Iz predgovora Katarine Duplančić: “Multimedijska ambijentalna instalacija Lee Anić postavljena u zapanjujućoj galeriji Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih satkana je od zvučnih zapisa čitanja, analognih dijaprojekcija i nađenih objekata postavljenih u prostor. Motiv koji objedinjuje ove pojedinačne radove sveprisutan je u razgovorima na našim intimnim, ali i nacionalnim razinama: gradilište.

Prostori su to koje kao djeca vidimo zanimljivim poprištima izgradnje nečeg novog, a koje kroz odrastanje počinjemo shvaćati kao bolne točke transformacije poznatih krajolika u nove tvorevine. Koristeći analogni film, analognu fotografiju i zvučne zapise čitanja datih tekstova, Lea Anić ne pristupa ovom umjetničkom istraživanju na arhivsko-didaktički način, već ga oblikuje kroz spekulativno promišljanje o društvenim fenomenima i kontekstima njihovog nastajanja.”

“Vjerojatno niste čuli za pojam interobjekt, ali sigurno jako dobro poznajete njegovo značenje. Svi predmeti i osobe u našim snovima ili fantazijama koji se doimaju poznatima, koji su dijelovi one bizarne doline, koji se nalaze na međi između dva objekta ili ideje; sve one fantastične kombinacije u kojima je spojeno više poznatih pojava – to su interobjekti, nemoguće pojave koje u snu imaju savršenog smisla.
Andrea Taraš svojom izložbom Promjenjivo stanje stvari nam pripovijeda o tom fenomenu interobjekata.
Pronađene potrošne objekte, građevne materijale i alate iz radionica slaže u konstrukcije koje nemaju jasnu namjenu, a svim tim predmetima poništava njihovu originalnu funkciju. Ovakva dekonstrukcija predmeta i njihovo ponovno slaganje u novotvorene forme kubistički je pristup analizi stvarnosti, što čini prvi temelj Andreinog rada.

Drugi korak u razvoju rada je snimanje takvih konstrukcija i interakcije s njima, što omogućuje prenošenje tih tvorevina u drugo vrijeme i prostor. Treći korak je naslagivanje projekcija snimljenih materijala preko galerijskih zidova te preko samih predmeta, sada postavljenih u prostor galerije. Zajedno s audio zapisima snova, ovo sve stvara jednu ambijentalnu instalaciju koja ispipava delikatno tkivo naše stvarnosti i naših snova. Objekti koji su prisutni u stvarnom prostoru galerije se pretaču i u projekciju, odnosno ulaze u virtualni prostor videoprojekcije. Njihove sjene također oblikuju virtualni prostor, čime se stvara nekakav kvantni interprostor, koji istovremeno postoji, ali i ne postoji.

Andrea Taraš nas ovom izložbom, čini se, upoznaje s pojavama koje istovremeno postoje i u stvarnom i u virtualnom svijetu, s prostorima koji postoje, ali i ne postoje, kao i sa stvarnošću koja je relativna i prepuna mogućnosti”, u predgovoru izložbe piše Katarina Duplančić.

Gradnja Doma mladih započela je 1974. godine uoči Mediteranskih igara, uz još nekoliko kapitalnih projekata, no izgradnja je uskoro stala i čitavih petnaest godina prostor je bio prazan. Grad Split tek 1996. godine osniva Kulturno središte mladih Split kojem daje zgradu na upravljanje. Od 2004. do danas, još uvijek nedovršenom zgradom upravlja gradska ustanova Multimedijalni kulturni centar Split.

