Riječ je o autorskom projektu Ivane Peranić, koji je nastao u suradnji s grupom autora_ica. U predstavi su sudjelovali Enver Krivac koji potpisuje glazbu i video, a Miloš Tomić animaciju, dok su izvođači_ce i koautori_ce Jorge Correa Bethencourt, Martina Hrlić-Rogić, Jura Ruža te Martina Terzić.

U predstavi Sjećanje budućnosti, kako piše u najavi, “tijelo postaje i metafora i snažan alat za introspekciju. Autorski tim gradi slojevit svijet u kojem se scenografski, koreografski, zvučni i vizualni elementi spajaju u dojmljive slike koje zaobilaze svjesnu misao i izravno djeluju na osjetila i podsvijest gledatelja. Predstava otvara prostor između prošlosti i budućnosti, osobnog i kolektivnog iskustva te poziva na refleksiju i vlastito čitanje viđenog”.

Cijena ulaznice je 10 eura u pretprodaji kroz Eventim te 14 eura na dan predstave. Više detalja o predstavi možete saznati na web stranici Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta KRILA – umjetničkoj organizaciji koja promovira progresivne prakse i stvara angažirane umjetničke radove za lokalnu zajednicu i građane_ke Rijeke.

Predstava ne slijedi tradicionalnu narativnu strukturu, već donosi niz sugestivnih prizora osmišljenih tako da u svakom gledatelju odjekuju na jedinstveni način. Tako predstava izmiče jednoznačnim temama i opisima, a “cilj joj je da svaki gledatelj dobije osobno iskustvo koje mu je u tome trenutku prijeko potrebno, da zaroni u svoj unutrašnji svijet i ogleda se u njemu kroz predstavu”, stoji u najavi.

Enver Krivac radio je glazbu i video, Miloš Tomić animaciju, a izvođači_ce i koautori_ce su Jorge Correa Bethencourt, Martina Hrlić-Rogić, Jura Ruža i Martina Terzić.

Predstava je nastala u organizaciji Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta KRILA.

Više detalja možete pogledati ovdje.

U utorak, 16. srpnja s početkom u 20 sati, tjedan otvara plesna predstava Moja babusja ne poznaje izraz biopower Nastasje Štefanić Kralj. Riječ je o projektu Nastasje Štefanić Kralj i Matije Kralja Štefanića, koji je nastao kao reakcija na rusku invaziju Ukrajine, ali i potaknut činjenicom da autoričina baka i dalje živi u okupiranom Berdyansku. Autori u projektu kombiniraju iskustveni pristup s teorijskim uvidima stvarajući intimistički solo koji se odmiče od direktnog političkog agitiranja, ali na drugi način direktno i otvoreno progovara o “ideji” rata.

Plesni tjedan se nastavlja u srijedu, 17. srpnja s početkom u 20 sati, izvedbom plesne predstave Ponovno uranjanje Josipe Bubaš. Nakon što je kao performans prvi puta izvedeno 2020. godine, ovoga puta Ponovno uranjanje zadržava elemente prethodnih izvedbi, no u novoj strukturi, s novim odmakom te u uskoj suradnji s Tinom Dožićem postajući performativni zvučni pejzaž.

U četvrtak, 18. srpnja s početkom u 20 sati, održava se Morphin’ Jure Ruže. Sadržaj predstave inspiriran je stvarnim videozapisima s TikToka. Kroz fragmentaciju i kolažiranje govora i pokreta iz pojedinih videa i njihovim ponovnim uvezivanjem, cilj izvedbe je simulirati princip internetskog algoritma. Predstava je nastala kao diplomski ispit na studiju neverbalnog teatra na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, pod mentorstvom red. prof. art. Maje Đurinović.

Premijera plesne predstave Instant Martine Terzić pomaknuta je na 31. srpnja.

