Dugogodišnji rad Hrvoja Pelicarića u mediju zvuka rezultirao je radom Jezici za koji je kao uzor i materijal poslužio istoimeni tekst Sama Sheparda iz 1978. Originalni tekst, u osnovi namijenjen izvođenju na pozornici s ograničenim brojem izvedbi, svojom fragmentiranom formom blizak je zvučnoj poeziji i pjesmi u prozi. Ritam teksta određuje ritam zvuka, pa se rad može shvatiti kao citat ili osobna impresija teksta.

U originalnim kazališnim izvedbama autori i izvođači su pokušali instrumentima stvoriti privremeni okoliš u kojem glas živi, dok Pelicarić vizualno pristupa elementu zvuka tako što stvara zvuk za sliku, ali bez slike. Mehanizam percepcije zvuka i slike istražuje se ritmikom, statikom i preklapanjem zvučne mase. Budući da su oni više kao impulsi koji iznenada dolaze i brzo nestaju, a nedostatak jednog ne mora nužno značiti nedostatak drugog, taj isti zvuk utječe na stvaranje unutrašnje slike.

Za razumijevanje koncepta rada bitno je poznavati fenomen sinestezije. Riječ sinestezija znači združeni osjet, a označava rijetku sposobnost da se čuju boje, okusi, oblici, ili neke druge osjetilne kombinacije. Sinestezija je emocionalni doživljaj i ne postoje dvije osobe koje će imati iste sinestetske reakcije. Sinestezija je nehotična, ali izazvana, odnosno pasivni doživljaj koji se nekome dogodi. Autorov cilj je približiti publici sinestetski doživljaj, ograničavajući umjetnički podražaj isključivo na zvuk. 

Stoga možemo reći da je ovaj rad emocija u svojem najčišćem obliku, ogoljena do kraja i bez suvišnih elemenata, ova zvučna instalacija postaje prolazna skulptura u prostoru i vremenu. Tekst je tek polazišna točka. U konkretnom se slučaju interpretira manipuliranjem zvukovne snimke, pa iz smislene cjeline prelazi u apstraktnu koja nosi isključivo emociju govora. Značenje teksta se gubi, a ono što ostaje je vlastiti doživljaj i interpretacija. 

Hrvoje Pelicarić (1974., Split) diplomirao je ton na SAE institutu, Rotterdam 2002. Završio je preddiplomski studij filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2013. Trenutno student prve godine diplomskog studija medijska umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Bavi se oblikovanjem zvuka. 

Petra Dajak (1993., Split) završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu. Trenutno je studentica prve godine diplomskog studija povijesti umjetnosti i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu. Surađivala je na izložbenim projektima FFWD, Premijere, Progres i izložbi studenata kiparstva u MKC-u 2015. 

Teuta Stipišić (1993., Čakovec) završila je Drugu gimnaziju u Varaždinu i preddiplomski studij istraživačke sociologije na Filozofskom fakultetu u Splitu. Trenutno je studentica druge godine diplomskog studija sociologije. Dobitnica je Interdisciplinary Social Sciences Graduate Scholar Award. Sudjelovala je na projektu “(De)mapiranju Dioklecijanove palace”.

Izložbu pogledajte do 2. studenog.