Radničko sveučilište otvoreno je kao “drugi dom za radnike”. Pod nazivom Radničko (i narodno) sveučilište Moša Pijade, tijekom 1960-ih i 1980-ih godina postaje mjestom njihova obrazovanja, kulturnog uzdizanja i druženja te su u njemu organizirani brojni susreti, javne tribine, filmske projekcije, radionice, izdavaštvo i druge kulturne aktivnosti koje su doprinosile demokratizaciji javnog prostora.

Zgrada Pučkog otvorenog učilišta predstavlja izniman primjer socijalističkog modernizma u poslijeratnoj arhitekturi, u kojem se prožimaju umjetnost, dizajn i društvena uloga ustanove. Arhitektonski koncept  izražava ideju javnog, dostupnog prostora u kojem se brišu granice između rada, obrazovanja i slobodnog vremena. 

Na natječaj se mogu prijaviti umjetnici_e, državljani_ke RH, moguće je prijaviti samo jedan prijedlog, a predajom prijavnice prijavitelj_ica jamči da je prijavljeni prijedlog autorsko djelo.

Medij umjetničkog rada nije zadan – prihvaćaju se prijedlozi radova u medijima slike, zvuka, pokreta i/ili teksta, privremene umjetničke intervencije u prostor, radovi trajnog karaktera, kao i radovi koji aktiviraju prostor i njegove korisnike ili uključuju suradnju s građanstvom. Odabranom umjetniku_ci će na raspolaganju biti arhiva učilišta kao dodatni izvor podataka i slikovne građe.

Prijave razmatra stručni žiri koji čine Josipa Bubaš, Sonja Leboš i Maša Štrbac.

Prijave se vrše putem online obrasca, do 20. lipnja.

Rad se kroz izvedbu i izložbu bavi odnosom tijela, prostora i misli. Koncept, izvedbu i tekst potpisuje Josipa Bubaš, za video, zvuk i vizuale zaslužan je Tomislav Čuveljak, a za dramaturško i koreografsko oblikovanje zadužena je Alexandra Madsen. U izvedbi se koriste ulomci romana Hodanje Thomasa Bernharda.

Izložba će u istom prostoru trajati od 8. do 12. prosinca od 16 do 19 sati, a ulaz je slobodan.

Više informacija dostupno je ovdje.

“Poput slikarstva njemačkog romantizma u kojemu je pojedinac okružen monumentalnom prirodom, a koja ga smješta u realan, iako poražavajući, omjer veličina i raspored vrijednosti u svijetu, i u Fišićevim su urbanim ‘pejzažima’ pojedinci izolirani i potpuno nebitni za okruženje u kojemu su se zatekli. Razlika je međutim u samom okolišu jer, dok je romantizam inzistirao na snazi prirode i silama koje okružuju čovjeka, ovdje je pojedinac suočen s nijemim, disfunkcionalnim ostacima industrijaliziranog svijeta”, stoji u najavnom tekstu Josipe Bubaš.

Izložbu možete posjetiti do 28. studenog.

Više informacija o izložbi možete pročitati ovdje.

Središnja tema ovogodišnjeg izdanja, gubitak/tugovanje, povezana je s desetom obljetnicom smrti osnivača festivala, intermedijalnog umjetnika Željka Zorice Šiša, te promišljanjem i sjećanjem na njegov rad i specifičan pristup umjetnosti. Tako će festival otvoriti pitanja vezana za osjećaj gubitka zbog izgubljenih značajnih ljudi, pojava i stvari.

Izložbeni program otvorit će se 7. listopada u 19 sati u Galeriji Događanja. U tehnikama od performansa i ready-madea, preko instalacija i umjetničkih knjiga, do asemblaža, fotografija, animacija i slika, predstavit će se dvanaest umjetnica i umjetnika. Osim “prvih” radova u KIC-u će se od 10. listopada moći vidjeti i devet radova tzv. “drugih”, medijski i žanrovski već etabliranih izlagača i izlagačica.

