Izložba polazi od teze da dizajn, vizualne komunikacije i popularna kultura mogu biti “kraljevski put” za analizu jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Kako ističe kustoski tekst, nije zamišljena kao pregled remek-djela domaćeg dizajna, nego kao prostor za postavljanje pitanja: kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje i na koji su način vizualni jezik i grafički dizajn oblikovali, ali i bili oblikovani, društvenim promjenama.

Središnja tema izložbe odnos je triju tendencija – socijalističkog realizma, socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Dok je suprotstavljanje prva dva pojma već poznata tema, navodi kustos, pojam socijalističkog estetizma, koji je skovao književni teoretičar Sveta Lukić, u hrvatskoj likovnoj kritici ostao je teorijski neobrađen, posebno kada je riječ o grafičkom dizajnu.

Podnaslov Didaktička izložba izravna je referenca na Didaktičku izložbu apstraktne umjetnosti koju je kasnih pedesetih pokrenula grupa umjetnika i kustosa okupljenih oko tadašnje Gradske galerije suvremene umjetnosti, a izložba se može razumjeti i kao nastavak dugogodišnjeg interesa Dejana Kršića za ono što naziva “knjigom u mediju izložbe”. Sastoji se od originalnih radova, reprodukcija, tekstova i referenci kolažiranih u prostoru.

Izložba je otvorena do 30. svibnja, a više o njoj doznajte na poveznici.

Navedeni ciklus fresaka, odnosno zidnih slika, nalazi se u svečanoj dvorani nekadašnjeg Doma kulture drugog rajona, odnosno današnjem Mjesnom odboru Voćarska. Slike datiraju iz razdoblja od 1949. do 1952. godine, a rijetki su primjer u cjelosti sačuvanog ciklusa iz ranog poratnog razdoblja. Iako nepotpisani, autori slika, Mirko Rački i Fran Šimunović, danas su poznati, a njihovi su radovi nastali u sklopu specifične prakse koja se ostvarivala kroz obavezne godišnje aktivnosti umjetnika_ca.

Iz uvodne riječi predavačice, Ivane Hanaček: “U periodu formativnog hrvatskog i jugoslavenskog socijalizma odvijaju ključni procesi socijalizacije (ili podruštvljavanja) temeljnih uvjeta društvene egzistencije nošenih načelima jednakosti, solidarnosti i ravnopravnosti.”

Hanaček će na primjeru navedenog fresko ciklusa predstaviti “poetiku hrvatske inačice socijalističkog realizma te ‘nemoguće estetike’ nudeći njezinu historizaciju u kontekstu globalne povijesti socijalno angažirane umjetnosti. Pritom uvažavajući procese radikalne transformacije kulturnog pejzaža i nove modele proizvodnje, medijacije i diseminacije umjetnosti koji obilježavaju taj period.”

Više informacija o predavanju koje će se održati u Mjesnom odboru Voćarska možete pronaći ovdje.