O realnim reperkusijama temeljitog kulturnog blitzkriega kratkog ministrovanja Zlatka Hasanbegovića znamo već sve: od 1. listopada statistički su podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje urešeni lijepim, novim brojkama kolegica i kolega donedavno zaposlenih u onome što se uobičajeno zove neprofitnim medijskim sektorom. Letimičnim pregledom statistike HZZ-a, unazad deset godina vidljiv je sustavan rast nezaposlenosti novinara i novinarki: 2006. na burzi ih je bilo registriranih 271, a danas je ta brojka 56 posto veća, odnosno nezaposlenih je 575. Najgore je ipak bilo 2014. godine kada je ta brojka bila 758, a zanimljivo bi bilo vidjeti aktualne statistike koje pokazuju u kojim su sektorima onih 183 našli posao jer u novinarstvu, prema svemu sudeći, nisu. Prema posljednjim takvim dostupnim podacima, onima iz 2012. godine, od u toj godini 242 odjavljena novinara, najviše ih se zaposlilo u informatičkom i komunikacijskom sektoru.

Kako zapravo žive novinari i novinarke koji još uvijek imaju sreću da su zaposleni, dakako, kompleksno je pitanje, no odgovor je, ako je suditi prema nedavnom apelu Hrvatskog novinarskog društva, jednostavan: ne baš tako dobro. Uz svoj redovan posao često su prisiljeni tražiti honorarne angažmane sa strane ili pak kombinirati više honorarnih poslova odjednom jer niti od njih jedan pojedinačno nije dovoljan za pristojnu egzistenciju.

Apel HND-a potaknula je odluka uprave Novog lista zaposlenicima zabranjuje da rade za druge poslodavce i da javno istupaju bez prethodnog dopuštenja nadređenih, a takvu je odluku, čije kršenje podrazumijeva i izvanredni otkaz, potpisao je Neven Klarin, predsjednik uprave tih novina. 

“HND upozorava da je to potez za kojim sve češće posežu medijski nakladnici, iako se plaće novinara i uvjeti njihova rada godinama pogoršavaju. Pozivamo stoga poslodavce da svojim novinarima osiguraju primjerenu naknadu za rad, jer tek tako oni neće imati potrebu tražiti dodatne izvore prihoda kako bi mogli normalno živjeti”, ističe se u apelu koji potpisuje Saša Leković. Leković je dodao i da je takva odluka donešena bez suglasnosti radničkog vijeća te upozorio na “zloupotrebe kojima poslodavci u praksi pribjegavaju kada propisuju obvezu novinara da za javni nastup traži suglasnost poslodavca, na način da se pojedinim novinarima ne dopuštaju istupi u javnosti (a istupe li unatoč zabrane drastično ih se kažnjava) dok se drugima, koje medijski vlasnici i urednici preferiraju, ti nastupi dopuštaju”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Od diskiminatornih grafita punih mržnje koji nam se kese sa zidova, jednakih takvih internetskih komentara i pjesama koje se mogu čuti s tribina pa sve do medija koji uglavnom neometano šire govor mržnje, svjedočimo sve otvorenijem ugrožavanju seksualnih, rasnih, rodnih i spolnih i drugih Ustavom zajamčenih manjinskih prava. 

GONG i Kuća ljudskih prava odlučili su doskočiti javnom govoru prepunom mržnje i diskriminacije otvaranjem internetske stranice dostajemrznje.org. Najjednostavnije, to je adresa na kojoj građani i građanke sada mogu prijaviti svaki javni govor koji “razorno djeluje na društvenu koheziju, vrijednosti pluralizma, interkulturalnosti i tolerancije prema drugima i drugačijima”, a nakon potvrde o zaprimljenoj prijavi, dobit će odgovor o pravnoj utemeljenosti njihova prigovora te koji su daljnji koraci u službenom postupanju protiv konkretnog incidenta.  

Na stranici je jasno objašnjeno što je to neprihvatljivi govor, zašto je štetan pa i zašto ga prijaviti: “Ako ne želite živjeti u društvu u kojem su mržnja i netrpeljivost prihvatljiva osnova za međuljudske odnose, i vaš je doprinos važan. Prijavom dajete svoj obol tolerantnom i pluralnom društvu, u kojemu svatko ima pravo na ljudsko dostojanstvo i može neometano uživati sva svoja ljudska prava, neovisno o svojim osobinama. Ova načela su posebno važna u javnoj komunikaciji i dužnost je svih medija pridržavati ih se”.

Prijave su, naravno, potpuno anonimne, a za prijavu je, ističu pokretači stranice, važno priložiti što više materijala koji nedvosmisleno upućuju na neprihvatljiv javni govor, koji, kako pojašnjava Dražen Hoffman iz GONG-a za Novosti, ne mora nužno biti tek iz kategorije koje pokriva Kazneni zakon već iz čitavog spektra već spektra neprihvatljivog javnog izražavanja koje pokrivaju antidiskriminacijsko zakonodavstvo, medijska regulativa, ali i brojni međunarodni standardi. 

