Ipak, istraživački nerv nije kod Babić ostao samo na suvremenim temama, odveo ju je naposlijetku u historiografiju gdje su se “povijest kao učiteljica” i “povijest koja se ponavlja” za ovu novinarku pokazale kao plodno tlo za istraživanje suvremenog društva kroz njegovu prošlost i obrasce koji datiraju iz vremena koje je, ako nije zaboravljeno, onda mistificirano i fikcionalizirano u kolektivnoj svijesti. Naime, posljednjih desetak godina života Babić se bavila istraživanjem srednjovjekovnih procesa protiv vještica u Zagrebu i okolici, a u tom je istraživačkom radu učinila “diskurzivni i medijski iskorak”, kako navodi uredništvo novog izdanja projekta book&zvook, iza kojeg stoji produkcijska kuća Audio Store Transonica. Riječ je o audio knjizi rukopisa Jasne Babić pod nazivom Zagreb – alternativni vodič. 

Kako zvuči kada jedna novinarka zaplovi u književnost i rezultate dugogodišnjeg istraživanja pretoči u priče? Meditativno, bajkovito, zaigrano i informativno – sve su to epiteti koji se mogu povezati s ovom audio knjigom. Zasluge za ovu dirljivu posvetu Jasni Babić u formatu posthumno izdane zbirke priča u prvom redu nosi Ljubica Letinić, novinarka i radijska urednica čije je ime asocijacija na pojmove zvuk, radio i radiofonija, a koja se prihvatila zahtjevnog zadatka i odgovornosti koju joj je povjerila sama Babić predavši joj CD s ukupno 24 priče o Gradecu, njegovim stanovnicima, zakonima, običajima i važnim ličnostima, pričama koje su zamišljene upravo za audio format, u Jasninoj zamisli namijenjene zagrebačkim tramvajima kao zvučna kulisa za klizanje tračnicama kroz zagrebačke ulice.

Kako i sama Letinić ističe u predgovoru ovog izdanja, u vrijeme kada je primila CD, njezino je radijsko vrijeme dolazilo svom kraju, ali ljubav prema zvuku lako pronalazi načine kako da se ispolji, pa je platforma book&zvook poslužila kao virtualni izlog u kojem se krajem prošle godine pojavio Jasnin Zagreb – alternativni vodič. Epitet “alternativan” u ovom slučaju tako ne funkcionira samo na poljima sadržaja i formata, već i u izvedbi i produkciji ove audio knjige. Alternativna povijest Zagreba ispričana je kroz priče koje su bajkovite na onaj izvorni način, kako su bajke i zamišljene; sazdane su na kontrastima, uključuju i crno i bijelo, u njima se isprepleću heroji i heroine s prevarantima, kršiteljima zakona i onima koji su znali iskoristiti situaciju za vlastiti politički i ekonomski napredak.

U dvadeset i četiri poglavlja od svega tri-četiri minute trajanja stale su brojne priče i još brojniji likovi, a iz odabranih priča probija se Jasnin novinarski interes. Otvorit će tako teme braka, prostitucije, čedomorstva, preljuba, poliandrije, osvrnuti se na prvog zagrebačkog gradonačelnika, pojavu srednjovjekovnih tajkuna, trgovinu kao polje ženske emancipacije, pojavu farmakologije i kirurgije, zakone i propise, uvjete života običnih građana i politička previranja koja su se odvijala u zakulisju… nerijetko se referirajući na istraživački rad povjesničara Đure Horvata, Nikole Istvánffyja, Emilija Laszowskog i povjesničarke Nade Klaić. Ljubica Letinić svojim je glasom oživjela Jasnin rukopis u osamdesetak minuta audio knjige čije su priče obogaćene odmjerenom i nenametljivom zvučnom kulisom sazdanom od ambijentalnih zvukova koji uspješno odolijevaju pretjeranoj sugestivnosti, kratkim uplivima glazbe te ponekim uzvikom, žamorom, ulomkom uhvaćene rečenice koja se probija kroz blatnjave, mračne ulice Gradeca do suvremenih ušiju. 

