Osim središnjeg glazbenog programa 26. i 27. srpnja u Ljetnom kinu Jelsa, organizatori za Mudri Brk Festival najavljuju kulturni i zabavni program na četiri lokacije. Festival otvara projekcija filma Joan Baez: Ja sam glasna redateljica Karen O’Connor, Miri Navasky i Maeve O’Boyle u 21:30 sati u Ljetnom kinu Jelsa. Riječ je o jedinstvenom intimnom portretu legendarne folk pjevačice i aktivistice Joan Baez.

Na jedinstvenoj morskoj pozornici festivala u petak i subotu predstavit će se sljedeći bendovi: IDEM, M.O.R.T., My Buddy Moose, Trophy Jump, Gracin, Zimizelen, Smrdljivi Martini, Reper iz sobe, Ki Klop i Petrikor. Publika će moći uživati i u zanimljivom DJ programu. DJ Svemir, ujedno i najmlađi DJ u Hrvatskoj koji je svoju karijeru počeo upravo na prvom Mudrom Brku, i ove će godine zasjati za DJ pultom. Osim njega, publika će na nekoliko lokacija imati priliku poslušati što nude DJ Borovich, Dasta, Čovjektruba i Mudri Brk Soundsystem.

Festival se diči kao jedan od najzelenijih festivala na Jadranu, stoga ne čudi da su dio programa i ekološke radionice za mlade, nastale u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Održat će se edukacija u suradnji sa Savezom izviđača Hrvatske te radionice ekologije za djecu.

Mudrobrki će u suradnji s Udrugom za promicanje kulture “Jelsa” ove godine predstaviti i dvije Kućice mudrosti – male slobodne knjižnice te će Jelsi biti donirani ormari za besplatnu razmjenu knjiga, časopisa i stripova. Svi zainteresirani građani_ke moći će donijeti svoje knjige za donaciju.

Ulaz na sva događanja je besplatan, osim za filmsku projekciju i vikend koncerte.

Više detalja o ostatku programa možete pronaći na ovoj poveznici.

Umjetnička rezidencija Tunel pod mentorstvom Francisce Roche Gonçalves svoje otvorenje ima 30. lipnja u 21 sati u tunelu ispred ulaza u jelšansku Galeriju Monade, dok na istoj lokaciji finalist nagrade Radoslav Putar Željko Beljan postavlja site-specific instalaciju naziva Buže s otvorenjem 1. srpnja u 21 sati.

Eglė Budvytytė, Pjesme iz komposta: mutirajuća tijela, implodirajuće zvijezde

Film u trajanju od 28 minuta, koji je predstavljao Litvu na Venecijanskom bijenalu 2022. godine, nastao je 2020. godine u suradnji s Marijom Olšauskaitė i Julijom Lukas Steponaitytė.

Film, snimljen u borovim šumama i dinama Kurske prevlake, hipnotičko je istraživanje ne-ljudskih oblika svijesti i različitih dimenzija simbiotskog života: međuovisnosti, predaje, smrti i propadanja. Slike se postupno nižu, uz intimne tekstove pjesme koje kanaliziraju želje entiteta koji mijenja oblik kroz različite spolove, glasove i van-ljudska utjelovljenja. Izložba ostaje otvorena do 30. kolovoza.

Francisca Rocha Gonçalves, Helena Rubčić, Vana Gaćina, Luana Lojić, Anica Lora Nižić: Tunel

Završna prezentacija desetodnevne umjetničke rezidencije interdisciplinarne skupine umjetnika TUNEL – odmišljanje u može se pogledati 30. lipnja u tunelu ispred Galerije Monade.

