Ovogodišnji ciklus održava se pod krovnom temom Priroda i društvo, a kreće s Visa, gdje će Srećko Horvat predstaviti rad viške Škole autonomije. Predavanje povezuje pitanja održivog razvoja i kombinacije tradicionalnih vještina i suvremenih tehnologija s aktualnim teorijama antropocena i kapitalocena.

U Splitu, 29. kolovoza u 19 sati u Društvu arhitekata, Daša Gazde govorit će o mogućnostima i ograničenjima stvaranja zelenih površina u urbanim strukturama. Dan kasnije Jere Kuzmanić vodi “zaigrano lutanje” istočnim dijelom Splita, inspirirano situacionističkom metodom dérive, dok će 31. kolovoza Tea Truta kroz vođenu turu otvoriti nove slojeve Kaštelanskog zaljeva, u kojem se povijest suživota prirode i industrije čita i kroz današnji postindustrijski pejzaž.

Više informacija i detaljan program možete pronaći na službenoj stranici organizatora.

Ovogodišnja tema je Priroda i društvo, a program uključuje predavanja, koja će u različitim formatima održati Srećko Horvat, Daša Gazde, Tea Truta i Jere Kuzmanić, te praktični dio u obliku produkcijske radionice koju će voditi Sunčica Fradelić, dok će mentorsku podršku pružati Igor Bezinović i Srećko Horvat.  

Polaznice_i radionice imat će na raspolaganju resurse Kino kluba za proizvodnju svojih ideja, a dva odabrana projekta dobit će mogućnost suradnje s profesionalcima ovisno o potrebama projekata, kako bi projekte realizirati do kraja godine. Projekti nisu ograničeni isključivo na filmove, već se podržavaju i ideje koje nastaju u različitim audiovizualnim medijima.

Više o programu i programskim cjelinama, suradnicima i suradnicama možete pronaći na web-stranici organizacije.

Svi zainteresirani_e za sudjelovanje se mogu prijaviti ispunjavanjem obrasca.

Poziv na prijave otvoren je do 12. kolovoza.

Program kombinira urbanizam, arhitekturu i audiovizualne medije a podijeljen je na predavanja, istraživanje, praktični rad, produkciju i prezentaciju radova realiziranih kroz program. Predavanja obuhvaćaju različite, manje poznate teme vezane uz spomeničku baštinu, otkrivajući kako čitanje prošlosti oblikuje sadašnjost i postavlja svjetonazorske temelje za moguće budućnosti, te o spomenicima kao načinu obilježavanja događaja i definiranja javnog prostora. Predavanja će održati Nataša Bodrožić, Daša Gazde, Tea Truta i Jere Kuzmanić, i Srećko Horvat.

Prvo predavanje Nataše Bodrožić održat će se 30. kolovoza u Beton kinu u Domu mladih od 18 sati do 20 sati. Nataša će razmatrati odnose arhitekture sredine 20. stoljeća, izgrađenih okoliša iz razdoblja socijalističke Jugoslavije i medijske, filmske, video slike kao jednog od kanala njihove reprezentacije i (re)interpretacije danas. Polazište je izložba (DIS)TRUST THE STORYTELLER čiji je segment kurirala u prosincu 2020. u Zagrebu, krećući od aktivnosti projekta Motel Trogir nastavljajući praksu ispreplitanja suvremene umjetnosti i građanskog angažmana za zaštitu modernističke arhitekture druge polovice 20. stoljeća.

Daša Gazde u svom predavanju dovodi u relaciju naš najveći kip Grgura Ninskog s fenomenom Bajamontuše – spomenikom, fontanom koji više ne postoji, ali je i dalje izrazito prisutna i živa u svijesti građana. Predavanjem će nastojati dešifrirati uzroke nastanka, transformacije i društvene potrebe za ovim spomenicima dovodeći u korelaciju lokalne povijesne događaje koji su definirali grad. Drugo predavanje održava se u Društvu arhitekata Splita (Starčevićeva 24c) 31. kolovoza, a planirano vrijeme predavanja je od 17 do 19 sati.

Tea Truta i Jere Kuzmanić vodit će turu antifašističkim spomenicima i javnim prostorima koje je ta spomenička baština formirala kako bi ocrtali način na koji memorijalizacija ratnog Splita neposredno i danas tvori sliku grada. Tura ima planiranih pet postaja za razgovor i kreće na području šetališta Bačvice 1. rujna u 17 sati. Druga postaja je Katalinićev brijeg i njegov kompleks, zatim šetnju spuštanjem preko željeznice do splitske luke i ulazak u centar grada. Neke od opservacija na turi oslonit će se se i na knjigu o ilegalnim štamparijama Splita Marinka Božića pod naslovom Ubojito slovo (1978.) polemizirajući i ulogu pisane riječi u reprodukciji antifašizma i memorije.

