Site-specific trokanalna audio instalacija nastala je iz umjetničinog istraživanja Beckettove knjige Novele i tekstovi nizašto, u kojem se tekst kroz zvuk pretače u prostorni doživljaj.

Izabrane dijelove Beckettova teksta izvode Valentina Lončarić, Nika Ivančić i Jurica Marčec. Njihovi glasovi u šaptu, u specifičnom ritmu i intonaciji, povremeno ispunjavaju prostor knjižnice, čineći da tekst postane prisutan u vremenu i prostoru te se pretvori u novu vrstu izvedbe.

Kako piše Patrik Gregurec u predgovoru izložbe:

“Mi se samo igramo.
Mi smo zajedno i drugdje kao ježevi koji se u hladnoj noći približavaju jedni drugima, žele se zagrijati, ali ne mogu se grijati tijelima jer će se probiti oštrim bodljama.
Ali što je najgore što se može dogoditi? Uvijek se pitam kako je to tamo, ali uvijek sam drugdje. Ali mogu misliti o tamo, hvala toj misli, to znači da sva ta drugdje mogu postati tamo ako riskiramo probijanje kože kao ježevi kojima je toplo.
(…)
… kao da sam sve bliže tamo, bliže tamo kroz sve opne iz drugdje preko zraka, preko jezika vibriram tamo gdje me možeš vidjeti uhom i čuti okom tamo tamo tamo tamo…
Vidimo se tamo.”

Radi se o audio instalaciji u loopu koja je proizišla iz umjetničina istraživanja Novela i tekstova nizašto Samuela Becketta. Izabrane dijelove teksta u izvedbi Valentine Lončarić, Nike Ivančić i Jurice Marčeca, umjetnica istražuje kroz medij zvuka. Ovaj rad, uz polazni tekst čine igre asocijacijama, melodijom i elementima zvukovne poezije. “Takav skup akustičkih svojstava transformira tekst u entitet s volumenom.

Zvučna izvedba teksta postaje tijelo u prostoru koje se puni riječima. Autorica Lara Badurina uz zvukovnu izložbu prezentira i njezin dramaturški parnjak, rad Serija: riječi koji se sastoji od razglednica s tiskanim i aktivnim riječima. Slika za prozore: tamo je site-specific rad koji je otvoren za nadograđivanje i prilagodbu, odnosno izvođenje u različitim oblicima i na različitim mjestima”, stoji u najavnom tekstu.

Iz predgovora Patrika Gregruca izdvajamo:

“Mi se samo igramo.
Mi smo zajedno i drugdje kao ježevi koji se u hladnoj noći približavaju jedni drugima, žele se zagrijati, ali ne mogu se grijati tijelima jer će se probiti oštrim bodljama.
Ali što je najgore što se može dogoditi? Uvijek se pitam kako je to tamo, ali uvijek sam drugdje. Ali mogu misliti o tamo, hvala toj misli, to znači da sva ta drugdje mogu postati tamo ako riskiramo probijanje kože kao ježevi kojima je toplo.
(…)
… kao da sam sve bliže tamo, bliže tamo kroz sve opne iz drugdje preko zraka, preko jezika vibriram tamo gdje me možeš vidjeti uhom i čuti okom tamo tamo tamo tamo…
Vidimo se tamo.”

Dizajn zvuka na projektu potpisuje Dušan Maksimovski, a suradnica za tehnički postav je Sara Salamon. Izvedba se uživo može pogledati radnim danom od 10 do 11 sati i od 18 do 19 sati te subotom od 10 do 11 sati, za vrijeme trajanja izložbe, do 13. lipnja.

Više detalja pronađite ovdje.