Et al. je, doznajemo iz uvodnika koji kolektivno potpisuje uredništvo, pokrenut s namjerom da otvori prostor za kritičku refleksiju o izvedbenim umjetnostima koja izlazi izvan estetskih okvira i zahvaća uvjete rada u umjetnosti, radne odnose u obrazovanju i proizvodnju samog diskursa o izvedbi. Autori pritom ne skrivaju ambivalenciju cijelog pothvata: “Pokretati humanistički znanstveni časopis u perifernoj zemlji, u ozbiljno podfinanciranom polju visokog obrazovanja, te se opredijeliti za dvojezičnu, elektronsku i tiskanu verziju, ne zvuči kao sistemski održiva opcija u ovom trenutku.” Upravo zato, pišu urednici, jedini odgovor koji su smatrali primjerenim bio je “rad na stvaranju platforme koja će upravo sistemske značajke postojećeg polja dovoditi u pitanje”.

A o značajkama tog polja i uvjetima u kojima časopis nastaje govorilo se i na samoj promociji, u razgovoru u kojem su sudjelovale teatrologinja Martina Petranović iz HAZU-a, kritičarka i teatrologinja Ana Fazekaš te profesori Odsjeka za dramaturgiju ADU-a Goran Sergej Pristaš, Una Bauer i glavni urednik prvog broja Goran Pavlić. Uz njega, urednički tim čine Agata Juniku (ADU), Nataša Govedić (ADU), Jelena Marković (Institut za etnologiju i folkloristiku), Gabrijela Puljić (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) i Zrinka Užbinec (nezavisna umjetnica i istraživačica).

Kontekst u koji se Et al. upisuje najiscrpnije je ocrtala Petranović, smjestivši novi časopis u povijest dugog odsustva specijalizirane znanstvene publikacije za izvedbene umjetnosti u Hrvatskoj. Prošavši kroz razvoj polja od kazališnih glasila do danas aktivnih časopisa, zaključila je da ni jedan od njih, neovisno o važnosti i teorijskim ambicijama, nije uspio postati sustavni prostor produkcije teorijskog znanja o izvedbi. No Et al., po njezinu čitanju, nadilazi puko popunjavanje te praznine. 

Opisuje ga kao časopis “s izoštrenom programskom vizijom i specifičnim vidokrugom” te ga, parafrazirajući Anatolija Kudrjavceva, naziva “časopisom sa zadatkom” koji ne proizvodi samo znanje o izvedbenim umjetnostima, nego istovremeno propituje uvjete rada u umjetnosti i uvjete proizvodnje diskursa o njoj. Formalnim ustrojem zadovoljava sve akademske kriterije, no sadržajem, ističe, “subvertira stvari iznutra”.

Goran Sergej Pristaš, bivši urednik Frakcije čiji je prvi broj izašao prije točno trideset godina, ponudio je usporedbu dvaju izdavačkih projekata i dvaju trenutaka. Frakcija je, objašnjava, nastala u poslijeratnoj praznini kad je cijela generacija kazališnih umjetnika ostala izvan institucija, a Hrvatska je bila nevidljiva na europskoj kazališnoj karti – trebalo je skupljati fragmente iz kojih bi se mogla oblikovati nova scena. Et al. nastaje u suprotnim uvjetima, u trenutku kad “svega ima previše, diskurs buja na sve strane i produkcija tekstova je enormna”. Iz te razlike Pristaš izvodi i razliku u njihovoj ulozi: “Ako je Frakcija pokušavala biti izraz svog vremena, biti ‘događaj u papiru’, čini se da ovaj časopis igra jednu danas možda puno važniju ulogu – biti situacija, biti oblik sažimanja mnoštva, oblik iskaza toga što i kako danas živimo.” 

Ana Fazekaš, koja je govorila s pozicije nezavisne kritičarke, manje se bavila samim časopisom, a više strukturnim uvjetima koji određuju tko može sudjelovati u ovakvim projektima. U tom okviru postavila je pitanje privilegije, za koju ističe da postaje opasna kad “kalcificira, kad zaustavlja i strahuje za poziciju koju razumije kao sklisku”, no u ovom poduhvatu prepoznala je onaj tip privilegije koji se doživljava kao poziv na odgovornost i time postaje produktivan.