Ulaz na sve plesne predstave je slobodan.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Nasuprot uobičajenom formatu vođenih šetnji, gdje posjetitelji u grupi uz vodstvo obilaze odabrane lokalitete, sadržaj ove ture ne prenose njezini autori (etnolozi Romana Pozniak i Bojan Mucko) nego unaprijed snimljen glas naratora/vodiča (glumca Jure Ruže) namijenjen praćenju putem slušalica. Okupljeni stoga individualno preslušavaju dvodijelni audio zapis, koji kreće sa susretišta kod Spomenika žrtvama Holokausta i ustaškog režima ispred nekadašnjeg sjedišta Hrvatske pošte. Punkt s kojega su prije 82 godine deportirani svi oni koji nisu odgovarali arbitrarnoj ideji čistog hrvatstva upućuje nas da već na početku ture koja se bavi suvremenom migracijskom politikom promišljamo o vezi tih dvaju procesa. Njihovo simbolično premrežavanje naglašava se i u audio snimci koja opisuje slučaj dvaju dječaka koji su, čekajući s mnogim drugima priliku da prijeđu hrvatsku granicu, noćili u crnoj lokomotivi izloženoj pored Spomenika žrtvama Holokausta, kakvu je ustaška vrhuška koristila za transportiranje ljudi u sabirni logor Danica blizu Koprivnice.

Međutim, osim ove neposredne simbolike, lokomotiva možda upućuje i na još nešto – ideju napretka. Omogućivši razvoj prometne infrastrukture i brzog transporta, željeznica je odigrala važnu ulogu u modernizacijskim procesima oslonjenima na tehnologiju, globalno tržište i uopće shvaćanje progresa kao rasta i širenja; danas, kada se čini da stojimo na rubu ponora proizvedenog tim istim konceptima, lokomotiva u sebi nosi nešto gotovo podrugljivo. Humanitarne krize proizašle iz migracijskog režima tek su jedan od pokazatelja na kome se sve prelamaju interesi krupnog kapitala; u razgovoru nakon ture Romana Pozniak naglašava da je ophođenje s osobama u pokretu u kontekstu globalne europske politike često vođeno  kratkoročnom željom za profitom koja dovodi do izljeva nasilja, problematičnih predizbornih kampanja i uopće tretiranja ljudi kao robe.

U trenutku pripremanja ture, objašnjava Bojan Mucko, teško se moglo predvidjeti kakav će biti presjek šetača_ica i došljaka_inja u okolici Glavnog kolodvora; audio rješenje stoga se pokazalo kao efikasan način da se izbjegne tretiranje osoba u pokretu koje bi bile među prolaznicima kao kakvih eksponata, što bi vodilo prema njihovom daljnjem objektiviziranju. Nakon kratkog pregleda migracijskih tokova što se na ovim prostorima pojačavaju 2015. godine te promjena u njihovom oslovljavanju od strane vlasti, slušateljice i slušatelji pozvani su novim očima sagledati mjesta koja, iz gledišta lokalnog stanovništva, za svakoga nose specifične osobne asocijacije. Petnaestak minuta ostavljeno je tako slobodnom razgledavanju kolodvorskog kompleksa iz perspektive svih onih koji su se silom prilika našli u njima stranom gradu, podsjećajući nas na to da izbjeglištvo i migracije nisu stvar identiteta nego situacije.

Drugi dio šetnje započinje kod Spomenika kralju Tomislavu, na istoimenom trgu koji je 2022. godine tolikim ljudima u tranzitu predstavljao mjesto kratkotrajnog predaha. Za Zagrepčane on nosi ime “Tomislavac”, no tražitelji azila nazivaju ga “Prvim konjem” i koriste za lakšu orijentaciju po gradskom središtu. U vokabularu pojedinih grupa migranata i volontera iskrsava i izraz “Afgan park” kao poopćen termin za javne prostore na kojima se ove skupine silom prilika upoznaju, druže i skvotiraju. Prošloga ljeta u zagrebačkom su se “Afgan parku” ukrštavali putevi izbjeglica iz različitih dijelova svijeta, no vremenski uvjeti primorali su ih da naposljetku pronađu zaklon u ruševinama stare zgrade Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici; dječaci iz lokomotive bili su među prvima koji su u mračnim hodnicima punim stakla tražili relativno sigurno mjesto za spavanje.

Danas se u škrtom hladu malobrojnog drveća oko parka ne nalazi toliko migranata koliko stranih radnika, čiji prekarni položaj istraživači uključeni u turu shvaćaju kao nastavak istih mehanizama kontrole što su nastupili s priljevima izbjeglica. Budući da od strane gradske uprave i dalje izostaje volja za obuhvatnim, metodičnim intervencijama, audio obilazak Tomislavca završava zahtjevom iz rezolucije inicijative Zagreb grad-utočište pokrenute 2021. godine uslijed primopredaje vlasti u gradu. Njome se izražava težnja da se Zagreb pretvori u otvoren, pravedan grad koji će svima na svome administrativnom teritoriju pružati bezuvjetno utočište te prostor za život i rad. 

