Privredna reforma 1965. godine učvrstila je tržišnu orijentaciju društvenih poduzeća, vikend se produžava, a raste dostupnost privatnih automobila. Nakon pada zloglasnog ministra unutarnjih poslova Jugoslavije Aleksandra Rankovića 1966. godine liberalizacijske se tendencije intenziviraju. Otvaraju se granice, a sa Zapada dolaze i njegovi kulturni proizvodi. 

U tom je kontekstu 1964. godine, odlukom Skupštine općine Centar, osnovan Kulturno-informacijski centar – KIC, pod tadašnjim imenom Centar za kulturu i informacije. Radom je CKI započeo 1965., a preimenovanje u KIC uslijedilo je 1985. godine. Tijekom prvih desetljeća svoga rada, Centar je imao informativno-političku funkciju praćenja te interpretiranja domaćih i stranih događaja, kao i informiranja o njima, pri čemu je ove funkcije vršio putem održavanja književnih, filmskih i glazbenih programa, organiziranja čitaonica te galerija.

Od glazbe je pritom prevladavao jazz, dok su u fokusu filmskih programa naročito bili domaći i strani filmovi koje su članovi galerije smatrali vrijednima, ali koji nisu imali publiku. Centar je također bio mjesto održavanja diskurzivnih programa, primjerice o urbanističkim pitanjima – što možda i ne treba čuditi s obzirom na to da je vodeći hrvatski i jugoslavenski arhitekt Vjenceslav Richter osmislio i projektirao interijer CKI-ja/KIC-a.

Šezdeset godina nakon osnivanja Kulturno-informacijskog centra u Teslinoj ulici – u prostorijama Galerije Forum – 17. prosinca 2025. svečano je otvorena izložba 60 godina KIC-a, s posebnim naglaskom na prvih dvadeset godina njegova djelovanja, a koja je bila otvorena do 31. siječnja. Osim u Teslinoj ulici, izložba se održava i u drugim prostorijama KIC-a, odnosno i u Preradovićevoj ulici – u Galeriji na katu te u prostoru na polukatu, neposredno iznad KIC-ova kafića. Autorica izložbe je Jelena Pašić. Za koncepciju i dizajn izložbenog postava i vizualnog identiteta pritom su odgovorne Iva Maria Jurić i Petra Milički, dok je kreativni producent izložbe Hrvoje Hribar.

Četiri godine nakon otvaranja Centra za kulturu i informacije, 1969. godine, na inicijativu hrvatskog slikara Ede Murtića osnovana je u Teslinoj ulici Galerija Forum, koja je bila moje prvo odredište prilikom posjete izložbi. Smještena u prizemlju i na gornjoj etaži, Galerija Forum djelovala je kao prodajna galerija i okupljalište modernističke umjetničke scene. Osim Murtića, ondje su se okupljali i drugi istaknuti umjetnici jugoslavenskog perioda, poput kipara Koste Angelija Radovanija, slikara Ferdinanda Kulmera i Zlatka Price te pjesnika i kasnijeg političara Vlade Gotovca.

Sama je Galerija bila utemeljena na načelima tzv. socijalističkog samoupravljanja, stoga su članovi galerijske institucije sami odlučivali – unutar okvira državno postavljenih granica – o njezinom programu. Također su sami određivali odnos s javnošću, odnosno s umjetničkim tržištem, s obzirom na to da je galerija – kako se navodi u jednom od tekstova koji prate izložbu – “živo radila na tome da postane posrednik između potreba javnosti i stvaralaštva, da kvalitetno umjetničko djelo pronađe ambijent svoga života i egzistiranja”. 

Ipak, kao što je i u samim izložbenim materijalima navedeno, Galerija je razvila i određenu mjeru ekskluzivnosti s obzirom na to da su kriteriji članstva u njoj ovisili o umjetničkoj reputaciji. To je dovelo do osnivanja Studija Galerije Forum 1971. godine, s fokusom na okupljanje mlađih umjetnika koji još nisu bili izgradili reputaciju starijih kolega. Bilo je impresivno, pored tekstova o osnivanju Galerije, vidjeti i preslike novinskih članaka ili njihovih naslova koji su isticali međunarodni aspekt rada Galerije Forum, podsjećajući tako na relativnu otvorenost Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prema zapadnom, tržišno-kapitalističkom svijetu, koji su jugoslavenski umjetnici posjećivali. Među njima su naslovi poput “Forumovci u Milanu” iz 1981. te “Naši umjetnici u Campu” iz 1984. godine.

