Na svečanoj dodjeli nagrada u pulskom muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca Kiklop za pjesničku zbirku godine uručena je Branku Čegecu za zbirku Pun mjesec u Istanbulu: lica, slojevi. Kiklop za urednika godine pripao je Ireni Lukšić iz Hrvatskog filološkog društva, a za knjigu eseja godine pripao je Viktoru Žmegaču za zbirku Filozof igra nogomet: zapisi 2010-2011. Za znanstvenu knjigu godine Kiklop je pripao Antu Peterliću za knjigu Iz povijesti hrvatske filmologije i filma, a za slikovnicu godine Andrei Petrlik Huseinović za slikovnicu Ljubav. Nagradu Kiklop za knjigu godine za djecu i mladež osvojio je Zdenko Bašić za Sjeverozapadni vjetar: o vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog kraja. Kiklop za knjigu inozemnog autora godine pripala je Umbertu Ecu za knjigu Praško groblje, za prijevod godine Sanji Lovrenčić za prijevod knjige Virginie Woolf Kuća duhova i druge priče.

Kiklop za životno djelo uručen je književniku i jednom od najsvestranijih pisaca s ovih prostora Mirku Kovaču, autoru više romana, novela, zbirki, pripovijedaka, eseja, TV drama i filmskih scenarija. Kovač je rođen je 1938. godine u Petrovićima kod Bileće. Studirao u Beogradu, gdje je i živio sve do početka devedesetih godina proteklog stoljeća. Zgrožen miloševićevskom nacionalističkom euforijom, odlazi u Rovinj, gdje i danas živi. Autor je, između ostalih, kultnih knjiga Gubilište, Ruganje s dušom i Vrata od utrobe. 

Izvor: Sa(n)jam knjige u Istri, fotografija: Duško Marušić/PIXSELL

Sonja Manojlović čitat će poeziju iz svoje posljednje zbirke pjesama Hod na rukama, ali i neke pjesme iz novog ciklusa. Dorta Jagić čitat će ulomke iz svojih nedavno objavljenih knjiga: Kauč na trgu (poezija) i S tetovažom nisi sam (proza), dok će Darija Žilić, koja je nedavno dobila nagradu Kiklop za najbolju pjesničku knjigu godine Pleši, Modesty, pleši, čitati ulomke iz prozne knjige u nastajanju, pod nazivom Omara.

Početak je u 19 sati.

Kao i inače, publika će moći postavljati pitanja gošći, a pružit će im se i prilika da osvoje nagrađivani roman Hotel Zagorje.

Ivana Simić Bodrožić rođena je 1982. godine u Vukovaru. Za zbirku poezije Prvi korak u tamu dobila je 2005. godine nagradu Goran za mlade pjesnike kao i nagradu Kvirin. Godine 2010. objavila je prvi roman Hotel Zagorje, koji je iste godine nagrađen Kiklopom za prozno djelo godine.

Upravni odbor knjižne nagrade Kiklop odlučio je da se za životno djelo ovogodišnja nagrada dodjeljuje Predragu Matvejeviću. Kako stoji u obrazloženju, Predrag Matvejević, esejist, proučavatelj angažirane književnosti i sam angažirani intelektualac, jedan je od najistaknutijih književnika u hrvatskoj kulturi druge polovice XX. stoljeća. Kao dugogodišnji profesor na zagrebačkoj romanistici, a poslije na Sorbonni i La Sapienzi, Matvejević je od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća aktivno upoznavao francusku kulturnu javnost s Miroslavom Krležom. Matvejević je s ovom istaknutom autorskom i političkom figurom vodio seriju razgovora koji su izazvali iznimnu pozornost i bili tiskani u više proširenih izdanja. Svoje poimanje angažmana Matvejević je osobito pokazao polemikama, poput one oko Grobnice za Borisa Davidoviča Danila Kiša, kao i mnogobrojnim prosvjednim pismima uglavnom upućenim jugoslavenskim i istočnoueropskim političarima, u kojima je branio mnoge političke disidente. Sklonost eruditskoj prozi kulturno-povijesne tematike, u kojoj se esejizam enciklopedijskih stremljenja prepleće sa smislom za slikovite detalje, započinje nakon svoje najglasovitije knjige Mediteranski brevijar, a potvrđuje recentnijim djelima Druga Venecija te Kruh naš.

