Što je sljepoća? Fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući poseban “kolorit”, ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće “gledana”, najgora je onima kojima se dogodila, no ona druga, ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim “gledištima”, razboljeva sve oko sebe i uvodi nas u mrak kroz koji ni sunce nema nikakvih šansi.

“Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako bi ste sat i nešto očijukali sa općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, sa jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas “uštine za obraščić” i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi dodir, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život, nas kojima je žao svih koji nas sažaljevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne-gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.

– Bezobrazna je ta mala prolaznica – mislite vi – kako se usuđuje tako besramno razbijati predrasude i istiniti nam se u lice??? Ali vjerujte nam, nije, ona je iskreni mi, koji vas sve volimo i trebamo, koji vas sve pozivamo u uzajamnost, u igru i da smo jednaki!

Jedan po jedan, kupujete kartu i dolazite k nama sa različitim očekivanjima, grupica po grupica zalijeva nas smijehom, zviždukom i pljeskom, a mi! Čekamo vodopad, priželjkujemo spontani razgovor, negdje u tramvaju ili u čekaonici… “Jučer sam gledala kazalište”… “Glumci su bili doista uigrani!!!” “Ljubavi, idemo proslaviti Valentinovo, Kazalište slijepih daje nešto ljubavno!”

Eto, to bi mi… da smo vi! Da smo svi! Da nam zvuci i boje, da nam dodiri i mirisi zapletu slučajnosti u život i da smo zajedno kao plavo u nebu i moru, kao ružičasto u djetinjstvu i proljeću, kao romantični jastuk za svesan u d-molu”, stoji u najavi Vojina Perića.

Više potražite ovdje. 

Ova predstava se pita, kamo ide društvo u kojem se sljepoća smatra najgorim mogućim invaliditetom u situacijama kad slijepu osobu vidimo na ulici, kad bi je trebali primiti na posao ili joj omogućiti školovanje, no kad društvo treba pripomoći i osigurati određene benefite, tada je to jedva invaliditet, tada je to skoro ugodan i privilegiran život koji ne zaslužuje niti asistenta, a potpora za kompenzaciju troškova prouzročenih sljepoćom, svodi se na milostinju i najmanja je u ovom dijelu Europe”, stoji u najavi predstave.

Tekst i režiju potpisuje Petra Radin, a predstavu izvode Dajana Biondić, Suzana Bliznac, Milenko Zeko, Vojin Perić i Loris Pilav.

Premijera predstave bit će održana u petak, 27. veljače, u kazalištu Vidra, s početkom u 20 sati.