Postavila je i pitanje kako spriječiti da diskurs koji prožima ovakve projekte ne postane manira, “prazna gesta koja se pretvara da djeluje, ali je sama sebi svrha”. Ta se gesta, odgovorila je, u ovom slučaju ne prazni jer tekstovi polaze od življene prakse – akademske, producentske, kritičarske, zagovaračke i sindikalne, umjetničke, pedagoške i aktivističke – i jer govore o osobnim, intimnim, subjektivnim doživljajima.

O imenu časopisa kao programatskoj gesti govorila je Una Bauer, koja je ujedno i jedna od inicijatorica projekta. Skraćenica et al. – “i drugi” – upućuje na one koji ostaju u pozadini, čiji se rad podrazumijeva, ali rijetko imenuje. U akademskom kontekstu, objašnjava Bauer, sustav citiranosti i vidljivosti tradicionalno počiva na isticanju velikih autorskih imena, dok kolektivni i suradnički oblici rada ostaju u sjeni, i upravo taj nevidljivi pogon časopis želi učiniti vidljivim.

Na tom tragu, urednik Goran Pavlić u završnom je izlaganju zahvalio onima bez kojih časopis ne bi bio moguć – knjižničarki Ivani Marinković Zenić, koja je bila ključna podrška u administrativnim zahtjevima projekta, dizajnerici Rafaeli Dražić, autorici vizualnog identiteta i prijeloma, te lektorici Ivi Klobučar Srbić, koja je doprinijela razvoju terminologije na hrvatskom jeziku s razumijevanjem za specifičnosti teorijskog pisanja o izvedbi. Stvaranje teorije na malim jezicima, ističe Pavlić, “emancipacijski je i subjektivacijski moment” koji omogućuje da se izbjegne uloga pukih prenositelja terminologije koju diktiraju bogatije i snažnije institucije s duljom tradicijom.

Časopis izlazi dvojezično, na hrvatskom i engleskom, u tiskanom i mrežnom izdanju u otvorenom pristupu. Kako je u razgovoru više puta istaknuto, i pokretanje ovakvog časopisa i njegovo čitanje podrazumijevaju određenu privilegiju, no iz samog projekta razvidno je da otvorenost i dostupnost uredništvo razumije kao sastavni dio vlastite misije. Odluka da Et al. bude besplatan dio je te logike, jednako kao i inzistiranje da teorijsko promišljanje izvedbene umjetnosti ostane ukorijenjeno u živoj praksi i kontekstu iz kojeg izrasta.

Eurodram je europska mreža kazališnog prevođenja koja pokriva jezike iz Europe, centralne Azije i Mediterana, a čiji je osnovni cilj promocija dramskih tekstova i prijevoda. Mreža se sastoji od komisija nadležnih za tridesetak jezika, odnosno broji tri stotine članova. Eurodram BCMS komisija zadužena je za bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik, a okuplja prevoditelje_ice i kazališne profesionalce_ke iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije.

Dramski tekstovi trebaju biti napisani na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku i na latiničnom pismu. Također, radovi ne smiju biti stariji od pet godina. U obzir dolaze novi, ali i izvođeni, kao i objavljeni tekstovi.

Svaki_a autor_ica može se prijaviti s najviše dva dramska teksta. Razmatrat će se samo cjeloviti dramski tekstovi (monodrame, jednočinke, kratke drame i narativni ili poetski tekstovi bez jasne dramske forme su isključeni). Kao kriterij u odabiru posebno će se cijeniti originalnost i suvremena forma.

Radove je potrebno poslati na adresu: bcms.eurodram@gmail.com, sa naznakom: Drame 2026. Uz svaki prijavljeni dramski tekst obavezno je dostaviti ime i prezime autora, kratku biografiju (do 150 riječi) i kontakt informacije, datum i mjesto pisanja djela, objave i izvedbe (ako je primjenjivo) te sinopsis drame (do 150 riječi) na originalnom i engleskom jeziku.

Puni tekst natječaja potražite ovdje.