Gornja je etaža Galerije Forum, međutim, nudila drugačiji tip sadržaja. Umjesto blokova tekstova, fotografija i preslika novinskih članaka, na njoj se mogu pronaći dva velika ekrana, pored kojih se mogu pronaći parovi slušalica. Ovaj je dio izložbe, naime, proveden u suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom, iz čijeg su arhiva izabrani videozapisi koji se tiču tema povezanih s Galerijom Forum, kao i trivijalnijih događaja iz razdoblja Jugoslavije – poput videozapisa o bezvremenskim problemima zagrebačkog prometa. Neki su videozapisi i iz razdoblja nakon raspada Jugoslavije, poput priloga o umjetničkoj suradnji “forumovaca” Ede Murtića i Vlade Gotovca s jasno nacionalnim temama. 

Galerija na katu i postav u polukatu u prostorima KIC-a u Preradovićevoj nudila je manje tekstualnog materijala od Galerije Forum. Zidovi polukata bili su oblijepljeni plakatima i posterima, tj. najavama i promocijama raznih događaja: stranih i domaćih filmova – uključujući dokumentarne – i filmskih tribina, glazbenih slušaonica i tribina, izložbi i predavanja. Glazbene slušaonice, treba istaknuti, promovirale su strani blues i jazz, ali i limenu glazbu. Bilo je zanimljivo vidjeti i fotoaparat – ili što je već ova nezgrapna naprava bila – iz onog vremena. Na katu su, nadalje, bili samo projektori te bijela platna na zidovima. Na njima su se, kao u Galeriji Forum, prikazivali videozapisi iz arhive HRT-a.

Valja spomenuti i digitalni arhiv KIC-a, koji obuhvaća čitavo šezdesetogodišnje razdoblje koje se obilježava, a dostupan je na adresi arhiv.kic.hr, kao i na kompjuteru u prostoru na polukatu u Preradovićevoj. Arhiv je bogat, a osim što uključuje tematske kolekcije Richterov KIC, Osnivači Galerije Forum, KIC60 i Lica KIC-a – pri čemu je sadržaj nekih od njih već uključen u izložbu – omogućuje i istraživanje arhiva prema pojmovima, povezanim osobama, programima ili događajima te razdobljima. Moguće je pretraživati arhiv i prema vrsti dokumenta – od fotografija i portreta sve do novinskih članaka i videozapisa – kao i prema obliku djelatnosti: bilo filmskoj, galerijskoj ili glazbenoj, bilo da je riječ o fotografskoj arhivi, izdavaštvu, panelima ili tribinama te razgovorima ili susretima. 

Što se tiče tematskih kolekcija koje je moguće vidjeti jedino pretražujući digitalni arhiv – za razliku od multimedijske KIC60 ili Osnivači Galerije Forum – valja istaknuti kolekciju Lica KIC-a, koja uključuje, kako sami autori_ce navode, “tek neka imena koja su ostavila trag u ustanovi”. Stoga nju sačinjavaju pretežito fotografije i portreti, a među “licima KIC-a” nalaze se, pored već navedenih osoba, i poznati hrvatski književnici kao što su Gustav Krklec, Jure Kaštelan, Dobriša Cesarić i Dragutin Tadijanović. Pored njih treba primijetiti i imena inozemnih umjetnika kako s tržišno-kapitalističkog Zapada – poput talijanskog redatelja, pisca i pjesnika Piera Paola Pasolinija, koji je KIC posjetio 1970. godine, novinarke Oriane Fallaci te pjesnika Giuseppea Ungarettija – tako i s “realsocijalističkog” Istoka, kao što je mađarski književnik Zoltán Csuka, ili sovjetski režiser Grigorij Čuhraj.

Sve u svemu, kao pripadniku generacije koja nije imala doticaja s KIC-om – osobno mi je čak i posjet KIC-ovom kafiću tijekom izložbe bio prvi – nisam s izložbe otišao s mnogo dojmova koji bi se mogli opisati na drugačiji način nego kratko: “Zanimljivo”. Tome vjerojatno doprinosi i izrazito činjenični pristup izložbe – sama Galerija Forum bila je puna raštrkanih faktički gustih tekstova o njezinom osnivanju i radu, uz crno-bijele fotografije koje prikazuju neimenovane članove i događaje – koji bi vjerojatno kod pripadnika generacija koje su iskusile “zlatno doba” KIC-a pobudilo nostalgiju. Kod mene to, međutim, nije bio slučaj.

