Prilagođeno značenje riječi repozitorij odnosi se na zbirku digitalnog materijala koja omogućuje sustavno upravljanje procesima objavljivanja, pristupa i pohrane sadržaja. Njegova funkcija je pretraživanje i pronalaženje sadržaja, njegovo  održavanje te slanje i polaganje izvora koje omogućuje pronalaženje istoga materijala. U radovima triju umjetnica nalazimo jednu zajedničku karakteristiku – pokušaj zaustavljanja i analiziranja stanja, događaja, u proteklom vremenu. Iz sasvim drukčijih pobuda i aspekata, Jelena Kovačević, Ines Matijević Cakić i Maja Rožman, promatraju svoj objet trouvé tražeći smisao u vremenu njegova javljanja, ali i u vremenu koje je proteklo.

Telegram, rad Jelene Kovačević iz 2014. bilježi tijek osobnoga istraživanja obiteljske baštine zasnovanoga na nekoliko pronađenih starih telegrama upućenih majci. Ova se zanimljiva memorijska igra u više lica prvenstveno obraća ženama u obitelji. Telegramski sažeto mama je održavala kontakt sa svojom najboljom  prijateljicom još u davnim sedamdesetima. Te enigmatične poruke podstrek su za autoričino samopropitivanje i dublje razumijevanje, ali i prihvaćanje vlastite majke. Igrajući se istraživača, traga za ‘pravom istinom’ koja leži u pozadini komunikacije, no sama je igra vrlo brzo obustavljena. Kovačević osviješteno izgovara da je potraga za istinom samo apsurdno slovo kad je jedan od ključnih aktera nečije/vlastito pamćenje. Tekstualni dio popraćen je fotografijama koje prate istraživano vremensko razdoblje. Rad se sastoji od 22 lista papira A3 formata smještenih u bijelu kožnu mapu. Na svakome papiru otisnut je tekst / slika u tehnici digitalnoga tiska. 

Vremenske intervencije Ines Matijević Cakić nastale za vrijeme Baranjske umjetničke kolonije 2007./2008 u kompleksu dvorca Tikveš na subjektivan način mapiraju zatečeni devastiranog prostor. U prvoj fazi rada, 2007./2008., umjetnica  vizualno mapira prostor u obliku pet tonskih crteža koji su se prema svojim ishodišnim motivima odnosili u omjeru 1:1. Crteži su u obliku site-specific intervencije bili instalirani direktno na motiv koji prikazuju, te potom zabilježeni fotografijom koja osim creža prikazuje i prostorni kontekst u kojem je intervencija nastala. Druga je faza rada realizirana je 2013. godine jednakom metodologijom. Crtež je ovdje u funkciji materijalne bilješke, a fotografija u funkciji vremenske bilješke. Prilikom usporedbe svih fotografija vidljiv je  prostorni i vremenski vakum u kojem se ne događa gotovo ništa. Rad ima intenciju biti završen u budućem vremenu, istom prostoru i mjestu, ali drukčijem, restauriranom ili još derutnijem dvorcu Tikveš. 

Ishodište rada Arhiva Maje Rožman jest promatranje ljudskog tijela kao savršene kiparske forme te obilježja pojedinaca kao jedinstvenih i posebnih; nešto što razlikuje jednu osobu od drugih. Rezultat je pokušaj prikazivanja  oblika stvarnosti – prihvaćanja ljudskog tijela i osobnosti kao umjetničkog djela, u ovom projektu nazvano mobil, te njegovog predstavljanja. Instalacija se sastoji od ispunjenih arhivskih obrazaca kao dokaza ujedinjavanja, kategoriziranja i čuvanja podataka mobila. Središnja je točka projekta pitanje u  kojoj je mjeri moguće upravljati (ne)strukturiranim sadržajem unutar arhive, a pritom sačuvati i prikazati jedinstvenost pojedinog mobila. Arhivske su obrasce popunjavali mobili, otkrivajući osobnost te stvarajući vrstu anarhije unutar stroge forme obrasca. Projekt je procesualni rad stoga je višegodišnje prikupljanje obrazaca dobilo novu dimenziju kronike / dnevnika. Obrasci su postali registar osoba koje prolaze kroz umjetničin život, ali i nijemi svjedoci promjena koje osobe proživljavaju tijekom vremena, nakon uvrštavanja u bazu. 

Jelena Kovačević, rođena je 1982. u Osijeku. Godine 2005. diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Magistrira grafiku 2009. godine na ljubljanskoj Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u klasi prof. Lojze Logara. Trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti i Poslijediplomski specijalistički studij kreativne terapije na Umjetničkoj akademiji i Medicinskom fakultetu u Osijeku. Izlagala je na deset samostalnih i više skupnih izložbi. Područje interesa su joj metodika likovne kulture i ples.