TUNEL – odmišljanje je site-specific kolaborativan umjetnički rad u javnom prostoru inspiriran jelšanskim životom, ritmovima i atmosferom, dnevnim i noćnim protokom ljudi u KALI i okolini. Rezultat je programa umjetničke rezidencije koji izaziva umjetnike da kritički promišljaju odnose prostora, mjesta, teritorija, migracije, mikro-zajednica i povezanosti, usredotočujući se na prakse kao što su ekološka umjetnost i prakse skrbi. Cilj je povezati se s lokalnim zajednicama i razmijeniti znanje u okruženju suradnje koje omogućuje zajedničko stvaranje i zajednički razvoj konačnog umjetničkog djela.

Željko Beljan: Buže

U subotu, 1.7. u 21h u kali Galerije Monade bit će otvaranje site-specific prostorne instalacije Željka Beljana pod nazivom Buže.

Buže, na nekim otocima znane kao “uši prozora” ili probužoni kamik na hvarskom govoru, su kamene istake s rupom kružnog presjeka u sredini, uglavnom smještene na visini dvije trećine prozorskog okvira. Ovom site-specific instalacijom u jelšanskoj kali Željko Beljan oživljava buže, slijedeći njihovu povijesnu povezanost s tekstilom, na taj način jednostavnom gestom “podsjećajući” posjetitelje na njihovo postojanje i pozivajući na daljnje preplete tumačenja. Instalacija Buže će biti dostupna za razgledavanje do 30. kolovoza.

Aktualne vijesti i nove aktivnosti Bijenala pratite i na poveznici.

U sklopu otvorenog poziva traže umjetnike_ce otvorene za kolaborativni rad u okruženju izvan studija. Poziv je namijenjen za umjetnike_ce iz područja zvuka, multimedije, vizualnih umjetnosti, plesa/fizičkog teatra, književnosti/poezije, dramskih umjetnosti, glazbe i različitih vokalnih praksi.

Rezidencijalni program je podijeljen u 2 programa:

1. Tunel – 20.6.-1.7.2023.
2. Imagining Gardens – 20.7.-31.7.2023.

Prijavitelji se mogu prijaviti na jedno od dva rezidencijalna programa. Sve informacije vezane za prijavu dostupne su ovdje, a rok je 11. svibnja.

Riječ je o zajedničkom izložbenom programu Muzeja općine Jelsa i splitske Galerije umjetnina koji uključuje ciklus izložbi koje će se od lipnja do kolovoza naizmjenično predstaviti u Jelsi i Splitu.

Sam naziv referira se na jednu od najprometnijih katamaranskih linija na Jadranu, Split-Jelsa, kojom se svake godine, osobito u ljetnim mjesecima, preveze na tisuće putnika. Cirkulacija ljudi i roba prvenstveno je vezana uz turizam i svakodnevni život domicilnog stanovništva. S druge strane, kako se ističe u najavi organizatora, Katamaran Art želi aktualizirati onu treću, jednako važnu dimenziju putovanja. Naravno, riječ je o prometu ideja, u konkretnom slučaju onih umjetničkih. Projektom se prepoznaje obaveza regionalnog centra i njegove krovne muzejske institucije da podupire umjetnički život u širem okruženju, te uvažava želja i potreba jedne manje sredine da u njemu aktivno sudjeluje. 

Vedran Perkov rođen je u Splitu 1972. godine. Diplomirao je slikarstvo 2002. na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu, u klasi prof. Diega Esposita. Radi kao docent slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osim izlagačkom djelatnošću bavi se i kustoskom aktivnošću. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2007. godine, Velike nagrade 35. Splitskoga salona, također 2007. godine te treće nagrade T-HT Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Izložba ostaje otvorena do 24. lipnja 2018.

Kako stoji u službenoj najavi, izložba je rezultat Škrinjarine preokupacije sintezom matematike i umjetnosti, realizirane u predstavljenim serijama grafika i crteža laviranim tušem. Autoričin interes pritom je usmjeren na likovne odnose koji nastaju između matematički konstruiranog – mjerljivog i egzaktnog – i organskog – proizvoljnog i slučajnog.

Izložba je otvorena do 30. rujna.

