Europa Enterprise je umjetničko-istraživačka baza koja teži ukidanju granica između civilizacijskih i ne-civilizacijskih pozicija, uzvišenih i podčinjenih svjetova, prirode i društva i svih onih binarnih vrijednosti na kojima neoliberalni patrijarhat Europe danas počiva. Kroz performativna, diskurzivna i audio-vizualna polja, Europa Enterprise pokreće nova čitanja mitova, legendi i naslijeđenih arhetipskih formula, od antičkih, odnosno europocentričnih, do lokalnih. Drugim riječima, ova umjetničko-istraživačka baza traga za novim značenjima mitskog sadržaja kroz točke presjeka umjetnosti, znanosti, politike, ekonomije i tehnologije, kao i za njihovim artikulacijama kroz različite formate pripovijedanja i bilježenja.

Kroz razgovor o antičkom mitu koji govori o Arahne, o ženi koja je istkala i uprizorila sudbinu Europe kroz nadmetanje s božicom Atenom, Andreja Dugandžić, Jelena Petrović i Lala Raščić došle su do ideje o stvaranju Europa Entreprise baze kao nulte točke propitivanja cenzuriranih, zaboravljenih ili potisnutih mitskih formula putem kojih se razotkrivaju osnovne matrice strukturnog nasilja (ekonomskog, rodnog, kolonijalnog, ratnog…) i misle moguće strategije otpora. 

“U okviru razgovora o feminističkim praksama u umetnosti, želela bih da ukažem na nužnost povezivanja radikalnog feminizma ili feminističke avangarde 70-ih sa feminističkom politikom koja nas danas vraća na osnovna i univerzalna pitanja političko-ekonomske i šire društvene emancipacije. U kontekstu preispitivanja muzejskog materijalizma i umetničko-istorijske prakse iz feminističke prespektive, jasno je da se feminizam mora uhvatiti u koštac sa kontinuiranom reprodukcijom patrijarhata i njegovim današnjim oblicima produkovanja, s jedne stane ekonomije neoliberalnog tela i sa druge političkog u angažovanoj umetnosti. ‘Nevolje’ sa festivalizacijom feminizma i kritika feminističkog angažovanja umetnosti vode nas ka (lažno) antagonizovanim binarnim pozicioniranjima u društvu u kome danas živimo: individualno vs. kolektivno, privatno vs. javno, estetičko vs. političko (koje se poistovećuje sa etičkim), materijalno vs. diskurzivno, racionalno vs. afektivno… Šta zapravo znači prevazilaženje ovih postideoloških binariteta, promena feminističke paradigme u pravcu uni-kategorizacije, (ponovno) zahtevanje javnog prostora, produkovanje feminističke kustoske prakse i umetničkog rada, stvaranje ‘common stage-a’ za novi ideološki okvir emancipacije i angažovanja umetnosti? Kako se suočavamo sa materijalističkom koncepcijom dosadašnje istorije i pitanjem neoliberalnih institucionalnih tela kada govorimo o feminizmu u umetnosti? I zašto to uvek radimo odvojeno i naizmenično u zavisnosti od društveno-istorijskih prilika vremena i prostora u kome živimo, pristajući na lažne (post)ideološke izbore? I na kraju možemo li (samo)kritički govoriti o tome”, piše u najavi Jelena Petrović.

Jelena Petrović feministička je teoretičarka angažiranih praksi i radnica u umjetnosti. (Su)autorica istraživačkih radova, publikacija, umjetničko-teorijskih događanja, izložbi i projekata koji se bave (post)jugoslavenskim prostorom, njegovom feminističkom poviješću, politikom sjećanja, umjetničkim i kustoskim praksama u smjeru novih epistemoloških modela proizvodnje i angažiranja znanja. Suosnivačica i članica feminističke kustoske grupe Red Min(e)d. Trenutno predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču.