Gradec iz Jasninih zapisa, koji se vremenski protežu od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća, plod je dugogodišnjeg historiografskog istraživanja, oživljen vještim spisateljskim perom, nadograđen audio zapisom čiji ritam prati ritam autoričinog pisma. Kako zbirka i priče odmiču, iskustvo slušanja postaje sve dinamičnije, zvukovi odvažniji, svijet ubrzaniji. Zbirku koja funkcionira kao audio šetnja kroz prošlost Zagreba, Jasna je izgradila na nečemu nimalo bajkovitom u svojoj prirodi, i u tome leži najveći iskorak i vrijednost ovog djela. Naime, Babić se u pripovijedanju referira na povijesne dokumente, edikte, sudske zapise, optužnice, pritužbe i skandale te preko njih gradi svijet Gradeca, opisuje njegove stanovnike i uvažene ličnosti, duh vremena, ali i detektira korijenje onih vječnih tema ljudske pohlepe, društvenog napretka, kršenja zakona, ali i društveno uvjetovanih moralnih okvira – tema koje su u srži ostale iste, ljudske, bez obzira na urbanu, društvenu i gospodarsku transformaciju koju je Gradec u međuvremenu doživio. 

Kao ni u svom profesionalnom novinarskom radu, Babić ne bježi od neugodnih tema ni raskrinkavanja okrutnosti koje su vladale u Gradecu, ostavši vjerna temeljitom isticanju kontrasta, pojačavajući bajkoviti ambijent usprkos izostanku nadnaravnog, imaginarnog. Čak kada grabi u građu legendi i predaja, Babić ih potkrepljuje svjedočanstvima i istraživanjima, crticama iz službenih dokumenata, ni u jednom trenutku ne zaboravljajući svoj istraživački i novinarski nerv. Kontrasti su tako prisutni i u, primjerice, kaznama koje su izricane kršiteljima zakona; dok će krađa odjevnog predmeta rezultirati kidanjem uha počiniteljice, u drugom primjeru, onom Magistra i Dorotee, smrtna kazna bit će poništena nakon iskazivanja ljubavi prema osuđenoj. 

Povijest se ponavlja, povijest je učiteljica, a naša je vječna boljka što smo kao društvo u tom smislu nerijetko kratkovidni pa tražimo uzorke u nedavnoj prošlosti; Babić ide dalje, u samo srednjovjekovno osnivanje Gradeca i kroz ulice koje obiluju bezakonjem, mrakom i blatom oslikava suvremenog čovjeka, ono ljudsko, ono što se ponavlja, čini se, otkad je čovjeka i društva. 

Oživljavanje pisma Jasne Babić sa sobom nosi potencijal oživljavanja javnog prostora, nudi drugačije čitanje urbane sredine i, iako autoričina ideja o pričama kao zvučnoj kulisi zagrebačkih tramvaja nije zaživjela za njezina života, čini se da bi postavljanje ove knjige upravo u takav prostor, onaj u kojem bi potencijalni slušatelj_ica bio_la zatečen_a povijesnim Gradecom, izbačen_a iz suvremenih cipela na ulice s konjskom zapregom, blatom i balegom, a sve da bi naposlijetku shvatio_la da se nije mnogo toga promijenilo, kako to obično i biva.

Kada je riječ o medijima i medijskoj politici, mandat ministrice Nine Obuljen Koržinek uglavnom je obilježen netransparentnošću i nedorečenim javnim istupima, osobito kada su vezani za sudbinu neprofitnih medija. U jeku novih, argumentiranih izraza nepovjerenja u njen odnos prema trećem medijskom sektoru, u Svetom Martinu na Muri od 21. do 23. studenog održali su se 10. Dani elektroničkih medija na kojima su se, barem nominalno, trebali čuti odgovori na ključna pitanja o budućnosti medijskog polja.

Nakon što na prošlim Danima o njoj nije bilo riječi s obzirom na institucionalni limb nastao uzastopnim parlamentarnim izborima, najvažniji panel ovoga je puta svakako trebao biti onaj posvećen nacionalnoj medijskoj strategiji čije je problematično donošenje doživjelo već četvrtu osobu na čelu resornog ministarstva. Uz ministricu, u njemu su sudjelovali ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Kazimir Bačić, predsjednik Nacionalne udruge televizija Denis Mikolić, glavna urednica portala Tris.com.hr Davorka Blažević, zamjenik predsjednika uprave RTL-a Ivan Lovreček i predsjednik Hrvatske udruge radijskih nakladnika Željko Švenda, a moderirao ga je predsjednik Vijeća za elektroničke medije Damir Hajduk.