“Sve nas je povezala biografska činjenica života na otoku i želja da se aktivno uključimo u život lokalne zajednice, a dobra energija koja je pratila naše susrete materijalizirala se na stranicama prvog broja časopisa O. 

Inspirirala nas je zajednička misao i želja da doprinesemo društvenoj solidarnosti i razvoju kritičkog diskursa i mišljenja. 

Ideja o pokretanju časopisa razvila se iz niza pitanja o mogućnostima ostvarivanja svih naših potencijala i prava u sredini u kojoj živimo. Duboko svjesne svih prednosti i izazova koje objedinjuje sintagma život na otoku, prepoznale smo otok kao naše prvo zajedničko polazište. Otok kao lokus naših života promatramo i propitujemo kao dio jednog većeg sustava (regionalnog, nacionalnog i globalnog) s kojim dijelimo slične pogodnosti, ali i probleme te stvaramo mnogostruke veze. 

Na tom tragu, u prvom broju donosimo primjere pozitivnog razvoja otoka, ali i ukazujemo na stanovite izazove s kojima se danas suočavamo. Druga biografska činjenica od koje polazimo je biološki spol koji je kulturno uvjetovao naše životne uloge i s njima povezane osjećaje o pravdi i nepravdi. 

Vođene snažnim impulsom o važnosti ravnopravnosti spolova, kao i svake druge ravnopravnosti, u fokus stavljamo otočnu realnost kroz prizmu težnje ka ravnoteži društvenih položaja muškaraca i žena te samoostvarenju svake individue. Donosimo niz članaka koji, na autori(ca)ma svojstven način, ukazuju na nesrazmjer u poimanju rodnih uloga, ali i određene pomake koji ukazuju na pozitivne promjene u našoj tradicionalnoj zajednici. 

Prvi broj O. ujedno je i poziv svima koji smatraju da između korica ovog časopisa mogu poslati vlastitu poruku, podijeliti iskustvo ili zabilježiti fragment bogatog značenja koje otok u svojem stvarnom ili simboličkom izrazu obuhvaća”, stoji u najavi. 

Zgrada vinarije Dalmacijavina u Jelsi sagrađena je 1960. Godine. Zgradu je projektirao arhitekt Stanko Fabris. Nešto ranije, gradila se i Fabrisova vinarija Dalmacijavina u Starigradu, koja je zajedno s jelšanskom činila poduzeće “Hvarske vinarije”. Zbog geografskog položaja, u starigradskoj se vinariji proizvodilo uglavnom bijelo, a u jelšanskoj crno vino, čuveni hvarski plavac. U najboljim godinama, kada su “Hvarske vinarije” zapošljavale 80 radnika i imale distribucijsku mrežu u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, jelšanska je vinarija radila sa punim kapacitetom (250 vagona). Danas ove dvije vinarije imaju ukupno 5 zaposlenika, a proizvodnja je u potpunosti stala, ali vinarija još uvijek odiše mirisom plavca i čarolijom Fabrisove arhitekture, a sa zidova prostorija za marendu smiješe se ljepotice sa Dalmacijavino kalendara. Vlasnik Dalmacijavina odnedavno je tvrtka Oštrc. U vremenskom procijepu između prestanka upotrebe i nove upotrebe, vinarija Dalmacijavina u Jelsi od 19. do 21. kolovoza 2016. otvara vrata umjetnicima i posjetiteljima te postaje poligon za igru, pričanje priča i oživljavanje sjećanja. Kustos izložbe je Damir Gamulin Gamba, a stručni suradnici su Ivica Gabelić (vinarstvo), Zdravko Krasić (arhitektura), Latica Mladina i Marija Roth (psihologija), Maja Vukić (zavičajna zbirka – Knjižnica i čitaonica Jelsa).

