Teorija i praksa je projekt pri Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci (APURI) koji povezivanjem nastavnog gradiva redovnih i izbornih kolegija studijskog programa sa zadanom temom iz područja teorije i povijesti umjetnosti objašnjava i demonstrira određeni likovni problem ili pojam.

Projekt odražava uzajamnost teorijskog i praktičnog studijskog programa, čiji rezultat predstavljaju radovi studentica i studenata te alumna. Za potrebe izložbe u Kortilu radove su selektirale kustosice Katarina Podobnik, koja radi kao asistentica pri APURI, te Katerina Jovanović, kustosica i doktorandica pri Katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Obje su kustosice ujedno članice K Kolektiva.

Istraživački proces studenata_ica odvijao se pod mentorstvom nastavnika_ica, stoga je koncept projekta, kako navode organizatori_ce, “rezultat interdisciplinarnog rada katedri APURI”. Izražavajući se ujedno novim i tradicionalnim medijima mladi autori_ce “ukazuju na moguća čitanja kreativnog i umjetničkog stvaralaštva u kojima upravo proces, kao nematerijalni umjetnički objekt, egzistira nositeljem značenja, a time i same vrijednosti umjetničkog djela”, stoji u najavnom tekstu.

Kao povod izložbi, organizatori_ce ističu “prožimanje i medijaciju teorijskog znanja iz povijesti umjetnosti s umjetničkim obrazovanjem”, dok izlaganjem u galerijskom prostoru, studenti_ce stječu potrebno izlagačko iskustvo ključno za rad nakon završetka formalnog sveučilišnog obrazovanja.

Izložba ostaje otvorena do 22. studenog, a ulaz na izložbu je besplatan.

Više informacija o izložbi možete pročitati ovdje.

Ovogodišnja je edicija treća po redu, a projekt je u zajedničkoj organizaciji APURi i Galerije Kortil. Idejna začetnica i voditeljica prvih izdanja, asistentica je pri APURI, povjesničarka umjetnosti i kustosica Katarina Podobnik. U kustoskom konceptu ove joj se godine pridružuje i inicijatorica K Kolektiva, Katerina Jovanović, kustosica i doktorandica pri Katedri za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Kustoski kolektiv djeluje kroz Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke.

Kao projekt pri APURI koji povezivanjem nastavnog gradiva redovnih i izbornih kolegija studijskog programa sa zadanom temom iz područja teorije i povijest umjetnosti, Teorija i praksa istražuje, objašnjava i demonstrira određeni likovni problem ili pojam. Projekt tako odražava uzajamnost teorijskog i praktičnog studijskog programa, čiji rezultat predstavljaju izloženi radovi studentica i studenata. Osnovni cilj takvog koncepta temelji se na prožimanju, koordinaciji i medijaciji teorijskog znanja iz povijest umjetnosti i umjetničkog obrazovanja na praktičkim kolegijima. Izlažući u galerijskom prostoru, studentice i studenti APURI stječu potrebne vještine, znanje i iskustvo za umjetnički poziv u okviru institucionalnog obrazovanja.

Tema ovogodišnjeg izdanja projekta jest – ritam. Kao integrirano svojstvo protoka vremena, duboko prožet kroz vidljivu i nevidljivu prirodu, ali i ljudsku svakodnevnicu, studentice i studenti konceptualno su promišljali ritam kao: sastavni element umjetničkog djela te njegovu ulogu u cjelovitosti i interpretaciji dvodimenzionalnih zapisa (grafika, slikarstvo), gradivno i eksperimentalno svojstvo ograničeno prostorom (kiparstvo, performans, umjetničke instalacije i ambijenti) te ritmičnost umjetničkog rada lišenog materijalnosti (digitalna umjetnost).

Izložba će biti otvorena do 7. srpnja, radnim danom od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Ulaz je besplatan.

Riječki satelit projekta u kontekstu njegove 3. edicije Brave New World, referenca je na distopijske posljedice manifestirane budućnosti, koje sve više postaju odlikama stvarnosti suvremenog društva. Kao komentar na političko-ekonomske i društvene aktualnosti (postojanje totalitarnih struktura, rat, ubrzano razvijajući kapitalizam, klimatske promjene, rastuće nejednakosti), Arkadia povezuje europske zemlje s ciljem istraživanja i ilustracije “gorućih” problema postojeće društvene piramide. Riječka izložba biti će otvorena do 30. lipnja prezentirajući četvero hrvatskih umjetnika_ca koji se izražavaju ujedno unutar tradicionalnih i novih medija. To su Vitar Drinković, Sebastijan Dračić, Anamarija Podrebarac i Ana Sladetić. 

Drinkovićeva instalacija programirana je da prepoznaje izraze lica prolaznika, stvarajući statistiku raspoloženja temeljenu na geometriji lica, istražujući fenomen “emocionalnog trgovanja” prosječnih kripto investitora. Dračićeva hiperrealistična distopijska ulja na platnu referiraju se na suvremene fenomene (masovni mediji, tehnologija i konzumerizam), poredovajući njihove zastrašujuće posljedice. Podrebarčina auditivna instalacija pomoću umjetne inteligencije generira sintetički zvuk potresa prema brojčanim parametrima magnitude, mapirajući više od 1600 potresa koji su se desili od 2020. do danas. Konačno, instalacija umjetnice Sladetić, odabirom arhaična posuđa s jasnom intervencijom ljudske ruke i industrijske ambalaže, ukazuje na estetsko, kreativno i ekološko nasilje, koje prijeti potpunom urušavanju sustava vrijednosti, uslijed potrebe za ubrzanom proizvodnjom, konzumacijom i potrošnjom. 

Na otvorenju izložbe, participirat će ujedno glavni organizator festivala, umjetnik i kustos Peter Kees, kao i voditelji programa uključenih europskih zemalja.