Jugoplastika, tvornica konfekcije, galanterije, obuće, tvrde prerade i ambalaže, s radom je započela prije točno 60 godina, 23. studenog 1952, izdvajanjem iz tvornice plastičnih masa Jugovinil iz Kaštel Sućurca. Kao samostalna radna jedinica djelatnost je započela sa nekoliko stotina radnika da bi se tijekom sljedećih tridesetak godina ta brojka popela na više od deset tisuća radnika. Na svome je početku Jugoplastika bila disperzirana na više gradskih lokacija, ali je krajem 1958. godine, izgradnjom potpuno nove tvorničke zgrade prostorno objedinila različite resore proizvodnje te znatno modernizirala njihove pogone. Jugoplastika etapno se razvijala, mijenjala organizacijsku strukturu, ali i širila tržište svojih proizvoda sve do početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća. Tada ulazi u proces preobražaja koji je doveo do njenog uništenja po modelu kojega je danas moguće shvatiti kao standard naznačenog perioda: pretvorba-privatizacija-sanacija-stečaj. Tvorničke zgrade su minirane i porušene u siječnju i veljači 2004. godine.

Umjetnički kolektiv odlučio je splitske Prometove autobuse na linijama 1,2,3,9,10,11,16 i 22 prometnuti u poligon aktivne rasprave koja ponajprije uključuje propitivanje pozicije radnika u suvremenome hrvatskom društvu. Akcija će se odvijati 23. studenog od 6 do 24 sata.

U autorskoj koncepciji Organizacije udruženog rada (OUR), u splitskom Salonu Galić, Brodarici i Kinoteci Zlatna vrata, od 22. studenog do 5. prosinca bit će održane brojne izložbe, diskusije, predavanja i performansi u sklopu kustosko-umjetničkog projekta Radni teren Jugoplastika. Ovaj projekt sastoji se od istraživanja društvenih promjena čitljivih iz alteracije gradskog tkiva, na primjeru analize  povijesti i značenja kompleksa bivšeg tvorničkog kombinata Jugoplastika u Splitu. 

Nestajanje Jugoplastike i rušenje njenih zdanja uvjetovalo je novu arhitektonsko-urbanističku organizaciju. U tom procesu moguće je pratiti mijenjanje dviju paradigmi koje fizički i semantički razgraničavaju dvije epohe: prvoj imanentna funkcija moderiranja masovnog proizvodnog rada, zamijenjena je funkcijama stambeno-hotelijersko-trgovačkog predznaka druge epohe. 

Grad je opće poprište pozamašnih promjena te mjesto lako čitljivih metamorfoza društvenih stvarnosti. Donedavni zatvoreni tvornički kompleks rastvara se razlomljenim potezom novih stambenih zgrada različitog kolorita i hotela čija je stjenka fasade sazdana od stakla. Ostaje, međutim, dvojba oko toga koliko je takvu demokratizaciju fizičkog pristupa i protočnosti moguće razabrati, jer je artikulirana na lokaciji na kojoj se rastočila utopija sigurnosti i javnoga dobra. Takvu sigurnost i dobro zamijenili su kanoni vezani uz tržišne vrijednosti, u svijetu promijenjenih koordinata i veoma krhkog balansa.

Više o fenomenu Jugoplasike te programu dvotjednih zbivanja u Splitu možete saznati ovdje.