Četvrto predavanje održat će se na otoku Visu u viškoj Školi autonomije od 17 do 20 sati. Srećko Horvat u svom predavanju ČITANJE OTOKA polazi od iščitavanja bogate prošlosti otoka Visa u današnjem kontekstu masovnog turizma, klimatske krize, historijskog revizionizma i tehnoloških promjena. Kao dio predavanja predstavit će se i rad viške Škole autonomije koja, pored ostalih aktivnosti, kroz atipične aturističke ture razvija praktično iščitavanje kompleksne mreže značenja i alternativne mogućnosti tumačenja ne samo prošlosti već i moguće budućnosti Mediterana.

Više informacija o programu možete pronaći ovdje.

Polazeći od izložbe Distrust the Storyteller, Nataša Bodrožić će sa sudionicima_ama razmatrati odnose arhitekture sredine 20. stoljeća, izgrađenih okoliša iz razdoblja socijalističke Jugoslavije i medijske slike kao jednog od kanala njihove reprezentacije i (re)interpretacije danas. Daša Gazde u svom će predavanju govoriti o relaciji kipa Grgura Ninskog s fenomenom Bajamontuše, fontanom koja je postavljena kao spomenik dolasku pitke vode u Split. Iako je davno razrušena, fontana je i dalje izrazito prisutna i živa u svijesti građana, a predavanje će nastojati dešifrirati uzroke nastanka, transformacije i društvene potrebe za ovim spomenicima. Tea Truta i Jere Kuzmanić vodit će turu antifašističkim spomenicima i javnim prostorima koje je ta spomenička baština formirala kako bi ocrtali način na koji memorijalizacija ratnog Splita i danas tvori sliku grada. Srećko Horvat će u predavanju naslovljenom Čitanje otoka analizirati bogatu prošlost otoka Visa u kontekstu masovnog turizma, klimatske krize, historijskog revizionizma i tehnoloških promjena. Kao dio predavanja predstavit će i rad viške Škole autonomije koja kroz atipične aturističke ture razvija praktično iščitavanje kompleksne mreže značenja i alternativne mogućnosti tumačenja ne samo prošlosti već i moguće budućnosti Mediterana. Predavanja će se održavati na različitim lokacijama, a bit će otvorena za javnost.

Osim na teorijskom, šest odabranih polaznika_ca dobit će priliku sudjelovati i u praktičnom dijelu programa; istraživačkom i radioničkom. Nakon upoznavanja s temom, polaznici će odabrati područje koje žele istraživati te dobiti potrebne alate i podršku za predprodukciju vlastitih radova. Predprodukciju i kasnije faze programa vodit će Igor Bezinović i Sunčica Fradelić. Nakon istraživačke faze, intenzivniji rad na pripremi projekata za produkciju realizirat će se u sklopu radioničkog programa koji će se održavati početkom listopada.

Svi polaznici radionice imat će na raspolaganju resurse Kino kluba za proizvodnju svojih ideja, a dva odabrana projekta dobit će mogućnost suradnje s profesionalcima ovisno o potrebama projekata, kako bi projekte realizirali do kraja godine. Projekti nisu ograničeni isključivo na filmove, već se podržavaju i ideje koje nastaju u različitim audiovizualnim medijima. Po završetku programa planirana je javna prezentacija radova.

Prijave na program otvorene su putem online obrasca do 9. kolovoza.

U okviru ovog programa, od 1. do 4. rujna 2023. održava se serija predavanja otvorenih za javnost. Prvo od četiri predavanja održava se u sjeverozapadnoj kuli Dioklecijanove palače (vrh Bosanske ulice) gdje će Ana Peraica predstaviti utjecaj zračne fotografije na urbano planiranje Splita od izuma do danas.

U nastavku programa Daša Gazde govorit će o povijesti i ulozi Društva arhitekata Split, te kapitalnim projektima toga perioda: izgradnji HNK i pošumljavanju Marjana, dok će Jere Kuzmanić uz vođenu turu upoznati zainteresirane posjetitelje s nastankom i životom neformalnih sportsko-političkih društava, lokacijama na kojima su se okupljali pripadnici društava i njihovim aktivnostima.