Iz izvedbenog segmenta programa organizatori ističu participativni performans Radnička tužbalica Vladimira Šojata iz beogradske umjetničke grupe artterror te Kitove Anamarije Levak, kombinaciju stand-upa, pripovijedanja, poezije, glasa i pokreta. Glazbeni dio programa posvećen je koncertu i pjesničkom recitalu Vibora Čeriča i Stanislava Habjana Kafka i sin koji će se održati 11. listopada u 20 sati u koncertnoj dvorani u KNAP-u.

U diskurzivnom dijelu programa u razgovoru pod vodstvom Josipe Bubaš predstavit će se ovogodišnje autorice i autore, a održat će se i Žalovanje i borba za društvenu pravdu – razgovor s Eminom Bužinkić, Marijanom Hameršak i Mirjanom Bijelić koji će moderirati selma banich. Na programu je i razgovor o prostornim resursima nezavisne kulture u Hrvatskoj. U njemu će sudjelovati Antonija Cvitan Vuletić (Platforma Doma mladih), Domagoj Šavor (Mreža društveno-kulturnih centara), Denis Mikšić (KA-Matrix) i Janja Sesar (Pogon).

U radioničkom će se programu istraživati glas kao medij zajednice (radionica Naricanje prvih), dok će polaznici_e radionice Transformacija tugovanja pod vodstvom Kristine Kamale Babine učiti prikazati svoja transformirana sjećanja pomoću recikliranog i ručno rađenog papira od biljnih vlakana.

Ulaz na sve programe je besplatan, dok se za radionice potrebno prijaviti e-mailom na festivalprvih@gmail.com.

Detaljniji program Festivala prvih, kao i detalje o mjestu i vremenu svih segmenata programa možete pronaći ovdje.

Izložba i performans nastavak su umjetničkog istraživanja i mapiranja prostora odrastanja, igre i kasnoljetnih rituala čija je prva iteracija predstavlja izložbom u Galeriji VN. Stećuk u Galeriji Događanja postavlja tekstilnu instalaciju izrađenu od recikliranih materijala, cvijeća, puževih kućica, zemlje i bilja. U šatoru od plahti eng. blanket fortu, kako ga naziva umjetnica, smješten je videorad kojim Stećuk stvara i dodatno fokusira intimni prostor koji poziva posjetitelje da zastanu, sjednu ili legnu na jastuke te se prisjete vlastitih iskustava dječjih otkrivanja (ne)prohodnih puteljaka i onog što okolo njih primjećujemo i nalazimo.

“Stećuk postavlja šator od plahte, Staru hižu, pod kojim nalazimo čitavu zalihu sjećanja – projekciju videa u kojemu umjetnica posjećuje mjesta iz djetinjstva, snimajući ih iz prvog lica, promatrajući travke, dotičući puževe, skidajući latice s cvijeća. Video je osoban, taktilan, osjetilan te jasno uprizoruje potragu za djetinjstvom, arheologiju sjećanja”, istaknula je Josipa Bubaš u popratnom tekstu.

Izložbom koja je otvorena do 3. listopada provela nas je sama autorica.

Snimila i uredila: Sara Gurdulić
Vizual podcast rubrike: Klasja Habjan

Riječ je o ciklusu nastalom kombinacijom grafike i tekstilnih instalacija, a koji tvori svojevrsni vremeplov do osjetilnog arhiva prepunog sjećanja na interakcije koje su obilježile autoričino odrastanje. 

Izložba se temelji na asocijativnoj komunikaciji s promatračem, a ideja je pružiti mu poligon da se posredstvom interpretacije tuđih sjećanja odvaži na potragu za vlastitim djetinjstvom, da izdvoji upečatljive fragmente te njihova univerzalna imena i svrhe zamijeni intimnim značenjima.  