Ines Matijević Cakić, rođena je 17. siječnja 1982. Godine 2000. završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Iste je godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Diplomirala je na Grafičkom odsjeku u klasi red.  prof. Ante Kuduza 2005. godine. Doktorirala je također na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer Slikarstvo, 2016.  Temu Matriksijalne priče – vizualni izraz suvremenog doživljaja majčinstva obranila je pod mentorstvom red. prof. Ante Rašića i izv. prof. Lene Šimić. Kao dobitnica stipendije CEEPUS 2003. pohađala je jedan semestar na Sveučilištu Indiana u Pennsylvaniji (IUP, Indiana, PA, SAD). Od 2006. do 2011. godine bila je zaposlena je u zvanju asistenta na Učiteljskom fakultetu u Osijeku, a od 2011. zaposlena je na Umjetničkoj Akademiji u Osijeku u zvanju docenta gdje predaje kolegije Grafika i Crtanje. Od 2016. godine kao vanjski suradnik predaje na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Izlagala je na jedanaest samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi joj se nalaze u sljedećim fundusima i zbirkama: Hrvatskom kabinetu grafike u Zagrebu, Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Fillip trade u Zagrebu, Okolje Consulting Art Collection u Ljubljani, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. 

Maja Rožman rođena je 1981. godine u Zagrebu. Godine 2006. diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Trenutno pohađa Poslijediplomski doktorski studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti, pod mentorstvom izv. prof. art. Mirjane Vodopije i dr. sc. Ivane Mance. Od 2004. godine se kontinuirano pojavljuje na likovnoj sceni te sudjeluje na dvanaest samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Pored izložbi, boravila je i na rezidencijalnim programima: Cité Internationale des Arts, Pariz (FR); KulturKontakt, Beč (AT); KunstenaarsLogies, Amersfoort (NL); Cultural City Network Graz (AT); i Platform Garanti Contemporary Art Centre, Istanbul (TR). Dobitnica je više nagrada i priznanja, od kojih se ističu nagrade Essl Award i VIG Special Invitation iz 2011. godine te nagrada HDLU-a na 6. hrvatskom trijenalu grafike iz 2012. Od veljače 2012. godine je zaposlena kao asistentica na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 

“Promemorija u kurentnom jeziku predstavlja administrativno proveden pisani trag za pamćenje, vrstu podsjetnika koji u ovom zaokruženom ciklusu vizualne umjetnice Jelene Kovačević poprima jedan vrlo personalizirani naboj. Promemorija je za Kovačević njezin osobni podsjetnik, svojevrstan katalizator posljednje tri godine, zaokružen kroz umjetničku formu i vizualne jezike. Svi mi, na ovaj ili onaj način, stvaramo svoje promemorije kako bismo se lakše nosili s vlastitim egzistencijalnim korakom. Neki ih upisuju u planere, drugi zapisuju kao dnevničke zapise, ovisno o životnim fazama. Umjetnost, prema Kovačević, upravo je dobra alatka za praćenje i bilježenje vlastitih misli, opservacija, aspiracija, razračunavanje s njima, ali i njihovo otpuštanje”, piše u najavnom tekstu Ivane Meštrov.

Jelena Kovačević rođena je u Osijeku 1982. godine. Diplomirala je grafiku 2005. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. A. Kuduza, a potom istu magistrirala na ljubljanskog Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u klasi prof. L. Logara. Zaposlena je u zvanju docenta na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku te pohađa poslijediplomski doktorski studij slikarstva u Zagrebu. Izlagala je na osam samostalnih i više skupnih izložbi. Područja interesa su joj također ples i metodika likovne kulture.

Izložba je otvorena do 6. ožujka.

“Promemorija u kurentnom jeziku predstavlja administrativno proveden pisani trag za pamćenje, vrstu podsjetnika koji u ovom zaokruženom ciklusu vizualne umjetnice Jelene Kovačević poprima jedan vrlo personalizirani naboj.

Promemorija je za Kovačević njezin osobni podsjetnik, svojevrstan katalizator posljednje tri godine, zaokružen kroz umjetničku formu i vizualne jezike. Svi mi, na ovaj ili onaj način, stvaramo svoje promemorije kako bismo se lakše nosili s vlastitim egzistencijalnim korakom. Neki ih upisuju u planere, drugi zapisuju kao dnevničke zapise, ovisno o životnim fazama. Umjetnost, prema Kovačević, upravo je dobra alatka za praćenje i bilježenje vlastitih misli, opservacija, aspiracija, razračunavanje s njima, ali i njihovo otpuštanje”, piše u najavnom tekstu Ivane Meštrov.

