Prva predstava na programu je Get on the Good Foot autorice i izvođačice Dore Šesto. Izvedba će se održati u ponedjeljak, 10. studenog u 18:30 sati, u Kinu Edison. Ovaj plesni solo, nastao u suradnji s dramaturgom Lukom Bosancem, tematizira ritam karakterističan za funk glazbeni žanr i postavlja pitanje “kako njegov groove preoblikovati, rekonstruirati i prenijeti u suvremeni plesni jezik”. Predstava nastaje u produkciji Zagrebačkog plesnog centra kroz program Koreospektar.

U srijedu, 12. studenog u 18:30 sati, u Kinu Edison održat će se premijerna izvedba predstave Jednog dana ću i luk rasplakati, autorice Maje Drobac. Nastala u koprodukciji UPUH-a i Free Dancea, prema ideji Maje Drobac i dramaturgiji Maje Marjančić, predstava istražuje kako se plesna dijela mijenjaju kroz vrijeme, oslanjajući se na svakodnevne, često zanemarene poruke iz urbanog prostora – grafite, natpise i digitalne fragmente. Predstavu izvode Maja Drobac i Melita Spahić Bezjak.

Jesenska festivalska edicija završava programom Rijeka plesa, rijeka riječi, u petak 21. studenog u 18 sati. Riječ je o promociji monografije i izvedbi kojima se obilježava 20 godina rada Centra Free Dance te razvoja plesne scene u Karlovcu. Program se održava u Gradskoj knjižnici Ivan Goran Kovačić.

Više informacija potražite ovdje.

Projekt Koraci ljubavi želi zabilježiti plesne trenutke građana i građanki Karlovca. Grad Karlovac ima bogatu plesnu povijest, od balova, večeri pod zvijezdama, koncertnih večeri do izvedbi suvremenih plesnih inicijativa. Cilj projekta je okupiti stvarne priče koje su oblikovale ljubavne živote Karlovčana_ki kroz ples.

Kako navode organizatori, možete podijeliti: ljubavnu priču u kojoj je ples odigrao ključnu ulogu, kako ste upoznali voljenu osobu na balu, plesnjaku, koncertu ili u klubu, plesni trenutak koji vam je obilježio vezu, obiteljske plesne običaje koji su vas povezali ili bilo koju priču koja povezuje ples i ljubav u Karlovcu.

Za sudjelovanje je potrebno natipkati priču duljine do 2000 riječi, priložiti fotografski materijal ako postoji i poslati tekst putem e-maila na adresu info@freedance.hr ili ju ubaciti u plesni poštanski sandučić u Paviljonu Katzler.

Važno je da je priča istinita, a izabrani materijali bit će inspiracija za plesne izvedbe na ovogodišnjem Karlovac Dance Festivalu. Najbolju priču očekuje i nagrada. Više detalja pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 30. lipnja.

Ljetno izdanje festivala sastoji se od tri suvremene plesne predstave recentnih i mladih umjetnika_ca, rezidencijskog i radioničkog programa te popratnog glazbeno-plesnog programa. Predstave se izvode u kinu Edison te u Gradskom kazalištu Zorin dom.

Jedan od osnovnih ciljeva festivala jest učiniti ples dostupnim svima kao i približiti karlovačkoj publici uvid u recentne preokupacije u suvremenom plesu kao i u inovativne umjetničke pristupe. Posebna vrijednost festivala jest upravo edukativna – približiti suvremenu plesnu umjetnost široj javnosti, posebice djeci i mladima, kako bi kroz percepciju izvedbene umjetnosti kreirali naviku i kontinuitet u konzumaciji kulturno-umjetničkog sadržaja.

Jesenska edicija festivala održava se u dva bloka, od 15. do 28. listopada i od 18. do 11. studenoga.

Više informacija o programu ljetne edicije možete pronaći ovdje.

