KP: RAD. je jedan od tri nova projekta koji su dobili potporu stručnog povjerenstva na prošlogodišnjem natječaju Ministarstva kulture za financiranje neprofitnih medija i jedini tiskani časopis među njima. Koje će teme RAD. uvesti u javni medijski prostor i na koji način?

RAD.: Pišući projekt za natječaj Ministarstva kulture uzeli smo u obzir nekoliko elemenata da bismo došli do onoga što predstavlja prvi broj RAD.-a i njegovu uređivačku politiku. Prvenstveno naš kontekst i “djelokrug” BRID-a kao organizacije civilnog društva koja se bavi radničkim pravima i suradnjom sa sindikatima i udrugama, zatim činjenicu da su u procesu “deindustrijalizacije” i “desindikalizacije” nestali adekvatni sindikalni mediji koji neće biti isključivo bilten pojedinačnog sindikata, i treće – širi politički kontekst i globalne primjere koji ukazuju na nužnost stvaranja šire progresivne fronte sindikata i civilnog sektora u borbi protiv mjera štednje i svih njenih neuralgija. I teme i priče koje ćemo pokušati iznijeti nekako će proizlaziti iz te agende. I ne libimo se reći to – da imamo agendu i ne skrivamo je. Neutralnost je luksuz koji si novinar u ovim ekonomskim i političkim uvjetima ne može priuštiti.

KP: Najavili ste da će koncept RAD.-a pokušati održavati ravnotežu između formalnih zahtjeva novinskog glasila i dinamike terenskog rada matične organizacije. Kakva je unutarnja struktura časopisa u kontekstu autorskih tekstova i onih preuzetih iz drugih medija?

RAD.: Težište je, doista, na istraživačkom radu i autorskim tekstovima pa čak i onim tekstovima koji nisu “klasični” terenski. S druge strane, teren nam je izrazito bitan kao osnova novinarskog rada nastradala u procesu rezanja tokova medija i sve češćeg copy/paste novinarstva. Manjak financija za odlazak na teren riješit ćemo naslanjanjem na resurse i infrastrukturu matične organizacije. Kraći tekstovi koji nastaju “preuzimanjem” ili nekom vrstom prijevoda i kompiliranja – opet nisu rađene po copy/paste principu. Riječ je, naime, o rubrici Vijesti iz svijeta koja nam je jako bitna, a nastaje “kopanjem” medija i izvora na različitim jezicima i iz različitih geografskih područja. Imamo tu “sreću” da su redakcija i naši suradnici iz BRID-a većinom neofilološkog obrazovanja pa nam to povećava mogućnosti nalaska vijesti iz različitih jezičnih i kulturnih konteksta. To je i neki naš odgovor na klasično prenošenje agencijskih vijesti koje se uvijek tiču “velikih priča”, “kriznih žarišta” i “visoke politike”, zanemarujući priče i događaje koji prolaze ispod radara novinskih agencija, a onda i domaćih “distributera” tih vijesti.

KP: RAD. je po svom konceptu suradnički časopis. Na koji način stvarate suradničku mrežu, koja je vaša primarna publika i hoće li i ona biti uključena u stvaranje časopisa?

RAD.: Veliki dio tekstova u prvom broju nastao je iz pera ljudi koji nisu članovi redakcije, a koji su dio neke šire mreže autora u neprofitnim medijima ili pak autora koji se stručno bave temama koje su nama u fokusu. Također, nastojimo da ta mreža suradnika ne ostaje u uskim okvirima Hrvatske nego da se širi i na suradnike iz zemalja bivše države. Primarna publika proizlazi iz našeg cilja/gesla – povezivanja civilnog sektora i sindikata. O tome nam ovisi i distribucija, a onda i širenje suradničke mreže. Jako nam je bitno osim stvaranja suradničke mreže stvoriti i recepcijsku mrežu. Tako da obećavamo da ćemo do izlaska idućeg broja organizirati neku vrstu “fokus” grupe naših čitalaca koji će onda dati komentare i kritike na prvi broj časopisa i sve njegove aspekte.

KP: U vrijeme nepovoljno po sve medije, RAD. se čini kao neobičan pokušaj “poravnavanja” medijskog polja – osim što se radi o tiskanom neprofitnom časopisu, u vašem su fokusu marginalizirane teme poput rada, radništva, sindikalnog organiziranja i suradnji na civilnoj sceni. Na koji je način organizirana distribucijska mreža časopisa te njegova promocija i evaluacija?

RAD.: Kao što smo rekli, distribucija je pomalo gerilska – tako da neće ići klasičnim putem. Šta se Zagreba tiče, već možemo najaviti da će se naš časopis moći skupiti na pojedinim punktovima poput Bookse, Galerija Nova, Mame, KSFF-a ili Galerije VN. A riječ je i o mjestima kojim fluktuira zagrebačka nezavisna scena. Što se tiče sindikalne scene – distribucija će ići preko naših, ravnomjerno regionalno raspoređenih, sindikalnih partnera s kojima BRID gradi suradnju već nekoliko godina. Klasičnu promociju časopisa smo ostavili za dva grada koji su nam u fokusu u prvom broju – Sisak i Karlovac – gradovi toliko blizu, a tako daleko od Zagreba.

KP: Što možemo očekivati u prvom broju časopisa, u kojoj nakladi izlazi te hoće li tekstovi iz časopisa biti na neki način dostupni i u elektroničkom izdanju?

RAD.: Prvi broj uvijek pati od toga da se u njemu mora pokušati reći sve. Pa smo i mi, možda, upali u tu zamku. Temat broja je posvećen upravo suradnji sindikata i civilnog sektora koja se ostvarila kroz kampanju Ne damo naše autoceste!. Dio tekstova je posvećen “deindustrijalizacijskim” pričama i aktualnostima: od Karlovca preko Siska do Kutine. Dvije zadnje rubrike smo pak ostavili temama kulturne povijesti rada i pojmovima koji su polako ušli u javni diskurs, a o njihovom značenjskom polju se vrlo malo zna. Riječ je o rubrici Pojmovnik koja funkcionira i kao neki naš otvoreni poziv akademskoj zajednici da se uključi u cijelu ovu priču. Svi tekstovi iz časopisa bit će “rasparčani” po mrežnim medijima nastalima na nezavisnoj sceni i lokalnim portalima i radio stanicama, a nakon nekog vremena moći će se naći i pdf časopisa na stranici radnickaprava.org.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Demokracija bez participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Gordan Bosanac, analitičar Centra za mirovne studije, govorit će u segmentu Institucionalno zagovaranje, Teodor  Celakoski, aktivist Prava na grad, u segmentu Taktikčke platforme, performativne akcije i kombiniranje metoda, a Jelena Miloš, sudionica studentske blokade i članica Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju, u segmentu Blokada, direktnodemokratske metode (plenumi), povezanost s radničkim borbama. Svoj pogled na profesionalizaciju, organizacijsko djelovanje, kombiniranje metoda, stvaranje veza i potrebnih savezništva dat će i dugogodišnji aktivisti Suzana Kunac (Socijalna politika i uključivanje – SPUK) i Tomislav Medak (Multimedijalni Institut – mama).

Predavanje će se održati u četvrtak, 17. travnja u 19 sati, a to će ujedno biti i zadnji dan kako je otvorena čitaonica s publikacijama na temu aktivističkih praksi i razvoja civilnog društva na ovim prostorima u posljednja tri desetljeća.

Suorganizatori programa su Mirovni studiji – prostor za nemirne građane i WHW.