“Želimo poslati poruku da šutnja nije rješenje, da je dovoljno držati otvorene oči i uši i da postoji netko tko će se pobrinuti za formalnopravni aspekt prijavljivanja bilo kakvih oblika poruka mržnje”, ističe Hoffman i dodaje: “No, ovo su rješenja koja služe potrebama sadašnjosti. Za budućnost, u kojoj za mržnju i diskriminaciju u javnom prostoru nema mjesta, trebat će vremena u kojemu građanska pismenost i odgoj za demokratsko građanstvo moraju imati važno mjesto. Za pluralna društva to je jedini održivi smjer”.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izjava za javnost

Ovim prosvjedom također želimo ukazati na nepravde i opasnosti koje taj sporazum donosi našim društvima i izvan neposredne sfere internetske komunikacije. Njih je prepoznala globalna javnost, a netom i vlade i parlamenti Češke, Njemačke, Poljske i Slovačke koji su odbili ili odgodili ratifikaciju sporazuma. Mi isto zahtijevamo od Hrvatskog sabora i Vlade.

1. ACTA je odraz globalne nejednakosti i sredstvo ekonomskog podčinjavanja manje razvijenih zemalja.

2. ACTA stvara okvir za privatnu pravdu korporacija i zaobilazi osnovne pravne standarde: temeljno pravo da nitko nije kriv prije no što mu je krivnja dokazana, pravo na sudski postupak i kaznu razmjernu počinjenoj šteti.

3. ACTA ugrožava ustavne slobode građana na iskazivanja mišljenja, javnog govora i okupljanja građana.

4. Potrebna je reforma autorskog prava, a ne reforma tehnološkog i pravnog uređenja internetske komunikacije.

Imajući, dakle, u vidu štetne učinke ACTA-e, od Vlade i Hrvatskog sabora zahtijevamo:

• da ne pristupaju sporazumu ACTA jer donosi opasnost po prava građana i prosperitet našeg društva, upravo kao što su to učinile Češka, Njemačka, Slovačka, Poljska;
• da u međunarodnim odnosima zauzmu kritičan stav protiv neujednačenog razvoja nametanjem ovakvih trgovinskih sporazuma;
• da krenu u reformu autorskog prava za digitalno doba.

ACTA ima neizvjestan učinak po zaštitu intelektualnog vlasništva, a donosi izvjestan rizik po temeljna prava građana. ZAUSTAVIMO ACTA-u! 

Obrazloženje

ACTA je sporazum sastavljen u tajnosti, izvan okvira međunarodnih institucija, daleko od očiju javnosti. ACTA je nastala kao pokušaj najrazvijenijih zemalja da opstruiraju donošenje pravednijeg sporazuma u sklopu tijela Ujedinjenih naroda, a nakon što su manje razvijene zemlje pokušale ograničiti štetan utjecaj intelektualnog vlasništva na dostupnost životno važnih generičkih lijekova, tradicijskih znanja, naprednih tehnologija, najnovijih znanstvenih spoznaja i kulturnih dobara stanovništvima tih zemalja. Manje razvijene zemlje poput Indije, Kine, Brazila – a u pogledu intelektualnog vlasništva i Hrvatska spada među manje razvijene zemlje – odlučile su bojkotirati taj štetan sporazum. Podsjetimo naposljetku da je upravo zbog te maskarade, koja će ugroziti živote i prava građana, ostavku podnio Kader Arif, glavni raporter Europskog parlamenta u procesu dogovaranja sporazuma. 

ACTA omogućuje korporacijama da nameću sankcije koje su prije iziskivale sudski postupak. Teret dokazivanja krivice prebacuje se s tužitelja na optuženoga. Krivično djelo proširuje se na tzv. čin pomaganja. Dopuštaju se nerazumne financijske kazne koje nisu u razmjeru s počinjenom štetom, a polaze od logike da je svaki ilegalni primjerak jedan prodani primjerak manje. Pod krivično djelo prema odredbama ACTA-e spadaju podjednako prekršaji građana i komercijalne aktivnosti krivotvoritelja.

Proširenje kaznene odgovornosti na posrednike u internetskoj komunikaciji – kao što su pretraživači, telekom operateri, poslužitelji ili naprosto stranice koje linkaju na sporne sadržaje – vodit će k preventivnoj cenzuri sadržaja. Kako bi proveli mjere predviđene ACTA-om, zakonodavci i/ili posrednici u internetskoj komunikaciji mogu se odlučiti i za aktivni nadzor internetskog prometa, ugrožavajući privatnost korisnika, ili pak za isključenje optuženih iz internetske komunikacije – tzv. “three strikes” regulativa – čime ti korisnici bivaju diskriminirani i svedeni na građane lišene mogućnosti djelovanja, rada i pristupa javnim uslugama.