Prvo predavanje na rasporedu je u subotu, 2. rujna u 19 sati, a posljednje 30. rujna 2023. u 10 sati. Po završetku Filmske čitanke sva predavanja bit će trajno javno dostupna kao video zapisi na YouTube kanalu Kinokluba Zagreb te kao tekstovi na službenim stranicama.

Kao popratni program Filmske čitanke bit će organizirana kratka intenzivna radionica filmske analize pod vodstvom Bartola Babića Vukmira. Prijave za radionicu filmske analize otvorene su do petka 1. rujna, a za prijavu je potrebno poslati kratki životopis na mail voditelja.

Kinoklub Zagreb poziva sve zainteresirane na besplatna javna predavanja i diskusije uz pet predavanja baziranih na filmskoj analizi jednog jedinog kadra. Predavanja su besplatna i nije potrebna prethodna najava dolaska.

Raspored:

• subota 2.9.2023. u 19 h Miro Frakić: Film kao neizbježna trauma u minijaturama Arija Astera
• subota 9.9. 2023. u 19 h Tatjana Jukić: Hitchcockove glave
• subota 16. 9. 2023. u 19 h Iva Rosandić: Samoobnavljanje kroz raspad – autonomnost kadra Béle Tarra
• subota 23.9. 2023. u 19 h Juraj Kukoč: Nelagoda spremna eks/im/plodirati
• subota 30.9.2023. u 10 h Miro Manojlović: Pravilo br. 5: Pomno pratite svog čovjeka

Ova radionica namijenjena je autorima_cama koji_e imaju iskustvo u radu na filmu, odnosno, koji_e su dosad snimili barem jedan kratkometražni film bilo kojeg filmskog roda. Moguće se prijaviti isključivo kao scenarist, ili pak u tandemu scenarist-redatelj koji zajedno rade na projektu. Prijave su otvorene i za zainteresirane polaznike koji nisu nužno članovi Kinokluba, a imaju iskustvo autorskog rada na filmu. Također, dodatni cilj radionice više je “školskog” karaktera, u smjeru širenja vlastitog znanja o scenaristici, te razmišljanja o formi, strukturi i karakterizaciji, kroz zajedničko “brainstormanje” i diskusiju o svim projektima u grupi.

Radionica traje nekoliko mjeseci, od početka listopada 2023. do veljače 2024. Odvija se kao grupni zajednički rad od 5h u komadu, otprilike jednom u desetak dana, u prostorijama Kinokluba Zagreb. Od polaznika se očekuje samostalan rad na svojem projektu između sastanaka, te čitanje, razmišljanje i diskusija o svim projektima koji sudjeluju na radionici. Nakon scenarističkog dijela, slijedi kratki intenzivni pitching trening, koji završava javnom prezentacijom. Radionicu pitchinga u trajanju tri dana vodit će producent Matej Merlić, a polaznici će svoje scenarije prezentirati pred mladim producentima te se na taj način dodatno umrežiti i potencijalno u suradnji s njima krenuti u sljedeći korak predprodukcije.

Prijavu je potrebno poslati putem maila koji treba sadržavati:

• PRVU VERZIJA SCENARIJA ili DETALJAN SCENOSLIJED: ideja je započeti radionicu s prvim “gotovim” verzijama materijala, stoga bi bilo poželjno da prijave sadrže što razrađeniji prvi draft projekta, bilo da se radi o dijaloški razrađenom scenariju ili pak detaljnom treatmentu ili scenoslijedu;
• BILJEŠKU O SEBI: kratak opis dosadašnjih interesa i rada na filmu;
• KRATKI OPIS MOTIVACIJE: za sudjelovanjem na radionici;
• LINK NA PRETHODNI FILM: kojeg je autor_ica napisao_la ili režirao_la.

Radionica je besplatna. Nakon kraja roka za prijave, voditeljica radionice odabrati će 4 projekta te će s budućim polaznicima i timovima dogovoriti točne termine odvijanja radionice.

Rok za prijavu je 15. rujna.

Upravo se šezdesete godine prošlog stoljeća smatraju zlatnim dobom amaterske kino produkcije kada su autori pod utjecajem novih tendencija dali novi kreativni zamah eksperimentalnom filmu, a KKS je, uz zagrebački i beogradski, bio jedan od najaktivnijih kinoklubova. Danas djeluje kao obrazovna platforma za građane, produkcijska kuća i mjesto okupljanja članova i prijatelja. U tom smislu, uloga kluba se od njegovog osnutka nije mijenjala, ali se mijenjao njegov kapacitet i mogućnosti.

