Radi se o područuju istraživanja kojim se bavilo tek nekoliko kazališnih stručnja, kritičara i publicista, a autoričin se pristup temelji na analizi kulturne politike, zakonodavstva i organizacije.

“Autorica polazi od pretpostavke da bi zakonodavni okvir nužno trebao utjecati na kazališnu praksu, pa zbog toga istražuje kazališno zakonodavstvo, dokumente kulturne politike te akcije civilnoga društva”, piše u recenziji knjige Darko Lukić i dodaje: “Cilj je straživanja Vitomire Lončar utvrditi nesuglasje između kulturne politike i prakse kazališnog života u Hrvatskoj, pri čemu je izostanak koherentne kazališne zakonske regulative, te nepridržavanje i one postojeće, doveo organizacijske oblike hrvatskoga kazališta u neuređeno stanje koje se reflektira na kulturnu proizvodnju u cjelini. Polazeći od uvida kako je ustroj kazališnog života u Hrvatskoj u tranziciji ostao petrificiran, Lončar u ovom radu prikazuje zakonodavne korake te druge mjere kulturne politike koje su dovele do takve situacije.

Knjiga Kazališna tranzicija u Hrvatskoj je, kako tvrdi Lukić, izvoran doprinos teatrološkom istraživanju suvremenog kazališnog života u Hrvatskoj, budući da – izuzev znanstvene obrade kazališnog zakonodavstva kojime se u kontinuitetu bavio Nikola Batušić – o navedenoj temi ne postoje sustavne analize.