Predstavnice organizacija Are You Syrious?, Centra za mirovne studije, Isusovačke službe za izbjeglice i Rehabilitacijskog centra za stres i traumu predstavile su stanje sustava integracije u Hrvatskoj i njegove važnosti za stvaranje zdravog i inkluzivnog društva. Valentina Zeljak Božović (Rehabilitacijski centar za stres i traumu) istaknula je preživljene traume kao jedan od najvećih problema s kojima se susreću sve izbjeglice. “Bijes, strah i tjeskoba uobičajeni su za osobe koje prolaze teške i nesigurne puteve u bijegu od progona, a preduvjet oporavka im je povratak u normalan život, ali i stanje ličnosti prije proživljene traume”, kaže Božović koja također dodaje kako na njihovo psihološko stanje uvelike utječe i prihvaćenost zajednice u kojoj se nalaze i osjećaj da u njoj imaju jednaka prava i mogućnosti, što često nije slučaj jer je društveno stanje diktirano s vrha. Uz učenje jezika, zaposlenje se pokazalo jednim od najboljih načina integracije i poboljšanja psihološkog stanja izbjeglica, stoga Koordinacija organizacija za integraciju predlaže smanjenje roka za ostvarivanje prava na rad s devet na dva mjeseca od dolaska u zemlju i traženja azila. Trenutnim zakonom osobama koje su u procesu traženja azila dozvoljen je rad u Hrvatskoj tek nakon devet mjeseci, no to je razdoblje ispunjeno neizvjesnošću i strahom, a višak slobodnog vremena, nepostojanje socijalne grupe i nedostatak drugih sadržaja samo doprinose ionako prisutnom osjećaju nesigurnosti.

U Hrvatskoj su ulogu integracije u najvećoj mjeri preuzele nevladine udruge koje se u velikoj mjeri oslanjaju na entuzijazam i volonterski rad svojih članova. Neke od njih su već dobro poznate zadruga Okus doma ili nogometni klub Zagreb 041, a Antonija Potočki (Are You Syrious?) predstavila je neke od aktivnosti udruge spontano formirane tijekom izbjegličke krize 2015. godine. Uz ostale aktivnosti kojima rade i pomažu izbjeglicama u Hrvatskoj, Are You Syrious? je osnovao free shop gdje izbjeglice mogu pronaći odjeću, higijenske i ostale najosnovnije potrepštine, ali i gdje se mogu susresti i družiti s lokalnim stanovništvom. Govoreći o integraciji, Lea Horvat (CMS) naglasila je kako je to dvosmjeran proces. Odluke dolaze s vrha, ali najvažnija je podrška u lokalnim zajednicama. U Hrvatskoj je vidljiv izostanak sustavnih politika integracije zbog čega ne postoji ni kontinuirana edukacija lokalne zajednice, o čemu ovisi uspješnost integracijskih procesa. Umjesto toga, integracija ovisi o pojedinačnim inicijativama i volonterskom radu.

Jednu od takvih inicijativa predstavlja i Centar za integraciju izbjeglica u Zagrebu SOL (Susret običnih ljudi), čiji je pokretač Isusovačka služba za izbjeglice. Centar je pokrenut početkom godine u zagrebačkoj Dubravi, nakon što su dio sredstava za rad namaknuli i uspješnom crowdfunding kampanjom. U prostorima Centra izbjeglice u Hrvatskoj mogu učiti jezik, tražiti posao ili se osposobiti za zapošljavanje, provoditi slobodno vrijeme i družiti se s drugim korisnicima. O važnosti ovakvih inicijativa, pogotovo kad izostaju sustavne politike integracije, na konferenciji koja je održana upravo u prostorijama SOL-a, govorila su dva mlada dečka iz Iraka od kojih je jedan dobio, a drugi još uvijek čeka međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj. On je zbog ratnih bandi i stalne prijetnje nasiljem morao pobjeći od kuće, no zato što pokrajina iz koje dolazi nije pod izravnim ratnim stradanjem, oteže se s potvrđivanjem njegovog azila. Na pitanje kako se nosi s neizvjesnošću i što mu najviše pomaže u dugim mjesecima čekanja, odgovara kako “mora biti zaposlen, družiti se s ljudima, pohoditi što više aktivnosti i nesmije ostati zatvoren”. Upravo zato važne su lokalne i grass roots inicijative koje izbjeglicama omogućavaju aktivan život i mogućnost stvaranja vlastitih socijalnih grupa u novim životnim okolnostima.