Rok za prijavu je 21. siječnja.

U najavi izvedbe istaknuto je kako Predsoblja donose “prizore iz života jednog bivšeg para, rastvarajući odnos umjetnosti i biografije, fikcije i faktografije, tematizirajući i suvremeni fenomen potrebe za intimnim obračunavanjem putem umjetnosti i javnih platformi. U krhotinama ovog zvučnog mozaika krije se pitanje postoji li danas umjetnost bez (tužne) biografije, ili ona, kao i medij radija, pripada nekim drugim, sretnijim vremenima?”

Više o predstavi potražite ovdje.

Podsjetimo, nakon što umjetničkom ravnatelju Nikiti Milivojeviću u ožujku ove godine nije produžen mandat, formiran je novi odbor Bitefa, ali bez umjetničke direkcije. Na inicijativu predsjednika Odbora Svetozara Cvetkovića, redatelj Miloš Lolić, dramaturg Borislav Matić i kulturna radnica Ana Vujanović pristaju sastaviti festivalski program u novonastalim uvjetima. Bitefu je, naime, ove godine budžet prepolovljen, a uz to što od resornog ministarstva nije dobio nikakvu financijsku potporu, na snagu je stupio novi Pravilnik o institucijama kulture kojim se ukida pozicija umjetničkog ravnatelja.

Lolić, Matić i Vujanović sastavili su repertoar koji je uključivao i predstavu Proces Pelicot, no Odbor ga nije prihvatio. Prema navodima medija, samo pojavljivanje redatelja Mila Raua bilo je dovoljno da protiv usvajanja programa glasuju izaslanica Sekretarijata za kulturu Ana Veljković, novinarka Borka Golubović Trebješanin i Srđan Obrenović iz Beogradskog dramskog pozorišta, dok je predsjednik Odbora, glumac Svetozar Cvetković, bio jedini koji je podržao prijedlog umjetničke direkcije. Kao razlog osporavanja navodi se Rauov prošlogodišnji govor na otvorenju festivala, u kojem se kritički osvrnuo na iskopavanje litija u Srbiji. 

Posljedično, Lolić i Matić podnose ostavke, a nakon njih i troje od ukupno pet članova Odbora. Jelena Medaković, pročelnica za kulturu grada Beograda, u intervjuu za RTS izjavila je da Bitef “nema pravni okvir za održavanje”, zbog čega festival ne može krenuti u realizaciju.

Cenzura, drastično smanjenje budžeta i strukturne promjene koje su dovele do otkazivanja festivala, s druge strane potaknule su umjetnike_ce i kulturne radnike_ce na organizaciju ne:Bitefa, u duhu Bitefove tradicije “slobodarskog, kritičkog, glasnog i pobunjenog” prostora. Ovim festivalskim izdanjem stoga poručuju: “pametniji ne popušta, pametniji se organizuje” – inspirirani energijom studentskog pokreta i njegovom lekcijom o zajedničkoj organizaciji. Ističu da ne pristaju “na brisanje važne istorije i živog nasleđa kritičkog pozorišta”, a u tom kontekstu Ne:Bitef istovremeno predstavlja odlučno protivljenje cenzuri, kao i nastavak festivala koji pripada zajednici “a ne bilo kom sekretarijatu, odboru ili vladi”.

Ne:Bitef će otvoriti diskusija u okviru međunarodne kampanje Resistance now! Together koju je pokrenuo Bečki festival. Milo Rau razgovarat će s predstavnicima lokalne kulturne scene i dotaknuti se izazova kulturnog sektora i društvene promjene. U večernjim satima bit će izvedena predstava Proces Pelicot koju potpisuje zajedno s Servane Dècle. Izvedba je oblikovana kao kazališno čitanje dokumenata vezanih za suđenje Dominiqueu Pelicotu koji je godinama silovao svoju suprugu Gisèle Pelicot čiju izjavu „sramota mora promijeniti stranu“, u svjetlu kulturno-političke situacije u Srbiji, ponavljaju i organizatori ne:Bitefa.