Srećom, jedna je kuća još na svom mjestu. U središtu grada, malena i stara tristotinjak godina, ugostila je brojne sudionike Karlovac Dance Festivala (KDF) koje je sve redom dočekala i ispratila Marija Spahić. Teško da će se ovaj podatak naći u arhivu. Tamo će stajati da je Karlovac Dance Festival 2011. godine pokrenula udruga Free Dance na inicijativu plesačice, koreografkinje i plesne pedagoginje Melite Spahić Bezjak. Udruga je svoje djelovanje započela upravo u središtu grada otvaranjem Info pointa u gore spomenutoj kući, u Križanićevoj ulici, čime se započelo formiranje plesne medijateke i biblioteke. U početku ga je činio materijal koji je Melita skupila tijekom godina studiranja i rada – prvenstveno literatura o plesnoj umjetnosti, te snimke brojnih predstava. Sve je to javnosti brzo postalo dostupno kao neformalna biblioteka, a u prostoru Info pointa održavale su se i projekcije plesnih predstava. 

Ubrzo se arhiv nastavio puniti slijedom aktivnosti udruge. U prostoru su se održavala predavanja, razgovori, projekcije i promišljanja plesa. Edukativne aktivnosti održavane su u klubu Promenada, nakon toga u dvorani Plesnog kluba Dinamic, pa u dvorani Glazbene škole Karlovac. Vrlo kratko satovi plesa i probe održavane su u novootvorenom prostoru Male scene Hrvatskog doma. Udruga je dugo tražila adekvatan prostor, a polovično rješenje nađeno je 2015. godine na karlovačkom Korzu, u nekadašnjoj prodavaonici cipela u prizemlju stare zgrade, s vrlo lošom izolacijom i stropom nedostatne visine za plesnu dvoranu. Otvaranjem prostora koji će dobiti naziv Atelje suvremenog plesa, udruga Free Dance djeluje na dvije lokacije: nekadašnji Info point postaje ured, a novootvoreni Atelje biblioteka i prostor za održavanje aktivnosti – satovi plesa, izložbe, projekcije, radionice, sastanci.

U veljači 2009. Melitina posljednja predstava u Londonu, Duet#1, premijerno je izvedena u Robin Howard Dance Theatreu. Produkcijske aktivnosti udruge započinju krajem 2009. godine predstavom Trapped u klubu Promenada, u koprodukcijii s UPPU ‘’PULS’’. Predstava Duet#1 oživljena je i rekonstruirana u Hrvatskoj na prvom Karlovac Dance Festivalu 2011. godine. Pokrenuti i održati festival suvremene plesne umjetnosti u jednom Karlovcu je nemala stvar. Prvih godina festival se održavao isključivo entuzijazmom. Nakon godina boravka u Londonu, Melita je odlučila djelić međunarodne plesne scene dovesti u Karlovac. Umjetnici su najčešće dolazili o svom trošku, uključivali se ne samo kao izvođači, već i kao voditelji radionica i sudionici plesnih projekata koji su nastajali u trenutku zbivanja festivala. Danas festival uživa relativno zadovoljavajuću, ali nestabilnu potporu lokalnih proračuna i Ministarstva, odvija se u nekoliko godišnjih izdanja, a u izboru programa nastoji se dati jednako prostora i međunarodnom i domaćem suvremenom plesnom stvaralaštvu. Publiku se razvija dosljedno i ovo je jedan od rijetkih festivala suvremenog plesa koji se kontinuirano obraća i najmlađima. Treba spomenuti i inkluzivne radionice i predstave, kao i to da festival od prvog dana njeguje multidisciplinarnost. 

Organizacija festivala i dalje se velikim dijelom provodi volonterski. Mnogo je dobrih ljudi, od kojih velika većina veze sa suvremenim plesom nema, pomoglo u nabavi, nošenju, čišćenju, prijevozu,  svim onim važnima stvarima koje uvijek ostanu – izvan arhiva. No, potreba za prikupljanjem i čuvanjem arhivskih materijala, tonskih, fotografskih, video zapisa, scenografija, medijateke, kostima, objekata – postojala je od početka rada udruge, a kroz godine je postala i jedno od sredstava razvoja publike. Povodom 15 godina djelovanja Free Dancea, u suradnji s umjetnicom Nives Sertić otvorena je izložba 15 godina plesa za budućnost – Izvedba arhiva. Koncept “izvedbe arhiva” nastao je na temelju istraživanja arhiva udruge. Plesne izvedbene umjetnosti su žive i u nekom smislu nematerijalne, pa se kroz multimedijski postav problematizirao izazov zapisivanja izvedbe. Na izložbi je osnovna faktografija i kronologija Free Dancea izložena u  obliku instalacije kontinuirano praćene zvukovima plesnih predstava. Objekti iz nekolicine plesnih produkcija postavljeni su u prostor kao interaktivna scenografija tj. platforma za “izvedbu arhiva”. Tijekom izložbe, u odnosu s posjetiteljima događala se interakcija i interpretacija, temelj budućeg arhivskog materijala. Tako je ono neuhvatljivo u plesnoj umjetnosti postalo mjesto inspiracije za inovativne prakse arhiviranja. 