Tekst je nastao u sklopu programa Kulturpunktove novinarske školice.

Kratku povijest KIC-a iznio je njegov trenutni ravnatelj Hrvoje Hribar, a posjetiteljima su se obratili i zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet te autorica koncepta izložbe Jelena Pašić. Hribar je najavio i javno dostupan digitalni arhiv KIC-a u kojem je okupljena dokumentarna građa više od šest desetljeća kulturnog djelovanja Centra.

Postav izložen u Galeriji Forum sastoji se od fotografija iz razdoblja između 1965. i 1985. godine i popratnih tekstova koji situiraju KIC u lokalni kontekst u vrijeme socijalističkog modernizma. Izložbu, koja digitalni arhiv nastoji prikazati u analognoj izložbenoj formi, oblikovale su dizajnerica Petra Milički i arhitektica Iva Maria Jurić, prema konceptu Jelene Pašić.

Pašić je u govoru povodom otvorenja istaknula kako je ovom izložbom obilježeno razdoblje u kojem su umjetnost i kultura imali jasnu društvenu ulogu zbog čega je KIC-u “od samog početka bila važna riječ – pisana, govorna, razmjena, komunikacija, dijalog. Za ovu prigodu, prva dva desetljeća odlučili smo akcentuirati kroz mali narativ koji na primjeru KIC-a i Galerije Forum pokazuje kako se taj dijalog odvijao i tko su bile ključne figure na tadašnjoj sceni.”

Osim arhivskih fotografija i tekstova izloženih u Galeriji Forum, u Galeriji na katu KIC-a predstavljena je kompilacija materijala iz arhiva Hrvatske radiotelevizije koja sažima programsku djelatnost KIC-a i Galerije Forum od sredine šezdesetih do osamdesetih godina. U izložbu je uključena i radijska instalacija sastavljana od komentara i iskaza umjetnika Ede Murtića, Đure Sedera, Zlatka Price, Koste Angelija Radovanija, Ferdinanda Kulmera i Ivana Kožarića. Multimedijalni dio izložbe oblikovali su montažerka Klara Šovagović i oblikovatelj zvuka Luka Gamulin.

Programom povodom šezdesete obljetnice KIC je predstavio dio svoje povijesti kroz izložbeni postav i digitalni arhiv, podsjećajući na ulogu Centra u kulturnoj sceni Zagreba. Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja, a Jelena Pašić poručila je posjetiteljima da ju razgledaju i dozvole da ih obuzme arhivska groznica.

Radi se o prostornoj audiovizualnoj instalaciji koja se sastoji od dva djela. Prvi dio je fizički smješten u prostoru, a to je zemljani humak po kojemu su rasuti novčići s motivima kukaca. S vremenom iz novčića proklijava u njih utisnuto sjeme. Drugi dio je zvučna i video instalacija pod nazivom Simfonija kukaca, koja zvukove različitih kukaca transformira u zvukove slične mehaničkim.

U tom pogledu, Servis klime iz naslova izložbe odnosi se “na vitalnost kukaca u klimatskom životu Zemlje. Njihovu nevidljivu, ali dragocjenom radu dugujemo uvjete zbog kojih opstajemo na ovom planetu”, pojašnjava najavni tekst.

Kustosica izložbe, Stephanie Peršić piše u predgovoru: “Plemeniti metali, u razmjenskom smislu, sadrže najvišu vrijednost od pamtivijeka. Kukci su, s druge strane, nekoć bili čašćeni kao božanska utjelovljenja, dok su danas pretežno ‘tragovi na potplatu cipele’. Povezivanjem antipoda stvorena je snažna sugestija vrijednosti koje se mijenjaju ovisno o društvu i njegovim silnicama.”

Izložba se može posjetiti do 1. listopada. Više detalja pronađite ovdje.

Zgraf je međunarodna manifestacija posvećena grafičkom dizajnu i vizualnim komunikacijama, koja se od 1975. godine održava u Zagrebu. Organizator je Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), a cilj manifestacije je potaknuti raspravu o dizajnu kao profesiji i njegovoj ulozi u društvu.