“Svaka generacija na svoj je način vodila klub, i svaka je bila manje-više uvjetovana društveno-političkim kontekstom, ekonomskim izazovima i tehnologijom, kao i vlastitim željama, ambicijama, osobnim težnjama, individualnim poetikama članova”, ističe Fradelić. “Danas, za razliku od pedesetih i šezdesetih godina, svaki član koji je prošao radionice i naučio rukovati opremom može pokušati snimiti film, ne postoji selekcija prema ideji. Mislim da u odnosu na naše prethodnike imamo više izvora financiranja čiji smo uspješni korisnici, a da tehnologija, naravno, ne sva, nije nužno jeftinija i pristupačnija kako se često misli, još uvijek njegujemo rad na filmskoj vrpci. Također bih dodala da možete u amaterskoj produkciji snimiti film koji kvalitetom nimalo neće odudarati od profesionalnog, što naravno, ovisi o autoru ili autorici”.

KKS se unatoč društveno-političkim promjenama uspio održati do danas, a Fradelić to prvenstveno pripisuje ljudima koji su u kritičnim godinama bili na čelu Kluba, a kojima je stalo i razumjeli su njegovu važnost. Kao posebno zaslužnog naglašava Vanju Miličića koji je šezdesetih godina uspio financijski ojačati klub i na neki način omogućio tadašnjim autorima da se razvijaju. Važan je bio i tranzicijski period nakon rata kada je klub vodio Boris Poljak, a udruga je ostala bez autora, prostorija i primanja. Uz puno truda, volje i podrške HFS-a, klub je dobio svoj prostor u zgradi Doma mladih koji mu je inicijalnim planom zgrade i bio namijenjen, te nastavio s djelovanjem, odnosno organiziranjem filmske škole. Ubrzo nakon toga počele su dolaziti i mlađe generacije autora i autorica. “S obzirom na to da je klub osnovala Narodna tehnika, današnja Zajednica tehničke kulture, a ne Grad Split, mi ne spadamo u udruge od posebnog značaja, te u skladu s tim nemamo fiksna primanja već ovisimo o prijavama na natječaje. Voljeli bismo da se to u budućnosti promijeni”, zaključuje Fradelić.

Još dužu povijest ima Kino klub Zagreb, osnovan 1928. godine. U međuvremenu je uspio preživjeti mnoge društveno-ekonomske promjene, a kako smatra Vedran Šuvar, predsjednik KKZ-a, “u svim slučajevima najveća prednost bila je što je takvo okupljanje građana bazirano na volonterskom radu, kao i ljubavi prema filmu, zbog čega je otporno na turbulentne kulturne prilike. Primjerice, ako se filmom bavite izvan financijskih relacija, razdoblja bez financijske potpore ćete puno lakše prebroditi”.

Kino klub Zagreb predstavlja grupu građana koja se okupila oko filma kao zajedničkog interesa, a besplatno bavljenje filmom i potpuna autorska sloboda dva su osnovna ideala kojima se Klub vodi. Zahvaljujući raznovrsnoj tehničkoj opremi, danas gotovo svatko može snimiti film, no često se zaboravlja da su za to potrebna izdašna financijska sredstva, što zapravo znači da ga može snimiti svatko tko si može priuštiti sva tehnička pomagala potrebna da se napravi jedan film. Klub zagovara istinsku demokratičnost mogućnosti bavljenja filmom, zbog čega snosi jedinstveni trošak ostvarivanja uvjeta za produkciju. Ta oprema se onda besplatno posuđuje pod uvjetima jednakim za sve članove, a time film kao umjetnost prestaje biti elitna kategorija, mogućnost bogatih ili onih rijetkih koji dobiju pristup akademskom filmskom obrazovanju.

Govoreći o autorskim slobodama, Šuvar kaže kako bi razvijanje ideje bez ikakvog cenzuriranja sadržaja trebalo definirati okruženje svakog umjetničkog pokušaja. “Važno je reći da od filma nikada ne očekujemo da se tretira kao proizvod koji se mora prodati, film nije tržišno namijenjena forma već sredstvo kojom se prenose ideje, koncepti ili oblici vizualnog pripovijedanja. Također, svaki film mora biti neovisan o dominantnim kulturnim idejama, praksama ili politikama. Jedino tako se omogućuje stvarna ideološka sloboda svakog filma”, dodaje.