Ono što do sad nije aktivirano i otvoreno javnosti je veliki broj istraživačkog tekstualnog bilježenja plesa, pisanih materijala s proba i iz istraživačkog procesa. Namjera je udruge javno objaviti sve tonske i pisane materijale kako bi publici predstavili stvaralački proces, a umjetnicima postali izvorište novih projekata i suradnji. Stoga slušanje, čitanje i gledanje budućeg arhiva – nosi svoju posebnu vrijednost kao zasebni projekt Free Dancea. 

U Karlovcu je od proljeća srušeno 17 zgrada. U Gradu Karlovcu to s ponosom ističu. Razumljivo, zgrade su bile trošne, neugledne i prijetnja sigurnosti. No, pljeskati odlasku dijela povijesti i vizure grada ipak se čini nekako neprimjereno. To je kao da plješćemo vlastitoj nevolji i nemoći da za baštinu učinimo nešto prije nego joj istekne rok trajanja. 

Izvan arhiva Free Dancea nikako ne bi trebale ostati sve lokacije na kojima se Karlovac Dance festival održavao i održava. Jedan od temeljnih ciljeva festivala bilo je skretanje pažnje na nedostatak izvedbenih prostora u gradu s naglaskom na zanemaren potencijal brojnih lokacija. Ovakvim zagovaranjem, ne samo za bolje uvjete rada već i spašavanje baštine od propadanja, KDF je postao jedan od važnijih aktera na lokalnoj nezavisnoj sceni. Već je prva festivalska godina iznjedrila video performans snimljen u ruševinama tadašnjeg Hotela Korana, a sljedeća izdanja festivala događala su se najmanje u kazalištu, najviše na alternativnim lokacijama – od Male scene i ruševne velike dvorane Hrvatskog doma, atrija austrougarske kasarne, prostora nekadašnje vojne bašte, danas atriju Veleučilišta, preko zidina Starog grada Dubovca, teniskog balona, dvorišta, parkova do rijeke Korane. 

Adekvatnog izvedbenog prostora za suvremeni ples u Karlovcu nema. Ove se godine festival održavao na Korani, šetalištu Velike Promenade, u kazalištu i novouređenom kinu Edison. Kad govorimo o zatvorenim prostorima, i kazalište i kino su gradske ustanove u kojima je zbog drugih i redovnih programa moguće održati samo jednu probu prije izvedbe, što je daleko ispod stvarnih festivalskih potreba, naročito kad u to vrijeme moramo nekako uglaviti i postavljanje plesnog poda i tehničku probu. Izazov djelovanja i stvaranja bez plesne dvorane još se više odražava u radu udruge Free Dance koja sve svoje redovne aktivnosti provodi u skromnim uvjetima Ateljea suvremenog plesa. Isti prostor, smješten u samom centru grada, odavno je prerastao aktivnosti, programe prošlih i budućih izvedbenih arhiva.

U Karlovcu je od proljeća srušeno 17 zgrada. Taj čin zauvijek mijenja dosadašnju vizuru grada. Sve ono što je ta vizura nosila sa sobom i u sebi ostat će izvan arhiva. Srećom, zgrade u kojima se nalaze i nastaju arhivi Free Dancea i Karlovac Dance Festivala još su na svom mjestu. Ne isključivo, ali dijelom zbog trošnosti i neadekvatnosti prostora u kojima se ovi arhivi nalaze, u nastajanju je i virtualni arhiv Free Dancea. Koncept “virtualnog arhiva” temelji se na nematerijalnosti plesnih/izvedbenih medija i krhkosti, odnosno (ne)mogućnosti njihovog zapisivanja te načina na koji se znanje i informacije unutar izvedbenih medija prenose. Virtualni arhiv zamišljen je kao mjesto žive izvedbe, interakcije, interpretacije i edukacije, za razliku od očekivane reprezentacije povijesnih materijala. Svrha virtualnog arhiva je doprinos profesionalizaciji plesne scene u Karlovcu i u Hrvatskoj. Vidljivost plesne umjetnosti i pristupačnost istoj izuzetno su važne. Internet kao moćan medij zasigurno može biti mjesto popularizacije suvremenog plesa, a ovakav način publiciranja arhivske građe uveliko doprinosi prezentaciji arhiva i suvremene plesne umjetnosti. Krajnji korisnici virtualnog arhiva članovi su udruge i publika: djeca, mladi, šira javnost, a posebno umjetnici koji djeluju u području suvremene umjetnosti i koji će očekivano biti najvjerniji posjetitelji budućeg virtualnog arhiva. Potpuna realizacija ovog koncepta ovisit će, naravno, o raspoloživim ljudskim, financijskim i tehničkim uvjetima. 