Zgraf okuplja dizajnere_ice, kritičare_ke i teoretičare_ke kako bi kroz izložbe, predavanja i diskusije otvorio pitanja o suvremenim izazovima dizajnerske struke. Bankovljeva izložba u sklopu ovogodišnjeg izdanja ističe se kao jedan od ključnih događanja, a umjetnik na 13. Zgrafu sudjeluje i kao član međunarodnog žirija za dodjelu nagrada.

Kako napominju organizatori_ce događaja, riječ je o predstavljanju jednog od najzapaženijih suvremenih autora u području grafičkog dizajna, poznatog po osebujnom i eksperimentalnom pristupu plakatu.

Peter Bankov rođen je u Minsku, gdje je započeo školovanje kao kipar, a kasnije se u Moskvi usavršavao kao ilustrator i dizajner knjiga. Danas živi i radi u Pragu, gdje djeluje kao dizajner i sveučilišni profesor.

U najavi tribine pojašnjavaju kako je self-care ideja koja “svoje korijene vuče iz teorija i praksi marginaliziranih skupina, prije svega Afroamerikanaca u vrijeme Pokreta za građanska prava i ljudi oboljelih od kroničnih bolesti. Od Audre Lorde i Bell Hooks, preko Tricie Hersey, pa do TikTokerice Imani Barbarin, pokušale su rekontekstualizirati self-care kroz antikapitalističku, intersekcionalnu i antiejblističku prizmu, kao i kritizirati pojavu njegovog zlog, konzumerističkog dvojnika.”

Više informacija pronađite ovdje.

Radovi na zadanu temu mogu biti izvedeni u bilo kojem mediju, pod uvjetom da autor_ica u tome mediju radi po prvi put. Kako stoji u tekstu natječaja, “ovogodišnje izdanje Festivala prvih bavi se odnosom suvremene tehnologije i budućnosti. Uz odabrane kritičke i inovativne umjetničke radove oblikovat će se izložbeni, diskurzivni, izvedbeni i radionički program, a pozvani kreativci, stručnjaci, amateri, mladi i stari – bavit će se svojevrsnim ‘kratkim spojem’ koji nastaje kad tehnologija počne upravljati ljudskim životima.”

Izvan konkurencije, prihvaćaju se i radovi povezani s temom u mediju u kojem su autori_ce već radili_e. U prijavi na natječaj potrebno je priložiti opis rada, kratku biografiju autora_ice i kontakt putem maila na adresu festivalprvih@gmail.com. 

Izložba 23. Festivala prvih održat će se u Galeriji Događanja, u KNAP-u – Centru kulture na Peščenici i u Galeriji na katu Kulturno-informativnog centra KIC-u u Zagrebu početkom studenog 2025. godine. Više detalja pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 5. srpnja.

Organizatori_ce ovim događajem nastoje istaknuti značaj domaće dokumentarne produkcije te potaknuti javni dijalog o aktualnim temama unutar dokumentarističke zajednice.

Program prvog dana uključuje dvije panel-diskusije. Prva, pod nazivom Distribucija dokumentarnog filma, dio je diskurzivnog segmenta Doku-diskurziv, a u njoj će sudjelovati Seid Ružić, voditelj kinodistribucije i marketinga u tvrtki MCF – MegaCom Hrvatska, Marcella Jelić, koordinatorica kinodistribucije u Restartu, te Klara Berdais, Restartova asistentica distribucije. Rasprava će se fokusirati na izazove i iskustva distribucije dokumentaraca u hrvatskom kontekstu.

U 21.45 sati, u okviru programa Aktualni trenutak hrvatske dokumentaristike, producent Tibor Keser, redatelj Ivan Ramljak i producentica, redateljica i montažerka Dana Budisavljević predstavit će inicijativu DOK Hrvatska, koja za cilj ima povezivanje domaćih dokumentarista i jačanje profesionalnih standarda unutar sektora.

Drugog dana programa, 12. lipnja u 20 sati, redakcija portala Dokumentarni.net (Janko Heidl, Iva Rosandić, Lucija Furač, Silvija Bumbak, Sara Simić i Hrvoje Krstičević) dodijelit će Nagradu Dokumetar za najbolji hrvatski dokumentarni film u 2024. godini. Uz to, urednik portala Hrvoje Krstičević uručit će posebnu nagradu Top of the Docs najboljem domaćem dokumentarcu iz prethodne godine prema vlastitom izboru. Nakon dodjele slijedi projekcija filma Motel (2023.) redatelja Filipa Mojzeša, uz razgovor s autorom.