Posljednjeg dana programa Sandi Vidulić upoznat će sudionike_ce sa specifičnim lokalnim fenomenima kasnog historicizma i secesije u kontekstu povijesti umjetnosti, ali i društveno-političkih zbivanja, nudeći i suvremenu perspektivu.

Detaljan opis i raspored programa potražite ovdje.

Sandi Vidulić upoznat će sudionike_ce sa specifičnim lokalnim fenomenima kasnog historicizma i secesije u kontekstu povijesti umjetnosti, ali i društveno-političkih zbivanja, nudeći i suvremenu perspektivu. Daša Gazde govorit će o povijesti i ulozi Društva arhitekata Split, te kapitalnim projektima toga perioda: izgradnji HNK i pošumljavanju Marjana, dok će Jere Kuzmanić uz vođenu turu upoznati zainteresirane posjetitelje s nastankom i životom neformalnih sportsko-političkih društava, lokacijama na kojima su se okupljali pripadnici društava i njihovim aktivnostima. Ana Peraica predstavit će utjecaj zračne fotografije na urbano planiranje Splita od izuma do danas. Cilj je upoznati građane i polaznike programa o tome što je urbanizam, koliko je klasno i politički određen te tko nam gradi grad, tko planira, a tko naseljava. Prvi dio programa počinje s predavanjima koja će se održavati od 1. do 4. rujna i biti otvorena za javnost. 

Osim na teorijskom, šest odabranih polaznika_ca dobit će priliku sudjelovati i u praktičnom dijelu programa, istraživačkom i radioničkom. Nakon upoznavanja s temom, polaznici će odabrati područje koje žele istraživati te dobiti potrebne alate i podršku za predprodukciju vlastitih radova. Predprodukciju i kasnije faze programa vodit će Igor Bezinović i Sunčica Fradelić. Nakon istraživačke faze, intenzivniji rad na pripremi projekata za produkciju realizirat će se u sklopu radioničkog programa u periodu od 29. rujna do 1. listopada. 

Prijave na program otvorene su putem online obrasca do 20. kolovoza, a rezultati selekcije će biti objavljeni 24. kolovoza. Ukoliko odabrani sudionici nisu iz Splita bit će im osiguran smještaj u periodu 1. do 5. rujna i 29. rujna do 2. listopada.

Kotizacija za sudjelovanje u programu iznosi 25 eura. Sve ostale informacije o programu i voditeljima doznajte na službenim stranicama organizatora.

GradOdrasta neformalna je inicijativa splitskih arhitekata, urbanista i aktivista okupljenih oko tema gradskog prostora, urbanističke devastacije i štetnih utjecaja turistifikacije u Splitu. Inicijativa se okupila 2018. godine, a čine ju Ana Burić, Antonia Kuzmanić, Antonia Vuletić, Darko Ivanovski, Luka Mužinić, Maja Vujnović, Jere Kuzmanić i Zdravka Džajić. Od 20. do 22. rujna u prostorijama nekadašnjeg prodajnog centra Koteks GradOdrasta organizira drugo izdanje seminara Grad na rubu katastrofe, na kojem će ugostiti stručnjake/kinje i aktiviste/kinje iz regije i Europe, sa svrhom približavanja pojma odrasta splitskoj publici. Tim smo povodom s članicama i članovima inicijative razgovarali o programu seminara, kao i o široj temi devastacije urbanog prostora i okoliša u Splitu.

KP: Seminar Grad na rubu katastrofe prvo je javno događanje u organizaciji neformalne inicijative GradOdrasta. Tko čini inicijativu i što vas je potaknulo na okupljanje?

GradOdrasta neformalna je grupa arhitekata, urbanista i aktivista koja se okupila 2018. godine u Splitu na poziv kustosa 53. Zagrebačkog salona da istraži kako je prethodno desetljeće, od ekonomske krize do danas, utjecalo na arhitekturu na lokalnoj razini. Naši su razgovori jako brzo “otklizali” u teme vezane za urbanizam i grad Split u cjelini. Istraživanje je rezultiralo kartografskim prikazom nazvanim Karta katastrofe, odnosno Disaster map, koji predstavlja skup podataka o komunalnim, prostornim i urbanističkim činjenicama o gradu Splitu i međuodnosu sociopolitičkih i okolišnih fenomena u gradu. Neki od mapiranih slojeva su rubovi požara u splitskoj rur-urbiji 2017., miris odlagališta Karepovac nakon dugo odgađane sanacije 2018., opterećenje vodoopskrbe, efekti turistifikacije u javnom prostoru, frekventne lokacije prometnih gužvi, primjeri investitorske megalomanije itd. Karta je prezentirana na prvom seminaru Grad na rubu katastrofe u listopadu 2018. godine, na kojem su sudjelovali Ana Mendez de Andes (Madrid, Ahora Madrid!), Iva Čukić (Beograd, Ministarstvo Prostora), Radomir Lazović (Beograd, Ministarstvo Prostora), Ksenija Radovanović (Beograd, Ministarstvo Prostora) i naši sugrađani arhitekti, novinari i članovi građanskih inicijativa. Nakon toga smo se nas osam nastavili sastajati i razmišljati o daljnjim mogućnostima za djelovanje.

