javni servis – Kulturpunkt

Repriza

Vatroslav Miloš — Wed, 04 Apr 2012 07:54:01 +0000

U petak 30. ožujka, na Prisavlju je potpisan najavljivani Sporazum o suradnji u osmišljavanju programa i proizvodnji programskih sadržaja za Treći program Hrvatske televizije (HTV3), što znači da pretplatnici javnog servisa do kraja godine u ponudi mogu očekivati novi kanal posvećen kulturi, znanosti i obrazovanju. Sporazum je potpisao predsjednik uprave nacionalne radiotelevizije Josip Popovac zajedno s predstavnicima ukupno 14 institucija i strukovnih udruga. Kako je istaknuto nakon svečanog potpisivanja, “novi televizijski program osniva se kako bi se očuvala i promicala hrvatska umjetnost, kultura i kulturna baština, ali i kako bi se ojačao utjecaj javnosti na program HRT-a”.

“U osmišljavanju sadržaja za novi kanal, koji prema privremenome ugovoru s Vladom HRT treba pokrenuti tijekom 2012. godine, s javnim servisom surađivat će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu, Matica Hrvatska, Društvo hrvatskih književnika, Institut hrvatske glazbe. Među institucijama su i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Knjižni blok – inicijativa za knjigu i Kazališni epicentar”, u vijesti o potpisivanju sporazuma, prenosi HRT.

Kao što smo već ranije pisali, s osnivanjem novog programa posvećenog kulturi, znanosti i obrazovanju krenulo se u veljači, kada su predstavnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Sveučilišta u Zagrebu, Matice Hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Instituta hrvatske glazbe te Koordinacije za medije hrvatskog društva producenata i društva hrvatskih filmskih redatelja s upravom HRT-a potpisali Pismo namjere o suradnji u osmišljavanju i proizvodnji televizijskih sadržaja. Kako je tada rečeno, tom su gestom institucije izvršile pritisak na HRT i otvorile mogućnost da novi nacionalni televizijski kanal bude u potpunosti posvećen kulturi, znanosti i obrazovanju.

Po pokretanju inicijative, mogle su se čuti mnoge kritike, između ostalog i one da projektu treba pristupiti krajnje oprezno kako se ne bi dogodilo da sva kultura i znanost ne preseli isključivo na HTV3 te da novi kanal treba biti otvoren za sve vidove kulture, a ne samo one s nacionalnim predznakom i u produkciji velikih institucija. Čini se da su se potpisnici u Sporazumu potrudili uvažiti prvu kritiku, uvrstivši u ovaj dokument članak 5. u kojem stoji kako “pokretanje HTV3 ni na koji način ne smije dovesti do zanemarivanja kulturnih, umjetničkih, znanstvenih i obrazovnih sadržaja na prva dva programa HTV-a”. Što se tiče zabrinutosti u vidu programskog sadržaja, potpisnici o tom pitanju najavljuju javnu raspravu, no ako je suditi po komentarima predstavnika institucija i udruga, kao i simptomatično izdvojenim paragrafima pri nabrajanju udruga potpisnica, novi kanal preferirat će teme od nacionalnog značaja.

P. N. / HRT / Foto: tportal.hr

Suočavanje s gorućim problemima

petra — Tue, 17 Jan 2012 12:52:07 +0000

Dvadeset i osam nevladinih udruga i aktera civilnog društva poslalo je javni Apel Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a. Motivirani nedavnim događajima na HRT-u, kao i dugogodišnjom praksom upravljanja ovim javnim servisom, nevladine udruge su u poslanom tekstu od najviših tijela vlasti jasno zatražili preuzimanje odgovornosti za budućnost nacionalne radiotelevizije.

Konkretno, zatražili su hitno provođenje nadzora nad kvalitetom upravljanja i programskog rukovođenja HRT-om, utvrđivanje odgovornosti i sankcija, pokretanje nužne smjene vodstva te postupka revizije Privremenog ugovora između Vlade RH i HRT-a i Plana restrukturiranja HRT-a. Ovaj apel upućen je na javnoj raspravi naslova Apel za HRT, kako uspostaviti vjerodostojnost javne funkcije HRT-a, koja se održala 16. siječnja u Novinarskom domu u Zagrebu. Okrugli stol i rasprava zamišljeni su kao početak konstruktivnog dijaloga između uprave HRT-a, novinara, predstavnika vlasti i civilnog društva, kako bi se identificiralo stanje i otvoreno suočilo s gorućim problemima javne televizije.

Po raspravi, Kuća ljudskih prava oglasila se medijskim priopćenjem koji u cijelosti prenosimo u daljnjem tekstu.