Godine 1994. u prostoru tada derutnog, neožbukanog i zapuštenog Doma mladih gerilski je organiziran Art Squat, trodnevna manifestacija koja je prerasla u višemjesečni program koncerata i performansa. Njemu je prethodilo dugotrajno čišćenje prostora. “Kroz tu akciju se gradskim vlastima pokušalo pokazati da Dom mladih postoji i da bi trebao biti funkcionalan s obzirom da u Splitu postoji velik broj pojedinaca i organizacija kojima je potreban prostor za rad”, opisao je tadašnje stanje na kulturnoj sceni mladih Darko Čop iz splitske Info zone. Krajem 1990-ih ponovno se aktualiziralo pitanje Doma mladih, kada je Grad osnovao Kulturno središte mladih, instituciju za upravljanje Domom, čiji ravnatelj je bio ujedno i predsjednik Mladeži HDZ-a. “Oni nisu radili ništa, već su se oslanjali na udruge mladih ili pojedince kojima bi ustupili prostor za koncerte, a kasnije su prikazivali te programe kao svoj rad. Činjenica je da zgrada Doma nije, iako smo mi to tražili, predana na upravljanje mladima ili nezavisnoj kulturi, već se sve svodilo na ustupanje prostora za koncerte, ali na način da mladi nemaju autononomiju da rade što bi htjeli, već je trebalo pregovarati oko svakog programa”, kaže Čop.

Nepostojanje prostora u kojem će mladi preispitati vlastite identitete i pronaći načine za kreiranje istih i činjenica da je zgrada Doma mladih više od dvadeset godina zjapila prazna i nedovršena potaknulo je 2001. godine građansku kampanju Dom mladih – mladima. Inicijativa je rezultirala potpisivanjem ugovora s Poglavarstvom Grada Splita čime se Koaliciji udruga mladih (KUM), prvoj koaliciji udruga u Hrvatskoj registriranoj te iste godine, dodijelio na korištenje betonski podrum Doma mladih, bez instalacija i infrastrukture. Taj prostor zamišljen je kao kotlovnica, a KUM-ove udruge su ga opremile za koncertnu, izlagačku i drugu djelatnost te on do danas djeluje pod nazivom Klub Kocka.

Trenutne udruge članice KUM-a su KLFM – radio u zajednici, Udruga mladih za promicanje aktivizma Aktivist, Kulturno-umjetnička udruga ROMB, Dišpet – udruga za nezavisne medije i kulturu, Studio ¾, Foto-audio projekt FAP, Mavena – 36 njezinih čuda, Noćna leptirica, SOK (Sustav Otvorenog Koda). Glavni izvori financiranja KUM-a su Ministarstvo kulture RH i Grad Split, a kao vlastiti izvor prihoda i kanal za bolje i potpunije funkcioniranje kluba, KUM također u vlasništvu ima firmu Agregat d.o.o. koja upravlja Kockinim šankom. Svi programi, sadržaji i poslovi ostvaruju se zalaganjem tridesetak volontera: administracija, organizacija, foto dokumentacija, održavanje prostora, tehnička podrška, dizajn, održavanje web stranice, dijeljenje promotivnih materijala. U Kocki se godišnje održi oko 100 dnevnih i 100 večernjih programa. Petnaestu godišnjicu rada obilježili su 21. svibnja svečanim zatvaranjem koncertne sezone uz nastup Dječaka, ABOP-a i Punčki.

“Svake dvije godine KUM mijenja svoje predsjedništvo, ali još je češća izmjena ljudi koji provode svoje vrijeme u prostorima kluba. Svako nekoliko mjeseci pojave se nova lica željna sudjelovanja, novi mladi organizatori, novi dizajneri, novi tehničari, tonci i knjižničari… Stotine mladih ostavile su svoj znoj i trud u klubu i u udrugama koje ga vode. Godinama se stvara ova velika zajednica: kroz prijateljstvo, rad, suze, svađe i smijeh izmjenjuju se generacije mladih koji žele stvarati zajedno i koji ne žele svoju kreativnost i društvenu odgovornost potratiti u roditeljskim kućama. Već 15 godina KUM je dom upornim licima koja daju sve od sebe kako bi se sačuvao taj prostor, kako bi i njihova djeca za 15 godina imala mogućnost biti dijelom te zajednice, kako bi se i drugi mogli pronaći među istomišljenicima, naći svoj smisao, interes, poziv, pa i ljubav. Nakon mnoštva uspješnih i neuspješnih programa, odobrenih i odbijenih projekata, kvarova i popravaka, ideja i spoticanja, uspona i padova, KUM želi zahvaliti onima koji su mu pomogli kada je bilo potrebno, kao i onima s kojima se više ne čuje ili ne slaže toliko dobro”, kaže Katarina Duplančić, dopredsjednica KUM-a.