“Ivana Stećuk umjetnica je koja se djeluje u području grafike, tekstilne instalacije, ambijenata i izvedbi, njezina se estetika ne zasniva na perfekcionizmu izvedbe nego na neopterećenoj izvedbi koja komunicira asocijativno, osjetilno, koja nudi radnju, miris i opip, pri čemu je vidljivo usmjerenje k unutarnjem, osjetilnom, onoj vrsti pojedinačnog u kojemu se univerzalno pronalazimo, svojevrsnim općim mjestima koja svatko prisvaja na vlastiti način, prolazeći u njima ono što je određenom trenutku potrebno”, stoji u tekstu Josipe Bubaš.

Više detalja o izložbi možete pronaći ovdje.

U utorak, 16. srpnja s početkom u 20 sati, tjedan otvara plesna predstava Moja babusja ne poznaje izraz biopower Nastasje Štefanić Kralj. Riječ je o projektu Nastasje Štefanić Kralj i Matije Kralja Štefanića, koji je nastao kao reakcija na rusku invaziju Ukrajine, ali i potaknut činjenicom da autoričina baka i dalje živi u okupiranom Berdyansku. Autori u projektu kombiniraju iskustveni pristup s teorijskim uvidima stvarajući intimistički solo koji se odmiče od direktnog političkog agitiranja, ali na drugi način direktno i otvoreno progovara o “ideji” rata.

Plesni tjedan se nastavlja u srijedu, 17. srpnja s početkom u 20 sati, izvedbom plesne predstave Ponovno uranjanje Josipe Bubaš. Nakon što je kao performans prvi puta izvedeno 2020. godine, ovoga puta Ponovno uranjanje zadržava elemente prethodnih izvedbi, no u novoj strukturi, s novim odmakom te u uskoj suradnji s Tinom Dožićem postajući performativni zvučni pejzaž.

U četvrtak, 18. srpnja s početkom u 20 sati, održava se Morphin’ Jure Ruže. Sadržaj predstave inspiriran je stvarnim videozapisima s TikToka. Kroz fragmentaciju i kolažiranje govora i pokreta iz pojedinih videa i njihovim ponovnim uvezivanjem, cilj izvedbe je simulirati princip internetskog algoritma. Predstava je nastala kao diplomski ispit na studiju neverbalnog teatra na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, pod mentorstvom red. prof. art. Maje Đurinović.

Premijera plesne predstave Instant Martine Terzić pomaknuta je na 31. srpnja.

Ulaz na sve plesne predstave je slobodan.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Na otvorenju festivala predstavit će se 11 umjetnica_ka s radovima pristiglim na festivalski natječaj i to u različitim umjetničkim formama kao što su video radovi, video performans, AI grafika, ready-made intervencija, fotografije, objekti i performance. Otvorenje izložbe je 23. listopada u 19:00 sati u Galeriji Događanja, a posjetitelji će radove moći pogledati tijekom trajanja festivala. 

Nakon otvorenja izložbe, prvi festivalski dan će obilježiti i poetsko-glazbeni performance Improvizije/Koncart multinstrumentalistice i izvedbene umjetnice Ane Paške, koja se igra glasom i riječima, pronalazi nepoznate glasovne pejzaže i stvara pjesničke slike rastvarajući svakodnevicu, dok je drugi dan rezerviran za razgovor s autoricama izložbe koji će moderirati povjesničarka umjetnosti Josipa Bubaš i predavanje Uvod u feminističke teorije i pokrete sociologinje Branke Galić.  

U sklopu Festivala su još tri predavanja: (Ne)znane junakinje Marije Jurić Zagorke (srijeda, 25. listopada) predstavit će Čuvarice vremena (povjesničarke Đurđica Vitković i Ana Zbiljski) donoseći priče o kultnim junakinjama Zagorkinih romana koje prkose društvenim normama, zatim predavanje kulturalne antropologinje Suzane Marjanić Što je feministički performans? I feminizam i aktivizam (četvrtak 26. listopada) te performativno predavanje Doplgengera Jugoslavenski socijalizam i žensko pitanje na filmu kojim se ukazuje na napuštanje ideje ženske emancipacije, koja je prisutna u filmovima do početka šezdesetih, ali i na sve prisutniju retradicionalizaciju društva (petak, 27. listopada). 