Stoga se, razumno, postavlja pitanje – kako arhivirati upornost, taj glavni element koji održava Free Dance i KDF? Teško, no vrijedilo bi jednom pokušati staviti u arhiv sve one priče, događaje i ljude koji čine da se ta upornost unatoč svemu održava.

Intervju je nastao u sklopu istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.

Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.

Drugi blok festivala započinje okruglim stolom Što vam je potrebno da budete umjetnici?.  Pitanje i razgovor pokreću se u petak, 10. studenoga 2023. u 12 sati u Kinu Edison u okviru projekta Mreže izvedbenih umjetnosti. U razgovoru će sudjelovati recentni hrvatski umjetnici i stručnjaci: Alexandra Madsen, Koraljka Begović, Tea Kantoci, Zvonimir Dobrović, Matija Ferlin i Antonia Kuzmanić. Moderirat će Maja Purgar. Namjera okruglog stola je otvoriti potrebnu diskusiju o položaju plesnih umjetnika i radnika u kulturi te preispitati i učiniti vidljivijim uvjete prekarnog rada u području suvremene plesne umjetnosti.

Festival službeno otvara predstava HEROES  autora Brune Isakovića i Mie Zalukar  u petak, 10. studenoga u 20 sati u kazalištu Zorin dom. Predstava je nastala u produkciji Udruge Domino i Umjetničke organizacija Malo sutra, a izvode je Gendis Putri Kartini i Mateja Miković.

Jesenska edicija zatvara se predstavom MOJA BABUSJA NE POZNAJE IZRAZ BIOPOWER autora Nastasje Štefanić Kralj i Matije Kralja Štefanića u subotu, 11. studenoga u 19 sati u Kinu Edison.  Ova intimna predstava je nastala kao reakcija na rusku invaziju Ukrajine, a vezuje se na ukrajinsko porijeklo autorice.  Predstavu izvodi Nastasja Štefanić Kralj koja ujedno potpisuje i koreografiju. Dramaturgiju potpisuje Jasna Jasna Žmak, koja je i autorica tekstova zajedno sa Matijom Kraljem Štefanićem. Za dizajn svjetla zadužen je Anton Modrušan. 

Pored spomenutih predstava, i ova edicija uključuje edukativni program. Kreativnu plesnu radionicu voditi će Koraljka Begović. Radionica će se održati 10. studenoga od 14.30 do 16.30 sati u Ateljeu suvremenog plesa.

Ulaznice za predstave u kazalištu podižu se na izvedbenim lokacijama (blagajni GK Zorin Dom ili Kino Edison). Detaljnije informacije o festivalu pronađite na ovdje. 

Festival, 20.  listopada u 20 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom, službeno otvara predstava Vulenra.  Riječ je o novom radu autorice Mie Zalukar koji nastaje u produkciji umjetničke organizacije Malo sutra i Udruge Domino. Predstavu izvodi Jovana Zelenović koja zajedno sa autoricom potpisuje i koreografiju. Preostali festivalski izvedbeni dani u listopadu uključuju predstavu Nevidljiva šuma: Buđenje Mariane Tengner Barros i javnu prezentaciju rada u nastanku La lola/Ona koja zna Teoddore Ezhovske. Obje izvedbe prezentirati će se u Kinu Edison, u subotu 21. listopada.