“U Novinarskom domu održana je trosatna javna rasprava povodom Apela za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a kojeg su pokrenuli Hrvatsko novinarsko društvo, Kuća ljudskih prava Zagreb, koordinacija za medije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja uz potporu tridesetak organizacija civilnog društva. Rasprava je za istim stolom okupila veliki broj novinara, stručnjaka, aktivista, saborskih zastupnika, javnih dužnosnika uključujući i ministricu kulture Andreu Zlatar Violić, a odazvali su joj se i članovi Uprave HRT-a, glavni urednici HTV-a i HR-a uz izostanak članova Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a.

Tijekom rasprave iznesen je niz primjedbi na upravljanje i kvalitetu programa HRT-a s naglaskom na ‘trgovanje’ interesima na relaciji Uprava i Programsko vijeće HRT-a, isključivanje kreativnog osoblja i programskog vodstva iz poslovne politike kao i na način donošenje plana restrukturiranja javne televizije. Nekoliko sudionika i sudionica rasprave naglasili su kako je postojeći Zakon o HRT-u u suštini dobar, ali da se najproblematičniji dijelovi ovoga zakona odnose na način kako se on provodi i tumači u praksi (na primjer način odabira Programskog vijeća HRT-a).

Apelom za uspostavu vjerodostojnosti javne funkcije HRT-a traži se da nadležno Ministarstvo kulture hitno provede nadzor nad upravljanjem i programskim razvojem HRT-a, a od Odbora za medije Hrvatskog sabora zahtjev za što skorijim održavanjem tematske sjednice o stanju i mjerama za zaustavljanje programske i organizacijske devastacije HRT-a.

Ministrica kulture istaknula je potrebu za nizom hitnih mjera na izradi medijske strategije te je istaknula kako je medijska politika nacionalni politički prioritet koji se treba razvijati uz paralelne zakonske i druge mjere, a sve kako bi se zaustavilo katastrofalno stanje u javnim medijima (Hina, Vjesnik, HRT). “Od petsto zaposlenih u Ministarstvu kulture nitko nije specijaliziran za medije. Treba naći model prema kojem Programsko vijeće HRT-a mora imati odgovornost jer ono danas ne odgovara nikome. Usto mišljenja sam da kod izbora uprave i glavnog urednika glasanje mora biti javno uz obrazloženje”, kazala je nova ministrica kulture Andrea Zlatar a što su mediji posebno naglasili u svojim izvještajima sa skupa.

Posebno je bio kritičan istup saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha (HNS) kojim je tražio ostavke članova Uprave, Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a dok se potpredsjednik Sabora Nenad Stazić posebno osvrnuo na problem osobnih i partikularnih interesa koji dominiraju u radu Programskog vijeća HRT-a neovisno o političkim interesima.

Na kraju je bitno naglasiti da je kritika na ovoj javnoj raspravi bilo dosta, no da je cilj prije svega bio uvidjeti kako zajedničkim dijalogom stručnjaka, nadležnih političara i organizacija civilnog društva situaciju učiniti boljom sa željom da HRT kao javno komunikacijsko dobro postane bitan faktor u razvoju demokracije”.

Tekst predanog apela možete pročitati ovdje, a na istaknutom linku možete pogledati prilog s javne rasprave u produkciji Fade In-a.

Izvor: Kuća ljudskih prava

Tko je ovdje lud?

Ante Jerić — Wed, 14 Jul 2010 06:32:36 +0000

Prije tridesetak godina gospoda Fiske i Hartley došli su do zaključka da je televizija bard suvremenih društava. Već pedesetak godina članovi obitelji skupljaju se oko ekrana u polukrug da bi kratili vrijeme trošeći priče pomoću kojih iz dana u dan spoznaju svoje mjesto unutar šire cjeline koje zovemo društvo. Posljednjih dana domaći bard nacionalne klase izvodi gluposti. Je li mu vrućina malko udarila u glavu ili je potpuno pobenavio?

Mislim, naravno, na imenovanje Hloverke Novak Srzić direktoricom programa HRT-a. Iste one Hloverke Novak-Srzić koja je prije jedva pola godine smijenjena s pozicije glavne urednice Informativnog programa zbog protesta kolega koji su nezadovoljstvo njenim cenzorskim radom izrazili dolaskom na posao s crvenim selotejpom preko usta. Ovu odluku, bizarnu čak i za prisavske standarde, nije pretjerano teško objasniti. Uzrok novoj kadrovskoj križaljci koja će još nekoliko vrućih dana dizati prašinu je politički pritisak koji ni Butters iz South Parka ne bi zamijenio za brigu o prisavskom ispunjavanju svrhe javnog servisa. Vladi nasušno treba informativni program držati pod kontrolom. U njenoj projekciji javna televizija bi na dnevnoj bazi trebala donositi priče o teškom životu na svim meridijanima da bi globalna ekonomska kriza dobila na uvjerljivosti kao opravdanje neumitnog izglasavanja niza političkih odluka koje će niski životni standard većine građana učiniti još nižim. Radi se o školskom primjeru hegemonijske uloge medija. Slične možete naći u većini udžbenika iz teorije medija.