Hairy Hairy Mouth, predstava nastala u koprodukciji hrvatske tvrtke Lab 852 i Kaunas Bienalea iz Litve, u šest činova istražuje period propadanja tekstilne industrije Kaunasa od 1960. do 1998. godine i njenu transformaciju iz gigantskih tvorničkih postrojenja u male pletačke zadruge razasute po privatnim stanovima, podrumima i garažama. Osobni narativi radnica koje u vlastitom tijelu iznose pređu iz tvornica, kako bi se prehranile preradom i preprodajom u vlastitom aranžmanu, ispričani su kroz likove silikonskih figurica koje zadivljujućom vještinom animira umjetnica Aukse Petrulienė iz Psilicone Theatra. Glazbu za predstavu koja je na programu 20. kolovoza u Ljetnom kinu potpisuje i uživo izvodi grupa CHUI.

Kako stvaramo i interpretiramo veze između objekta i konteksta i na koje načine donosimo estetske sudove o vrijednosti javnog prostora i objekata postavljenih u isti? Kako umjetnost i arhitektura doprinose kvaliteti javnih prostora i života onih koji ih koriste? Diskusija Umjetnost u javnom prostoru održava se 21. kolovoza, a okupit će međunarodne stručnjake iz područja umjetnosti i arhitekture kako bi u strukturiranom dijalogu sa javnošću rasvijetlili temu kroz konkretne primjere: od šire strateške perspektive planiranja i oblikovanja javnog prostora, preko cjelovitih umjetničkih koncepata, do pojedinačnih rješenja – točaka u prostoru. Posebne gošće diskusije su Virginija Vitkiene, direktorica Kaunas Biennalea i projekta Kaunas 2022 i njena najbliža suradnica, krtitičarka umjetnosti i kulturna menadžerica Anna Čižauskiene.

Stručno vođene šetnje uz umjetnost i vino Jelsa Contemporary nudi svježu perspektivu Jelse povezujući umjetnost i vino u šetnju uz stručno vodstvo kustosice Muzeja Općine Jelsa, Marije Plenković. Znatiželjni šetaći će otkriti skrivene bisere suvremene umjetnosti koji su pronašli svoj trajni ili privremeni dom u Jelsi, upoznati se s radom međunarodno priznatih umjetnika, posjetiti vinoteke i podrume ponajboljih hvarskih vinara i kušati njihova vina selektirana za ovu prigodu. Šetnje se održavaju svaki dan od 19. do 21. kolovoza. 

Umreženi susreti naziv je projekta europske kulturne suradnje u trajanju od svibnja 2015. do prosinca 2016. godine. Projekt analizira načine komunikacije relevantne u postojećoj tehnološkoj, društvenoj i kulturnoj stvanosti. Tijekom protekla dva desetljeća izravni susreti su zamijenjeni virtualnim chatovima, anonimnim komentarima, e-poštom, izvještajima i sintetičkim kompjuterskim jezikom lišenim uvida o osjećajima i namjerama onih koji se nalaze iza ekrana. Glavni cilj projekta je stvoriti situacije i mjesta za ljudske susrete kako bi se ova tiha digitalna komunikacija obogatila glasovima, zvukovima, zajedničkom kreativnošću, ekperimentima i izražavanjem kroz sudjelovanje u izložbama, performansima, zvučnim instalacijama, radionicama, rezidencijama i aktivnostima u zajednici. Poseban cilj je revitalizacija sjećanja u svrhu boljeg korištenja nasljeđenih procesa i objekata. 

Voditelj projekta je Kaunas Bienale (Litva), najznačajniji festival suvremene umjetnosti u baltičkim zemljama, osnovan pred dvadeset godina inicijativom lokalnih umjetnika i kustosa s namjerom da podrži transformaciju grada iz središta posrnule tekstilne industrije u središte umjetnosti i kreativnosti. Glavni kustos ovogodišnjeg jubilarnog izdanja je Nicolas Bourriaud, ugledni francuski teoretičar, kritičar i povjesničar umjetnosti, a poseban fokus je na području glazbe i zvuka. Partnerske organizacije u projektu su talijanski Arte&Arte, britanski Crafts Council i hrvatski Lab 852. Lokalni partneri su Muzej Grada Šibenika, Muzej Općine Jelsa, Održivi Otok i OŠ Izidor Kršnjavi (Zagreb).