I dok su dok se neprestano ističe važnost kvalitetnih integracijskih politika na razini države, ne smije se zaboraviti kako integracija počinje upravo na lokalnoj razini i da bi upravo gradovi i lokalne zajednice trebali imati više slobode u donošenju najboljih odluka za svoje nove stanovnike. Dok države žele imati kontrolu nad imigracijom i protokom izbjeglica, gradovi su ti koji se moraju nositi s problemom beskućništva, ljudima i djecom koji spavaju na ulicama i konačno, samom integracijom. Lokalno stanovništvo također najčešće dolazi u prvi kontakt s ljudima koji trebaju pomoć, a tek nakon toga policija i državne službe. Također, ključna je dobra informiranost i jasna komunikacija između države i lokalnih zajednica kako bi se izbjegli nesporazumi i kako bi se lokalno stanovništvo potaknulo na sudjelovanje u integraciji novih sugrađana, a jednako tako važno je ostaviti prostor za nicanje pojedinačnih inicijativa koje će na lokalnim razinama povezivati izbjeglice s lokalnim stanovništvom.

Na tribi o izbjeglicama, zidovima i granicama sudjeluju predsjednik PEN-a Tomica Bajsić, voditeljica razvoja udruge Are you Syrious? Asja Korbar, Kristina Samardžić, suradnica za komunikaciju Isusovačke službe za izbjeglice te sirijski pisac i novinar Waddah Almasri.

U zagrebačkom Prihvatilištu za tražitelje azila u Dugavama predstavljene su novine Staze čiji su autori tražitelji azila i osobe koje su dobile međunarodnu zaštitu. Novine će biti pisane na arapskom, farsiju, engleskom i hrvatskom jeziku, a izdavat će se jednom mjesečno. Predstavljene su povodom trideset šest godina djelovanja Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u Hrvatskoj, pod čijim su vodstvom nastale.

Ravnatelj JRS-a Tvrtko Barun kaže kako su Staze proizašle iz ideje da se osobama koje u Hrvatskoj traže azil i koje su dobile međunarodnu zaštitu, osigura platforma za izražavanje svojih mišljenja i stavova te prenošenje izbjegličkog i integracijskog iskustva. Također smatra kako se upoznavanjem različitosti ljudi međusobno obogaćuju, a dijeljenjem iskustva potiče rast nade. “Kroz ovaj projekt želimo potaknuti susrete među kulturama. Između izbjegličkih međusobno, ali i između naše i izbjegličkih kultura. Želimo da projekt bude sjedište dijeljenja mišljenja, iskustava, problema, čežnji ali i nada i planova na putu prema sigurnosti i slobodi”, rekao je Barun.

Sličan projekt još je 2015. godine pokrenut u Njemačkoj s mjesečnim novinama Abwab (Vrata). Abwab su pokrenule i pišu ih izbjeglice koje se nalaze u Njemačkoj, ali i duž izbjegličke rute, a uključuju informacije kao što su novi zakoni i politička kretanja. Novine su djelomično nastale i kao reakcija na novi tip medijskog izvještavanja koji se obraća “novom tržištu” koje čine izbjeglice u zemlji, prvenstveno fokusiranom na “njemačke kulturne vrijednosti” te kako im se izbjeglice najbolje mogu prilagoditi. Umjesto toga, Abwab predstavljaju medij koji stvaraju izbjeglice, za izbjeglice, s njima relevantnim temama.

Teme kao što su zapošljavanje azilanata, u kojem veliki doprinos imaju i studenti koji im pomažu, položaj žena u Iranu, ali i u svijetu, učenje jezika radi lakšeg razumijevanja kulture i problematika puta koji su prešli tražitelji azila, obrađuje i prvi broj Staza. Donya i Shayam Spomta iz Irana na predstavljanju su istaknuli kako kroz glazbu, sliku i pisanu riječ žele drugima prikazati svoju kulturu, ali i učiti od drugih. Naglasili su i kako je teško ‘spojiti’ tri ili četiri kulture, ali umjetnost to olakšava, te da će tako svoj svijet pokušati približiti domaćinima. “Staze stvaraju novi zajednički jezik među ljudima”, zaključio je Seid Zonlkefel iz Sirije.

Staze će uskoro biti dostupne i u PDF formatu na stranicama JRS-a.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.