Iako je u njemu sudjelovala osoba najrelevantnija za temu budućnosti medijskoga polja, vrlo brzo se dalo zamijetiti da će razgovor pretežito ostati u domeni već (ne)izrečenog. Tomu su doprinijeli predstavnici komercijalnih medija koji se u svojim replikama nisu doticali cjelovite vizije javnoga interesa ili razvoja medijskoga polja, zadržavajući se na više ili manje specifičnim financijskim olakšicama koje im je u interesu ostvariti. Primjerice, gospodin Mikolić je istaknuo želju da se političkim subjektima omogući plaćena promocija izvan predizbornog razdoblja, kao i da se osigura da državni i lokalni subjekti 15 posto svoga proračuna za promidžbu usmjere u lokalne medije, ponavljajući tako iste primjedbe koje već nekoliko godina navodi u raspravama o medijskoj strategiji. Kako pak izgleda perspektiva nacionalnih komercijalnih igrača pokazao je gospodin Lovreček koji je istovremeno prizivao deregulaciju tržišta, ali i državnu zaštitu od međunarodnih igrača koji lokalnim nakladnicima oduzimaju prihode od oglašavanja.

Dok su se privatni mediji nastojali pažljivo smjestiti između države i tržišta, iz očišta onih neprofitnih, vezanih gotovo isključivo za javna sredstva, progovorila je gospođa Blažević, istaknuvši da je upravo taj sektor postao svojevrsnim rezervatom profesionalnog, neovisnog novinarstva. Blažević je podsjetila ministricu na ukinute potpore Ministarstva za neprofitne medije, upozoravajući da se njihovo preživljavanje trenutno temelji na sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, jedva dostatnima “za nekoliko mjeseci u godini”, te da se sektor sve više oslanja na crowdfunding i čisti volonterski entuzijazam kao ionako izraženo obilježje rada u njemu.

Možda najznačajniji trenutak panela vezan za treći sektor dogodio se kada je gospođa Blažević zamolila ministricu da nedvosmisleno kaže tko će se za najavljena sredstva Europskog socijalnog fonda za medije zajednice moći natjecati – hoće li to biti samo neprofitni mediji ili i lokalni i regionalni privatni mediji. Ministrica je, nažalost, na to pitanje u potpunosti izbjegla odgovoriti pa se čini da je opravdana bojazan dijela javnosti da će se “ponoviti” Fond za pluralizam, na kojem se, s potpuno neravnopravnim udjelima u ukupnim sredstvima, natječu i jedni i drugi. Poseban bi to bio problem u slučaju sredstava ESF-a, navodi se u nedavnim medijskim komentarima, jer niz dokumenata Unije o medijima zajednice – uključujući i Rezoluciju Europskog parlamenta donesenu 25. rujna 2008. godine – potonje definira upravo kao neprofitne medije.

Od ministrice se moglo doznati tek da će natječaj za navedena sredstva biti raspisan u prvom kvartalu sljedeće godine. Uzevši u obzir dosadašnje odgode, netransparentnost formiranja i funkcije stručne skupine za uspostavu natječajnih kriterija, kao i vrijeme potrebno za provođenje javnog savjetovanja, sumnje javnosti u takvo obećanje čine se opravdanima. S druge strane, kao jedina izvjesnost, s obzirom na prethodne ministričine izjave i implicitan stav tijekom ovog panela, nameće se da će navedenim sredstvima moći raspolagati i komercijalni mediji za koje će se, prema još nepoznatim kriterijima, određivati na koji način ih se može kategorizirati kao medije zajednice.

Što se sâme medijske strategije i najavljenih zakonskih promjena tiče, o njima se u sadržajnom smislu moglo čuti – vrlo malo. Novi Zakon o medijima, Zakon o elektroničkim medijima, kao i medijska strategija, najavila je ministrica, bit će doneseni do kraja 2018. godine. Kako će u njima biti realizirana ideja “ravnopravnosti” svih medijskih sektora koju je ministrica u više navrata tijekom razgovora naglašavala, još uvijek stoji pod znakom pitanja, no zasad se čini da ona ne podrazumijeva shvaćanje specifične organizacijske i novinarske vrijednosti neprofitnih medija.

Na tu je specifičnu vrijednost nastojao upozoriti panel Budućnost neprofitnih medija, kojim je započeo posljednji dan programa. U njemu su sudjelovali Sanja Despot, koja je, osim kao članica Izvršnog odbora HND-a, bila relevantna sugovornica i kao novinarka s velikim iskustvom rada u neprofitnim medijima, zatim urednik portala Lupiga.com Ladislav Tomičić, urednica portala Teatar.hr Nora Krstulović, zamjenik glavnog urednika portala Bitno.net Goran Andrijanić te profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu dr. sc. Dina Vozab.