Budući da smo se oformili kao grupa, detektirali smo probleme i mapirali potencijalne sugovornike, nastavili smo nizom aktivnosti i akcija adresirati opisane procese u gradu i stvarati dijalog širokog spektra sudionika o njima. To uključuje sudjelovanje na stručnoj konferenciji Merging the Split: converting Spaces into Places, organizaciju radionica, rad sa studentima splitskog arhitektonskog fakulteta, vođenje edukativnih šetnji DisasterWalk i suradnji s građanskim inicijativama. U svom djelovanju koristimo različite taktike kako bismo poticali na raspravu o prostornom planiranju u što širem smislu. Tako se dotičemo tema poput urbanih politika, društvene odgovornosti i stručnog angažmana, uključivanja građana u politike prostora i javnog zdravlja, institucionalnih okvira i procedura, definicija “razvoja”, granica ekonomije i ekologije.

U konačnici kao grupa želimo ukazati na nedostatak javne i profesionalne reakcije na propadanje urbanog prostora i okoliša u gradu Splitu. Referirajući se na probleme grada u kojem živimo, uzimamo si za zadatak podizanje svijesti korisnika prostora o pravima i nužnosti uključivanja u procese prostornog planiranja te rad na senzibilizaciji i angažmanu struke.

KP: Kako imperativ rasta, prije svega turističkog, utječe na život u današnjem Splitu? Koja je uloga urbanizma u dolasku do stanja na koje se referirate u nazivu seminara?

Zanimljivo je razmišljati o gradovima, žarištima konzumacije prostora i dobara, kao mjestima za promjenu društvenih paradigmi s ekologijom u središtu. Danas je čak 43% površine Zemlje prenamijenjeno za čovjekove potrebe, od infrastrukture i agronomije do širenja gradskih područja. Utjecaj gradova na okoliš nadilazi samo područje izgrađeno za stanovanje i ulazi u gotovo sve ekološke sustave na planeti. S druge strane, rastući apetit za prostorom, globalna kompeticija gradova za privlačenjem investicija i kriza stambenog prostora kao rezultat imaju ne samo društvenu nejednakost, već i nepravedno raspoređene posljedice klimatskih promjena. Siromašniji dijelovi gradova u pravilu su pogođeniji urbanim toplinskim otocima, erozijama, onečišćenjima uslijed industrije i tako dalje. Baš kao što je to slučaj i na razini svijeta i odnosa Zapada i ostatka svijeta.

Split je odličan primjer takvog grada u kojem su višegodišnje neplaniranje i nebriga o komunalnim uvjetima u rubnim dijelovima grada u proteklih nekoliko godina više puta doveli do ruba katastrofe. Sve ovo dodatno potencira pritisak imperativa porasta turističkih noćenja iz godine u godinu. Istraživanja o odrastu u gradovima su tek počela i dijalozi između urbanista, arhitekata i znanstvenika postaju sve učestaliji i kompleksniji. Split će dati svoj doprinos tom dijalogu u obliku seminara koji je koncipiran kao aktivno druženje građana i profesionalaca sa svrhom približavanja pojma “odrasta” široj publici iz perspektive razvoja grada. Polazište ovogodišnjeg seminara je problematiziranje potpune ovisnosti Splita o rastu turizma, kao i svojevrsne dekadencije u koju grad zapada potpuno prepuštajući kvalitetu života urbanističkoj stihiji. Kroz seminar želimo istaknuti važnost urbanizma za zdrav razvoj grada, urbanizma koji počiva na temeljima ekološke i socijalne pravednosti i odgovornih politika.