Kino klub Zagreb služi kao platforma za mnoge filmske ideje, zbog čega je modularne programske strukture, s generalnom tendencijom razvoja novih produkcijskih i umjetničkih, što inovativnijih praksi. “Klub uvijek djelomično funkcionira kao laboratorij ideja naših članova i služi im kao mjesto njihovog, barem inicijalnog razvoja. Mislim da takav sustav u kojem se proizvođači kulturnih sadržaja, na ovaj ili neki sličan način okupljaju i odlučuju o vlastitom djelovanju, predstavlja najbolji i najizdržljiviji model kulturne produkcije. Danas u klubu živimo u razdoblju osviještenog amaterizma, pojma i ideje iza kojeg stojimo i koji predstavlja sve ideale umjetničkog rada kojima težimo. Klub predstavlja demokratični model djelovanja umjetničke organizacije u kojem proizvođači te umjetnosti odlučuju o kolektivnoj i osobnoj participaciji njenom djelovanju” ističe Šuvar, komentirajući današnju ulogu i značaj ovakvih klubova. Njihova je velika prednost, smatra također, što kao udruženja koja djeluju na volonterskoj bazi, mogu preživjeti povremene turbulentne kulturne prilike, iako pritom, naravno, ne mogu ostvariti sve svoje potencijale.

Osim Zagreba i Splita, u Hrvatskoj je od 1999. aktivan i kinoklub “mlađe generacije”, Kinoklub Karlovac, osnovan na inicijativu profesora hrvatskog jezika Gimnazije Karlovac. Tada je bio dijelom školske sekcije pod nazivom Videodružina Gimnazije Karlovac, no nekoliko godina kasnije osnovana je udruga kako bi se izlazećim srednjoškolskim generacijama omogućio nastavak bavljenja filmom. Svojevrsni smisao i strategija djelovanja udruge osmišljeni su najvećim dijelom idejama samih učenika-članova, pri čemu se uloga voditelja svodi na pomoć pri njihovom formuliranju. Primarna djelatnost Kinokluba je rad na vlastitim, autorskim uradcima, kao i promicanje filmske i video kulture i srodnih umjetnosti. Kinoklub Karlovac također je zaslužan za pokretanje Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala, jednih od važnijih kulturnih manifestacija u gradu.

Amatersko bavljenje filmom i vlastito zadovoljstvo koje iz njega proizlazi, te svima lako dostupna oprema i znanje o produkciji filma, osnove su na kojima počivaju kinoklubovi. Javno financiranje ključ je njihova opstanka, a “budućnost besplatnih kulturnih sadržaja ovisi o svijesti onih koji će određivati smjernice razvoja kulturne politike” naglašava Šuvar. “Besplatni ili javno financirani sadržaji koji su široko dostupni nisu bezvrijedni. Oni se ponekad ne mogu preračunati u neku financijsku vrijednost ili to preračunavanje čak može djelovati neukusno. Moramo shvatiti da su besplatni sadržaji u kulturi direktno ulaganje u kvalitetniji život građana”, zaključuje.

Filmska škola Kinokluba Zagreb početnička je radionica scenarija, režije, snimanja i montaže. Polaznici se u Filmskoj školi upoznaju s osnovama režije, kamere, rasvjete i montaže, a podijeljeni u grupe razvijaju scenarije i snimaju svoje kratkometražne filmske vježbe. Osnove režije i pisanja scenarija predaje redatelj Mladen Burić, teorijski i praktični dio iz rasvjete i snimanja vodi snimatelj Almmir Fakić, dok montažu filmova mentorira montažer Jan Klemsche.

Po položenom ispitu polaznici postaju članovima Kinokluba Zagreb što im omogućuje korištenje opreme, prostora i montaže KKZ-a za njihove buduće filmove. Također, sve ostale napredne radionice KKZ–a besplatne su za članove!

Cijena Filmske škole iznosi 800 kuna što je zapravo jednokratna (doživotna) članarina KKZ–a. Predavanja se odvijaju utorkom i četvrtkom u večernjim satima, a škola traje dva mjeseca.

Četvrtkom su na programu rana ostvarenja Wernera Herzoga: 3.10.  Signs of life (1968), 10.10. Even dwarfs started small (1970), 17.10. Fata Morgana (1971), 24.10.  Stroszek (1977) i 31.10. Nosferatu the Vampire (1977).