Ostatak festivalskog programa uključuje izvedbe radova mladih umjetnica i umjetnika u sklopu događanja Oni dolaze na kojem će se predstaviti Andreja Kargačin, Aleksander Zain, Ana Janković i Akcioni odbor, kolektiv studenata Fakulteta dramskih umetnosti. Posjetitelji će moći pogledati i projekciju predstave Bratija (Bros) Romea Castelluccija i Scotta Gibbonsa koja tematizira policijsku brutalnost i fenomen masovnog muškog institucionaliziranog nasilja. Također, festival donosi glazbeni i diskurzivni program – punk koncert Zaboravljene radničke borbe te tribine Pravda i/ili kažnjavanje: ka abolicionističkoj budućnosti i Umetnost: povlačenje i/kao otpor. Informacije o programu dostupne su na službenoj web stranici festivala.

Ne:Bitef ne pokušava trajno zamijeniti kultni festival već se pojavljuje kao privremeni odgovor zajednice koja ne pristaje na brisanje jednog od ključnih prostora kritičkog kazališta. Iako sudbina Bitefa ostaje otvoreno pitanje, ne:Bitef nastoji osigurati da kulturna scena u međuvremenu ne ostane bez vlastitog mjesta okupljanja, razmjene i otpora.

“Projekt se ostvaruje kroz pet setova ručno bojane čajne keramike po uzoru na tradicionalne kineske gongfu setove. No, djelo Opijumske lađe preuzima oblik happeninga, rituala ceremonije čaja. Kroz njega, umjetnica Neja Tomšič pripovijeda istinite priče o zaboravljenim epizodama sage o kineskom snu koja je iznjedrila sukob, kolonizaciju i razvoj kapitalizma”, stoji u najavi izvedbe.

Autorica koncepta je Neja Tomšič. Keramiku je izradila Anja Slapničar, a glazbu potpisuje Gašper Torkar.

Neja Tomšič je vizualna umjetnica, pjesnikinja i spisateljica čiji interdisciplinarni pristup spaja risanje, fotografiju, poeziju i performans. Članica je Nonument grupe i suosnivačica je Muzej tranzitorne umjetnosti.

Više informacija pronađite ovdje.

Program započinje u 18 sati predstavom za djecu i odrasle Baska – poema s puno problema, senzorno prilagođenom pričom koja spaja basnu i bajku. Predstava autora Marija Mihaljevića u režiji Dražena Krešića prati čovjeka koji otkriva da može razgovarati s biljkama i životinjama, potičući publiku da preispita odnos prema prirodi i empatiji. Predstavu izvode Jakov Zovko i Nika Ivančić.

U 19 sati slijedi Cocktail Time, druženje uz voćne koktele koje pripremaju štićenici Stambene zajednice Caritasa Trešnjevka, uz predstavljanje Bajka, Basna, burg inkluzivnih interaktivnih priča.

Festival završava zagrebačkom premijerom filma Agent 010: Apokalipsa Wow Udruge Spirit iz Rijeke. Riječ je o nastavku inkluzivnog filmskog serijala u režiji Denisa Pilepića Pillea koji kroz humor i zajedništvo ruši stereotipe i dalje vidljivost mladim glumcima s invaliditetom. Među ostalima, u filmu glume Dorian Matić, Dora Brnić, Tea Superina i Toni Lesica, a glazbu je skladao Darko Rundek.

Ulaz na festival je besplatan, a karte je moguće preuzeti putem poveznice. Više informacija pronađite ovdje.

Nakon što je prvo izdanje istraživalo alternativne sustave znanja i kolektivne procese, drugo izdanje fokus preusmjerava na otočki kontekst i specifičnosti lokalnog ekosustava. Koje mjesto zauzimaju novi mitovi, animizmi i suvremeni narativi u ovom geografskom okviru? Kako umjetničke prakse mogu propitivati granice između otoka, kultura i povijesti te otvoriti prostor za nove mediteranske imaginacije?

Odabranih pet umjetnika_ca iz polja vizualnih umjetnosti, filma, performansa, plesa i glazbe razvijat će nove radove inspirirane temom rezidencije, a po završetku bit će organizirana skupna izložba. Od rezidenata se očekuje da borave i rade na lokaciji tijekom cijelog trajanja rezidencije, održe jedu radionicu ili predavanje za lokalnu zajednicu i ostale sudionike_ce te sudjeluju u popratnom programu. Radni jezik programa je engleski.