KP: Seminar se održava u zgradi Koteksa, simbolu urbanističkih promjena Splita s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kako danas, iz perspektive odrasta promatrate urbanistička promišljanja iz tog perioda, a kako vidite razvoj koji bi odgovarao potrebama današnjeg grada i njegovih stanovnika/ca?

Nekadašnji prodajni centar Koteks realiziran je u procesu epohalnog preoblikovanja grada neposredno pred Mediteranske igre 1979., dakle pred točno 40 godina. Mediteranske igre pripremljene su serijom ulaganja u sportske, rekreacijske, društvene i javne sadržaje i u infrastrukturu kojom je promijenjeno lice grada Splita. Tim je ulaganjima stvoren nemjerljiv doprinos društvenom metabolizmu i sportskom identitetu, ali i javnom zdravlju i kvaliteti života građana Splita. Ne zagovarajući ovakve megalomanske zahvate iz perspektive odrasta razmišljamo o potencijalu nekorištenih, ali izgrađenih prostora kojih u Splitu ne manjka. Split ima katalog dovršenih, ali nekorištenih objekata: od tvornice Dalmacijavino preko depandansi hotela Zagreb, zatim Koteksa, pa do hotela Marjan. Radi se o golemoj količini kvadrata otrgnutih iz gradskog tkiva zbog imovinsko-pravnih problema, ali i nedovoljne angažiranosti grada da njihove vlasnike (uključujući i sebe) motivira da prostore stave u funkciju. Umjesto toga grad se neplanski širi parcelu po parcelu u svoju okolicu, a infrastruktura taj rast ne prati već desetljećima. Sve to skupa je argument u korist nužnog osnivanja Urbanističkog zavoda u Splitu. Samo se tako može planirati razvoj koji balansira privatni interes i javno dobro, ali i neke šire ciljeve kao što je osiguravanje kvalitetnih uvjeta za život svih građana i održiviji odnos prema prostoru kao konačnom resursu.

KP: Procese transformiranja i intenzivne komercijalizacije gradova pratimo diljem Europe, no prati ih i snažno aktivističko organiziranje u obrani prostora kao zajedničkog dobra. Na seminaru ćemo imati prilike čuti neke od primjera takvih inicijativa u domaćem i međunarodnom kontekstu. Što povezuje ove inicijative, koja su njihova dijeljena iskustva i što Split može od njih naučiti?

U Splitu se već neko vrijeme organiziraju i djeluju različite inicijative građana koje reagiraju na pitanja koja se direktno tiču njihovog životnog prostora. Od Getana i Dnevne doze splitskog nereda do Kopilice, od Našeg Marjana do Trstenika. Svi oni na svoje načine taktički zauzimaju svoj prostor i pravo da odlučuju o svom okruženju. Društvo arhitekata Splita također zauzima vrlo jasnu ulogu u obrani prostora i stalno reagira na loše prakse koje se dešavaju u gradu. Ipak nismo još stvorili komunikacijske kanale kojima bi se moglo utjecati na one koji odlučuju o prostoru.

Inicijative koje smo pozvali su primjeri dobrih praksi koje su, baš kao i splitske priče, počele od zajedničkih problema grupe individualaca, građana, stručnjaka ili aktivista i zajedničkim radom narasle u kvalitetne primjere produkcije urbanog prostora odozdo. Za ovu priliku organizirali smo ih u tri teme: Aktivno građanstvo, Ekologija javnog prostora i Okviri urbanih politika.

Pod vodstvom Suzane Dobrić Žaje iz inicijative Savica ZA park radna grupa Okviri urbanih politika opremit će građane i struku znanjem i alatima kako pravovremeno i pravno utemeljeno reagirati i obraniti prostor i potrebe javnosti te kako uopće osigurati sudjelovanje javnosti u procedurama donošenja prostorno-planskih dokumenata. U fokusu radne grupe Aktivno građanstvo je otvaranje mjesta za komunikaciju i povezivanje postojećih i novih građanskih inicijativa i pojedinaca te razmatranja drugih praksi djelovanja – medijskih kampanja, akcija i prosvjeda, umrežavanja itd. Vodit će je Dušica Radojčić iz udruge Zelena Istra. Tema radne grupe Ekologija javnog prostora je javni prostor kao infrastruktura za razvijanje građanskih sloboda, samoorganizacije, umjetničkog djelovanja i političke pedagogije. Članovi radne grupe zajedno s Predragom Milićem iz beogradske incijative Škograd osmislit će i realizirati jednu urbanu oazu na prostoru zapuštenog kompleksa Koteksa. Osim njih svoj rad će predstaviti i tri strane grupe: društveni centar La Casa Invisible iz Malage, koji će predstaviti Kike España, co-housing grupa Co.Bustas iz Vilniusa, koju će predstaviti Algimantas Varpučanskis, te madridski kolektiv Ecosistema Urbano u ime kojeg će doći Antonella Milano. Ovime se nadamo zajednički proširiti znanja i kontakte za buduće djelovanje kako bismo mogli pokrenuti (proto)institucije i akcije koje počivaju na odgovornosti, kooperaciji, okolišnoj i društvenoj pravdi i konsenzusu o minimumu za kvalitetan život u gradu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Piše: Filip Bojić