Kinoklub Zagreb ove sezone uvodi i novi program Kratki petak koji će se odvijati svakog petka u 19 sati prije redovitih Filmskih analiza u 20 sati. Ovaj program bit će posvećen dokumentarcima o povijesti filma te kratkim ostvarenjima redatelja iz aktualnih ciklusa utorkom i četvrtkom. 

Program otvara ciklus kratkih filmova Wernera Herzoga: 4.10. The great ecstasy of woodcarver Steiner, (1971), 11.10. How much wood would Woodchuk chuck, (1976), 18.10. La Soufrière (1977) i Portrait Werner Herzog (1986) te 25.10. Wodaabe: Herdsman of the sun (1989).

Svi programi odvijaju se u dvorani Kinokluba, Trg žrtava fašizma 14, ulaz besplatan. Projekcije utorkom i četvrtkom počinju u 21 sat, petkom u 19 sati.

Glavni program kao i dosad donosi dugometražne i kratkometražne igrane filmove te dokumentarce, dok će u programu Kockice biti prikazani aktualni kratki naslovi domaće produkcije. Kao i prijašnjih godina, ZFF donosi nekoliko stalnih popratnih programa. Moj prvi film u selekciji filmskog kritičara Nenada Polimca ove je godine fokusiran na Poljsku, Bibijada će opet uveseljavati klince čudesnim filmskim avanturama, dok će program Velikih 5 na platna donijeti nove filmove iz Španjolske, Francuske, Italije, Njemačke i Velike Britanije.

Po jedanaesti put bit će održana scenaristička radionica Palunko Hrvatskog filmskog saveza. Ovogodišnje izdanje donosi mnoge novitete i dodatne sadržaje, a osim domaćim sudjelovanje je otvoreno i stranim autorima. Mentori su provjereni scenaristi i filmaši Tomislav Zajec, Dalibor Matanić i Danilo Šerbedžija. Također, bit će odabran i najbolji scenarij koji osvaja šansu da u suradnji s Propeler Filmom bude produciran te doživi premijeru na velikom platnu, u konkurenciji Kockica na idućem Zagreb Film Festivalu.

Palunkova radionica ulazi u svoje drugo desetljeće te da se od prošle godine odvija unutar novopokrenutog edukativnog ZFF-ovog programa Industrija mladost!. Prijave se više ne temelje na SMS ideji već se traže projekti u fazi sinopsisa, a u suradnji s Centrom za kreativno pisanje osigurane su nagrade za drugo i treće mjesto. Bit će održan i pitching polaznika Palunkova kluba, cjelogodišnje radionice razvoja scenarija kratkog filma. 

Namijenjen prvenstveno onima koji su na počecima svog filmskog stvaranja, Palunko se bavi organiziranjem radionica, natječaja, susreta i drugih sadržaja koji su od interesa domaćim scenaristima. Unatrag posljednje tri godine vodi info-point na internetskoj stranici, jedinom specijaliziranom scenarističkom portalu u regiji. Uz Kinoklub Zagreb, Palunko je aktivni član europske mreže mladih filmaša NISI MASA. 

Rok za prijavu na radionicu je 25. rujna. Sve dodatne informacije i uvjete prijave potražite ovdje.

Objave programa Zagreb Film festivala pratite ovdje.

Palunko / ZFF

U 21 sat na rasporedu je njegov posljednji film Ljudi s mliječnog puta koji je na zadnjem ZagrebDoxu osvojio nagradu publike, a na Danima Hrvatskog filma Oktavijana za najbolji dokumentarac. Ljudi s mliječnog puta priča je o napornoj svakodnevici, tjeskobi, planovima i snovima popularnih mljekarica sa zagrebačkih tržnica koje prodaju nešto što može postati hrvatski brend, ali na vjetrometini novih pravila i propisa može i nestati. To su, među građanima Zagreba omiljeni sir i vrhnje. Kako se svjetska politika prelama u životu tih ljudi i njihovih obitelji? Imaju li oni i njihovi sirevi budućnost?

Miroslav Mikuljan rođen je u Križevcima 1943. godine. Diplomirao je filmsku i TV montažu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Kao član Kino kluba Zagreb stekao je titulu Majstora amaterskog filma. Od 1970. do 1990. snimio je brojne dokumentarne filmove i serije, tri TV drame, dva televizijska filma za djecu, dva kratka igrana filma i dva cjelovečernja igrana filma.