Riječ je o svojevrsnom ritualnom oproštaju autora od svojih 54 godina djelovanja na umjetničkoj sceni – kroz blic izložbu i simbolički “gran finale fire kacata u predvečerje”, stoji u najavi događaja.

Ivančić na sebi svojstven, duhovit i provokativan način poziva publiku da prisustvuje ovom događaju koji balansira između umjetnosti, rituala i društvenog komentara. Kroz vizualnu naraciju propituje ulogu lokalnih akcija u kontekstu globalnih kulturnih i političkih strujanja, ostavljajući tumačenje otvoreno svakom posjetitelju.

Događaj se ne zadržava na formalnostima – publika je pozvana da sudjeluje, upozna autora i, ako želi, ponese djelić rada kući. Kako napominju organizatori_ce događaja, Zagrebački krijes nije samo performans, već svojevrsna umjetnička gesta koja seže dublje u pitanja identiteta, zajednice i prolaznosti.

Ulaz na događanje je besplatan.

Ivančić crpi inspiraciju za izložbu iz nekadašnjih brutalnih običaja ubijanja starijih članova obitelji kada oni postanu prevelik teret za obitelj, zabilježenima u nekim dijelovima Srbije, Hrvatske i Bosne i Japana. Uzimajući životnu etapu treće dobi kojoj i sam pripada, umjetnik ovom izložbom dokumentira vlastiti rad, ali i obilježava odnos društva prema starenju općenito.

Josip Pino Ivančić performer je, likovni umjetnik i glazbenik. Inspiriran Beuysom, nakon sedamdesetih započinje proces stvaranja tzv. “socijalne skulpture”, svrstavši se među konceptualne umjetnike koji su angažirano propitivali socijalistički vrijednosni sustav, s naglaskom na smisao rada i poziciju radnika. Tijekom osamdesetih svoje umjetničke interese ostvaruje u okviru spajanja medija glazbe, performansa i likovne umjetnosti, a od devedesetih javnost ga prepoznaje kao jednog od najprovokativnijih hrvatskih performera te kao alternativnog novomedijskog eksperimentatora.

Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja.

Galerija 90-60-90 u Pogonu Jedinstvo predstavlja “segment netipične retrospektive” pulskog umjetnika, performera i glazbenika Josipa Pina Ivančića. Uz grafike, crteže, kataloge i instalacije, neki od radova koji će u prostoru Pogona biti dostupni do 24. srpnja trodjelna su video instalacija E/I/migrant song, filmovi requiem za Uljanik…Josip, White ligt white heat… autoportret B.G., pljastic people from univers 2. dijo… ki vas šljivi… i performans …senzacionalno! Atelier….

Kroz koncept i postav izložbe proveo nas je sam umjetnik, a podcast je snimila i pripremila Martina Kontošić.

Fotografija: Marijana Stanić
Vizual: Klasja Habjan

Audio vodstvo je dijelom projekta Zvučne točke kontakta – iskustvo procesa podržanog od strane Ministarstva kulture i medija RH. Projekt se provodi u partnerstvu Kurziva – Platforme za pitanja kulture, medija i društva i Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade.

Pod zajedničkom temom Strah od dana svoje performanse izvode polaznici programa te gostujući umjetnici: kolektiv Zvukospjevi (Nicole Hewitt, Ivan Slipčević, Vida Guzmić), Josipa Bubaš, Sonja Pregrad i Josip Pino Ivančić. 

Performerski maraton počinje u 21 sat s predviđenim trajanjem od dva sata.