LAB 852 je u sklopu dosadašnjih projektnih aktivnosti u koprodukciji s partnerima proizveo ukupno šest novih radova hrvatskih umjetnika iz područja tekstila, zvuka, arhitekture, svijetla i glazbe. Umjetnici su u rujnu i listopadu 2015. boravilI u Kaunasu gdje su prezentirali nove produkcije na Kaunas Bienaleu. Nastavak projektnih aktivnosti u 2016. predviđa recipročnu kontekstualizaciju i prezentaciju projekta u Hrvatskoj (Zagreb, Šibenik, Jelsa/Hvar).

Kustosica projekta Umreženi susreti u Hrvatskoj je Karmen Krasić Kožul.

U prizemlju kuće smještena je Galerija Kravata, koja je u izravnom kontaktu sa glavnim Trgom sv. Ivana. Lauba i kustosica Vanja Žanko odabrali su radove Ivane Franke jer korespondiraju s opusom Jurja Dobrovića. U svojoj umjetničkoj praksi Ivana Franke koristi transparentne i često fragilne materijale, poput flaksa, selotejpa i pleksiglasa. Kada upotrebljava niti flaksa, postavlja ih u geometrijske strukture visoke složenosti koje ne možemo pojmiti samo gledanjem: ako bismo ih doista željeli definirati, to bi podrazumijevalo zahtjevne matematičke proračune.

Nespoznatljivost tih mrežnih struktura promatrača potiče na daljnje vizualno istraživanje, i to kretanjem oko rada, koji se u svakom položaju percipira drugačije. Radovi su često smješteni u zamračen prostor, sa svjetlom usmjerenim na dio mreže. Oni su vizualno efermalniji i zavaravaju percepciju iluzijom mobilnosti unutar zapravo statične strukture. U radovima Ivane Franke ključna je sinteza koju oni stvaraju s prostorom, penetrirajući kroz njihove praznine. Variraju od manjih, poput radova na ovoj izložbi, do site-specific instalacija koje u potpunosti transformiraju prostor u koji posjetitelj ulazi.

Ivana Franke rođena je 1973. godine u Zagrebu, Hrvatska. Boravila je na nekoliko studijskih programa u inozemstvu: 2001. u New Yorku pri Centru za suvremenu umjetnost PS1, 2001/2002. u Japanu pri Centru za suvremenu umjetnost u Kitakyushu te 2004. u Helsinkiju pri Nordijskom institutu za suvremenu umjetnost (NIFCA). Dva je puta predstavljala Hrvatsku na Bijenalu u Veneciji: prvi put zajedničkim radom Frameworks s arhitektima Petrom Miškovićem, Tomom Plejićem i Leom Pelivan na Bijenalu arhitekture 2004., zatim samostalno, izložbom ‘Latency’ na Umjetničkom bijenalu 2007. godine.

Izlagala je na brojnim izložbama: ‘Full empty space’, P.S.1 Contemporary Art Center (New York, 2001.); ‘Passage d’Europe’, Musée d’Art Moderne de Saint-Etienne (Saint-Etienne, 2004.); ‘Projekt Linienstrasse113 – Ivana Franke i Silvio Vujičić’ (Berlin, 2007.), ‘Izbjegavanje’ (s Damirom Očkom i Silvijem Vujičićem), Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2005.); ‘Levity’, The Drawing Center (New York, 2007.); ‘Reykjavik Experiment Marathon’, Umjetnički muzej u Reykjaviku (Reykjavik, 2008.), Manifesta 7, (Bolzano, 2008.), ‘Lability’, Umjetnički paviljon (Zagreb, 2010.) i ‘Waking Background’, Zbirka Peggy Guggenheim i Lauba (Venecija i Zagreb, 2011/2012.). Živi i radi u Berlinu, Njemačka.