Sama tura osmišljena je na Institutu za etnologiju i folkloristiku u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta Europski režim iregulariziranih migracija na periferiji EU: od etnografije do pojmovnika (ERIM). Projekt je trajao od 2020. do 2024. godine i na njemu su surađivali stručnjaci ne samo iz Hrvatske, nego i Slovenije i Srbije. Polazeći od multilokalnih etnografskih terenskih istraživanja, nastojalo se višerazinski dokumentirati i analizirati iskustva i preklapanja različitih aktera u procesima iregulariziranih migracija na Balkanu, od samih osoba u pokretu preko članova lokalnih zajednica do predstavnika lokalnih vlasti i različitih međunarodnih organizacija. Šetnja Glavnim kolodvorom ušla je tako u priču putem radionice s polaznicima međunarodne doktorske škole Transformations in European Societies u namjeri da se čitava tema proširi izvan znanstveno-tekstualnog formata. Bojan Mucko, inače i multimedijalni umjetnik i volonter međunarodnog promigrantskog kolektiva koji je djelovao u Bihaću, došao je na zamisao o audio snimci, što je najzad pridonijelo propitivanju različitih metodologija rada i mogućnosti kolaboracije s ljudima izvan znanstvenog miljea. S obzirom na to da je projekt ERIM, čiji su rezultati jednim dijelom objedinjeni pojmovnikom dostupnim i u digitalnoj varijanti, težio i iskoraku iz zatvorene akademske oblasti prema osvještavanju šire javnosti o ovim važnim temama, vođena šetnja pokazala se kao korak u pravom smjeru. 

Iz najave: “Predstava Samoizolacija u 40 minuta bavi se apsurdističkim prikazom epidemioloških mjera koje su stupile na snagu za vrijeme svjetske pandemije koronavirusa, pretvarajući ih u imperativnu formu i primjenjujući ih na gotovo svaki segment života; od skidanja odjeće do kuhanja kave. Istovremeno otvara pitanje do koje mjere one zadiru u privatan život i prostor pojedinca, učeći ga ponovno kako pravilno kihnuti, kako prati ruke, kojim redoslijedom odjenuti odjeću, kako bezopasno ući u mjesto boravka… Zbog osjećaja odgovornosti pojedinac se osamljuje kako bi zaštitio druge od sebe i sebe od drugih. No, uz povišen oprez i ustaljena pravila koja mu instruiraju odnos prema okolini, osjeća li se uistinu samim? Zbog ograničenog broja ulaznica rezervacije putem maila su obavezne.

Spajajući elemente iz lutkarstva, slapsticka i suvremenog plesa, predstava Samoizolacija u 40 minuta nastala je prema principu tijela koje otkazuje poslušnost, odnosno tijela koje odbacuje nametnuta pravila i želi biti neovisno o svom vlasniku. Cilj ove radionice jest omogućiti publici da prije gledanja predstave sama istraži ovaj izvedbeni postupak i pokuša stvoriti vlastiti scenski materijal kako bi produbili iskustvo gledanja predstave sljedećeg dana. Voditelj radionice je Jura Ruža. Sudjelovanje na radionici je besplatno uz kupljenu ulaznicu. Prijave su obavezne.”

Jura Ruža je mladi umjetnik koji je 2022. diplomirao neverbalni teatar na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je prethodno završio preddiplomski studij glume i lutkarstva. Unutar Erasmus studentske razmjene jedan je semestar proveo na diplomskom studiju digitalne interaktivne umjetnosti na Fakultetu za kazalište i film u Cluj-Napoci (Rumunjska). Usavršavao se na nizu stručnih radionica na području glume (Čehov, Meisner, Grotowski, Lecoq…), suvremenog plesa (Francesco Scavetta, Ferenc Feher) i fizičkog teatra (Hannes Langolf, Troubleyn, Seppe Baeyens). Kao glumac i izvođač dosad je radio na dramskim, lutkarskim, dječjim i plesnim predstavama u Zagrebu, Varaždinu, Rijeci, Puli i Virovitici. Autor je i izvođač dvije samostalne predstave: Samoizolacija u 40 minuta i Morphin’, obje na repertoaru Gllugl teatra u Varaždinu. Također, ostvario je nekoliko uloga u filmovima redatelja Matije Benića i Damira Čučića. Od 2023. godine kao stručni suradnik zagrebačke udruge SVIMA osmišljava i vodi radionice izvedbene umjetnosti za djecu i mlade diljem Hrvatske.