Prije pola stoljeća u Splitu je donesena odluka o izgradnji novog dijela grada kojim je dobiveno jedinstveno urbanističko rješenje za oko 50 000 stanovnika. Na površini od 341ha slovenski urbanisti Braco Mušič, Marjan Bežan i Nives Starc osmisli su treći gradski rajon čiji raspored premreženih ulica, temeljen na antičkoj centurijaciji, povezuje pješačke zone, stambene jedinice, prodajne prostore, podzemne garaže, javne ustanove te trgove i zelene površne. No, ono što je ovom dijelu Splita dalo temeljnu vrijednost i prepoznatljivost prostorna je polifunkcionalnost koja spaja privatnu, odnosno stambenu komponentu s javnom, na način da ulicu koja služi kao neprekinuta pješačka zona pretvara u generator socijalnog života. Ukratko, prije 50 godina u Splitu je počeo nicati heterogeni i humani grad u gradu sa svim za svakodnevni život potrebnim sadržajima, javnosti poznat pod nazivom Split 3.

Danas se pak njegov javni potencijal nedovoljno iskorištava i slabo održava. Za razliku od starog dijela Splita gdje je turizam infiltriran u svaki kvadrat iskoristive površine, unatoč iznimnom urbanističkom nasljeđu noviji dijelovi grada ostaju sadržajno zakinuti, a često se ne poštuju prostorni koncept ni autorsko djelo, zbog čega su životni kriteriji degradirani. No, zahvaljujući pozornosti lokalne javnosti, memorija ovog vrijednog urbanističkog, ali i životnog prostora konačno se počela otkapati. Manifestacijom 50 godina Splita 3 – ulice, kvartovi, stanovnici u organizaciji dr. sc. Višnje Kukoč i urbanistice Jelene Borote, koja je upriličila niz predavanja te stručna vodstva, građanima je približena važnost očuvanja i daljnjeg planiranja razvoja ovog velikog dijela grada koji obuhvaća kvart Split 3 te dijelove Trstenika, Mertojaka i Žnjana.

I dok su Splićani konačno počeli prepoznavati vrijednost zaboravljenih kvartova vlastitog grada, u New Yorku se čekalo otvorenje događaja posvećenog važnim arhitektonskim postignućima na području Jugoslavije među kojima se našao i ovaj dio Splita. Izložba u MoMA-i dala je splitskom urbanističkom čudu zaslužen odjek svjetskih razmjera. No, upravo ono što je Split 3 dovelo do svjetske publike – potencijal njegovih javnih površina, danas je najviše na udaru, a nebriga i loš tretman gradskih institucija odrazila se najviše na pravno i fizički zapuštenim zelenim površinama.

Koliko su ovi, nikad do kraja realizirani prostori, bitni za kvartove Splita 3 kojim dominiraju betonske megastrukture, objašnjava Luka Skansi, profesor povijesti arhitekture na Filozofskom fakultetu u Rijeci te jedan od suradnika na njujorškoj izložbi. “Zeleni prostori u pješačkim ulicama su jedan od onih ključnih elemenata koji čine veličinu Splita 3, za mene jednog od najuspješnijih, ako ne i najuspješnijeg urbanističko-arhitektonskog projekta koji je realiziran u poslijeratnoj Jugoslaviji. Slovenski projektanti osmislili su fantastičan projekt prizemlja, dosta je pomisliti na njegov presjek – prizemni stanovi, njihova teraca, njihov mali vrt, zidići, mala javna zelena površina, ulica – i na mjerilo svega toga. To zelenje ublažilo je impakt velikih betonskih lamela sa zemljom, obogatilo je s klimatskog i vizualnog aspekta pješačke ulice na jedinstven način”.

