi samostalno.

Ova neodrživa praksa preispituje same temelje kiparske struke jer ih iz autonomnih umjetnika stavlja u poziciju arhitektonskih šegrta. Očekivano nezadovoljstvo rezultiralo je raspravom koja još uvijek traje, a kojom se pokušava doći do rješenja kojim će se uspješno upravljati javnim prostorom. Prva točka zato je skorašnje donošenje Zakona o spomenicima braniteljima, koji se možda ne čini kao osobito važan, no ako uzmemo u obzir da se velika većina javnih spomenika i spomen obilježja odnosi upravo na memorijale braniteljima, jasno je da će taj zakon biti referentna točka za raspisivanje većine natječaja i uređenje mnogih javnih prostora narednih godina. U tom kontekstu, možda najzanimljiviju perspektivu na tribini dala je predstavnica Ministarstva hrvatskih branitelja istaknuvši kako u Hrvatskoj već postoji oko tisuću najrazličitijih spomenika memorijalne namjene, podignutih na različite inicijative i širokog raspona kvalitete. Često su postavljeni bez ikakve javne rasprave, na parcelama neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Ideje za spomen obilježja najčešće dolaze od zainteresirane javnosti (udruga branitelja, članova obitelji i slično), koji uglavnom ne znaju propise, a Ministarstvu se obrate tek sa zahtjevom za financiranjem i datumom do kojeg žele da spomenik bude podignut. Spominje i religioznu potrebu da se na spomeniku ispisuju imena, zbog čega dolazi do neizbježnih prijepora oko toga čije ime može biti upisano.

U prilog raspravi oko toga tko ima pravo na autorstvo djela – arhitekt ili kipar, Bušić ističe kako prema njenom iskustvu nerijetko spomenike u javnom prostoru nitko ne potpisuje, čak ni inženjer građevine. Kaže kako prije svega trebamo propis o tome što je uopće spomen obilježje, kako i gdje se smije graditi i kako može izgledati, a tek onda na to možemo nadograđivati. S obzirom na anarhiju koja vlada u ovom polju, Ministarstvo je odlučilo pokrenuti izradu zakona kako bi imali okvir na koji se mogu osloniti pri poplavi zahtijeva za novim spomenicima koji čini se neće stati. Iako se radio o pravilniku komore arhitekata i nitko drugi ga se nije dužan pridržavati, Ministarstvo za sada investitore koji od njih traže financiranje upućuju na spomenuti Pravilnik isključivo zato što je jedini koji do sada postoji.

Najavljeno je kako će pri izradi zakona sudjelovati sve zainteresirane struke, a usuglašeno je kako svima treba biti omogućeno sudjelovanje u natječajima – arhitektima, kiparima, dizajnerima, krajobraznim arhitektima, pa čak i neškolovanim profesionalcima – no bitno je tko će sjediti u žiriju i procjenjivati kvalitetu radova i to je točka na koju se moraju usredotočiti budući pravilnici. Također je zaključeno kako nikome nije u interesu stvaranje bezbroj pravilnika za svaku pojedinu struku i ostavljanje prostora investitorima da odaberu koji im najviše odgovara, nego donošenje krovnog zakona koji će biti stručan i uključiv te obvezujuć za sve javne radove. Svjesni su također da će Zakon o spomenicima braniteljima riješiti tek dio problema, odnosno neće uključivati ostale javne spomenike i urbanu opremu koja je također na udaru šarlatanstva i neprofesionalnosti. Osim toga, postavlja se pitanje tko će se sve moći uključiti u uvijek kontroverznu raspravu o spomenicima braniteljima, što je s već postojećim spomenicima uvredljivog sadržaja ili ikonografije i što je sa spomenicima koje eventualno treba ukloniti ili premjestiti. Sva ta pitanja tek će trebati raspraviti. Dijalog struke već postoji, a reakcije javnosti tek nam predstoji vidjeti.