Drugi blok jesenske edicije Karlovac Dance Festivala uključuje i popratni program: okrugli stol pozdnazivom Što vam je potrebno da budete umjetnici? koji će se održati  u petak, 10. studenoga u 12 sati u Kinu Edison. Program se odvija u suradnji organizacija Free Dance, Domino i Pozitivna sila u okviru projekta Mreža izvedbenih umjetnosti 2023. koji podržava Zaklada Kultura nova. Istoga dana, plesni umjetnici Bruno Isaković  i Mia Zalukar na KDF festivalu će prezentirati predstavu Heroes, u 20 sati u kazalištu Zorin dom.  

Jesenska edicija zatvara se 11. studenoga u 19 sati u Kinu Edison predstavom Moja babusja ne poznaje izraz biopower koreografkinje Nastasje Štefanić Kralj. Program iste predstave provodi se u okviru projekta Mreža izvedbenih umjetnosti 2023.

Iz najave: “Edukativni program jesenske edicije festivala KDF013 približit će polaznicima radionice inkluzivni ples koji kao dio plesne umjetnosti razvija različite alate i metode rada u edukaciji i suvremenom plesno-izvedbenom izričaju. Metodom plesne improvizacije istraživat će se različite mogućnosti izražavanja tijelom.”

Radionica se održava u Centru za ples i izvedbene umjetnosti F.R.E.E. D.A.N.C.E. Karlovac i otvorena je za sve, a posebice za plesne umjetnike_ce, one zainteresirane za plesnu inkluziju, mlade (15+) i osobe s invaliditetom. Prijaviti se možete mailom, a više informacija o radionici potražite ovdje.

S obzirom da je jedan od ciljeva festivala aktivacija atraktivnih gradskih lokacija, ljetni program uključuje pet predstava u Gradskom kazalištu Zorin dom te na Velikoj Promenadi – Šetalište dr. Franje Tuđmana, dok će dio popratnog programa biti održan uz rijeku Koranu.

Festival otvara predstava Astronauti u petak, 30. lipnja u 19 sati u Gradskom kazalištu Zorin doma. Riječ je interaktivnoj plesno-kazališnoj predstavi za djecu u dobi od 4 do 9 godina, u režiji Maje Zećo i koreografiji Irme Unušić te izvedbi Une Štalcar Furač, Irme Unušić, Vanese Petrac i Ivana Marojevića.

Predstava Monomit  umjetničke organizacije Škvadra bit će izvedena u subotu, 1. srpnja u 20 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom. Riječ je o glazbenoj fantaziji nastaloj po knjizi Junakov put Josepha Campbella koju je uglazbio Branimir Norac. Predstava Monomit svojevrsni je nastavak spomenute knjige te se ostvaruje u obliku rituala koji sadrži koreografiju plesa, glazbe i svjetla. Ideju pokreta vodi Marta Habulin Satinović, a predstavu izvode Eva Kocić i Gendis Putri Kartini.

Plesna umjetnica Ana Kreitmeyer na festivalu će prezentirati predstavu Ljudovanje i to u nedjelju, 2. srpnja u 20 sati u GK Zorin dom. Ljudovanje istražuje odnos živih i neživih tijela i uspostavu drugačijeg odnosa prema materijalnim objektima koji sačinjavaju naša sve artificijelnija staništa.

Predstava je nastala prema koreografiji Ane Kreitmeyer i u suradnji s izvođačicama Anikom Cetina/Viktorijom Bubalo, Emom Crnić, Antonijom Dorbić te Martom Krešić.

Na vanjskoj lokaciji Šetališta Promenada u utorak, 4. srpnja u 18.30 sati bit će izvedena predstava plesne umjetnice Irme Omerzo, Nevidljivi (ples). Izmještajući izvedbu u javni prostor gradskog kvarta, Omerzo u ovom projektu postavlja pomalo utopističko pitanje koliko malo odnosno koliko puno je potrebno da suvremeni ples postane vidljiv u javnom prostoru. Izvođačice i autorice pokreta su Viktoria Bubalo, Anđela Bugarija, Ema Crnić, Lara Frgačić, Tea Maršanić i Ariana Prpić.

Posljednja predstava ljetne edicije festivala je Vidljivo vrijeme, multidisciplinarna plesna predstava proizišla iz suradnje umjetnika Melite Spahić Bezjak, Maje Kovač, Majde Petković i Nikole Crnkovića, a bit će izvedena u subotu, 8. srpnja u 20 sati u GK Zorin dom. Spomenuta predstava istražuje međudjelovanje vremena i prostora u odnosu na segmente (jednog) životnog ciklusa. Melita Spahić Bezjak je autorica i koreografkinja te uz plesačicu Maju Kovač izvodi predstavu.