U Rijeci je Ivančić posljednji puta viđen s radom Bez-DOM-ni koji je nastao u suradnji s beskućnicima u sklopu umjetničkih intervencija u javnom prostoru (Spajalica 2014.). Sa Materijalno.sti se iznova bavi sirovim aspektima svakodnevice, u njoj pronalazeći ona tjeskobna, ali naprosto životna veziva koja se ne daju svesti pod kvantitativne kriterije i logiku jačeg zbroja. Tako i osnovnu građu izložbe čine odbačeni potrošni materijali koji se recikliraju i transformiraju doimajući se poput strašila razmetljive političke retorike. Manjak je preuzet za načelo radova, formalno u oslanjanju na koncizan izraz blizak arte poveri, a sadržajno u otklonu od varljivih političkih formulacija koje perpetuiraju …višak institucionaliziranosti, prazne reprezentativnosti, ugroženu sadržajnost. Valja pridodati da izložba nastaje i kao parodija na slabašno financiranje kulturnih sadržaja i neprestano reckanje javnog sektora koji se preimenuju ‘nužnim putom oporavka’. Kao ishodišni rad ističe se performans ki fa meno. Izvrnuta verzija trešete igra se na ko će manje punata. Kako kaže umjetnik, Kad završi partija broji se tko je manje ukrao i taj je pobjednik.

Pino J. Ivančić, rođen u rodilištu, Pula. Kreće se posvud. Novčeke je zarađivao va neposrednoj proizvodnji u Tvornici cementa “Giulio Revelante” i Servis-TESU- Uljanik, ideje pos-v-ud. Nakon racionalizacije postaje klijent u najrespektabilnijem HR brandu “HZZ-rvacki zavod za zaposlitev” uz “placu-naknadu” od 1200 (miljari dvisto) Kn…imate li neKaj za “is Fusarit” ??? 60ih, veselih godina, konkretnije se počinje baviti ARTom, skulpturom (pa radnik je va trližu) a kasnije kad mu se sve promiješa i granice medija postanu uske ulazi u konceptualni krug i performance vode. 80ih je član alter/punk grupe GNjDD, industrial SubVersIv, a producira i dosta novih grupa na dolazećoj sceni. U okružju specifične soc-pol-kult situacije i pod utjecajem Beuysa otvara proces “Socijalne skulpture” kojoj se vraća nakon “balkanise derneka”. Najpoznatiji i jedini AvantPopArtist va Istre, i malo šire. Ponosni vlasnik rekorda o posjećenosti jednom događanju/performanceu (cca. 40000 posjetilaca, “Theater like a Life/Life like a Theater ili Život je feferon…”), a sve ostale stupidece i stupidadjine mogu se otčitati i iščitavati u dnevnim, tjednim i periodičnim tiskovinama ovijeh prostora.

Izložba je otvorena do 29. svibnja.

Na programu će biti tri filma iz 2014. nastala u sklopu rezidencijalnog programa Spajalica riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti koja tematiziraju beskućništvo – kratkometražni Bez-dom-mi/Stereotips i PSS sssss t te dugometražni Bez-dom-ni. PSS ssssss t je bio uvršten u natjecateljski program 8. Festivala nijemog filma PSSST!, dok je Bez-dom-ni mjesto pronašao među 25 veličanstvenih koji su konkurirali za nagrade 46. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva.

Josip Pino Ivančić poznat je alternativnoj kulturnoj sceni već od početka sedamdesetih kada se počinje baviti konceptualnom umjetnošću i performansom. S prijateljima stvara “mental spirit” glazbu, a pod utjecajem Beuysa takozvane socijalne skulpture kojima na angažirani način propituje socijalističke vrijednosne sustave, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. Pinova pozicija “izvan centra” i njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osigurali su mu pravo na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih spajarazličite medije – glazbu, performans i likovnu umjetnost (alterrock grupa Gustaph y njegovi dobri duhovi), a od devedesetih javnosti je poznat kao jedan od najprovokativnijih hrvatskih performera (Theater like a Life/Life like a Theater ili Život je feferon…) kao i alternativni novomedijski eksperimentator.

Program potražite ovdje.

7ds / M.M. / Fotografija: Teatro Stabile delle Marche, FOLK-S – will you still love me tomorrow?