Moderatorica panela, novinarka Helena Puljiz važnost trećeg sektora dramatično je podcrtala činjenicom da je nedavno preminula Jasna Babić “svoju karijeru autorski završila u neprofitnim medijima”. Nacionalni izvještaj o medijima, objavljen početkom 2015. godine, govori da je podatak da je jedna od naših najuglednijih istraživačkih novinarki posljednjih nekoliko godina života provela u neprofitnim medijima u potpunosti u skladu s kriznim razvojem medijskoga polja: brojni su novinari, osobito oni istraživački, priliku za nastavak pisanja po dobivanju otkaza u korporativnim medijima dobili upravo u trećem sektoru.

Da treći sektor nije važan samo iz perspektive profesije nego i javnosti potvrdila je dr. sc. Vozab koja je iznijela niz zanimljivih podataka o njegovoj publici, među kojima se posebno izdvaja onaj da čak 25 posto konzumenata medijskih sadržaja koji se informiraju putem interneta čini to upravo putem neprofitnih medija.

Međutim, unatoč nedvojbenoj vrijednosti sadržaja i nezanemarivom udjelu u publici, zaposlenost i radni uvjeti u tim su medijima na rubu izdržljivosti, kao što je istaknulo više panelista. Primjerice, nedostatak financija, istaknuo je Tomičić, njegov portal ponekad dovodi i do toga da suradnike moraju plaćati osobnim novcem.

Perspektivu svjetonazorski drugačije orijentiranog neprofitnog medija ponudio je gospodin Andrijanić koji je podsjetio da je Bitno.net uglavnom bio isključen iz javnih potpora. Andrijanić to smatra nepoštenim jer njegov portal također informira o važnim temama koje nisu bile dovoljno prisutne u mejnstrim medijima, a kao primjere takvih tema izdvojio je brisanje križeva s pakiranja Lidlovih jogurta i spisateljski rad Mire Gavrana.

Na panelu je bio uočljiv stanovit “pomirbeni” ton između raznovrsnih njegovih sudionika, ali i komentatora iz publike, koji kao da je nehotice bio u skladu s ministričinim stavom da je u slučaju neprofitnih i lokalnih medija u načelu riječ o skupini čije probleme treba promatrati objedinjeno. Operativna posljedica toga će, po svemu sudeći, biti njihovo zajedničko guranje pod kišobran medija zajednice u najavljenom natječaju. Kako će, međutim, na njemu proći jedni – drastično podfinancirani, devastirani i opozicijski – i drugi – poslovno i politički povezani i utjecajni – sasvim je druga i, po svemu sudeći, ne baš optimistična priča.

Nakon što je u međuvremenu objavljeno i da Ministarstvo kulture nije realiziralo milijune kuna iz europskih fondova koje su mogle biti namijenjene neprofitnim medijima, sve više se doima kao se na njih – ne računa. Nedostatak odgovora na zadnjim Danima elektroničkih medija stoga je mogao samo povisiti ionako popriličnu razinu nepovjerenja s kojom neprofitni mediji iščekuju najavljene poteze vladajućih.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Prema Lauri Valković, odvjetnici dodijeljenoj joj po službenoj dužnosti, rasprava o kojoj se radi sazvana je za ponedjeljak, a ona je i službeno zatražila njeno puštanje iz pritvora. “Izvanraspravno vijeće Općinskog kaznenog suda u Zagrebu o tom bi zahtjevu trebalo raspravljati danas ili sutra”, istaknuo je Duka za Radio Slobodna Europa. 

Jasna Babić novinarka je sa 35 godina staža u medijima, a radila je u Poletu, Danasu, Globusu, Zapadu, Nacionalu, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Jutarnjem listu. Sada je tri godine nezaposlena i trenutačno je na burzi. U tom je svojstvu trebala sudjelovati u Novinarskoj srijedi, posvećenoj “novinarima na burzi”, a koja će se održati u Novinarskom domu, 23. siječnja u 19 sati. Organizatori tribine poručuju kako se nadaju da će Babić biti “puštena iz pritvora i da će, prema najavi, biti u mogućnosti sudjelovati na tribini kao jedan od glavnih govornika”.