Poslije uspješnih umjetničkih direktora/kustosa prethodnih godina (Anda Rotenberg, Darka Radosavljević, Rene Blok, Lorand Heđi, Bojana Pejić, Branislava Anđelković, Johan Puset, Branislav Dimitrijević, Mika Hanula… ), ove je godine, po prvi put na javnom natječaju, izabran kustoski tim Red Min(e)d koji čine Danijela Dugandžić Živanović, Katja Kobolt, Dunja Kukovec i Jelena Petrović. 

S različitih pozicija u odnosu na iskustva i znanja (feministička teorija, suvremena umjetnost, kulturna produkcija i aktivizam) i iz različitih mjesta u kojima žive i rade (Sarajevo, Ljubljana, München, Beograd), Red Min(e)d zajedno se bave istraživanjem i otkrivanjem novih mogućih polja emancipacijskog mišljenja i djelovanja kroz zajedničku ideju o feminizmu koja se provlači kroz umjetničke i kustoske prakse, kolektivne procese proizvodnje znanja i njihovog aktivnog odnosa prema svakodnevnom životu.

Odabrana izložba Niko ne pripada tu više nego ti (No One Belongs Here More Than You) prema nazivu zbirke priča Mirande July, bavi se svakodnevnim životom, pitanjem kako vidimo i razumijemo ljudsku/neljudsku prirodu danas, a polazi od projekta Red Min(e)d pod nazivom Living Archive. 

Zajedno s umjetnicama i umjetnicima, kolektivima i publikom, bit će kreirane različite “(ne)radne stanice”: izložba (umjetnički radovi i performansi), perpetuum mobile (video radovi i razna zvučna, foto i tekstualna dokumentacija), audio/video kabina (snimanje na licu mjesta: razgovori o umjetničkom radu, intervjui, predstavljanja i diskusije), čitaonica (predstavljanje i razgovor o knjigama, online upitnik o razumijevanju feminističke politike unutar suvremene umjetnosti), digitalna pećnica (digitalizacija, editiranje i učitavanje snimljenih materijala na licu mjesta), forum (mjesto diskusija, razgovora) i kustoska škola (predavanja i radionice pisanja i artikulacije emergentnih tema u polju suvremene umjetnosti).

Više o aktivnostima i ovogodišnjem Oktobarskom salonu možete pronaći na službenim stranicama.

Izvor: Oktobarski salon / Fotografija: Saša Kerkoš

Kao jedan od važnih koraka organizatorice vide kritičko suočavanje s kulturom amnezije koja u sadašnjim nacionalnim kulturama posebno obeshrabruje sjećanje na povezanost i internacionalne feminističke akcije i susrete, ali i s nanosima internalizirane kolonizacije koja ide usporedo s kolonijalnim tendencijama zapadnoga, posebno akademskog feminizma, nespremnog prepoznati posebnosti jedinog snažnog feminističkog pokreta te feminističke teorijske i umjetničke produkcije nastale u post-socijalističkim zemljama

Namjera skupa je mapirati polje ženskog naslijeđa koje uključuje povijest i pamćenje ženskog pokreta, otpora ratu i kulturi nasilja, teorijske i umjetničke produkcije i dijaloga. Pritom će se nastojati izbjeći monumentalizacija unutar historijskog diskursa i pokušati zajednički iznaći alternativne modele aktivnog i emancipatorskog prisjećanja. Isto tako, nastojat će se otvoriti prostore razgovorima o moći i mogućnostima feminizma danas zajedno s drugim feministkinjama koje žive iskustvo postsocijalističkih/postkomunističkih poredaka

Konferencija će se održati od 14. do 16. listopada, u prostorima Gliptoteke HAZU, Medvedgradska 2, II kat, a započet će “Feminističkim srečanjima”, okupljanjem sudionica i sudionika u Kinu Europa 13. listopada u 18 sati, uz prigodan program i performans Ane Čigon u Prolazu sestara Baković.

Program događanja možete preuzeti ovdje.

Izvor: Centar za ženske studije / Foto: Eduard Cerjan