Iako je element zelenila unutar pješačkih zona Splita 3 iznimno dobro osmišljen kao poveznica između stana i ulice, sustavnim neodržavanjem te malene površine u jednom su dijelu zapuštene, dok su u drugim primjerima poslužile kao ekstenzija privatnih prostora. Tu pojavu, iako nije novijeg datuma, profesor Skansi vidi kao kulturni problem cijele zajednice te fragment većeg problema: otimanja javnog prostora. Samim tim, u krupnijem mjerilu Splita 3, velike javne površine između blokova zamišljene kao zelene zone sa sportsko-rekreacijskim sadržajima, mjestima za odmor ili tržnicom, tako postaju prostori na kojima investitori sumnjivih namjera ili određene vjerske organizacije zamišljaju novoizgrađene kvadrate.

Posljednji primjeri pokušaja okupacije prostora predviđenih za građane oni su iz 2016. godine, kada je tadašnja gradska vlast na predizbornom izdisaju planirala mijenjati GUP. Tim se činom trebala otvoriti prilika tad istaknutom HDZ-ovcu, a danas predsjedniku splitskog HSP-a Hrvoju Marušiću, za izgradnju stambeno-poslovnog objekta na dječjem igralištu, dok bi preko puta, na površini koja služi kao parkiralište, tvrtka Tommy također gradila poslovne prostore. Aktualizirala se tako i planirana izgradnja vjerskog objekta u istočnom dijelu Splita 3 na mjestu prijeko potrebnog parkirališta i jedine tržnice u tom dijelu grada.

Zbog promjene političkih okolnosti, navedeni projekti nisu ostvareni, a i građani su dali svoj doprinos. Upravo te 2016. kada je prijetila točkasta promjena GUP-a, udruga za suvremenu umjetnost Kvart koja djeluje na Trsteniku organizirala je prosvjed koji se odvio na spomenutom igralištu. Boris Šitum, voditelj udruge i konceptualni umjetnik kojem su javne skulpture, to jest prostorne intervencije, najčešći jezik stvaralačke komunikacije, prepričao je kako je ta akcija izgledala. “Građane koji su došli na prosvjed rasporedili smo na način da tijelima kreiraju R1 što je inače oznaka unutar GUP-a za sportsko-rekreacijsku zonu. Time smo željeli upozoriti ne samo na opasnost od izgradnje nego i na potrebu obnove ovih prostora i privođenje njihovoj svrsi”. Osim toga, udruga je proizvela niz radova raspršenih u prostoru, poput natpisa Smisao ili instalacije Moj komad neba, ali i jedinu javnu galeriju smještenu u podzemnoj garaži. Unutar mjesta ispunjenog paučinom, automobilima i umjetnošću Kvartaši su potaknuli izgradnju lokalnog kolektiva u prostoru otvorenom za sve građane.

Također, Šitum je dobitnik nagrade ovogodišnjeg Splitskog salona i to za rad Košulja od lišća kojim uokviruje siluetu posječenog čempresa u parku smještenom na rubnoj točki Trstenika, odnosno Splita 3. “Naša prvotna namjera je bila urediti cijelu površinu iza župne crkve kako bi je sadržajno obogatili, ali se ta ideja nije ostvarila zbog imovinsko-pravnih zavrzlama”, objašnjava. Praznina koju uobličava Šitumov čempres privlači pogled na neke nove površine prostorno povezane sa Splitom 3. Splitski Žnjan, očišćen od komunalnog nereda proizašlog iz divljeg ugostiteljstva, čeka transformaciju najavljenu prvonagrađenim projektom, čime bi se ova površina ispunila zelenilom i sadržajima orijentiranim prema građanima.

O mogućnostima primjene modela Splita 3 na geografski povezane ili neke sasvim druge prostore, profesor Skansi rezimira: “Ne poznajem program kojim se osmišljava novi Žnjan. No, ono u što sam uvjeren je da Split 3 više nije model za današnji urbanizam – živimo u drugim vremenima, s drugim potrebama, s drugom vrstom građana, s radikalno drugačijim kapitalom koji upravlja gradom. Gustoća Splita 3 danas je neponovljiva, javnih investicija danas uopće više nema, dok uloga privatne inicijative onemogućava uopće razmišljati o urbanizmu onako kako se provodio u 70-im i 80-im godinama. Tog urbanizma više uopće nema, ne samo u Hrvatskoj. Tako da Novi Žnjan treba osmisliti na bazi današnjih potreba, današnjih međunarodnih praksi, današnjih modela. Nova pravila bi morala postaviti općina, građani i struka – u tom smislu, javni prostor je temelj grada, bio on iskorišten ili ne”.

