Na kratku će retrospektivu nizozemski umjetnik, kao i inače, doći s vlastitim projektorom i kutijom punom filmova, a program će dijelom ovisiti o njegovom raspoloženju te o dojmu koji stekne o Zagrebu. Proteklih nekoliko godina imao je retrospektive u SAD-u, Južnoj Koreji, Švicarskoj, Španjolskoj, Grčkoj, Libanonu.

Po Pietersovim riječima, najviše ga fascinira granica između filma i fotografije, a dugim statičnim kadrovima film pokušava približiti fotografiji ne bi li tako omogućio gledatelju da osjeti polje napetosti između dva medija. Na kraju ostaje samo film napravljen u trenutku, s korištenjem minimalnih alata i s minimumom manipulacije, ustvrdio je.

Jaap Pieters (1955.) počeo je snimati filmove početkom devedesetih, nakon što se već bavio fotografijom, fokusirajući se najčešće na skitnice, pijance, emigrante i ostale ‘izgubljene’ građane Amsterdama, snimajući ih kako plešu, žicaju cigarete ili izvode mini psihodrame za nevidljivu publiku na ulici. Kasnije snima filmove i izvan svog kvarta, u posljednje vrijeme često i na svojim putovanjima, a sada radi i na projektu u okviru kojeg snima serijal portreta starih ljudi. Njegovi filmovi većinom traju koliko i jedna super 8 mm rola – tri minute i dvadeset sekundi, nemaju zvuka, i uglavnom su u jednom, često statičnom kadru. Kao “kroničar ljepote raspadanja”, u svome stanu redatelj čuva mnoštvo zaboravljenih, izgubljenih i razbijenih predmeta, ali i stotine snimljenih rola koje nikad nije razvio zbog nedostatka financija.

Same projekcije Pietersovih filmova svojevrstan su performans – autor sam najavljuje i pušta filmove, a tako bi trebalo biti i na programu Kratki utorak kina Tuškanac, u koji će te večeri, od 21 sat, ulaz biti besplatan.