Na 21. Festivalu prvih publika može pogledati i dva kratka filma: dokumentarni film Projekt Carmen (2006.) u kojem Željko Zorica prati žensku dramsku grupu Vedra lica s Ravnica u pripremi predstave Carmen te film Jagode Kaloper Iza ogledala (2011.) kojeg je autorica snimala, montirala i režirala tijekom više godina kao work in progress. Nakon projekcije filma održat će se panel rasprava Iza ogledala: prikazi žena na filmu jučer i danas, o glumačkom i autorskom radu Jagode Kaloper te reprezentaciji i poziciji žena u jugoslavenskom i postjugoslavenskom filmu. Filmski program 21. Festivala prvih donosi i projekciju Izbor ženskog eksperimentalnog stvaralaštva Kino kluba Zagreb kojeg su odabrale Petra Belc i Lana Kosovac.

Otvorenje izložbe drugih u Galeriji bit će održano na katu Kulturno informativnog centra KIC u petak, 27. listopada. U sklopu festivala održavat će se i radionice: Žene i starenje feministkinje Nine Čolović, na kojoj će voditeljica potaknuti razgovor među različitim generacijama žena razmatrajući kako se starenje odražava na njihovu svakodnevnicu i na koje načine mijenjati društvene odnose; radionica vezenja No more I’m sorry umjetnice Marlen Ban na kojoj će se tematizirati društveni pritisak povezan sa stereotipnim idejama o poželjnim oblicima romantičnih veza i odnosa; i na kraju radionica Osnaživanja žena na kojoj će se dobiti savjeti i vježbe za izbjegavanje sukoba, deeskalaciju i samoobranu te naučiti kako zadržati smirenost, osnažiti se i zaštititi u situacijama potencijalnog napada na psihički i fizički integritet.

Riječ je o radu realiziranom u sklopu Pogonovog programa Pogonator 2022. godine. Izvedba funkcionira kao instalacija koja kreira atmosferu distopije i zauzima gotovo čitav prostor Pogona Jedinstvo, a scenografiju čine osvijetljeni punktovi sastavljeni od biljaka i elektroničkog otpada koji su za predstavu posuđeni od Reciklažnih dvorišta Čistoće Zagreb.

Na Vrtu s Bubaš surađuju umjetnici Tin Dožić na zvuku, Silvio Vujičić na kostimima, te dramaturginja Nikolina Rafaj. 

Ulaz na izvedbu je slobodan.

Dio aktivnosti ovog projekta razvoj je suradničkih strategija u umjetničkom stvaralaštvu, takozvanih tandema. Tandemi kao metoda umjetnicima pružaju priliku za produkciju umjetničkog djela kroz međunarodnu mobilnost i suradnju, neometani istraživački i kreativni rad, kao i postprodukciju rada u partnerskim zemljama. Za sudjelovanje na zagrebačkoj radionici među pristiglim prijavama odabrani su Koraljka Begović, Josipa Bubaš i Tomislav Čuveljak, Petra Hrašćanec i Ksenija Zec (umjetnička organizacija 21:21), Vedrana Klepica i Silvija Stipanov, Mak Marko Murtić i Nika Bauman (kolektiv Živa voda).

“Kroz trodnevni radionički program umjetnice_i i partneri imali su priliku dijeliti svoja znanja i iskustva, debatirati o temi rada i sreće, družiti se te predstaviti svoj rad”, objašnjavaju iz Pogona. Nakon radioničkog programa s užim krugom kandidata_kinja, organizatori su izabrali dva rada čijem će daljnjem razvoju pružiti podršku u suradnji s koproducentima tandema iz Portugala, mrežom Artemrede. Riječ je o radovima Vedrane Klepice te umjetničke organizacije 21:21 (Petre Hrašćanec i Ksenije Zec), koji će u ovoj i narednoj godini sudjelovati u rezidencijama u Zagrebu i Santarému te stvoriti vlastite izvedbene interpretacije teme rada i sreće.