Pored spomenutih predstava, ovogodišnji Karlovac Dance Festival uključuje i popratni program koji će se održavati uz rijeku Koranu. 

Karlovac Dance Festival održava se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH,  Grada Karlovca i Karlovačke županije. KDF013 ljetna edicija odvija se u sklopu karlovačkog  Zvjezdanog ljeta.  Ulaz na sve programe je besplatan. Ulaznice za predstave u kazalištu podižu se na blagajni GK Zorin Dom, a za ostale programe na vanjskim lokacijama ulaznica nema.

Detaljnije informacije o festivalu pronađite na poveznici.

LaLa i BeBe materije su na kojima se provode znanstveni (i plesni) eksperimenti, a mi, publika, pozvani smo tim eksperimentima svjedočiti ali ih ne smijemo prenositi u javnost. Instrukcija je to kojom ova predstava započinje, a koju tekst predstave posebno usmjerava novinarima u publici, uz prijetnju drastičnim mjerama (uključujući istrebljivanje) ukoliko njeni detalji izađu u javnost. Dakle, tu moj osvrt staje…

Ili bi trebao stati?

Dok gledam predstavu, iz drugog (od dva) reda intimnog izvedbenog prostora Male scene Hrvatskog doma u Karlovcu, krijem da pišem bilješke i osjećam nelagodu kad god primijetim da sam razotkrivena. Zapravo i ne znam je li upozorenje na početku bilo fora ili konkretna instrukcija, a takav je i cijeli ton predstave – na ivici između komedije i društveno-političkih opaski. U suštini – kako se čini prema publici koja me okružuje – predstava je namijenjena djeci, no britak i inteligentan tekst funkcionira na višestrukim nivoima – kao uostalom i svako kvalitetno dječje štivo koje je ujedno usmjereno i roditeljima i bakama, te mu se vraćamo u različitim dobima života otkrivajući nove dimenzije i nova značenja. I iako je ova predstava namijenjena edukaciji djece, ona često aludira na znanja koja djeca već posjeduju, a koja smo zapravo mi odrasli zaboravili. Recimo da “bez igre nema znanosti (a ni umjetnosti),” odnosno nema stvaranja i napretka, ne odzvanja kao nova informacija djeci u publici – koja ni ne znaju kako drugačije nego kroz igru – ali odzvanja nama odraslima, kao podsjetnik.

Magnetsko polje igre nastalo je upravo na principima igre, isprobavanja, te kolaboracije unutar umjetničkog tima koji je predstavu razrađivao kroz niz radionica, odnosno rezidencija koje su, osjećam, bile pune smijeha, zabave, i kreativne opuštenosti. Osjeća se ta otvorenost eksperimentiranju i slobodi i u konstantnoj fleksibilnosti same strukture predstave koja poziva na sudjelovanje publike (prvenstveno djece, iako i odrasli osjećaju dovoljnu opuštenost da sudjeluju) i dopušta publici da ko-kreira njen tijek i neke od najbriljantnijih momenata. Jedan je takav, upečatljiv, bio moment kada se djecu u publici tražila pomoć pri izračunavanju znanstvene formule, a na pitanje koliko je 14 minus 2, dječak – bez strepnje i nesigurnosti – ispaljuje da je to 5. Reakcija publike je euforična: pljesak i glasni uzvici “Bravo! Bravo!”, a plesna čestica BeBe spontano dobacuje: “To je znanost kakva nam je potrebna!” Prizor je to koji u sebi nosi niz mogućih tumačenja, uključujući i to da nam možda zaista i treba neka druga matematika, odnosno neko radikalno preokretanje i resetiranje stvarnosti (onoga što znamo), gdje 14 minus 2 postaje 5.