Jelena Kovačević rođena je u Osijeku 1982. godine. Diplomirala je grafiku 2005. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. A. Kuduza, a potom istu magistrirala na ljubljanskog Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u klasi prof. L. Logara. Zaposlena je u zvanju docenta na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku te pohađa poslijediplomski doktorski studij slikarstva u Zagrebu. Izlagala je na osam samostalnih i više skupnih izložbi. Područja interesa su joj također ples i metodika likovne kulture.

Više o izložbi potražite ovdje.

Promemorija u kurentnom jeziku predstavlja administrativno proveden pisani trag za pamćenje, svojevrsni podsjetnik, koji u ovom zaokruženom ciklusu vizualne umjetnice Jelene Kovačević poprima jedan vrlo personalizirani naboj.

Promemorija je za Kovačević njezin osobni podsjetnik, svojevrsni katalizator posljednje tri godine, zaokružen kroz umjetničku formu i vizualne jezike. Svi mi, na ovaj ili onaj način stvaramo svoje promemorije, kako bismo se lakše nosili s vlastitim egzistencijalnim korakom. Neki ih upisuju u planere, drugi zapisuju kao dnevničke zapise, ovisno o životnim fazama. Umjetnost, prema Kovačević, upravo je dobra alatka za praćenje i bilježenje vlastitih misli, opservacija, aspiracija, razračunavanje s njima, ali i njihovo otpuštanje”, napisala je u najavnom tekstu Ivana Meštrov.

Izložba je otvorena do 16. siječnja.

“Plesati, ostaviti nevidljivi trag u prostoru. Ostaviti otisak tijela u strukturi zraka. Jelena Kovačević ples naziva neuhvatljivom umjetnošću, umjetnošću koja ‘nakon što je izvedena više ne zauzima mjesto’. Istovremeno, fotografski bilježi tragove nestaloga trenutka, minulog pokreta”, piše u predgovoru izložbi Josipa Bubaš.

Izložba se može pogledati do 16. listopada. 

Osječke likovne umjetnice sudjelovale su na trećoj međunarodnoj bijenalnoj izložbi slika, skulptura i grafika u Pečuhu, u ožujku ove godine. Meeting point ostvaren je prvi put 2007. godine s idejom poticanja i promoviranja rada likovnih umjetnika iz svojih gradova u širem, europskom kontekstu. Inicijatori, nositelji i organizatori programa su rumunjski grad Arad i mađarska galerija Pécsi Gallery and Visualis Müveszeti Mühely iz Pečuha, a tu su ideju prihvatila još dva grada prijatelja: Plzen iz Češke i Osijek te su organizirali gostovanje izložbe u svojim galerijskim prostorima. U drugom izdanju Meeting Pointa 2009-2010. pridružio se još i austrijski grad Pöchlarn.

Treće izdanje izložbe, prikazano u Pečuhu, sada dolazi u Osijek. Kustos izložbe je Marko Grgur Ivanković, a radove možete pogledati do 9. prosinca.

Uz izložbu, osmišljen je i  program s gostovanjem umjetničkog direktora 28. ljubljanskog biennala Božidara Zrinskog na kojem će biti predavanje o Grafičkom biennalu u Ljubljani i hrvatskim umjetnicima. Kontinuirano uz izložbu održavat će se grafičke radionice pod nazivom Grafika u pokretu. Radionice ovaj put izlaze iz tradicionalnog grafičkog medija i predstavljaju niz mogućih reproduktibilnih tehnika. Radovi će se koncepcijski oslanjati na matricu kao osnovu grafičkog medija, ali ona neće više biti  tehnički, već konceptualni temelj radionice.

Grafički biennale u Ljubljani prepoznatljiv je likovni događaj s dugom, neprekinutom tradicijom. Već prvi biennale 1955. godine zacrtao je smjernice razvoja i upisao Ljubljanu na svjetski grafički zemljovid.  Provedeno je više manjih promjena, a zasigurno se najradikalnija promjena u organizaciji i konceptu razmišljanja o grafičkoj umjetnosti dogodila tek krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Bilo je to u razdoblju kada je Ljubljana organizacijom raznih međunarodnih izložbi (Manifesta 3) imala važnu ulogu u razvijanju moderne likovne umjetnosti u tom dijelu Europe.

Otvorenje izložbe počinje u 19 sati. Više informacija o programu i umjetnicima možete pronaći ovdje.
]]>