Popis nominiranih autora u ostalim kategorijama možete pogledati na istaknutom linku. Drugi krug glasovanja otvoren je do 27. listopada, a objava dobitnika i svečana dodjela nagrada Kiklop bit će održana posljednjega dana istarskog sajma knjige, 11. prosinca u 12 sati u Muzejsko-galerijskom prostoru Svetih srdaca.

Sa(n)jam knjige se održava od 2. do 11. prosinca u prostorima pulskog Doma hrvatskih branitelja.

Izvor: Sa(n)jam knjige

Meni je dopušteno malo zajebancije, ipak sam ja jedan neiživljeni mladac, a ne, ne znam, intelektualac kalibra jednog akademika ili prvog čovjeka uglednog sajma knjiga ili možda zamjenika predsjednika HHO-a. Nema više šale, odsad samo ozbiljno, obećajem.

Ovih dana niste mogli otvoriti internetski portal, dnevnu tiskovinu ili inu periodiku bez da vas je dočekalo lice Nives Celzijus (Drpić?). Ništa čudno, reći ćete, događalo se to i prije. Starlete i njihove zvizdarije pune medijski prostor dan za danom, samo se imena mijenjaju; jučer Simona, danas Nives, sutra Vlatka pa opet Simona i tako unedogled. Osjetilna perzistencija je učinila svoje tako da njihove face u sredstvima za posredovanje informacija više ne doživljavamo kao strano tijelo. Ovaj posljednji incident ipak je po nečemu poseban. Ovaj put se hrvatska pamet pokazala glupom.

Idemo redom. Nives Celzijus je napisala knjigu Gola istina koja se navodno prodala u preko 50 000 primjeraka, to valjda svi znate. Egzaktne brojke nisu sad toliko ni bitne, nitko ne dovodi u pitanje činjenicu da je prva hrvatska starleta potpisala djelo koje je prodano u najviše primjeraka. Osokoljena tim uspjehom (a kako ne bi bila?) očekivala je da će iz Pule kući odnijeti 6 kg tešku statuu Kiklopa – nagradu koja se, između ostalog, dodjeljuje za hit godine. Hit godine je, bar kako sam ja protumačio uvjete natječaja, knjiga koja se najviše čitala u protekloj godini. Tko i kako određuje koliko se nešto čitalo? Renomirana agencija Puls na temelju broja prodanih knjiga u knjižarama i posuđenih u knjižnicama. Dosad je sve jasno, nadam se. Pulsovci su svoj dio posla uredno obavili i dobivene podatke proslijedili Upravnom odboru Sajma knjiga. E, tu postaje zanimljivo. Akademik Nemec, jedan od članova UO-a istupio je sa svoje funkcije jer su kriteriji za dodjelu nagrade netransparentni i jer je UO tu samo da proglasi unaprijed određene pobjednike. Sve bi to bilo u redu da nisu kriteriji bili od prvog do zadnjeg slova isti prošle godine, i pretprošle godine, ma za ne falit’ i prije tri godine pa se nitko nije bunio. Ali ne žurimo sa zaključcima. Očito je samo da im se nisu svidjeli rezultati ankete koju su došli iz Pulsa. I što su napravili? Ukinuli su nagradu u 5 do 12!