Dok Grad i dalje ne pokazuje interes za održavanje već izgrađenih javnih površina i to u urbanistički najsređenijem predjelu, a posebno njegovih zelenih dijelova koji su nam ostavljeni u nasljeđe, valja se zapitati kakvo je stanje zelenih površina u ostatku Splita. Generalnu sliku prokomentirao je urbanist i aktivist Jere Kuzmanić: “U Splitu prevladava jak koncept privatnog vrta, što se lako može uočiti u manje urbaniziranim dijelovima grada gdje gotovo svaka kuća ima svoj privatni prostor za sađenje. No i urbano sređeniji kvartovi poput Splita 3, također imaju slične primjere gdje se zaposjeda javna površina kako bi se pretvorila u sobni vrtni prostor. U oba slučaja možemo primijeniti dva kriterija. Zeleni, koji nam govori kako su privatni vrtovi bolje održavani i funkcionalniji, te crveni, odnosno društveni, koji ističe nepostojanje socijalne reprodukcije prostora. Ipak, smatram kako nije glavni problem što ljudi sami zaposjedaju vrtove, jer se i tu mogu prepoznati pozitivne prakse, nego upravo u pitanju socijalne reprodukcije tih površina”.

Načelo otvorenog pristupa kultivaciji pojedinih zapuštenih površina koji u proces uključuje zajednicu, jedan je od ciljeva udruge Permakultura Dalmacija. Iako su u suradnji s udrugom Zelena Spirala svojevremeno dobili na korištenje površinu blizu tvrđave Gripe, Grad nije prepoznao važnost projekta, pa je sada tim prostorom ponovno zavladalo divlje raslinje. U tom smislu Jere Kuzmanić ističe da postoji mnoštvo europskih primjera koji dopuštaju urbano vrtlarenje na javnim površinama čime su one iskorištavaju bez da gube javnu notu. Prema tome, smatra Kuzmanić, “valjalo bi skupiti informacije od građana o percepciji zelenih površina te izraditi mapu kojom bi se kategorizirale zelene površine i u konačnici donijeti model upravljanja koji bi čitavoj zajednici otvorio pristup ovim prostorima”.

Kako poboljšati kvalitetu upravljanja zelenim površinama otkriva osnivač i predsjednik udruge Permakultura Dalmacija Ivan Rako: “Bilo bi poželjno ne razmišljati samo o dizajnu i nacrtu prostora, nego o potrebama korisnika, a po iskustvu koje imamo u udruzi postoji velik broj zainteresiranih građana. No prije svega trebalo bi krenuti s edukacijom, u što sam se uvjerio prilikom izrade voćnjaka kod osnovne škole Lučac koji je bio vandaliziran prvu večer nakon sadnje. Upravo zbog toga pokušavamo od Grada na duži period dobiti površinu koju bi pretvorili u voćnjak unutar kojega bi uzgajali hranu, ali i prenosili znanje čime bi građanima približili veliki dio njihovog svakodnevnog okruženja”.

Nedvojbeno je da grad bez prostorne i socijalne dinamike gubi svoja obilježja te stagnira i odumire. Sve promjene Splita, dobre i loše, ukazuju na njegov živi karakter, a razvoj i degradacija prostora poput stare gradske jezgre ili Splita 3 mogu poslužiti kao podsjetnici na jedne i druge tendencije. Njihovi trgovi, šetnice i zelene površine mjesta su za razvoj kolektiva i izgradnju zajednica koja definira grad u danom vremenu. “O Splitu 3 poslije 50 godina još uvijek pričamo, i mi i Amerikanci, isključivo radi bogatstva njegovog javnog prostora. Taj ostaje za vijeke vjekova, i ne smije nas oslijepiti to što ga mi danas ne znamo upotrebljavati. Živimo u dobi eksponencijalnog individualizma, ali ne mora značiti da će to trajati zauvijek”, ističe Skansi.

Problematika promišljanja novih dijelova Splita na njegovim istočnim i sjevernim rubovima sve je važnija tema. Izgradnja tehnološkog parka i stambenih jedinica na Dračevcu te premještanje željezničkog i autobusnog kolodvora na Kopilicu polako postaju realnost. Prema tome, nužnost je i potreba promišljati neki novi Split ne samo kao mjesto za posao, stanovanje i turizam, nego kao zajednički prostor za suživot građana u kojem važnu ulogu ima i njegova priroda.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.