U 21 sat započinje panel Aktualni trenutak hrvatske dokumentaristike: Obiteljski dokumentarni film, na kojem će redatelji Silvestar Kolbas, Dalija Dozet i Izidor Bistrović podijeliti svoja iskustva rada na filmovima s fokusom na obiteljsku tematiku.

Ulaz na festival je slobodan, a više detalja pronađite ovdje.

Prijave se šalju putem online obrasca, a potrebno je dodatno priložiti: ogledni materijal rada/izložbe/projekta, životopis prema Formularu za CV i skice postava.

HDLU, ovisno o visini odobrenih sredstava, pokriva troškove honorara umjetnika_ice, honorar autora_ice predgovora, prijevod na engleski, lekturu, smještaj i put umjetnika_ca izvan Zagreba, prijevoz radova izvan Zagreba, PR aktivnosti, koordinaciju izložbe te ostale troškove prema dogovoru i odobrenim sredstvima. 

Prijedlog programa za 2026. odabire se prema mišljenju Umjetničkog savjeta Meštrovićeva paviljona u sastavu: Mia Akrap, Branka Benčić, Tomislav Buntak, Ivan Fijolić, Vida Meić, Leila Topić, Josip Zanki.

Više informacija o natječaju pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 30. lipnja.

Onda vidim Tanju debitantski je film u kojem se Lerotić sa svojim suradnicima bavio fotografskim kolažnim filmom, odnosno igranim filmom sastavljenim isključivo od fotografija, kako bi ispričao je priču o ljubavi i prihvaćanju bolesti. Njegov prvi dugometražni igrani film, Sigurno mjesto, također je spoj inovativnog i emocionalnog pristupa, a temeljen je na osobnim iskustvima obiteljske traume.

Ulaz na projekcije je besplatan.

Po mnogima Keatonov prvi značajniji uradak, Naše gostoprimstvo (1923), prepliće južnjačku osvetničku tradiciju s motivima Romea i Julije. Dugi tjedan ciklusa otvorit će parodija Kazalište (1921) i pustolovna komedija Navigator (1924) o razmaženom bogatašu nasukanom na napuštenom brodu, poznata po antologijskim podvodnim prizorima.

Brod (1921) prati nespretnjakovića koji se bori s izgradnjom i upravljanjem čamcem, a u filmu Sherlock Jr. (1924), zapamćenom po izvedbi iluzije “ulaska u ekran”, protagonist je kino prikazivač koji sanja da postane detektiv. Kao mladić koji od urbanog života bježi na Divlji zapad, Keaton nastupa u filmu Naprijed na zapad (1925).

Napetosti na Divljem zapadu nastavljaju se u filmu Zla sreća (1921) gdje se nespretni mladić nađe usred sukoba između Indijanaca i kolonista, dok u Sedam prilika (1925) Keaton tumači ženika koji u 24 sata mora pronaći mladenku kako bi naslijedio bogatstvo. Svoju tjelesnu spretnost Keaton pokazuje u filmu Buster boksački prvak (1926) glumeći nježnog mladića iz visokog društva koji je slučajno zamijenjen sa svojim boksačkim imenjakom.

U filmu General (1926) Keaton tumači inženjera kojem vojnici otmu vlak i djevojku, pa kreće u potjeru po pokretnom vlaku bez pomoći dublova. Kratki film Pajkani (1922) bilježi bijeg pred stotinom statista u policijskim uniformama, a Koledž (1927) sportske akrobacije kojima povučeni mladić nastoji osvojiti srce djevojke.

Snimatelj (1928) prati fotografa koji pokušava postati snimatelj vijesti, a posebno se ističe scena trčanja kroz gužvu, snimana bez dozvole i upozorenja prolaznicima na njujorškim ulicama. Ciklus će zaključiti Steamboat Bill, Jr. (1928). Film je prepoznatljiv po sceni u kojoj Keaton nepomično stoji dok se pred njim urušava fasada kuće, a prati sina kapetana parobroda koji dolazi preuzeti obiteljski posao, ali razorni uragan izaziva kaos.

Više informacija o programu i ulaznicama potražite ovdje.