Sa(n)jam knjige za predsjednicu ima Magdalenu Obradović Vodopiju. Objašnjenje koje je došlo iz njenih usta bilo bi stvarno šteta parafrazirati. Ona priznaje da je Nives najprodavanija spisateljica, ali da iz moralnih razloga i vlastite savjesti ne može Kiklopa dati u ruke Nives Celzijus. Rečenica, kako vidite, vapi za dubljom semantičkom analizom. Priznaje da je Nives spisateljica. To valjda implicira da je napisala književno djelo. Lijepo od nje da tako misli. Ja nisam bio baš siguran u to pa sam otišao na internet, malo kuc-kuc po tipkovnici i, vidi stvarno, autoritet KGZ-ovog kataloga nije ostavio mjesta sumnji. Gola istina spada redom u hrvatsku književnost. Memoare. Dnevnike. Životopise. Ali to ionako nije bilo upitno gospođi Vodopiji. Ona nagradu ne može dati zbog moralnih razloga i vlastite savjesti. Tu mi, moram priznati, već puno toga nije jasno. Što se to točno ogriješilo o savjest direktorice sajma u Puli? Dva su moguća odgovora. Možda se kategorički imperativ odnosio na sadržaj knjige, bludničku goru prošlost naše Nives čiju ljagu ni don Kaćunko osobno uz svesrdnu Božju pomoć ne može oprati. Ako je tako, neću joj ništa prigovoriti, sve mi je jasno i gospođi Vodopiji mogu samo poželjeti blagoslovljen Božić i sretnu novu 1509. godinu.

Ako pak nisu u pitanju sadržajni, već minimalni estetsko-formalni razlozi kojima nemušto štivo naše Ines jednostavno ne može udovoljiti, onda argumenti gospođe Vodopije ne piju vodu. Hit godine je valjda jedina kategorija za koju pravilnik eksplicitno kaže da ne vodi računa o estetskim već čisto o tržišnim kriterijima pa kao takva sama po sebi, je li, isključuje upletanje Upravnog odbora. I točka. Ukinuti nagradu za koju si sam postavljao kriterije u zadnji čas (a ne elegantno čim je objavljena Niveskina autobiografija ako već nisu htjeli da paradira po Puli) govori o tvom kredibilitetu i debilitetu. Jednog ima, drugog nema.

Nije tu sve završilo. Direktorica kaže da su neki dosadašnji dobitnici nagrade prijetili da će vratiti svoje nagrade. Pa tko je sad tu lud? Sad bismo mi hlebinci svi odreda trebali povjerovati da je cijela ova strka oko gospođe Drpić izazvala čir na dvanaestercu u jednog Dana Browna pa je on, jadan cijeli snervan, sasuo u sebe dva Gastala i momentalno poslao svog Kiklopa preporučenom pošiljkom natrag u Pulu. Ili da je jedan Coelho pročitavši spisak ovogodišnjih laureata trčećim korakom pošao ravno do kontejnera sa svojim Kiklopom u jednoj, a vrećom punom smeća u drugoj ruci. I naši utorkaši mi izgledaju kao inteligentni i pristojni ljudi koji ne bi dvaput trepnuli kad bi se kojim slučajem Kiklop skrasio u vitrinama doma Drpićevih. Ne znam, možda i griješim.

Što su još pričali zlobni jezici? Da je Nives knjigu sigurno potpisala, a da je manje sigurno je li je napisala. Pisanje knjiga nije igranje šaha, pravilima jasno kontrolirana aktivnost u kojoj ne možeš poći ni u wc, a da te netko ne optuži za varanje. S jednakim pravom možemo se zapitati je li Anti Tomiću žena napisala sve te puste knjige. Da je Dino Drpić pokupovao veći dio knjiga svoje drage. Sasvim moguće, to bi objasnilo zašto je upao u dugove. Da je ovo, da je ono i još ponešto.

Ispao je iz svega toga pristojan komad afere kojem se još ne nazire kraj. Na kraju krajeva, kako god se ovo rasplelo bit će dobro za Nives. Njoj je svaka reklama dobra reklama. Ta tvrdnja nikako ne vrijedi za jedan sajam knjiga koji imalo drži do sebe. Glavni i odgovorni u Puli jamačno se već danima pitaju što im je sve to trebalo. Nije da ih ne razumijem.

Volio bih i ja živjeti u zemlji koja bi Palahniuku dala nagradu za hit godine. Ali, Palahniuk nije imao hit godine u Hrvatskoj. Imala ga je Nives Celzijus. I to je GOLA ISTINA.