Da će se ovakva svinjarija dogoditi moglo se naslutiti u dva navrata. Prvi put prije par mjeseci kad je u javnost izašao novi prijedlog financiranja HRT-a. Njime je predviđeno da se u budućnosti javna televizija financira pretplatom i pristojbama koje će se ubirati od komercijalnih televizija. Ili – jednostavnije rečeno – HRT bi ostao bez reklama, ali bi dobio dio novca od reklama koje se emitiraju na komercijalnim televizijama. Iznos novca dobiven ovakvom kompenzacijom bio bi, naravno, puno manji od iznosa novca koji bi javna televizija uprihodovala nastavljajući s praksom raspolaganja vlastitim reklamnim prostorom. Drugi put prije par dana kad je u javnost izašao prijedlog da se televizijska pretplata smanji za dvadeset kuna. Takvo drastično smanjenje novca koji se slijeva na Prisavlje predstavljao bi tektonski poremećaj još gori od zabrane emitiranja reklama. Najbolje od svega je što bi ovakve mjere javnost aklamacijom dočekala. Postoji niz opravdanih razloga za nezadovoljstvo radom HRT-a kao javnog servisa pa većinu ljudi boli džon za kresanje prisavskih financija, a još kad tom početnom nehaju pridodaju dvadeset kuna više u novčaniku svaki mjesec još bi i zapljeskali Vladinoj odluci. Ta odluka na kraju nije izglasana. Iz retrospektive imenovanja Hloverke Novak Srzić netko bi mogao pomisliti da se radi o političkom reketu. Kome možemo zahvaliti na tome?

Prva adresa je Programsko vijeće HRT-a. Dvije njegove članice – Sanja Modrić i Marina Škrabalo – podnijele su ostavku nakon što je Hlo povjerena jedna od najvažnijih funkcija na javnoj televiziji. Ne kopajući po biografijama ostalih članova Vijeća možemo donijeti zaključak da većina njih nije kompetentna ni formalno ni moralno za posao koji rade. Što je uopće Programsko vijeće HRT-a? To je tijelo vrlo visokih ingerencija koje bi trebalo jamčiti neovisnost javne televizije budući da u njemu sjede javni djelatnici koji ne mogu biti državni dužnosnici, a “predstavljaju razne skupine hrvatskog društva (mladi, umirovljenici, poslodavci, sindikati, nacionalne manjine, vjerske zajednice, sveučilišta, udruge civilnog društva i dr).” Ako pogledate ključ po kojem se biraju članovi tijela koje bi trebalo odrediti smjer javne televizije jasno je da su tu postavljeni nužni (ali ne i dovoljni!) uvjeti za pojavu ovakvih gafova. Marina Škrabalo nakon izlaska iz Vijeća u intervjuu za H-alter rekla je da “neki članovi Vijeća ne raspolažu ni znanjem ni kredibilitetom, a neki ni jednim ni drugim da bi sudjelovali u upravljanju jednom tako bitnom strukturom kao što je javni servis”. To je prilično precizan opis problema. Pa tko bi onda trebao sjediti u Programskom vijeću HRT-a?

Sigurno ne predstavnici “raznih skupina hrvatskog društva”. Oni, naime, ne moraju biti medijski pismeni. Zamislite da na stalni postav Muzeja suvremene umjetnosti utječe predsjednik Udruge poslodavaca koji je jednom bio u galeriji Tate Modern prilikom čega je za Pollockovu sliku rekao da bi to i njegova trogodišnja kćer mogla nadrljati za petnaest minuta. Teško zamislivo? Zašto je normalno da u Programskom vijeću HRT-a mogu sjediti svakojaki diletanti stvarno ne znam. Jedna takva funkcija trebala bi valjda pripasti nekom tko zna da mediji imaju ideološku funkciju u određivanju društvenih odnosa, nekom tko dobro poznaje osnovne kodove medijske reprezentacije, nekom tko se barem tangencijalno bavi proučavanjem medija. Sama kompetentnost smanjila bi mogućnost podilaženja vanjskim pritiscima jer bi profesionalci bili manje skloni kompromitiranju vlastitog profesionalnog ugleda. Značilo bi to automatsko podizanje razine znanja i kredibiliteta članova Programskog vijeća HRT-a. Stručnjak se na njihovim sastancima tada ne bi doživljavao kao dvoglavo tele.

Kako vjerovati da je HRT javni servis? Postoji mogućnost da stvari nisu strašne koliko izgledaju. Možda je veliki povratak Hloverke zapravo prvi korak u smjeru prestrukturiranja HRT-a u nešto ozbiljniju televiziju. Jedno od onih iskustava koje je toliko nevjerojatno da našu predstavu svijeta mrvi u komadiće. Ljudi bi nakon ovog mogli svog barda početi doživljavati kao krezubu senilnu budalu koji pjeva kad mu se plati koja kuna. Ako tako posložimo stvari, ispada da je HRT doista javna kuća.