Više od svega, to aplaudiranje “grešci” dopušta otvorenost prema “veličanstvenom propadanju” o kojem Magnetsko polje igre također govori, i na koje poziva. Naime jedna od najznačajnijih opaski u predstavi upravo je komentar koji poručuje da znanost prigrljava prostor neuspjeha, dok ga se umjetnost boji. Ona je naime paralizirana idejom uspjeha. Kao izlaz iz tog ‘znanstvenog problema’ nudi se PROPALONG, poziv na “neuspješno istraživanje veličanstvenog propadanja pred očima javnosti”. Magnetsko polje igre takvo propadanje ne doživljava, budući da je predstava – kao eksperiment – “uspjela”. Međutim ono što je bitno je da je predstava nastajala kroz igru, bez straha, te ostala otvorena tom istom poigravanju i na sceni, tijekom izvedbe; a taj je pristup, paradoksalno, jednadžba uspjeha.

Impulzivni i improvizirani momenti zaista jesu najslađi dio ove predstave jer stvaraju osjećaj bivanja u nekom posebnom one off trenutku. Da se razumijemo, nisu to veliki pomaci iz unaprijed skriptiranih situacija, ali dovoljni da stvore osjećaj intime (odnosno povezanost) među publikom koja dijeli jednu specifičnu verziju predstave koju nitko drugi neće. U tom kontekstu i onaj poziv na tajnovitost poprima novo značenje.

Magnetsko polje igre inspirirano je radom i likom Nikole Tesle, na čiji 166. rođendan se predstava (izvedba kojoj sam nazočila) održava; 10. srpnja u sklopu Karlovac Dance Festivala. Promišljanje kakav bi svijet bio bez i prije Tesle, te kako bi Tesla u njemu danas živio (recimo, što bi mu bio ringtone), još je jedna od mnogih dimenzija ove ne samo multidisciplinarne već i multitematske, odnosno slojevite predstave. To propitivanje svijeta prije i poslije Tesle je, za mene, posebno efektno u trenutku kada se na scenu postavlja televizor, a spominje se i riječ “kavez”. Asocijacija između dvoje nije eksplicitna, ali je interpretacija pozvana.

Aluzije na Teslin svijet javljaju se i u svakom trenutku kada “plesne čestice” LaLa i BeBe svojim kretanjima realiziraju mnogobrojne znanstvene eksperimente, a zrakom lete termini iz fizike – energija, sila, izolacija, brzina, uzemljenje, kontakt, prijenos – ukazujući na neiscrpnu sličnost između plesa i fizike, a zatim i između umjetnosti i znanosti koje su, međutim, i dijametralno suprotne, baš kao i honorari koje umjetnici primaju u odnosu na kvalitetu dostavljenog rada (saznajemo da je tako bilo u slučaju Damira Šimunovića, kompozitora predstave). Kolizija, konflikt, i poneka harmonija između dva plesna tijela (odnosno dvije “plesne čestice”); suptilno ukazuje i na koliziju, konflikt, i harmoniju između umjetnosti i znanosti; a trenuci kada tjelesne interakcije postanu izrazito intenzivne, popraćeni su komentarom: “Plesni znanstvenici navikli su na oltaru umjetnosti žrtvovati svoja tijela”. Uostalom, od plesača se očekuje da budu bosi, iako su cipele – provjereno – dobar izolator.

Uz rizik kolizije, završiti ću tekst jednom nepovezanom mišlju…

Ovaj tekst – odnosno njegova okosnica – nastajao je kroz kretanje; izgovaranjem misli i refleksija tijekom vožnje na autocesti Karlovac-Zagreb. Brzina, akceleracija, pretjecanje, koćenje, usporavanje, … pokreti koji, kao i u plesu, podliježu zakonima fizike; bili su prisutni pri njegovu stvaranju, i neophodni za tok misli i ideja. Pa budući da Magnetsko polje igre sugerira utjecaj – odnosno prisutnost – fizike u plesu, pitam se koliko je plesa i kretanja prisutno u fizici, odnosno znanosti. Je li plesao Tesla?

Glas i tijelo polazi od meditativnih sesija i nastavlja se istraživanjem potencijala glasa te povezivanja glasa i pokreta. Obuhvatit će se obrasci disanja, glas kao taktilno i osjetilno iskustvo te vokalne improvizacije.

U Plesnim začitavanjima na književnim i plesnim primjerima razmatrat će se relacije književnoga djela i scenske izvedbe, kako ples kao kinetički medij utječe na značenja teksta, kako ples i tekst intermedijski dijalogiziraju.

U radionicama mogu sudjelovati svi zainteresirani bez obzira na prethodno iskustvo. Informacije i prijave na mail.