Polaznicima_cama je osigurana povratna putna karta, individualni smještaj, zajednički atelje, dnevni obroci, umjetnički honorar od 1000 eura te produkcijska podrška i budžet za realizaciju novih radova.

Kao prijavu na rezidenciju potrebno je u jedan PDF dokument okupiti kratku biografiju (do 500 riječi) i životopis (do 2 stranice), portfolio (do 15 stranica A4) i motivacijsko pismo u kojem se navodi objašnjenje interesa za temu i opis planiranog istraživanja tijekom rezidencije (do 500 riječi). Dokument je potrebno poslati mailom na curator@akss.gr.

Puni tekst natječaja pronađite ovdje.

Rok za prijavu je 15. prosinca.

Radionica je zamišljena s ciljem da kolektiv polaznika “međusobno reflektira doživljene i/ili percipirane kontekste koji približavaju stvarnost društvenim i rodnim dinamikama u tom polju. Sagledat ćemo mogućnosti za konstruiranje drugačijih perspektiva, verbaliziranje pozicija koje njegujemo tijekom produkcija, dodatno povlačeći paralelu između nezavisne i institucionalne scene”, stoji u najavnom tekstu.

Dino Čupevski je producent u umjetnosti, istraživač i direktor Atriuma (organizacije za umjetničko istraživanje i produkciju sa sjedištem u Skoplju), s više od devet godina iskustva u nevladinom sektoru, međunarodnim organizacijama, kao i u području umjetnosti i kulture.

Sudjelovanje je besplatno uz obaveznu prijavu putem obrasca, a više informacije pronađite ovdje.

Tema ovogodišnjeg izdanja je Ples kao vrata u druge dimenzije, a u programu se izmjenjuju besplatne izvedbe na otvorenom, radionice za djecu i odrasle te predstave na Tvrđavama Barone i sv. Mihovila. Posebno se izdvaja gostovanje Gauthier Dance Company iz Njemačke s predstavom Contemporary Dance 2.0 koreografa Hofesha Shechtera, koja kombinira suvremeni ples i elektroničku glazbu u dinamičnom scenskom formatu.

Kompanija Gauthier Dance nastupa u sklopu festivala po prvi put u Hrvatskoj, a njihova izvedba na Tvrđavi sv. Mihovila, napominju organizatori_ce, bit će jedan od vrhunaca programa. Uz njih, na Tvrđavi Barone nastupaju i gosti iz Grčke, Luksemburga, Portugala i Italije – s predstavama Panopticon, RAUM, The horMoans i SAMIA.

Festival otvara Almada Dance Company iz Portugala predstavom The Process of Burning in Reverse, koja se referira na djelo Franza Kafke i njegov odnos prema vlastitom nasljeđu. Osim večernjih nastupa, festival uključuje i jutarnje edukativne radionice, otvorene svima zainteresiranima, bez obzira na predznanje. Ulaz na sve programe izvan tvrđava je besplatan.

Ulaznice za predstave na tvrđavama se mogu nabaviti putem platforme Eventim, a cijeli program festivala dostupan je ovdje.

Kroz scensku sliku usamljenosti na bijelom krevetu, predstava se bavi suočavanjem sa životom i smrću. Glavni lik proživljava trenutke sjećanja, gdje mu kroz vizije prošlosti govore jedina preostala “prijatelja” – Narkoza i Bol.

Kako stoji u najavi događaja, u unutarnjem svijetu glavnog lika izmjenjuju se slike vinograda, brežuljaka, mirisa hrane i dječje igre, dok se tijelo polako transformira i raspada. On ulazi u stanje potpune tjelesne i duhovne dezorijentacije, prikazujući raspad identiteta i predaju fizičkog bića neizbježnom kraju.

Predstavu izvode Dario Bukovski, Margareta Vidmar i Esox Lucius Ido, a dio je programa Clubture-HR. Autor je osim režije potpisao i dizajn zvuka te vizualni identitet plakata i programa.